Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Promislite o prošlosti. Koliki su ljudi, visokog ili niskog položaja, u svim razdobljima, s čežnjom iščekivali dolazak Božjih Objava u posvećenim osobama Njegovih Izabranika. Kako često su iščekivali Njegov dolazak, koliko često su molili da dahne lahor Božanske milosti, a da obećana Ljepota istupi iza koprene koja je skriva i objavi se čitavom svijetu. A kad god su se dveri milosti otvorile i oblaci božanskog izobilja izlili na čovječanstvo, a svjetlost Neviđenoga zasjala nad obzorjem nebeske moći, svi oni zanijekali su Njega, i okrenuli se od Njegovog lica - lica Boga Samoga... |
| 2 | Razmislite, što li je moglo biti povodom takvih djela? Što li je moglo navesti na takvo ponašanje prema Objaviteljima ljepote Sveslavljenoga? Što god da je u prošlosti bilo uzrokom poricanja i oporbe onih ljudi, sada je dovelo do izopačenosti ljudi ovoga doba. Ustvrditi da je Svjedočanstvo Providnosti bilo nepotpuno, te da je zato izazvalo nijekanje ljudi, nije ništa doli otvoreno bogohuljenje. Koliko je daleko od milosti Svedobrostivoga i Njegove providnosti koja ljubi, te nježnih milosti Njegovih, izdvojiti jednu dušu između svih ljudi da bi vodila Njegova stvorenja, pa Mu, s jedne strane, uskratiti punu mjeru Svoga božanskoga svjedočanstva, a s druge, poslati strogu odmazdu na Svoj narod zato što su se odvratili od Njegova Izabranika! Nikako, mnogostruki su darovi Gospoda svih bića, kroz Objavitelje Njegove Božanske Biti, uvijek obuhvaćali zemlju i sve koji na njoj žive. Ni na trenutak Njegova milost nije bila uskraćena, niti su se bujice Njegove ljubazne dobrote prestale izlijevati na čovječanstvo. Takvo se ponašanje, dakle, može pripisati jedino sitnim dušama koje kroče dolinom bahatosti i gordosti, zalutale u divljinama udaljenosti, koje gaze putovima svojih ispraznih uobrazilja, i slijede naloge vođa vlastitih vjera. Glavna im je briga puko suprotstavljanje; jedina im je želja ne uvažiti istinu. Svakom promatraču koji razabire jasno je i očigledno da ti ljudi, da su bili očistili svoje oči, svoje uši i srca od bilo čega što su vidjeli, čuli, i osjetili, jamačno ne bi bili lišeni pogleda na ljepotu Božju, niti bi bili odlutali daleko od boravišta slave, u danima Svakoga od Objavitelja Sunca Istine. Međutim, budući da su odvagnuli svjedočanstvo Božje mjerom vlastita znanja, koje je tek ulomak iz učenja njihovih vjerskih vođa, i našli da se razlikuje od njihova ograničena razumijevanja, ustali su počiniti takva nedolična djela... |
| 3 | Razmislite o Mojsiju! Naoružan štapom nebeske vlasti, urešen bijelom rukom Božanskoga znanja, dolazeći iz Parana ljubavi Božje, rukujući zmijom moći i, vječna veličanstva, odaslao je sa Sinaja svjetlost na svijet. Zazvao je sve narode i plemena na zemlji u kraljevstvo vječnosti, i pozvao ih da uživaju u plodu sa stabla vjernosti. Zacijelo ste svjesni žestoke oporbe faraona i njegovih ljudi, te kamenja jalove uobrazilje koje su ruke nevjernika bacale na to blagoslovljeno Stablo. Toliko da su faraon i njegovi ljudi na posljetku ustali i, uz krajnje napore, vodama neistine i poricanja pokušali ugasiti plamen toga svetog Stabla, zaboravljajući istinu, da nikakva zemaljska voda ne može ugasiti plamen Božanske mudrosti, niti smrtni udari vjetra mogu utrnuti svjetiljku vječne vlasti. Nikako, takva voda može samo pojačati oganj, a takvi vjetri mogu samo osigurati očuvanje svjetiljke, kad biste samo promotrili razboritim okom, i hodili putom Božje svete volje i zadovoljstva... |
| 4 | A kad su dani Mojsija bili okončani, i svjetlost Isusa, blistajući iz Osvita Duha, obuhvatila svijet, sav je narod Izraelov ustao prosvjedujući protiv Njega. Zažagorili su da Onaj Čiji je advent Biblija prorekla nužno mora promicati i ispuniti Mojsijeve zakone, a taj mlađahni Nazarenac, koji je polagao pravo na položaj božanskoga Mesije, ukinuo je zakon o razvodu i o sabatu - najznačajnije od svih Mojsijevih zakona. Nadalje, što je sa znacima Objavitelja koji će tek doći? Taj narod Izraelov još i dan-danas očekuje onog Objavitelja kojega je Biblija navijestila! Koliko se Objava Svetosti, koliko Objavitelja vječne svjetlosti pojavilo od Mojsijeva vremena, a Izrael, uvijen u velove sotonske uobrazilje i lažnih maštarija, ipak još uvijek očekuje da se pojavi idol njegove vlastite izrade sa onakvim znacima kakve je on zamislio! Tako ih je Bog dohvatio zbog njihovih grijeha, ugasio u njima duh vjere, i mučio ih plamenom najstrašnije vatre. A sve to samo zato što je Izrael odbio shvatiti značenje onih riječi koje su bile objavljene u Bibliji glede znakova Objave koja će doći. Budući da nikada nije uhvatio njihovo pravo značenje, a, po vanjštini sudeći, takvi se događaji nikada nisu dogodili, on je stoga ostao uskraćen u prepoznavanju ljepote Isusa i pogleda na Božje Lice. I još iščekuju Njegov dolazak! Od pamtivijeka sve do danas, svi narodi i plemena na zemlji pripijali su se uz takve nestvarne i nedolične misli, i tako su se lišili bistrih voda koje teku iz izvora čistoće i svetosti... |
| 5 | Onima koji su obdareni razumijevanjem jasno je i očigledno da, kad je vatra ljubavi za Isusa progutala koprene židovskih ograničenja, a Njegova vlast bila objelodanjena i dijelom ostvarena, On, Objavitelj neviđene Ljepote, obraćajući se jednoga dana Svojim učenicima, govorio je o Svom odlasku, i uspaljujući u njihovim srcima vatru ostavljenosti, rekao im je: "Odlazim i opet ću vam doći." A na drugom je mjestu rekao: "Ja odlazim a drugi će doći, Koji će vam reći sve što vam ja nisam rekao, i ispunit će sve što sam ja rekao." Obje ove izreke imaju samo jedno značenje, kad biste se s Božanskim uvidom zamislili nad Objavama Jedinstva Božjega. |
| 6 | Svaki promatrač koji razabire priznat će da su u Dispenzaciji Kur'ana potvrđeni i Knjiga i Učenje Isusovo. Što se, pak, imena tiče, sâm je Muhamed izjavio: "Ja sam Isus." Prepoznao je istinitost znakova, proročanstava i riječi Isusovih, i posvjedočio da su sve bile od Boga. U tom smislu, niti Isus kao osoba niti Njegovi spisi ne razlikuju se od Muhameda i Njegove svete Knjige, jer su obojica zastupali Stvar Božju, izricali Njegovu hvalu, i objavljivali Njegove zapovijedi. Tako je Sâm Isus izjavio: "Odlazim i opet ću vam doći." Razmisli o suncu. Kad bi ono reklo "ja sam sunce od jučer", govorilo bi istinu. A, kad bi, imajući na umu slijed vremena, ustvrdilo da je različito od onoga sunca, ipak bi govorilo istinu. Slično tome, kad bi se reklo da su svi dani samo jedan te isti, to je ispravno i istinito. A, kad bi se reklo, s obzirom na njihove pojedinačne nazive i oznake, da su različiti, opet je i to istina. Jer, premda su identični, ipak razlikujemo u svakomu posebnu oznaku, specifičan atribut, pojedinačan karakter. U skladu s tim pojmi različitost, raznovrsnost i jedinstvo odlika raznih Objavitelja svetosti, da bi mogao shvatiti što je Stvoritelj svih imena i pridjevaka nagovijestio o otajstvima različitosti i jedinstva, i otkriti odgovor na tvoje pitanje zašto Se vječna Ljepota u mnogobrojnim prigodama nazivala različitim imenima i naslovima... |
| 7 | Kad je Neviđena, Vječna, Božanska Bit prouzročila uzdizanje Danice Muhamedove nad obzorom znanja, među prigovorima koje su Mu uputili židovski duhovnici bio je i onaj da nakon Mojsija neće biti Proroka Božjih. Naravno, u Spisima se spominjala Duša Koja se ima objaviti i Koja će omogućiti napredak Vjere, i promicati interese Mojsijeva naroda, da bi Zakon Mojsijeve dispenzacije obuhvatio cijelu zemlju. Ovako je Kralj vječne slave govorio u Svojoj Knjizi o riječima koje su izrekli oni koji lutaju dolinom udaljenosti i zablude: " "Ruka Božja", kažu Židovi, "okovana je". Okovane bile njihove vlastite ruke; a zbog onoga što su rekli bili su prokleti. Nikako, ispružene su obje ruke Njegove!" "Božja je ruka iznad njihovih ruku." Premda su komentatori Kur'ana na različite načine iznijeli okolnosti pri objavljivanju ovoga stiha, ti bi trebao nastojati shvatiti njegovu svrhu. On kaže: kako je lažno ono što su židovi zamišljali! Kako može ruka Onoga Koji je uistinu Kralj, Koji je prouzročio da se objavi lik Mojsijev, i dodijelio mu odoru Proroštva - kako ruka Takvoga može biti okovana i sputana? Kako Ga mogu smatrati nemoćnim da podigne još jednoga Glasnika nakon Mojsija? Pogledaj besmislenost onoga što govore; koliko je ono skrenulo s puta znanja i razumijevanja! Promotri kako se, i na ovaj Dan, svi ovi ljudi bave takvim budalastim besmislicama. Više od tisuću godina izgovaraju taj stih, i nesvjesno izražavaju svoj prijekor Židovima, nimalo ne uviđajući da oni sami, otvoreno i zasebno izražavaju osjećaje i vjerovanje židovskoga naroda! Zacijelo si svjestan njihova dokona raspravljanja da je Svekoliko Otkrivenje završilo, da su dveri Božanske milosti zatvorene, da iz danica vječne svetosti neće više izaći nikakvo Sunce, da je Ocean vječnoga obilja zauvijek utišan, i da su se iz Hrama drevne slave Glasnici Božji prestali objavljivati. Tolika je mjera razumijevanja tih uskih, prezira vrijednih ljudi. Ti su ljudi zamislili da je zaustavljen dotok Božje sveobuhvatne milosti i obilnih naklonosti, kojih prestanak nikakav um ne može zamisliti. Sa svih strana ustali su i opasali se tiranijom, i uložili najveći napor ne bi li gorkim vodama svoje isprazne mašte ugasili plamen Božjega Gorućega Grma, zaboravljajući da će kugla moći, u svojem moćnom uporištu, zaštititi Svjetiljku Božju... |
| 8 | Pogledajte kako je vrhovnost Muhameda, Glasnika Božjega, danas vidljiva i jasna među ljudima. Dobro znaš što je snašlo Njegovu vjeru u ranim danima Njegove dispenzacije. Kakve su teške boli ruke nevjernika i zalutalih, duhovnika toga doba i njihovih suradnika, zadale toj duhovnoj Biti, najčistijem i najsvetijem Biću! Koliko mnoštvo trnja i bodlji su posuli po Njegovom putu! Očigledno je da je ta nesretna generacija, u svojoj opakoj i sotonskoj uobrazilji, svaku povredu toga besmrtnoga Bića smatrala načinom dosizanja trajne sreće; toliko da su priznati duhovnici toga doba, kao što su 'Abdu'lláh-i-Ubayy, Abú 'Amir pustinjak, Ka'b-ibn-i-Ashraf, te Nadr-ibn-i-Hárith, svi postupali prema Njemu kao prema varalici, i proglasili Ga luđakom i klevetnikom. Takve teške optužbe su iznijeli protiv Njega da prilikom njihova nabrajanja Bog zabranjuje tinti da poteče, Našem peru da se makne, ili stranici da ih podnese. Te zločeste klevete izazvale su ljude da ustanu i muče Ga. A koliko žestoke su te muke, ako su duhovnici toga doba njihovi glavni podstrekači, ako Ga prijavljuju svojim sljedbenicima, protjeruju Ga iz svoje sredine, i proglašavaju Ga nevjernikom! Nije li isto zadesilo ovoga Slugu, čemu su svi posvjedočili? |
| 9 | Zbog tog je razloga Muhamed uzviknuo: "Nijedan Prorok Božji nije podnio patnju kakvu sam Ja podnio." A u Kur'anu su zapisane sve klevete i prigovori izgovoreni protiv Njega, kao i sve patnje koje je On podnio. Proučite to, da biste možda mogli biti obaviješteni o onomu što je snašlo Njegovu Objavu. Toliko je gorka bila Njegova muka, da povremeno nitko nije razgovarao s Njim i Njegovim pratiocima. Tko god bi se s Njim družio, pao bi žrtvom nesmiljene okrutnosti Njegovih neprijatelja... |
| 10 | Razmisli kako je danas silno drugačije! Pogledaj, koliko je mnogo vladara koji kleče pred Njegovim imenom! Koliko su brojni narodi i kraljevstva koji su potražili zaklon pod Njegovom sjenom, koji su saveznici Njegove vjere, i time se ponose! S govornice silaze danas riječi pohvale, koje, u potpunoj poniznosti, slave Njegovo blagoslovljeno ime; a s visina minareta odzvanja zov koji poziva družbu Njegovih ljudi da Ga veličaju. Čak i oni kraljevi na zemlji koji su odbili prihvatiti Njegovu vjeru i odložiti ruho nevjerovanja, ipak priznaju veličinu i nadmoćno veličanstvo te Danice ljubazne dobrote. Tolika je Njegova zemaljska vlast, čemu dokaze vidiš posvuda. Ta vlast mora biti objavljena i uspostavljena bilo za života svakog Objavitelja Božjega, ili nakon Njegova uzašašća u Njegov pravi stan u kraljevstvima gore... |
| 11 | Jasno je da promjene koje izazove svaka Dispenzacija predstavljaju tamne oblake koje se ispriječuju između oka čovjekova razumijevanja i Božanskog Sunca koje sja iz osvita Božanske Biti. Promisli kako su muškarci generacijama slijepo oponašali svoje očeve, i bili odgajani u skladu s načinima i običajima koji su ustanovljeni prema nalozima njihove Vjere. Kad bi ti muškarci, stoga, iznenada otkrili da je Čovjek Koji je živio među njima, Koji je, u svakom ljudskom ograničenju, bio njima ravan, ustao da ukine svako uspostavljeno načelo koje nalaže njihova Vjera - načela koja su njih stoljećima obuzdavala, a svakoga tko bi im se usprotivio i poricao ih smatrali su nevjernikom, bestidnikom i opakim - zacijelo bi bili zastrti i spriječeni spoznati Njegovu istinu. Te su stvari poput "oblaka" koji zaklanjaju oči onih čije unutarnje biće nije kušalo Salsabil odijeljenosti, niti pilo iz Kawthara znanja o Bogu. Takvi muškarci, kad se upoznaju s tim okolnostima, postanu toliko zastrti da, bez imalo sumnje nevjernikom proglase Objavitelja Božjega, i osude Ga na smrt. Zacijelo si čuo da su se takve stvari događale kroz vjekove, a i sada ih gledaš u ovom dobu. |
| 12 | Moramo, stoga, uložiti krajnji napor da nas, zahvaljujući nevidljivoj pomoći Božjoj, ti mračni velovi, ti oblaci kušnji poslanih s Neba, ne spriječe da gledamo ljepotu Njegova sjajna Lika, te da Ga prepoznamo samo kroz Njega Samoga. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.