Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Povjerenici Božji objavljeni su narodima svijeta kao Tumači nove Stvari i Objavitelji nove Poruke. Budući da su te Ptice s nebeskoga Prijestolja sve poslane dolje s neba Volje Božje, a sve ustaju da bi proglasile Njegovu neodoljivu Vjeru, stoga ih se smatra jednom osobom i jednom dušom. Jer svi oni piju iz jedne čaše ljubavi Božje, i svi uživaju voća sa istoga Stabla Jednosti. |
| 2 | Svaki od ovih Objavitelja Božjih ima dvostruk položaj. Jedan je položaj čiste apstrakcije i bivstvenoga jedinstva. S tim u vezi, ako ih sve nazoveš jednim imenom, i pripišeš im iste pridjevke, nisi odlutao od istine. Baš onako kako je ON objavio: "Nikakve razlike Mi ne pravimo između bilo kojega od Njegovih Glasnika." Jer oni, svi do jednoga, pozivaju ljude na zemlji da priznaju jedinstvo Božje, i navještaju im Kawthar beskrajne milosti i obilja. Svi su oni zaodjeveni odorom proroštva, i počašćeni su ogrtačem slave. Tako je Muhamed, Točka Kur'ana, objavio: "Ja sam svi proroci." Isto je tako rekao: "Ja sam prvi Adam, Noa, Mojsije, Isus." Slične je tvrdnje iznio Imám 'Alí. Izjave poput tih, koje ukazuju na bitno jedinstvo tih Tumača Jednosti, također je zračilo iz Kanala Božjeg besmrtnoga izričaja, i Riznica dragulja Božanskoga znanja, i zabilježene su u Spisima. Ta su Lica prijamnici Zapovjedi Božanske, i Osvit Njegove Objave. Ova je Objava uzvišena iznad velova množine i potreba brojeva. Tako On kaže: "Naša je Stvar samo Jedna." Budući da je Stvar jedna te ista, njezini Tumači također moraju biti jedni te isti. Na isti su način Imámi muhamedanske vjere, te svjetiljke osvjedočenja, rekli: "Muhamed je naš prvi, Muhamed je naš posljednji, Muhamed su naši svi." |
| 3 | Jasno ti je i očigledno da su svi Proroci Hramovi Stvari Božje, Koji su se pojavili odjeveni u različitu odjeću. Kad bi ih promotrio razboritim očima, vidio bi da Oni borave u istom svetohraništu, lete istim nebom, sjede na istom prijestolju, izgovaraju isti govor, proglašuju istu Vjeru. Takvo je jedinstvo tih Biti Postojanja, tih Zvijezda beskonačna i nemjerljiva sjaja! Kad bi, dakle, jedan od tih Objavitelja Svetosti proglasio: "Ja sam povratak svih Proroka," On bi, zaista, govorio istinu. Slično tome, u svakoj sljedećoj Objavi potvrđuje se povratak prijašnje Objave, istina koje je čvrsto uspostavljena... |
| 4 | Drugi je položaj položaj razlikovanja, i on pripada svijetu stvaranja, i njegovim ograničenjima. S tim u vezi, svaki Objavitelj Božji ima posebnu individualnost, određeno propisanu misiju, predodređenu objavu, i posebno označena ograničenja. Svaki je znan pod drugim imenom, okarakteriziran posebnim pridjevkom, ispunjava određenu misiju, i povjerena mu je posebna Objava. Baš kao što On kaže: "Neke Smo apostole uzdigli iznad drugih. Nekima je Bog govorio, a neke je podigao i uzvisio. A Isusu, sinu Marije, dali Smo jasne znakove, i osnažili Smo Ga Duhom Svetim." |
| 5 | Zbog te razlike u njihovu položaju i misiji čini se da se razlikuju i razilaze riječi i izričaji koji teku iz tih Vrela Božanskoga znanja. Inače, u očima onih koji su inicirani u otajstva Božanske mudrosti svi su njihovi izričaji, zapravo, samo izraz jedne Istine. Budući da mnogi ljudi nisu uspjeli prepoznati one položaje o kojima Smo govorili, oni se, stoga, osjećaju zbunjenima i prestrašenima pred različitim izričajima Objavitelja, a koji su u biti jedno te isto. |
| 6 | Uvijek je bilo jasno da sve te razlike izričaja valja pripisati razlikama u položaju. Tako, gledani sa stajališta njihove jednosti i krajnje odvojenosti, pridjevci kao Bog, Božanstvo, Vrhovno Jedno, Najunutarnjija Bit, bili su i jesu primjenjivi na te Biti Postojanja, jer oni svi borave na prijestolju Božanske Objave, i postavljeni su na sjedište Božanske Skrovnosti. Kroz njihovo pojavljivanje nastupa Božja Objava, a kroz njihovo lice objavljuje se Ljepota Božja. Tako se zbilo da su ti Objavitelji Božanskoga Postojanja izgovarali riječi Boga Samoga. |
| 7 | Promatrani u svjetlu svojega drugog položaja - položaja razlike, posebnosti, vremenskoga ograničenja, osobina i načela - oni iskazuju apsolutno služenje, krajnje siromaštvo, i potpunu samozatajnost. Baš kao što On kaže: "Ja sam sluga Božji. Ja sam samo čovjek kao vi."... |
| 8 | Kad bi bilo koji od sveobuhvatnih Objavitelja Božjih izjavio: "Ja sam Bog", On bi, zaista, govorio istinu, bez ikakve sumnje. Jer, opet i opet je bilo pokazano da se Objava Boga, Njegovih imena i Njegovih pridjevaka iskazuje svijetu kroz njihovu Objavu, njihove pridjevke i imena. On je objavio: "Te su strijele bile Božje, a ne Tvoje." On također kaže: "Uistinu, oni koji su prisegli na vjernost Meni, zaista su prisegli na vjernost Bogu." A kad bi bilo koji od njih izrekao "Ja sam Glasnik Božji", također bi govorio istinu, nedvojbenu istinu. Baš kao što On kaže: "Muhamed nije otac niti jednog čovjeka među vama, nego je Glasnik Božji." Viđeni u ovom svjetlu, svi oni samo su Glasnici onog savršenoga Kralja, one nepromjenljive Biti. A kad bi oni proglasili "Ja sam Pečat Proroka" uistinu bi govorili istinu, bez i najmanjeg tračka sumnje. Jer svi su oni samo jedna osoba, jedna duša, jedan duh, jedno biće, jedna objava. Svi su oni objava "Početka" i "Kraja", "Prvoga" i "Posljednjega", "Viđenoga" i "Neviđenoga" - a to sve pripada Onomu Koji je Najunutarnjiji Duh Duhova i Vječna Bît svih Bîti. A kad bi oni rekli "Mi smo Sluge Božji", to je također jasna i besprijeporna činjenica. Jer oni su bili objavljeni u stanju najdubljega služenja, služenja kakvo nijedan čovjek ne može nikako dostići. Tako, u trenucima kada su Biti Postojanja bile duboko uronjene u oceane drevne i vječne svetosti, ili kad su se uzdizale do najuzvišenijih vrhunaca Božanskih otajstava, tvrdile su da su njihove riječi Glas Božanstva, Zov Boga Samoga. |
| 9 | Kad bi se otvorilo oko razbora, ono bi spoznalo da su se oni baš u tom stanju smatrali krajnje ništavnima i nepostojećima pred licem Onoga Koji je Sveprodorni, Neuništivi. Čini se da su sebe smatrali krajnjim ništavilom, a spominjanje sebe u tom Dvoru činom huljenja. Jer i najmanji šapat o sebi na tom Dvoru dokaz je samopriznavanja i neovisnoga postojanja. U očima onih koji su dosegli taj Dvor takav nagovještaj sam je po sebi težak prekršaj. A koliko silno teži bi on bio, kad bi se išta drugo spominjalo u toj Prisutnosti, kad bi se čovjekovo srce, njegov jezik, njegov um ili njegova duša bavila ičim osim Ljubljenoga, kad bi njegove oči gledale nešto drugo osim Njegove ljepote, kad bi njegovo uho bilo naklonjeno ijednoj pjesmi osim Njegova Glasa, a njegove stope gazile ijednim drugim putom osim Njegova puta... |
| 10 | Zahvaljujući ovom položaju oni su za sebe uzeli pravo na ulogu Glasa Božanstva i slično, dok su, zahvaljujući položaju Glasništva, proglasili sebe Glasnicima Božjim. U svakoj su prigodi izricali riječi koje su bile u skladu s potrebama okolnosti, i pripisivali su Sebi sve te izjave, izjave u rasponu od kraljevstva Božanske Objave do kraljevstva stvaranja, i od područja Božanstva do područja zemaljskoga postojanja. Tako, što god oni rekli, bilo da pripada kraljevstvu Božanstva, Gospodstva, Proroštva, Glasništva, Skrbništva, Apostolstva ili Službe, sve je istina, bez ikakve sumnje. Stoga ove izjave koje Smo citirali u prilog Našega obrazloženja valja pomno razmotriti, kako bi različiti izričaji Objavitelja Neviđenoga i Osvita Svetosti prestali uzburkavati dušu i zbunjivati um. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.