Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Sva hvala jedinstvu Božjemu, i sva čast Njemu, vrhovnomu Gospodu, neusporedivom i sveslavljenomu Vladaru univerzuma, Koji je iz potpunoga ništavila proizveo stvarnost svih stvari, Koji je iz ničega u život dozvao najistančanije i najfinije elemente Svoga stvaranja, i Koji je Svoja stvorenja primio u Svoje kraljevstvo neprolazne slave izbavivši ih od poniženja zbog udaljenosti i opasnosti od potpunog izumiranja. Ništa osim Njegove sveobuhvatne milosti, Njegova sveprožimajućeg milosrđa nije moglo to ostvariti. Jer, kako bi, inače, puka ništavnost sama od sebe stekla vrijednost i sposobnost da iz svog stanja nepostojanja izroni u kraljevstvo postojanja? |
| 2 | Stvorivši svijet i sve što u njemu živi i kreće se, On je, izravnim djelovanjem Svoje nesputane i vrhovne Volje odlučio podariti čovjeku jedinstvenu različitost i sposobnost da spozna Njega i da ljubi Njega - sposobnost koju valja smatrati začetnim podsticajem i prvobitnom namjerom koja je podlogom čitavom stvaranju... Na unutarnju bit svake stvorene stvari izlio je svjetlo jednoga od Svojih imena, pohranivši tako u nju slavu jednog od Svojih pridjevaka. Na bit čovjeka, međutim, usredotočio je sjaj svih Svojih imena i pridjevaka, učinivši je tako zrcalom Sebe Samoga. Jedini od svih stvorenja čovjek je bio izabran za tako silnu milost, tako trajno obilje. |
| 3 | Te energije kojima je Danica Božanskoga obilja obdarila stvarnost čovjeka leže, međutim, uspavane u njemu, kao što je plamen skriven u svijeći, a zrake svjetlosti potencijalno prisutne u svjetiljci. Zračenje tih energija može biti pomračeno svjetovnim željama baš kao što svjetlost sunca može biti skrivena ispod prašine i prljavštine koje pokrivaju zrcalo. Niti svijeću niti svjetiljku ne mogu upaliti njihovi napori bez pomoći, niti se zrcalo može osloboditi od svoje prljavštine. Jasno je i očigledno da svjetiljka neće biti upaljena dok se ne zapali vatra, a, ukoliko prljavština nije izbrisana s lica zrcala, ono nikada neće predstavljati sliku sunca niti odraziti njegovu svjetlost i sjaj. |
| 4 | A, budući da ne može postojati veza izravna odnosa koja bi vezala jedinoga pravoga Boga s Njegovim stvaranjem, i nikakve sličnosti ne može biti između prolaznoga i Vječnoga, nestalnoga i Apsolutnoga, On je naložio da u svakom dobu i dispenzaciji čista i neokaljana Duša bude objavljena u kraljevstvima zemlje i neba. Tom istančanomu, otajstvenomu i eteričnom Biću, On je dodijelio dvojaku prirodu; tjelesnu, koja pripada svijetu tvari, i duhovnu, koja je rođena od srži Boga Samoga. On mu je, nadalje, dodijelio dvostruk položaj. Prvi položaj, koji se odnosi na Njegovu najunutarnjiju stvarnost, predstavlja Njega kao Onoga Čiji je glas glas Boga Samoga. Tomu svjedoči tradicija: "Mnogostruk i otajstven je moj odnos spram Boga. Ja sam On Osobno, a On je Ja Osobno, osim što sam ja onaj koji jesam, a On je Onaj koji je On." A slično i riječi: "Ustani, Muhamede, jer, gle! - Ljubavnik i Ljubljeni spojeni su i sjedinjeni u Tebi." Slično tome On kaže: "Nikakve razlike nema između Tebe i Njih, osim što su Oni Tvoji Sluge." Drugi položaj je ljudski položaj, potkrijepljen ovim riječima: "Ja sam samo čovjek poput vas." "Reci, slavljen bio moj Gospod! Jesam li više nego čovjek, zar apostol?" Te Biti Odvojenosti, te blistave Stvarnosti kanali su sveprodorne milosti Božje. Vođeni svjetlom nepogrešiva vodstva, i obdareni vrhovnom vlašću, Oni su ovlašteni upotrijebiti nadahnuće Svojih riječi, izljeve Svoje nepogrešive milosti i posvećujući lahor Svoje Objave za čišćenje svakoga čeznutljivog srca i osjetljivoga duha od prljavštine i prašine zemaljskih briga i ograničenja. Onda i samo onda će vjera u Boga, uspavana u stvarnosti svakoga čovjeka, izroniti, blistava kao Sunce božanske Objave na izlasku, iza vela skrivanja, i zabosti stijeg svoje objavljene slave na vrhunce srca ljudi. |
| 5 | Iz prijašnjih navoda i nagovještaja postalo je nedvojbeno jasno da u kraljevstvima zemlje i neba nužno mora biti objavljeno Biće, Bît Koja će djelovati kao Objavitelj i Prenosnik milosti Božanstva Samoga, Vrhovnoga Gospoda svega. Kroz Učenja ove Danice Istine svaki čovjek će napredovati i razvijati se dok ne dostigne stanje u kojem će moći iskazivati sve potencijalne snage kojima je bilo obdareno njegovo najunutarnjije istinsko biće. Upravo su se radi toga cilja u svakom dobu i dispenzaciji pojavljivali Proroci Božji i Njegovi Izabranici, i pokazali takvu snagu kakva je od Boga rođena i takvu moć kakvu samo Vječni može objaviti. |
| 6 | Može li zdrav razum ikada zamisliti, zbog nekih riječi kojima značenje ne može razumjeti, da dveri Božjega beskonačnoga vodstva mogu ikada biti zatvorene pred licima ljudi? Može li on ikada pojmiti početak ili kraj ovih Božanskih Zvijezda, ovih blistavih Luči? Kakav se povodanj može porediti s bujicom Njegove sveobuhvatne milosti, i kakav blagoslov može nadmašiti dokaze tako velike i obilne milosti? Ne može biti nikakve sumnje da, bude li na trenutak uskraćena plima Njegove milosti i milosrđa svijetu, on će u potpunosti propasti. Zbog tog razloga od početka koji nema početka dveri Božanskoga milosrđa bile su širom otvorene pred licem svih stvari, a oblaci Istine nastavit će do kraja koji nema kraja izlijevati na tlo ljudske sposobnosti, stvarnosti i osobnosti svoje darove i obilja. Takav je bio Božji način koji traje od vječnosti do vječnosti. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.