Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Ne žalim zbog tereta Svojeg zatočeništva. Niti se žalostim zbog poniženja, ni zbog muka koje Mi zadaju ruke Mojih neprijatelja. Života Mi! Oni su slava Moja, slava kojom je Bog uresio Svoje Ja. Kad biste to samo znali! |
| 2 | Sramota koju sam prisiljen trpjeti otkrila je slavu kojom je zaodjenuto sve što je stvoreno, a kroz okrutnosti koje sam podnosio Sunce Pravde objavilo se, i svoj sjaj izlilo na ljude. |
| 3 | Žalostim se zbog onih koji su obuzeti svojim pokvarenim strastima, a tvrde da se drže Vjere Boga, Milostivoga, Sveslavljenoga. |
| 4 | Ljudima Bahá priliči umrijeti za ovaj svijet i sve što je u njemu, odvojiti se tako od svih zemaljskih stvari da žitelji Raja uzmognu s njihove odjeće udisati slatki miomiris svetosti, da svi ljudi svijeta na njihovim licima uzmognu prepoznati sjaj Svemilostivoga, te da kroz njih budu prošireni znaci i znameni Boga, Svemogućega, Premudroga. Oni, koji su čisto ime Stvari Božje okaljali povodeći se za tjelesnim stvarima, očigledno griješe! |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.