Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Prizovi u sjećanje Moje tuge, Moje brige i tjeskobe, Moje jade i kušnje, Moj položaj zarobljenika, suze koje Sam prolio, gorčinu Moje patnje, i sada Mojeg zatočeništva u ovoj dalekoj zemlji. Bog Mi je svjedokom, o, Mustafa. Kad bi ti mogao čuti što je snašlo Drevnu Ljepotu, pobjegao bi u divljinu i gorko bi zaplakao. U svojoj tuzi udarao bi se u glavu, i vrištao kao čovjek kojega je ugrizla guja. Budi zahvalan Bogu što Smo ti odbili prenijeti tajne onih neistraživih naloga koji su Nam poslani dolje s neba Volje tvojega Gospoda, Najmoćnijega, Svemogućega. |
| 2 | Pravičnosti Mi Božje! Svakog jutra ustao Bih i otkrivao silne patnje nagomilane iza Mojih vrata; a svake noći kad Bih legao, - gle!, Moje je srce razdirala agonija zbog onoga što je trpjelo poradi nečovječne okrutnosti svojih neprijatelja. Sa svakim komadom kruha koji Drevna Ljepota lomi udružen je nasrtaj novog mučenja, a u svaku kaplju koju On pije umiješana je gorčina najbolnijih iskušenja. Njemu na svakom koraku koji čini prethodi vojska nepredviđenih nesreća, a iza Njega slijede čete mučne tuge. |
| 3 | Takva je Moja patnja, kad bi ti razmislio o njoj u svom srcu. Nemoj, međutim, da ti duša tuguje nad onim što je na Nas izlio Bog. Stopi svoju volju s Njegovim zadovoljstvom, jer Mi nismo nikada željeli išta osim Njegove Volje, i poželjeli Smo dobrodošlicu svakom pojedinom od Njegovih neopozivih naloga. Budi strpljiv u srcu, i nemoj se obeshrabriti. Ne idi putom onih koji su teško uznemireni. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.