Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | O, ti, čije lice je okrenuto prema Meni! Čim tvoje oči iz daleka ugledaju Moj rodni grad (Teheran), stani i reci: došao sam k tebi iz zatvora, o, zemljo Tá, s vijestima od Boga, Pomoćnika u nevolji, Samoopstojnoga. Navještavam tebi, o, majko svijeta i izvore svjetla svim njegovim narodima, blage milosti tvojega Gospoda, i pozdravljam te u ime Onoga Koji je Vječna Istina, Znalac stvari neviđenih. Svjedočim da je u tebi bio objavljen Onaj Koji je Skriveno Ime, i otkriveno Neviđeno Blago. Kroz tebe je razotkrivena tajna svih stvari, bilo iz prošlosti ili budućnosti. |
| 2 | O, zemljo Tá! Onaj Koji je Gospod Imena spominje Se tebe u Svojemu slavnom stanju. Ti si bila Osvitom Stvari Božje, izvorom Njegova Otkrivenja, objavom Njegovoga Najvećega Imena - Imena od kojega su zadrhtala srca i duše ljudi. Kako je silno velik broj onih muškaraca i žena, onih žrtava tiranije, koji su, unutar tvojih zidova, položili svoje živote na putu Božjemu, i bili pokopani ispod tvojega praha s tolikom okrutnošću da je svaki časni sluga Božji oplakivao njihovu muku. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.