Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Pozovi u sjećanje držanje Ashrafove majke, čiji je sin položio svoj život u Zemlji Zá (Zanján). On je, jamačno, na sjedištu istine, u nazočnosti Jednoga Koji je Najmoćniji, Svemogući. |
| 2 | Kad su ga nevjernici, tako nepravedno, odlučili pogubiti, poslali su po njegovu majku, ne bi li ga ona možda opomenula, i navela da zaniječe svoju vjeru, i pođe stopama onih koji su odbacili istinu Boga, Gospoda svih svjetova. |
| 3 | Čim je ugledala lice svojega sina, izrekla mu je riječi koje su navele srca onih koji ljube Boga, a preko njih ona Družbe u visini, da kriknu i bolno žaluju. Uistinu, Gospod zna što Moj jezik govori. On Sâm svjedokom je Mojim riječima. |
| 4 | Obraćajući mu se rekla je: "Sine moj, rođeni moj! Ne propusti žrtvovati se na putu Gospoda tvojega. Čuvaj se da ne izdaš svoju vjeru u Onoga pred Čijim licem su se poklonili u štovanju svi koji su na nebu i svi koji su na zemlji. Nastavi pravo naprijed, o, sine moj, i ustraj na putu Gospoda Boga svojega. Pohitaj dosegnuti nazočnost Onoga Koji je Ljubljeni svih svjetova." |
| 5 | Uz nju bili Moji blagoslovi, i Moja milost, i Moja hvala, i Moja slava. Ja ću Sâm nadoknaditi gubitak njezina sina - sina koji sada stanuje u svetohraništu Mojega veličanstva i slave, i čije lice zrači svjetlošću koja svojim sjajem obavija Djeve Nebeske u njihovim nebeskim odajama, a preko njih stanovnike Mojega Raja, i žitelje Gradova Svetosti. Kad bi oko bilo kojeg čovjeka vidjelo njegovo lice, taj bi uskliknuo: "Gle! Ovo nije nitko drugi nego li plemenit anđeo!" |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.