Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Upitao si Me hoće li čovjek, osim Proroka Božjih i Njegovih izabranika, nakon tjelesne smrti sačuvati istovjetnu individualnost, osobnost, svijest i razumijevanje koji su značajke njegova života na ovom svijetu. Ako je to točno, kako je moguće, primijetio si, da ga neznatne povrede umnih sposobnosti kao što su nesvjestica i teške bolesti lišavaju razumijevanja i svijesti, a smrt, koja sigurno podrazumijeva raspadanje tijela i razlaganje njegovih sastojaka nije u stanju uništiti to razumijevanje i ugasiti tu svijest? Kako itko može zamisliti da će čovjekova svijest i osobnost biti sačuvane kad se potpuno raspadnu baš sredstva neophodna za njihovo postojanje i funkcioniranje? |
| 2 | Znaj da duša čovjeka ne ovisi ni o jednoj slabosti tijela ili uma i nadilazi ih. Kad bolestan čovjek pokazuje znakove slabosti, to je zbog smetnji koje se ispriječuju između njegove duše i tijela, jer samu dušu ne pogađaju nikakve tjelesne boli. Razmisli o svjetlu svjetiljke. Iako vanjski predmet može ometati njezin sjaj, samo svjetlo i dalje sja nesmanjenom snagom. Slično tome, svaka bolest koja pogađa tijelo čovjeka smetnja je koja spriječava dušu da pokaže svoju snagu i moć koju posjeduje. Međutim, kad napusti tijelo, ispoljit će takvu nadmoćnost i pokazati takvu utjecajnost kakvoj nije ravna nijedna sila na zemlji. Svaka neokaljana, svaka očišćena i posvećena duša zaodjenut će se strahovitom moći, i silna će biti radost njezina. |
| 3 | Razmisli o svjetiljci skrivenoj ispod košare. Iako njezino svjetlo sja, ipak je njezin sjaj skriven od ljudi. Isto tako, promisli o suncu koje su zaklonili oblaci. Promotri kako se prividno smanjio njegov sjaj, a zapravo je izvor tog svjetla ostao nepromijenjen. Dušu čovjeka valja usporediti s tim suncem, a sve stvari na zemlji valja promatrati kao njegovo tijelo. Sve dok nikakva vanjska smetnja ne dođe između njih, tijelo će, u svojoj cjelokupnosti, odražavati svjetlo iz duše i njezina će ga moć podržavati. Međutim, čim se podigne veo između njih, sjaj tog svjetla prividno se smanji. |
| 4 | Razmisli ponovno o suncu kad je potpuno skriveno iza oblaka. Iako je zemlja još uvijek obasjana njegovim svjetlom, ipak je količina svjetla koju ona prima znatno smanjena. Tek kad se oblaci rasprše, sunce može opet zablistati u punom svom sjaju. Niti prisutnost oblaka ni njihova odsutnost ni na koji način ne mogu nauditi sjaju kojim sunce zrači. Duša čovjeka jest sunce kojim je obasjano njegovo tijelo, i od kojeg dobiva snagu, i tako je valja promatrati. |
| 5 | Razmisli, nadalje, kako plod, prije nego je uobličen, počiva kao mogućnost u stablu. Kad bismo posjekli stablo, ne bismo mogli otkriti nikakav znak niti dio ploda. Međutim, kad se pojavi, objavi se, kao što si primijetio, u svojoj čudesnoj ljepoti i sjajnom savršenstvu. Doista, neki plodovi dosegnu puni razvoj tek nakon što su odvojeni od stabla. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.