Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | A sada o tvom pitanju glede duše čovjeka i njezina preživljavanja poslije smrti. Znaj uistinu da će duša, nakon odvajanja od tijela nastaviti napredovati sve dok ne dosegne prisutnost Boga, u stanju i uvjetima koje ne mogu promijeniti ni obrati razdoblja i stoljeća, niti mijene i udesi ovoga svijeta. Ona će potrajati koliko i Kraljevstvo Božje, Njegova vlast, Njegova vladavina i moć. Ona će jasno pokazivati Božje znakove i Njegove pridjevke, i otkrivat će Njegovu ljubaznu blagost i darežljivost. Moje Pero zastaje kad pokuša dostojno opisati uzvišenost i sjaj tako visoka položaja. Počast kojom će Ruka Milosti obdariti dušu takva je da je nijedan jezik ne može valjano izraziti, niti ikoje zemaljsko sredstvo opisati. Blagoslovljena je duša koja je, u času odvajanja od tijela, očišćena od ispraznih maštanja ljudi ovog svijeta. Takva duša živi i kreće se u skladu s Voljom njezina Stvoritelja, i ulazi u najviši Raj. Nebeske Djeve, stanovnice najuzvišenijih odaja kružit će oko nje, a Proroci Božji i Njegovi izabranici zaiskat će njezino društvo. S njima će duša slobodno razgovarati, i pripovijedat će im što je morala podnijeti na putu Boga, Gospoda svih svjetova. Kad bi bilo kojem čovjeku bilo kazano što je sve predodređeno za takvu dušu u svjetovima Boga, Gospoda prijestolja u visini i dolje na zemlji, čitavo njegovo biće tog bi časa planulo u silnoj čežnji da dosegne taj najviši, posvećen i sjajni položaj... Narav duše nakon smrti nije moguće opisati, niti je dostojno i dopustivo otkriti u potpunosti njezin značaj očima ljudi. Proroci i Glasnici Božji bili su poslani dolje s jedinim ciljem, a to je - izvesti ljude na pravi Put Istine. Namjera koju je sadržavala njihova objava bila je odgojiti sve ljude, da bi mogli, u času smrti uzaći, u krajnjoj čistoti i svetosti i potpuno odvojeni, do prijestolja Najvišega. Svjetlo kojim zrače te duše odgovorno je za napredak svijeta i razvoj njegovih naroda. One su poput kvasca koji podiže svijet stvaranja, i predstavljaju životvornu silu kroz koju se ispoljavaju umijeća i čudesa ovog svijeta. Zahvaljujući njima oblaci izlijevaju svoje obilje na ljude, a zemlja daje svoje plodove. Sve stvari moraju imati razlog, poticajnu snagu, životvorno načelo. Ove duše i simboli odvojenosti omogućile su, i neprekidno će omogućavati vrhovni podsticaj kretanja u svijetu stvaranja. Onaj se svijet od ovog razlikuje toliko koliko se ovaj razlikuje od svijeta djeteta dok se još nalazi u utrobi majke. Kad duša dosegne Prisutnost Božju, ona će poprimiti oblik koji najbolje pristaje njezinoj besmrtnosti i najdostojniji je njezina nebeskog boravišta. Takvo je postojanje uvjetovano a ne apsolutno, budući da prvom predhodi uzrok, a drugo je neovisno o njemu. Apsolutno postojanje pripada isključivo Bogu, slavljen bio On. Dobro je uz one koji uviđaju ovu istinu. Kad bi ti u svom srcu razmislio o ponašanju Proroka Božjih, zasigurno bi spremno posvjedočio da moraju postojati drugi svjetovi osim ovoga. Većina istinski mudrih i učenih posvjedočila je, kroz vjekove, kao što je zabilježilo Pero Slave na Ploči Mudrosti, da je istina ono što su objavili sveti Spisi Božji. Čak su i materijalisti u svojim zapisima svjedočili o mudrosti tih božanski određenih Glasnika, i smatrali su da su opaske Proroka o Raju, o vatri paklenoj, o budućoj nagradi i kazni, bile prouzročene željom da obrazuju i uzdignu duše ljudi. Razmisli, stoga, kako je većina čovječanstva, bez obzira na svoja uvjerenja ili teorije, prepoznala uzvišenost i priznala nadmoćnost tih Proroka Božjih. Te Dragulje Odvojenosti neki nazivaju utjelovljenjem mudrosti, a drugi vjeruju da su oni usta Boga Samoga. Kako bi takve Duše pristale prepustiti se svojim neprijateljima kad bi vjerovale da su svi svjetovi Božji svedeni na ovaj život na zemlji? Bi li Oni drage volje podnosili takve muke i patnje kakve nije vidio ni iskusio nijedan čovjek? |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.