Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Upitao si Me o prirodi duše. Znaj, uistinu, da je duša Božji znak, nebeski dragulj čiju stvarnost nisu uspjeli dokučiti najučeniji od ljudi, i čije otajstvo nikakav um, ma koliko bistar on bio, ne može očekivati da će otkriti. Ona je prva među stvorenim stvarima koja je objavila uzvišenost svog Stvoritelja, prva prepoznala Njegovu Slavu, uhvatila se Njegove Istine, i poklonila se pred Njim u štovanju. Ako bude vjerna Bogu, ona će odražavati Njegovu svjetlost, i jednom će se k Njemu vratiti. Ako, pak, ne uspije održati svoj savez sa Stvoriteljem, past će žrtvom svoga ja i strasti, i na kraju će potonuti u njihove dubine. |
| 2 | Tko tako, na ovaj Dan, nije dozvolio sumnjama i maštanjima ljudi da ga odvrate od Onoga Koji je Vječna Istina, i nije dopustio da ga nered koji su prouzročile svjetovne i crkvene vlasti spriječi da prizna Njegovu Poruku, takvog će čovjeka Bog, Gospod svih ljudi, smatrati jednim od Svojih moćnih znakova, i bit će ubrojen među one čija je imena Najviše Pero upisalo u Njegovoj Knjizi. Blagoslovljen je onaj koji je prepoznao pravi značaj takve duše, priznao njezin položaj i otkrio njezine vrline. |
| 3 | Mnogo toga je napisano u drevnim knjigama o različitim stupnjevima razvoja duše, kao što su pohota, razdražljivost, nadahnuće, zadovoljenje, Božansko zadovoljstvo, i slično; Najviše Pero, međutim ne želi zadržavati se na njima. Svaka duša koja ponizno ide s Bogom, na ovaj Dan, i čvrsto se drži Njega, bit će zaodjevena čašću i slavom svih dobrih imena i položaja. |
| 4 | Kad čovjek spava, za njegovu se dušu ne može reći da je iznutra na ikoji način pogađa bilo što izvana. Ona ne podliježe nikakvoj promjeni u svom izvornom stanju ili značaju. Bilo kakvu promjenu njezinih funkcija valja pripisati izvanjskim uzrocima. Tim vanjskim uzrocima valja pripisati bilo koju promjenu u njezinom okolišu, razumijevanju i zapažanju. |
| 5 | Promisli o ljudskom oku. Iako posjeduje sposobnost zapažanja svega što je stvoreno, ipak i najmanja zapreka može toliko omesti njegov vid da ga liši sposobnosti razabiranja bilo čega. Veličano neka bude ime Onoga Koji je stvorio i Uzrok je tim uzrocima, Koji je naredio da svaka promjena i preinaka u svijetu stvaranja bude ovisna o njima. Svako stvorenje u čitavom univerzumu samo predstavlja vrata koja vode k Njegovom znanju, znak Njegove vrhovnosti, objava Njegovih imena, simbol Njegova veličanstva, znamen Njegove snage, način da nas pripusti na Svoj pravi Put ... |
| 6 | Istinu kazujem, ljudska je duša, u svojoj biti, jedan od znakova Božjih, otajstvo među Njegovim otajstvima. Ona je jedan od moćnih znakova Svemogućega, vjesnik koji najavljuje stvarnost svih svjetova Božjih. U njoj leži skriveno ono što svijet sada nikako nije u stanju shvatiti. Razmisli u svom srcu o objavi Duše Božje koja prožima sve Njegove Zakone, i suprotstavi je onoj niskoj i požudnoj naravi koja se pobunila protiv Njega, koja zabranjuje ljudima da se okrenu Gospodu Imena, i goni ih da slijede svoju pohotu i opačinu. Takva je duša, uistinu, daleko zabludjela putom grijeha ... |
| 7 | Ti si Me, nadalje, zapitao o stanju duše nakon što se odvoji od tijela. Znaj, zaista, da ako je duša čovjeka išla putovima Božjim, ona će se nesumnjivo vratiti i pridružiti slavi Ljubljenoga. Božje Mi pravednosti! Ona će dosegnuti takvo stanje kakvo ne može oslikati nijedno pero, niti jezik opisati. Duša koja je ostala vjerna Božjoj Stvari, i koja je nepokolebljivo čvrsto ostala na Njegovom putu, nakon uzašašća bit će obdarena tolikom snagom da će svi svjetovi koje je Svemogući stvorio moći od nje imati koristi. Takva duša predstavlja, po nalogu Idealnoga Kralja i Božanskog Odgojitelja, čisti kvasac koji poboljšava svijet postojanja, pruža moć kroz koju se objavljuju umijeća i čudesa. Razmisli o tome kako brašno treba kvasac da bi nabujalo. Duše koje su simboli odvojenosti kvasac su svijeta. Meditiraj o tome, i budi od zahvalnih. |
| 8 | U nekolicini Naših Ploča osvrnuli smo Se na tu temu, i iznijeli smo različite stupnjeve razvoja duše. Istinu kazujem, ljudska je duša uzvišena iznad svakog napredovanja i nazadovanja. Ona miruje, pa ipak se uzdiže; kreće se, a ipak miruje. Ona u sebi predstavlja dokaz koji svjedoči o postojanju uvjetovanog svijeta, kao i o stvarnosti svijeta koji nema početka ni kraja. Pogledaj san koji si sanjao, kako se, nakon mnogo godina, ponovno odvija pred tvojim očima. Razmisli koliko je neobično otajstvo svijeta koji ti se u tvom snu ukazuje. Promisli u svom srcu o neistraživoj mudrosti Božjoj, i meditiraj o njezinim mnogostrukim objavama ... |
| 9 | Pogledaj čudesne dokaze djela ruku Božjih, i promisli o njihovu dosegu i značaju. Onaj Koji je Pečat Proroka rekao je: "Uvećaj moje čuđenje i divljenje Tebi, o, Bože!" |
| 10 | Što se tiče pitanja je li materijalni svijet podložan ikakvim ograničenjima, znaj da razumijevanje te stvari ovisi o samom promatraču. S jedne strane ograničen je; s druge, on nadilazi sva ograničenja. Jedini pravi Bog postojao je oduvijek, i postojat će zauvijek. Njegovo stvaranje, na sličan način, nema početka i neće imati kraja. Međutim, svemu što je stvoreno predhodi uzrok. Ta činjenica, po sebi, predstavlja, bez imalo sumnje, jedinstvo Stvoritelja. |
| 11 | Upitao si Me, nadalje, o prirodi nebeskih sfera. Da bi se shvatila njihova priroda, bilo bi neophodno ispitati značenje aluzija o nebeskim sferama i nebesima izrečenim u drevnim Knjigama, i otkriti karakter njihove povezanosti s ovim materijalnim svijetom te utjecaj koji oni vrše na nj. Svako je srce ispunjeno čuđenjem pred tako zbunjujućom temom, a svaki je um pomućen njezinim tajanstvom. Samo Bog može dokučiti njezino značenje. Učeni ljudi koji su tisućama godina proučavali život zemlje, nisu uspjeli, tijekom dugog promatranja, pojmiti bilo broj bilo starost drugih planeta. Promotri, nadalje, mnogostruke razlike proizašle iz teorija koje su iznijeli ti ljudi. Znaj da svaka stajaća zvijezda ima svoje planete, a svaka planeta svoja stvorenja, čiji broj nijedan čovjek ne može izračunati. |
| 12 | O, ti koji si upro svoje oči u Moj lik! Osvit Slave na ovaj je Dan objavio svoj sjaj, i Glas Najvišega zove. Prije Smo izrekli ove riječi: "Ovo nije dan kad ikoji čovjek smije iskušavati Gospoda svoga. Svakom onom koji je čuo Božji Zov, kako ga je izrekao Onaj Koji je Vrelo Slave, priliči ustati i uzviknuti: đEvo me, evo me, Gospode svih Imena; evo me, evo me, o, Stvoritelju nebesa! Svjedočim da su, kroz Tvoju Objavu, objelodanjene stvari skrivene u knjigama Božjim, i da se obistinilo sve što su Tvoji Glasnici zabilježili u svetim Spisima.'" |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.