Prethodna - Sadržaj - Sljedeća
| 1 | Razmisli o sposobnosti razumijevanja kojom je Bog obdario bit čovjeka. Ispitaj svoje vlastito ja, i pogledaj kako tvoje gibanje i mirovanje, tvoja volja i namjera, tvoj vid i sluh, tvoj osjet njuha i dar govora, i sve drugo što je s tim povezano ili ga nadilazi, tvoja tjelesna osjetila ili duhovna zapažanja, sve proizlazi iz te iste sposobnosti, i duguje joj svoje postojanje. Toliko je sve to blisko povezano s njom, da, ako za manje od treptaja oka izgubi svoju vezu s njom, svako pojedino od ovih osjetila istoga će trena prestati obavljati svoju funkciju, i biti lišeno sposobnosti očitovanja dokaza svojega djelovanja. Nedvojbeno je jasno i očevidno da je svako od prije spomenutih pomagala bilo ovisno, i uvijek će, glede vlastita ispravna djelovanja, biti ovisno o ovoj sposobnosti, koju valja smatrati znakom objave Onoga Koji je vrhovni Gospodar svega. Kroz Njegovo objavljivanje sva su ova imena i pridjevci bili otkriveni, a ukidanjem Njegova djelovanja oni bivaju uništeni i propadaju. |
| 2 | Bilo bi potpuna neistina ustvrditi da je ova sposobnost ista kao moć vida, budući da je moć vida proizašla iz nje i djeluje u ovisnosti o njoj. Isto bi tako isprazno bilo ustvrditi da je tu sposobnost moguće poistovjetiti sa darom sluha, budući da osjetilo sluha prima od sposobnosti razumijevanja energiju nužnu za izvođenje svojih funkcija. |
| 3 | Taj isti odnos povezuje tu sposobnost sa svime što je bilo prijamnikom ovih imena i pridjevaka u ljudskom hramu. Ta je različita imena i pridjevke proizvelo djelovanje toga znaka Božjega. Neizmjerno je uzvišen taj znak, u svojoj biti i stvarnosti, iznad svih takvih imena i pridjevaka. Naprotiv, sve će, kad se usporedi s njegovim sjajem, izblijediti u potpuno ništavilo i postati zaboravljena stvar. |
| 4 | Kad bi ti u svom srcu promišljao o ovoj božanski određenoj i suptilnoj stvarnosti, znaku objave Vjekovječnoga, Sveslavljenoga Boga, od sada do kraja koji nema kraja, i to koncentriranom inteligencijom i razumijevanjem koje su najveći umovi dosegli ili će doseći u budućnosti, ne bi uspio shvatiti njezino otajstvo niti ocijeniti njezinu vrijednost. Kada priznaš da si nemoćan dosegnuti odgovarajuće razumijevanje te Stvarnosti koja u tebi boravi, spremno ćeš priznati uzaludnosti takvih nastojanja kojima bi ti ili bilo koje od stvorenja mogli pokušati dokučiti otajstvo Živoga Boga, Danice neprolazna sjaja, Drevnoga od vječnosti. To priznanje nemoći na koje zdravo promišljanje mora na koncu navesti svaki um, u sebi je vrhunac ljudskoga razumijevanja, i obilježava kulminaciju čovjekova razvoja. |
Copyright (c) Bahá'í vjerska zajednica, 2001.