ULOMCI IZ SPISA BAHÁ'U'LLÁHA

- XCIV -

Prethodna - Sadržaj - Sljedeća


1 A sada o tvom spomenu postojanja dva Boga. Čuvaj se, čuvaj se, da ne budeš naveden pridružiti suparnika Gospodu Bogu tvojemu. On jest, i oduvijek je bio jedan i sam, bez premca ili Sebi ravna, vječan u prošlosti, vječan u budućnosti, odijeljen od svih stvari, vjekovječan, nepromjenljiv, i samoopstojan. Nikakva družbenika nije odredio Sebi u svojem Kraljevstvu, nikakva savjetnika da Ga svjetuje, nikoga da se s Njim poredi, nikoga da se nadmeće s Njim u slavi. Tomu svjedoči svaki atom univerzuma, a iznad njega stanovnici kraljevstva u visini, oni koji sjede na najuzvišenijim sjedištima, i imena koji su zapamćena pred Prijestoljem Slave.
2 Posvjedoči u najvećoj dubini svojega srca ovom svjedočanstvu koje je Sam Bog za Sebe izgovorio, da nema drugog Boga osim Njega, da je sve osim Njega bilo stvoreno po Njegovom nalogu, uobličeno s Njegovim dopuštenjem, da podliježe Njegovom zakonu, da je poput zaboravljene stvari kad se usporedi sa sjajnim dokazima Njegove jednosti, i poput ništavila je kad se nađe licem u lice s moćnim objavama Njegova jedinstva.
3 On je, uistinu, kroz vječnost bio jedan u Svojoj Biti, jedan u Svojim djelima. Bilo koja i svaka usporedba primjenjiva je samo na Njegova stvorenja, a svako poimanje asocijacija pripada samo onima koji Njemu služe. Neizmjerno je uzvišena Njegova Bit iznad opisa Njegovih stvorenja. On jedini zauzima Sjedište nadspoznajna veličanstva, vrhovne i nedostižne slave. Ptice ljudskih srdaca, ma koliko se visoko uzdigle, nikada se ne mogu nadati da će doseći visine Njegove nespoznatljive Biti. On je Onaj Koji je u postojanje pozvao svekoliko stvaranje, Koji je svaku stvar naveo da iznikne na Njegov nalog. Hoće li, dakle, stvar koja je rođena zahvaljujući riječi koju je objavilo Njegovo Pero, a koje je prst Njegove Volje upravio, biti smatrana ravna Njemu, ili utjelovljenje Njegova Ja? Daleko bilo od Njegove slave da ljudsko pero ili jezik natukne o Njegovu otajstvu, ili da ljudsko srce pojmi Njegovu Bit. Sve drugo osim Njega stoji jadno i usamljeno pred Njegovim vratima, svi su nemoćni pred veličinom Njegove moći, svi su samo robovi u Njegovu Kraljevstvu. On je dovoljno bogat da ne treba nijedno biće.
4 Samu sponu ropskog služenja uspostavljenu između štovatelja i Obožavanoga, između stvorenja i Stvoritelja valja smatrati znakom Njegove milostive naklonosti prema ljudima, a ne pokazateljem bilo kakve zasluge koju oni možda imaju. Tomu svjedoči svaki istinski i razborit vjernik.