POTICANJE MASOVNOG PRISTUPANJA VJERI

Prilog kojeg je pripremio Istraživački odjel Univerzalne kuće Pravde

Listopad 1993.

1 Shoghi Effendijeva vizija organskog razvitka Vjere oblikuje naše shvaćanje sjajnih budućih mogućnosti na polju poučavanja. U pismu upućenom američkim vjernicima, gdje ukazuje na potrebu angažiranja pionira, voljeni Čuvar kaže da će “stalni priliv pojačanja”

2

označiti i ubrzati dolazak dana koji će, kako je prorekao ‘Abdu’l-Bahá, biti svjedokom masovnog pristupanja naroda različitih nacionalnosti i rasa u Bahá’í svijet – dan koji će, sagledan u svojoj pravoj perspektivi, biti uvodom u onaj dugoočekivani trenutak kada će masovni preobraćaj tih istih naroda i rasa, a kao izravna posljedica lanca događaja, moćnih i moguće katastrofalnih po naravi, koji se još ne mogu čak ni maglovito nazreti, najednom temeljito izmjeniti sudbinu Vjere, poremetiti ravnotežu svijeta i tisuću puta povećati brojčanu snagu, kao i materijalnu moć i duhovni autoritet Bahá’u’lláhove Vjere.

3

U svojoj poruci za Ridván iz 1990. godine, Univerzalna kuća Pravde povezuje “sve veći broj primjera” masovnog pristupa u različitim dijelovima svijeta s razvojnim stupnjevima koje je opisao Shoghi Effendi. Ona također određuje naše mjesto u ovom povijesnom procesu i poziva vjernike na akciju. Kuća Pravde svjedoči:

4

Imamo sve razloge da vjerujemo kako će se brojni pristupi proširiti, obuhvaćajući selo za selom, grad za gradom, jednu zemlju za drugom. Međutim, nije na nama da tek ravnodušno iščekujemo konačno ispunjenje Shoghi Effendijeve vizije. Nas nekolicina mora, polažući svu svoju vjeru u Božju providnost i smatrajući izazove s kojima smo suočeni božanskom privilegijom, s planovima u ruci, napredovati ka pobjedi.

5

S namjerom da pomognemo prijateljima u usavršavanju njihovog razumijevanja procesa koji prate masovno pristupanje i odgovarajući na pozive koje upućuje Kuća Pravde, prilažemo kompilaciju izvoda iz pisama napisanih od strane Shoghi Effendija i Univerzalne kuće Pravde ili u njihovo ime, te nudimo sljedeće komentare namijenjene da istraže i osvijetle neke od tema izvučenih iz kompilacije. U odjeljcima 1 i 2 ovog Priloga opisujemo izvjestan broj općih karakteristika razvojnog procesa i skrećemo pažnju na čimbenike koji doprinose širenju Vjere, dok se u odjeljku 3 usredotočujemo na specifične aktivnosti koje se mogu poduzeti kako bi se proces masovnog pristupanja unaprijedio i podržao.

1. Neke karakteristike razvoja

6

Prije razmatranja predmeta masovnog pristupanja započet ćemo ispitivanje izvjesnog broja općih odlika koje prate procese rasta Bahá’í vjere.

1.1. Organski razvoj

7

Razvoj Vjere odvija se na jedan organski, evolutivni način. Stopa rasta Vjere stoga nije nužno jednolična – naprotiv, ona napreduje “u golemim valovima, ubrzavanima smjenom krize i pobjede.” Shoghi Effendi je također rekao da će širenje Vjere diljem svijeta pratiti ubrzanje stope njezinoga rasta.

8

Vjera se, za sada, ne razvija širom svijeta podjednakom mjerom. Univerzalna kuća Pravde primijetila je da u mnogim zemljama postoji “izrazita prijemčljivost” prema Vjeri, te da jedni dijelovi stanovništva u početku mogu više reagirati na Stvar nego ostali. U oblastima gdje se prijemčljivost upravo počinje javljati, Univerzalna kuća Pravde savjetuje vjernicima da vjeruju kako “dolazi vrijeme kad će broj njihovih sunarodnjaka koji prihvaćaju Vjeru najednom porasti”.

9

Glede neposredne budućnosti, Univerzalna kuća Pravde tvrdi da će se stopa rasta nužno ubrzati. Ona kaže da je “scena za sveopći, ubrzani i masovni rast Stvari” postavljena i predviđa da će sve zajednice naroda požnjeti žetvu masovnog pristupa.

1.2. Dinamika krize i pobjede

10

Razvitak Vjere karakterizira dinamička smjena procesa krize i pobjede. Shoghi Effendi tvrdi da “zapis njezine burne povijesti” razotkriva

11

najveću istinu da se sa svakim svježim izljevom neprijateljstva naspram Vjere, bilo iznutra ili izvana, oslobađa, voljom providnosti, odgovarajuća mjera izlivene milosti, koja njezine branitelje podržava, a njezine neprijatelje zbunjuje, te nezaustavljivom napredovanju Vjere daje svježi poticaj, dok, ovaj polet, pak, svojim manifestacijama izaziva svježe neprijateljstvo u sredinama koje do tada nisu bile svjesne njegovih izazovnih posljedica…

12

Neprestano izlaženje Vjere iz mraka i sazrijevanje funkcioniranja administrativnih institucija Univerzalna kuća Pravde povezuje s reagiranjem zajednice na nedavni val progona u Iranu i naglašava da će “sadašnje pobjede dovesti do aktivnog suprotstavljanja.”

1.3. Utjecaj propadanja društva

13

Shoghi Effendi skreće pažnju na pročišćujući utjecaj patnji i nedaća, koje prate proces društvene propasti, na širenje Vjere. A u pismu napisanom u njegovo ime, Čuvar primjećuje kako će “nakon što čovječanstvo bude propatilo… ljudi masovno pristupiti Božjoj Stvari.”

14

Univerzalna kuća Pravde slikovito opisuje utjecaj procesa propadanja na čovječanstvo, povezuje ga sa duhovnim traganjem čovječanstva i ističe silnu odgovornost bahá’ía da ubrzaju tempo svojih djelatnosti poučavanja “kako se u brzo promjenjivim raspoloženjima mahnitog svijeta ne bi izgubila prilika”, te da ostvare onu vrstu zajednice koja pruža takav osobit uzorak života kakav će “u sve više razočaranih članova društva ponovno upaliti svjetlost nade.”

1.4. Izlazak iz mraka

16

Napredak Vjere ubrzavaju prilike nastale njenim izlaskom iz mraka. Univerzalna kuća Pravde govori o “javljanju novog modela prilika za daljnji rast i učvršćenje naše svjetske zajednice”, te podvlači hitnost izazova koji stoji pred Bahá’í zajednicom da odgovori potrebama mogućnosti koje se javljaju usporedo s približavanjem Manjeg Mira.

2. Čimbenici koji doprinose razvoju
17 Važno je primijetiti da voljeni Čuvar, u pismu datiranom 18. veljače 1932. godine napisanom u njegovo ime, naglašava činjenicu da puki porast broja vjernika ne označava nužno i napredak Stvari. On kaže:
18
Nije dovoljno nabrojati duše koje su prigrlile Stvar da bi se znao napredak koji ona postiže. Bitnije posljedice vaših aktivnosti su duh unesen u život zajednice i stupanj u kojem učenja koja objavljujemo postaju dio svijesti i vjerovanja ljudi koji ih slušaju. Jer, ljudi će početi pristupati Vjeri u velikom broju tek kada taj duh temeljito prožme svijet.
19 Slično tome, u poruci za Ridván iz 1989. godine, Univerzalna kuća Pravde tvrdi:
20
Nije dovoljno samo pronositi Bahá’í poruku, koliko god to bilo bitno. Nije dostatno samo produživati spisak Bahá’í članstva, koliko god to bilo vitalno. Duše se moraju preobraziti, zajednice time učvrstiti, a novi uzori života tako ostvariti. Preobrazba je bitna svrha Bahá’u’lláhove Stvari, no ona počiva na volji i trudu pojedinca da je ostvari uz poslušnost prema Pogodbi.
21 Na osnovi proučavanja pisama Shoghi Effendija i Univerzalne kuće Pravde moguće je izdvojiti nekoliko faktora koji doprinose širem razvoju Vjere. Ovi faktori se međusobno pojačavaju i utječu jedan na drugi i, kada harmonično djeluju, stvaraju osnovu za kreiranje okoline kakva dovodi do razvoja – do Bahá’í zajednice čiji su članovi posvećeni produbljivanju razumijevanja prirode poučavanja i učenju kako raditi u zajedništvu tako da bi se ubrzali i podržali procesi širenja i učvršćivanja. Među tim interaktivnim faktorima nalaze se sljedeći:
 
2.1. Predanost duhovnoj preobrazbi
22 Bitna spona između individualne duhovne preobrazbe i postupnog sazrijevanja funkcioniranja Bahá’í zajednice i razvoja Vjere poznate su teme u pismima Shoghi Effendija i Univerzalne kuće Pravde. Poticanje takve transformacije u osobnom i obiteljskom životu, u funkcioniranju zajednica i vijeća, podjednako je odgovornost i pojedinaca i Bahá’í institucija. Kako to Shoghi Effendi objašnjava:
23
Kada se ispuni istinski duh poučavanja, koji zahtjeva potpunu predanost, posvećenost plemenitoj misiji i življenje (Bahá’í, op. prev.) života, ne samo u pojedinaca, već i u Vijećima, tada će se Vjera razvijati u skokovima i naletima.
 
2.2. Ljubav i Jedinstvo
24

Ljubav i jedinstvo među vjernicima, te ljubav prijatelja prema Vjeri i njenim institucijama osnova su za privlačenje velikog broja ljudi Učenju. Voljeni Čuvar opisuje jedinstvo i ljubav među prijateljima kao “duh koji mora oživotvoriti život njihove zajednice” i objašnjava njihovu praktičnu implikaciju na planiranje i poučavanje. U pismu pisanom u njegovo ime on usmjerava vjernike na sljedeći način:
25
Neka kao pripremu za poučavanje i doček velikog broja novih vjernika ulože više napora u usavršavanje svojih čisto Bahá’í odnosa, postanu jedinstveniji, duhovno obrazovaniji, vještiji u ispunjavanju svojih administrativnih zadaća.
26 Univerzalna kuća Pravde skreće pozornost na jedan drugi važan aspekt ovog predmeta. Ona upozorava na polarizaciju stajališta glede poučavanja i nudi vjernicima sljedeći savjet:
27
U ovome, kao i u svim aspektima rada Vjere, rješenje leži u tome da prijatelji budu strpljivi i suzdržani prema onima čiji ih nedostaci uznemiravaju, i u nastojanju, putem savjetovanja Vijeća, da se zbliže do prave ravnoteže, a da pri tome zadrže radni polet i kanaliziraju entuzijazam vjernika.
 
2.3. Opće učešće
28 Univerzalno učešće i stalni napori prijatelja da poučavaju Vjeru, primjenjuju njena načela i unapređuju razvoj njezinih institucija nisu samo “vitalne za razvijanje ljudskih snaga neophodnih za napredak Vjere”, već također povećavaju uspjeh u poučavanju.
 
2.4. Ravnoteža između širenja i učvršćivanja
29 Univerzalna kuća Pravde govori o širenju i učvršćivanju kao o “dva srodna procesa koji se moraju odvijati usporedo”. Ona tvrdi da su to “nerazdvojivi procesi” i da predstavljaju “primarne ciljeve poučavanja”. Naglašavajući odnos između učvršćivanja i poučavanja, Kuća Pravde, u pismu pisanom u njezino ime, izjavljuje:
30
Pravilno učvršćivanje nužno je za očuvanje duhovnog zdravlja zajednice, zaštitu njezinih interesa, održavanje njezina dobra ugleda, te, konačno, za nastavak samog rada na širenju.
 
2.5. Bahá’í zajednica kao model
31 Bahá’í zajednica i Administrativni poredak moraju se razvijati i predstavljati svijetu kao praktički moguć model i alternativa društvenog organiziranja. To je trajni proces. Shoghi Effendi, u pismu pisanom u njegovo ime, svjedoči da:
32
Sve dok javnost ne bude vidjela u Bahá’í zajednici istinski model na djelu nečega boljeg nego što već ima, ona neće odgovoriti na Vjeru u velikom broju.
33 Na sličan način, Univerzalna kuća Pravde skreće pažnju na osebujnost Bahá’í zajednice i kaže da ona, kako se kontrast između te zajednice i šireg svijeta povećava “na kraju mora privući razočarane mase i navesti ih da uplove u luku Pogodbe Bahá’u’lláha”. Nadalje, Kuća Pravde ističe sve veću zabrinutost glede problema čovječanstva, kao i nesposobnost starog poretka da razriješi bitna društvena pitanja. Budući da je Bahá’í Administrativni poredak oblikovan kao uzor budućeg društva, postoji snažna potreba za demonstriranjem “mogućnosti koje su svojstvene tom administrativnom sistemu” kako bi se, na taj način, pružio “znak nade onima koji očajavaju.”
34 Uz tijesnu povezanost gore opisanih elemenata razvoja, sugerira se da, dok svaki od tih faktora doprinosi procesu širenja, niti jedan od njih, uzet posebice, ne bi bio dovoljan za izazivanje i podržavanje pristupa Vjeri širih razmjera. Usredotočenje na jedan od tih faktora i isključivanje ostalih moglo bi znatno deformirati proces poučavanja i unazaditi dugoročni rast i širenje Bahá’í zajednice. Štoviše, Shoghi Effendi potvrđuje da angažiranje u poučavanju ojačava razvitak samih faktora koji doprinose razvoju Vjere. U pismu napisanom u njegovo ime on kaže:
35
Djelovanje nadahnuto pouzdanjem u konačni trijumf Vjere je, uistinu, bitno za postupno i potpuno ostvarenje vaših očekivanja u pogledu širenja i jačanja Pokreta u vašoj zemlji.
36 Čuvar također skreće pozornost na opasnost koju implicira čekanje prijatelja da postanu “potpuno kvalificirani za obavljanje bilo kojeg posebnog zadatka”, i naglašava odnos između pojedinačnog napora i božanske pomoći, primjećujući:
37

Bog će nam… pomoći pružimo li svoj udio i žrtvu na putu napredovanja Njegove Vjere. Mi moramo osjećati odgovornost koja je stavljena na naša leđa, ustati da je ispunimo, i tada očekivati da se božanska milost spusti na nas.
 
3. Pospješivanje masovnog pristupanja
38 Na osnovi proučavanja priložene kompilacije očito je da postoji nekoliko specifičnih djelatnosti koje izravno doprinose procesu masovnog pristupanja.
 
3.1. Jačanje Duhovnih vijeća
39 Shoghi Effendi naglašava značaj “posredstva” Administrativnog poretka u “živom” i “sistematskom” skretanju pozornosti masa na iscjeliteljsku Bahá’u’lláhovu Poruku. On ističe odnos između razvoja institucija i “ubrzavanja vitalnog procesa individualnog preobraćaja”, tvrdeći da je ovo potonje razlog zbog kojeg je “cjelokupni ustroj Administrativnog poretka prvenstveno i tako mukotrpno podignut”. Slično tome, Univerzalna kuća Pravde izravno povezuje jačanje i razvoj Mjesnih duhovnih vijeća sa sposobnošću Vjere da se nosi s masovnim pristupom. Prirodu ovog odnosa objasnila je Kuća Pravde, u Poruci za Ridván iz 1993. Ona govori o “međuodnosu poučavanja i administracije” i činjenici da “jedno pojačava drugo”.
40 Kuća Pravde ukazuje da postoji prijeka potreba da Bahá’í institucije
41
poboljšaju svoje djelovanje bližim poistovjećivanjem s temeljnim istinama Vjere, većim poštivanjem duha i oblika Bahá’í administracije i snažnijim oslanjanjem na blagotvorne učinke pravilnog savjetovanja, tako da zajednice koje one vode odražavaju model življenja koji će pružiti nadu razočaranim članovima društva.
42 S tim ciljem, Univerzalna kuća Pravde naglašava značaj obučavanja prijatelja, uključujući tu i obučavanje u područjima masovnog poučavanja, kako bi se povećalo njihovo razumijevanje i učešće u administrativnom radu Vjere. Ona ističe kako “pravilno funkcioniranje” Duhovnih vijeća
43
uvelike ovisi o naporima njihovih članova da se upoznaju sa svojim dužnostima i strogo pridržavaju načela u njihovom osobnom ponašanju i ispunjavanju zvaničnih odgovornosti.
44 Ona skreće pozornost na važnost odlučnosti članova Vijeća
45
da uklone svaki trag otuđenja i sektaških tendencija iz svoje sredine, na njihovu sposobnost da zadobiju ljubav i podršku prijatelja o kojima brinu te uključe što je moguće veći broj pojedinaca u rad Vjere.
46 Ona također tvrdi da će rezultat takvog predanog rada članova institucija biti “uzor života” koji neće biti samo “priznanje za Vjeru”, nego će isto tako poslužiti za privlačenje “sve većeg broja razočaranih članova društva”
 
3.2. Djelotvorna administracija i neodloživo učvršćivanje
47 Dok je pitanje načina na koji će poučavanje biti organizirano stvar odluke svakog posebnog Nacionalnog duhovnog vijeća, Univerzalna kuća Pravde naglašava potrebu za “djelotvornom strukturom poučavanja” kako bi se osiguralo da se “zadaće izvršavaju brzo i sukladno administrativnim načelima naše Vjere”. Ona, nadalje, kaže da rad na učvršćivanju, koji je “bitan i neodvojivi element poučavanja”, mora biti “brz, temeljit i neprekidan”. Ovako cjeloviti pristup širenju Vjere ne samo da povećava ljudske i materijalne snage Bahá’í zajednice, nego također potpomaže izbjegavanju problema, kao što je “okretanje” vjernika protiv Vjere, koji rezultiraju iz spoja neadekvatnog poučavanja i nemarnog učvršćivanja.
 
3.3. Strateški, fleksibilni planovi za poučavanje
48 Univerzalna kuća Pravde poziva svako Nacionalno duhovno vijeće da “uravnoteži svoje snage i uskladi svoje napore” kako bi se osiguralo poučavanje Vjere u “svim društvenim slojevima”. Ona savjetuje Vijećima da postupaju strateški i sistematično, da kroje svoje planove za poučavanje tako da ovi mogu zadovoljiti potrebe posebnih društvenih i kulturoloških grupa, budući da “različite kulture i tipovi ljudi zahtijevaju različite metode pristupa”, te kaže da je cilj svih Bahá’í institucija i poučavatelja “neprestano napredovanje u nova područja i slojeve društva”.
49 Kuća Pravde skreće pažnju na značaj fleksibilnosti i ravnoteže u formuliranju i primjeni planova za poučavanje. Ona ohrabruje vjernike na otvorenost prema novim metodama, uporabu raznovrsnih pristupa, te da “ne inzistiraju slijepo da se svugdje radi isto”. Univerzalna kuća Pravde ukazuje da Bahá’í zajednica
50
mora postati vještija u provođenju širokog spektra akcija, a da pri tom ne izgubi koncentraciju na primarnim ciljevima poučavanja, naime širenju i jačanju,
51 te s tim ciljem naglašava da je potrebno
52
jedinstvo u raznolikosti akcija, stanje u kojem će se različiti pojedinci usredotočiti na različite aktivnosti, uvažavajući blagotvorni učinak cjeline na rast i razvoj Vjere, jer nitko ne može sve sam uraditi, a svi ne mogu raditi jednu te istu stvar.
53 Po mišljenju Univerzalne kuće Pravde, važnost usvajanja strateškog i fleksibilnog pristupa radu za stvar Vjere povezana je kako sa rastućom zrelošću Bahá’í zajednice, tako i sa njezinim širenjem.
 
3.4. Dosezanje sposobnih ljudi
54 U svom obraćanju Nacionalnim duhovnim vijećima, Univerzalna kuća Pravde je upućivala da se Vjera mora prenositi u “svaki sloj ljudskog društva i na svaku životnu stazu”. Ona je, nadalje, govorila kako ih se “sve… mora svjesno unijeti u planove za poučavanje Bahá’í zajednice.”
55 Budući da postoji potreba za povećanjem i razvojem ljudskih snaga Vjere, Univerzalna kuća Pravde poziva vjernike da ulože poseban napor kako bi sposobne ljude privukli k Stvari. Uključenje sposobnih ljudi ona opisuje kao “neophodan aspekt poučavanja masa” i upozorava da će neuspjeh u postizanju ovog cilja imati za posljedicu nemogućnost Vjere da se “adekvatno suoči sa zahtjevima koji joj se nameću”. Glede članstva Bahá’í zajednice i prioriteta poučavanja, Kuća Pravde kaže:
56
Njezino članstvo, neovisno o etničkoj raznolikosti, sada treba obuhvatiti sve veći broj sposobnih ljudi, uključujući tu uspješne i istaknute osobe u raznih područjima ljudske djelatnosti. Ulazak znatnog broja ovakvih osoba neophodan je aspekt poučavanja masa, aspekt koji se više ne može zanemarivati i koji se mora svjesno i namjerno uključiti u naš poučavalački rad kako bi se proširila njegova osnova i ubrzao proces masovnog pristupanja Vjeri.
 
3.5. Povezivanje Vjere sa suvremenim socijalnim i humanitarnim pitanjima
57 U poruci za Ridván iz 1988. godine, Univerzalna kuća Pravde navela je “konstantan napor” pojedinačnih vjernika na povezivanju Učenja Vjere sa “tekućim pitanjima” kao jednom od mjera koje doprinose “uspjehu u poučavanju”. Kuća Pravde također primjećuje da “Poredak koji je donio Bahá’u’lláh ima za cilj usmjeravanje napretka i rješavanje društvenih problema”, te da je Bahá’í zajednica “očito predvodnica među konstruktivnim snagama koje djeluju na ovoj planeti”. Ona skreće pozornost na potrebu za razvijanjem i usavršavanjem Bahá’í administrativnog sistema, kako bi se demonstrirala djelotvornost toga sistema u rješavanju hitnih potreba čovječanstva i kako bi se on ponudio kao “održiva alternativa” manjkavom starom svjetskom poretku koji se slama.
 
3.6. Ponašanje usmjereno određenim ciljem
58

Pojedinačni vjernici, Mjesna i Nacionalna duhovna vijeća pozivaju se na suradnju i ustrajnost u svojim naporima na ostvarenju ciljeva planova za poučavanje. Univerzalna kuća Pravde kaže:
59
Rad na poučavanju, kako onaj koji organiziraju institucije Vjere, tako i onaj koji je plod pojedinačne inicijative, mora se aktivno obavljati, tako da bude sve veći broj vjernika, što će dovesti više zemalja do stupnja masovnog pristupanja Vjeri i, konačno, do masovnog preobraćanja.
60 Hitnost ovog pothvata Kuća Pravde naglasila je na sljedeći način:
61
Mora se postići masovno širenje Bahá’í zajednice kakvo nadilazi sve do sada zabilježene uspjehe. Zadaća širenja Poruke većini čovječanstva u selima, gradovima i metropolama, mora se brzo proširiti. Potreba za tim je od životne važnosti…
62 K tome, Univerzalna kuća Pravde skreće pažnju na kakvoću pothvata poučavanja, savjetujući da se bahá’í trebaju truditi da poučavaju ne samo “što je moguće intenzivnije, nego i što je moguće bolje”.
63 Kuća Pravde podvlači krajnju odgovornost individualnog vjernika u obavljanju posla poučavanja. Ona kaže:
64
Svaki pojedinačni vjernik – muškarac, žena, mladić i dijete – pozvan je na ovo polje djelovanja; jer o inicijativi, te odlučnoj volji pojedinca da poučava i služi ovisi uspjeh čitave zajednice.
65 Ona također tvrdi:
66
Ključ za preobraćaj ljudi u Vjeru jest djelovanje pojedinačnog bahá’ía koji prenosi iskru vjere pojedinačnim tragaocima, odgovara na njihova pitanja i produbljuje njihovo razumijevanje učenja.
 
4. Zaključne primjedbe
67 Izvodi sadržani u kompilaciji “Poticanje masovnog pristupanja” služe isticanju niza općih načela povezanih s prirodom rasta i njegovog ubrzavanja, kao i sa privlačenjem velikog broja ljudi Bahá’í vjeri. Pored toga, izvodi sugeriraju specifične aktivnosti koje mogu poduzeti pojedinci ili institucije kako bi se tempo razvoja ubrzao, te podržalo opsežno širenje Stvari.
68 Očito je da snage izvana i unutar Vjere oblikuju sudbinu čovječanstva. Univerzalna kuća Pravde skreće pozornost na dva procesa koji djeluju u svijetu. Prvi proces je
69
Veliki Božji plan, buran u svome napredovanju, koji djeluje unutar čovječanstva kao cjeline, ruši prepreke svjetskom jedinstvu i, u ognju patnje i životnog iskustva, kuje ljudski rod u jedinstveno tijelo. Ovaj proces će dovesti do – kada Bog za to odredi vrijeme – Manjeg Mira, političkog ujedinjenja svijeta. Čovječanstvo toga doba može se usporediti sa tijelom koje je jedinstveno, ali nema života. Drugi proces, zadaća unošenja daha života u ovo jedinstveno tijelo – stvaranja istinskog jedinstva i duhovnosti koja kulminira Najvećim Mirom – zadaća je bahá’ía, koji, posjedujući detaljne upute i stalno božansko vodstvo, svjesno rade na podizanju obitavališta Božjeg Kraljevstva na zemlji, u koje pozivaju svoje bližnje, darivajući im tako život vječni.
70 Vjernici se pozivaju da posvete svu svoju snagu ovoj vitalnoj zadaći, potaknuti spoznajom da “nema nikoga drugog da to obavi”, i podržani vlastitom željom za ispunjenjem čežnje koju je izrazio voljeni Čuvar na početku svoga službovanja:
71
A kad pogledam u budućnost, nadam se da ću vidjeti prijatelje kako se uvijek, u svakoj zemlji i svakom nijansom svojih misli i karaktera, spremno i radosno okupljaju oko svojih mjesnih, a posebice nacionalnih središta djelatnosti, podržavajući i unapređujući svoje interese s potpunom jednodušnošću i zadovoljstvom, sa savršenim razumijevanjem, istinskim oduševljenjem i postojanom snagom. Ovo je doista jedina radost i čežnja mog života, jer to je izvor iz kojega će poteći svi budući blagoslovi, širok temelj na kojem sigurnost Božanskog Zdanja na kraju mora počivati. Ne možemo li se nadati da sada iznad naše ljubljene Stvari najzad sviće zora svjetlijeg dana?