Iz pisama koja je napisao Shoghi Effendi ili koja su napisana u njegovo ime

A kad pogledam u budućnost, nadam se da ću vidjeti prijatelje kako se uvijek, u svakoj zemlji i svakom nijansom svojih misli i karaktera, spremno i radosno okupljaju oko svojih mjesnih, a posebice nacionalnih središta djelatnosti, podržavajući i unapređujući svoje interese s potpunom jednodušnošću i zadovoljstvom, sa savršenim razumijevanjem, istinskim oduševljenjem i postojanom snagom. Ovo je doista jedina radost i čežnja mog života, jer to je izvor iz kojeg će poteći svi budući blagoslovi, širok temelj na kojem sigurnost Božanskog Zdanja na kraju mora počivati. Ne možemo li se nadati da sada iznad naše ljubljene Stvari najzad sviće zora svjetlijeg dana?

(Napisao Shoghi Effendi 24. rujna 1924. bahá’íma Amerike, objavljeno u “Bahá’í Administration: Selected Messages 1922-1932” (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1974), p. 67)

Rad članova vaše male obitelji na širenju Stvari i unošenju njegovog božanskog duha u ljude koje susrećete jest činjenica koju nitko upoznat s vašim životom ne može poreći… s vremenom ćete vidjeti koliko će obilan biti plod vašeg služenja. Nije dovoljno nabrojati duše koje su prigrlile Stvar da bi se znao napredak koji ona postiže. Bitnije posljedice vaših djelatnosti jesu duh unesen u život zajednice i stupanj u kojem učenja koja objavljujemo postaju dio svijesti i vjerovanja ljudi koji ih slušaju. Jer, ljudi će početi pristupati Vjeri u velikom broju tek kada taj duh temeljito prožme svijet. Na početku proljeća proklijat će samo nekoliko posebice blagoslovljenih zrnaca, međutim kada ovo godišnje doba dostigne vrhunac i atmosferu prožme toplina pravog proljeća, tada će se pojaviti mnogo pupoljaka i čitava mnoštva cvjetova najednom će procvjetati. Mi se još uvijek nalazimo u stanju kada je tek nekoliko usamljenih duša probuđeno, ali uskoro ćemo imati puni zamah proljeća i cijele će grupe i narodi pohrliti ka duhovnom životu koji je nadahnuo Bahá’u’lláh.

(18. veljače 1932., napisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

…s Božjom pomoći, vjeruje on, vi ćete uspjeti. On će zasigurno ojačati vaše napore i pomoći vam u izvršenju zadaće koja stoji pred vama. Bog će nam, međutim, pomoći pružimo li svoj udio i žrtvu na putu napredovanja Njegove Vjere. Mi moramo osjećati odgovornost koja je stavljena na naša leđa, ustati da je ispunimo, i tada očekivati da se božanska milost spusti na nas.

(20. prosinca 1932., pisano u ime Shoghija Effendija jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Mora li ljudska rasa, izmučena kao sada, biti pogođena još težim patnjama kako bi je njihovi utjecaji koji pročišćuju mogli pripremiti za ulazak u nebesko Kraljevstvo suđeno da se uspostavi na Zemlji? Mora li početak jedne tako velike, tako jedinstvene, tako svijetle ere u ljudskoj povijesti biti uveden velikom katastrofom u ljudskom svijetu, kao da vraća, ili bolje rečeno nadilazi, strašni pad Rimske civilizacije u prvim stoljećima Kršćanske Ere? Mora li niz dubokih nemira protresti i uzdrmati ljudski rod ne bi li se Bahá’u’lláh uselio u srca i svijest masa i Njegova neprijeporna vlast univerzalno priznala, te podiglo i uspostavilo plemenito zdanje Njegova Svjetskoga Poretka?

(11. ožujka 1936., napisao Shoghi Effendi, objavljeno u “The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters” (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1991), pp. 201-2)

Djelovanje nadahnuto pouzdanjem u konačni trijumf Vjere je, uistinu, bitno za postupno i potpuno ostvarenje vaših očekivanja u pogledu širenja i jačanja Pokreta u vašoj zemlji. Neka Svemogući nadahne svakoga od vas poletom, odlučnošću i vjerom u izvršenje Njegove Volje i širenje Njegove Poruke onima koji žive u vašoj zemlji i izvan njenih granica.

(11. ožujka 1934., pisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Iz zapisa njezine burne povijesti – koje gotovo svaka stranica jest slika nove krize, krcata opisima nove nesreće, pripovijest o podlom izdajstvu, okrvavljena izvještajem o neizrecivim strahotama – izbija, jasna i neoboriva, najveća istina da se sa svakim svježim izljevom neprijateljstva naspram Vjere, bilo iznutra ili izvana, oslobađa, voljom providnosti, odgovarajuća mjera izlivene milosti, koja njezine branitelje podržava, a njezine neprijatelje zbunjuje, te nezaustavljivom napredovanju Vjere daje svježi poticaj, dok, ovaj polet, pak, svojim manifestacijama izaziva svježe neprijateljstvo u sredinama koje do tada nisu bile svjesne njegovih izazovnih posljedica – pri čemu taj porast neprijateljstva prati još snažnija objava Božanske Moći i još obilniji izljev nebeske milosti, koja, omogućavajući braniteljima Vjere još sjajnije pobjede, izaziva još teže sukobe i diže još strašnije neprijatelje protiv Stvari, koja na kraju mora razriješiti te sporove, slomiti otpor tih neprijatelja, i to pomoću još veličanstvenijeg otkrivanja svoje unutarnje moći.

Nezaustavljivo napredovanje Bahá’u’lláhove Vjere, sagledano u ovom svjetlu i pokrenuto stimulativnim utjecajima koje su izazvale kako nerazboritost njenih neprijatelja, tako i snaga koja je skrivena u njoj, rastvara se u nizu ritmičkih pulzacija, ubrzavanih, s jedne strane, eksplozivnim izljevima gnjeva njezinih neprijatelja i, s druge strane, vibracijama Božanske Moći koja je gura sve većom silinom duž onog predodređenog puta koju je za nju zacrtala Ruka Svemogućega.

(12. kolovoza 1941., postskriptum napisan rukom Shoghija Effendija i dodan pismu napisanom u njegovo ime. Uspor. “Messages to America: Selected Letters and Cablegrams Addressed to the Bahá’ís of North America, 1932-46” (Wilmette: Bahá’í Publishing Committee, 1947., p. 51)

Kada bi prijatelji uvijek čekali da postanu potpuno kvalificirani za obavljanje bilo kojeg posebnog zadatka, rad Stvari bio bi se gotovo zaustavio. Međutim, sam čin težnje za služenjem, ma koliko se netko osjećao nedostatnim, privlači Božje blagoslove i omogućuje pojedincu da se osjeća podobnijim za zadatak.

(4. svibnja 1942., napisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Važnost jedinstva među prijateljima nikada se ne može previše naglasiti, jer oni se mogu nadati da će privući veliki broj ljudi u svoje redove jedino očitovanjem veličine svoje međusobne ljubavi i strpljenja.

(2. kolovoza 1942., napisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

On čezne da vidi veći stupanj jedinstva i ljubavi među vjernicima, jer to je duh koji mora oživotvoriti život njihove zajednice. Sve dok ljudi svijeta ne vide sjajni primjer koji mi predstavljamo, oni neće masovno prigrliti Stvar, zato što žele vidjeti učenja iskazana na djelu.

(13. ožujka 1944., napisano u ime Shoghija Effendija jednoj Bahá’í zimskoj školi)

Sve dok javnost ne bude vidjela u Bahá’í zajednici istinski model na djelu nečega boljeg nego što već ima, ona neće odgovoriti na Vjeru u velikom broju.

(13. ožujka 1944., pisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Dragi gospodine i gospođo… (vi) imate veliku sposobnost rasplamsavanja žara ljubavi prema Bogu u srcima ljudi. Upravo za ovom cjelovitom, toplom, duhovnom ljubavlju svijet danas žeđa. Bahá’í neće uspjeti privući Vjeri velik broj ljudi sve dok u našem individualnom i društvenom životu ne budu vidjeli djela i ozračje koji očituju ljubav prema Bogu.

(17. veljače 1945., pisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Iznad svega, na iscjeliteljsku Bahá’u’lláhovu poruku mora se – početkom drugog Bahá’í stoljeća i posredstvom Administrativnog poretka koji ispravno djeluje i čije grane dopiru do sva četiri kuta Zapadne polukugle – živo i sistematski svraćati pozornost masa u trenutku njihovog bola, bijede i pometenosti. Hrabrije zastupanje izazovnih istina Vjere; uvjerljivije predstavljanje njenih specifičnih istina; potpunije izlaganje karaktera, ciljeva i postignuća njezinog Administrativnog sistema koji se razvija, kao jezgre i modela njezinog budućeg svjetskog poretka; izravniji i bliskiji kontakt i druženje s vodećim javnim misliocima, čije su djelatnosti i ciljevi srodni Bahá’u’lláhovim učenjima, radi demonstriranja univerzalnosti, obuhvatnosti, liberalnosti i dinamičke snage Njegove Božanske Poruke; pobliže ispitivanje načina i sredstava pomoću kojih se njezine tvrdnje mogu dokazati, klevetnici i napadači na nju ušutkati, a njezine institucije zaštititi; odlučniji napor da se upotrebe, do najvećeg mogućeg stupnja, talenti i sposobnosti vjernika radi postizanja ovih ciljeva – sve ovo nameće se kao najveća zadaća, koja, u ovim godinama prijelaza i nemira, poziva cjelokupno tijelo američkih vjernika na kušnju. Mogućnosti koje pružaju radio i tisak moraju se upotrebljavati kao nikada do sada u povijesti američkih bahá’ía. Udružene snage primjerne zajednice američkih bahá’ía, kojoj se toliko zavidi, moraju se uporabiti za promicanje ovih plemenitih ciljeva. Blagoslovi, o razmjeru i obilju kojih se nije niti sanjalo, biti će dodijeljeni onima koji budu ustali, u ovim mračnim, a ipak plodnim vremenima, da bi promicali ove plemenite ciljeve i da bi, zahvaljujući svojim djelima, ubrzali trenutak kada će započeti još zamašniji stupanj evolucije Božanskog i Svjetskog Plana.

(29. ožujka 1945., postskriptum u rukopisu Shoghija Effendija dodan pismu napisanom jednom Nacionalnom duhovnom vijeću u njegovo ime)

Postoje dvije stvari koje će umnogome doprinijeti bržem privođenju ljudi k Stvari: jedna je zrelost bahá’ía unutar njihovih zajednica, koje djeluju sukladno zakonima i u duhu pravog jedinstva, a druga je propast društva i patnja koju će ona donijeti. Kada se stare forme sagledaju kao beznadno nekorisne, ljudi će se trgnuti iz svoga materijalizma i duhovne uspavanosti i priglit će Vjeru.

(3. srpnja 1948., napisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Nema ničega u odjeljku iz Učiteljeve Ploče na stranici 681, Svezak III Njegovih Ploča, što bi nas navelo da povjerujemo kako će, onoga trenutka kada Svetište bude završeno, ljudi pohrliti da prigrle Stvar. Oni će to doista učiniti; takvo vrijeme će doći; nadamo se da će to biti uskoro, ali ne možemo odrediti datum kada će se to dogoditi. Isto tako, takva izjava zasigurno ne opravdava lijenost prijatelja! Naprotiv, oni moraju popločati put, posebice unutar svojih redova, za prijem velikog broja članova. Neka kao pripremu za poučavanje i doček velikog broja novih vjernika ulože više napora u usavršavanje svojih čisto Bahá’í odnosa, postanu jedinstveniji, duhovno obrazovaniji, vještiji u ispunjavanju svojih administrativnih zadaća.

(25. ožujka 1949., pisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Bez duha prave ljubavi prema Bahá’u’lláhu, Njegovoj Vjeri i njenim institucijama, te vjernika jednih prema drugima, Stvar nikada neće odista privući veliki broj ljudi. Jer, svijet ne želi propovijedi i pravila, nego ljubav i djelovanje.

(25. listopada 1949., pisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Premda je tijekom posljednje četvrti stoljeća u Sjedinjenim Državama ostvaren silan napredak, on smatra da vjernici moraju stalno postajati svjesnijima činjenice da će jedino u onoj mjeri u kojoj u svom zajedničkom životu odražavaju uzvišene standarde Vjere moći privući mase Božjoj Stvari.

(15. rujna 1951., pisano u ime Shoghija Effendija jednoj Bahá’í školi)

Južnoameričke zajednice se još uvijek nalaze na pragu svoga međunarodnoga Bahá’í života; on je uvjeren da će mu se one ubrzo pridružiti. U usporedbi s vremenom koje je bilo potrebno sjevernoameričkoj, britanskoj i francuskoj zajednici za razvoj i širenje, njihov rast je bio poput munje. Sa širenjem Stvari po svijetu povećava se i stupanj njegova ubrzavanja, a novi centri u Africi, na neki tajnoviti način, imaju duhovni odjek koji pomaže formiranju novih centara posvuda.

(30. lipnja 1952., napisano u ime Shoghija Effendija jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Ovakav stalni priliv pojačanja od apsolutna je značaja i prijeke potrebe, jer ništa osim životvorna priljeva svježe krvi koja oživljava svijet Bahá’í zajednice ne može sačuvati nagrade koje, po cijeni tako velike žrtve i uz potrošnju toliko mnogo vremena, truda i materijalnih sredstava, sada osvajaju Bahá’u’lláhovi hrabri vitezovi na teritorijima gdje prije nije bilo bahá’ía, čija je privilegija da predstavljaju udarnu snagu jurišnih bataljuna koji se, na raznim poprištima i pod okolnostima koje su često neprijateljske i opasne, međusobno natječu u duhovnom osvajanju nepredanih teritorija i otoka na površini ove kugle.

Ovaj će tijek, štoviše, označiti i ubrzati dolazak dana koji će, kako je prorekao ‘Abdu’l-Bahá, biti svjedokom masovnog pristupanja naroda različitih nacionalnosti i rasa u Bahá’í svijet – dan koji će, sagledan u svojoj pravoj perspektivi, biti uvodom u onaj dugoočekivani trenutak kada će masovni preobraćaj tih istih naroda i rasa, a kao izravna posljedica lanca događaja, moćnih i moguće katastrofalnih po naravi, koji se još ne mogu čak ni maglovito nazreti, najednom temeljito izmjeniti sudbinu Vjere, poremetiti ravnotežu svijeta i tisuću puta povećati brojčanu snagu, kao i materijalnu moć i duhovni autoritet Bahá’u’lláhove Vjere.

(25. lipnja 1953., napisano u ime Shoghija Effendija, objavljeno u “Citadel of Faith: Messages to America 1947-1957)” 9 Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1980), p. 117 – objavljena verzija nosi datum od 18. srpnja 1953.)

Ovo je struja oseke. Bahá’í znaju da će se plima, nakon što čovječanstvo bude propatilo, vratiti i nahrupiti donoseći moćne valove vjere i pobožnosti. Tada će ljudi masovno pristupiti Božjoj Stvari, i sve će se promijeniti. Bahá’í vide to novo stanje koje će se dogoditi kao što čovjek s planinskoga vrha vidi tračke zore prije no što su je drugi svjesni; i to je cilj prema kojem bahá’í moraju djelovati.

(5. listopada 1953.; napisano u ime Shoghija Effendija jednom vjerniku)

Kada se ispuni istinski duh poučavanja, koji zahtjeva potpunu predanost, posvećenost plemenitoj misiji i življenje (Bahá’í, op. prev.) života, ne samo u pojedinaca, već i u Vijećima, tada će se Vjera razvijati u skokovima i naletima.

(19. ožujka 1954., napisano u ime Shoghija Effendija jednom Mjesnom duhovnom vijeću)

Pohod na koji je Vojska Gospoda nad Vojskama tako radosno i puna samopouzdanja krenula, sada stoji na velikoj prekretnici u povijesti svog čudesnog razvitka. Tri godine veličanstvenih uspjeha, postignutih radi širenja svjetlosti jedne besmrtne i beskrajno dragocjene Vjere, te radi jačanja tkiva njezinog Administrativnog poretka, sada su iza nje. Duh samoodricanja i požrtvovanja, tako rijedak da se može reći da ga je nadmašio samo duh Vjesnika Zore iz pređašnjeg doba, stalno je animirao, kako pojedinačno tako i kolektivno, njegove sudionike iz svakog podneblja, svih klasa, neovisno od spola i svih starosti. Silno bogatstvo rado je i s ljubavlju trošeno kako bi se osiguralo njegovo sustavno i uspješno odvijanje. Već je nekoliko junačkih duša ili kušalo iz pehara mučenistva, ili položilo svoje živote, ili, u borbi za svoju Stvar, bilo izloženo raznim patnjama. Njezin utjecaj proširio se tako daleko da je uzbunio ne baš neznatan dio tradicionalnih i odlučnih neprijatelja njezinih hrabrih i posvećenih izvršitelja. Doista, dok se probijala naprijed, dizala je nove neprijatelje, usredotočene na sprječavanje njezina napredovanja i osujećenje njezina cilja. U daljini se već mogu razaznati prvi znaci koji najavljuju približavanje dana kada će mase pohrliti k njenom barjaku, ispunjujući predviđanja koje je davno prorekao Vrhovni Kapetan njezinih snaga.

(Travnja 1956., napisao Shoghi Effendi svim Nacionalnim duhovnim vijećima)

Stalni napredak koji posljednjih godina postižu kako švicarska, tako i talijanska Bahá’í zajednica, složno radeći s primjernom odanošću i predanošću na širenju Bahá’u’lláhove vjere, vrlo me je ohrabrio i ispunio mi srce silnom srećom, i, bez sumnje, povećao divljenje njihovih zajednica-sestara prema načinu na koji izvršavaju naporne i svete zadaće…

Manji je, međutim, bio napredak postignut na vrlo važnom planu poučavanja, a daleko slabije bilo je ubrzavanje vitalnog procesa individualnog preobraćaja, za koji je cjelokupni ustroj Administrativnog poretka bio prvenstveno i tako mukotrpno podignut.

(12. kolovoza 1957., postskriptum u rukopisu Shoghija Effendija, dodan pismu napisanom u njegovo ime jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Iz poruka koje je napisala Univerzalna kuća Pravde
ili koje su napisane u njezino ime

Kada se mase čovječanstva probude i pristupe Vjeri Božjoj, novi proces biva pokrenut i započinje razvoj nove civilizacije. Sjetite se pojave Kršćanstva i Islama. Ove mase su vojska duboko uronjena u vlastitu tradiciju, ali otvorena za novu Riječ Božju koja na njih, kada joj se potpuno otvore, toliko utječe da i sami mijenjaju one koji dođu u dodir sa njima.

…U zemljama gdje je poučavanje masa bilo uspješno, bahá’í su uložili svoje vrijeme i trud u seoska područja, u onoj istoj mjeri u kojoj su to prije učinili u gradovima. Rezultati pokazuju koliko je nerazborito usredotočiti se samo na jedan dio stanovništva. Stoga, svako Nacionalno vijeće treba tako uravnotežiti svoje snage i uskladiti svoje napore da se Božja Vjera ne poučava samo onima koji su spremni i otvoreni za nju, već svim društvenim slojevima, ma koliko bili nepristupačni…

Kada poučavaju mase, prijatelji moraju paziti da ne naglašavaju milosrdni i humanitarni aspekt Vjere radi pridobivanja novih članova. Iskustvo je pokazalo da se javljaju mnoge komplikacije kad se ljudima koje se poučava nude sredstva kao što su škole, ambulante, bolnice ili, čak, odjeća i hrana. Primarni motiv uvijek treba biti odgovor čovjeka na Božju poruku i priznanje Njegova Glasnika…

Širenje i učvršćivanje su dva srodna procesa koji se moraju odvijati usporedo. Prijatelji ne smiju prekinuti širenje u ime učvršćivanja. Produbljivanje znanja novih vjernika stvara strahoviti poticaj koji ima za posljedicu daljnje širenje. Upisivanje novih članova, s druge strane, stvara novi duh u zajednici i osigurava dodatni potencijal ljudske snage koji će ojačati rad na učvršćivanju.

(13. srpnja 1964., napisala Univerzalna kuća Pravde svim Regionalnim duhovnim vijećima, uspor. “Wellspring of Guidance: Messages 1963-1968” (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1976, pp. 31-33)

Drugi izazov koji stoji pred nama je povećanje intenziteta poučavanja do točke koja nikada do sada nije bila postignuta da bi se ostvarilo ono ‘ogromno povećanje’ koje se zahtjeva u Planu. Opće sudjelovanje i stalna akcija ostvarit će ovaj cilj. Svaki vjernik ima svoju ulogu i u stanju je odigrati je, jer svaka duša susreće druge duše i, kako je to Bahá’u’lláh obećao, “Tko god ustane da bi pomogao našoj Stvari, Bog će ga učiniti pobjedonosnim…” Kaos u svijetu ne smanjuje se, već je svakim danom sve veći, a muškarci i žene gube vjeru u ljudske načine rješavanja problema. Najzad se uviđa kako “Nema drugog utočišta” osim Boga. Sada je zlatna prilika; ljudi su spremni, na mnogim mjestima čak nestrpljivi, da prihvate božanski lijek.

(Poruka za Ridván iz 1965., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Zahvaljujući sjajnim pobjedama na planu masovnog preobraćaja, Bahá’u’lláhova Vjera je diljem svijeta stupila u novu fazu svoga razvoja i utemeljenja. Stoga je prijeko potrebno ne samo održati proces poučavanja masa, nego ga i ubrzati. Struktura odbora za poučavanje, koju može prihvatiti svako Nacionalno vijeće da bi osigurali najbolje rezultate u širenju svog poučavalačkog rada, pitanje je koje je posve prepušteno njihovoj prosudbi, ali jedna djelotvorna struktura poučavanja mora postojati, kako bi se zadaće mogle obavljati brzo i sukladno administrativnim načelima naše Vjere. Među vjernicima iz svake zemlje moraju se izabrati sposobni putujući učitelji i izraditi projekti za poučavanje…

Dok ovaj značajni rad na poučavanju napreduje, svako Nacionalno vijeće mora uvijek imati na umu da su širenje i učvršćivanje nerazdvojivi procesi koji moraju ići usporedo… Osigurati da se duhovni život pojedinačnog vjernika stalno obogaćuje, da mjesne zajednice postanu svjesnije svojih kolektivnih dužnosti i da institucije jedne administracije u razvoju djeluju učinkovito jest, stoga, isto toliko bitno kao i širenje u nova područja, te dovođenje mnoštva ljudi pod okrilje Stvari.

(2. veljače 1966., napisala Univerzalna kuća Pravde svim Nacionalnim duhovnim vijećima angažiranim u masovnom poučavalačkom radu)

Najviši cilj poučavanja u sadašnje vrijeme je prenijeti Bahá’u’lláhovu Poruku u svaki sloj ljudskog društva i na svaku životnu stazu. Spreman odgovor na učenja često će se susresti na mjestima gdje se to najmanje očekuje, i svaki takav odgovor treba brzo slijediti, jer uspjeh u nekom plodnom području pobuđuje reakciju kod onih koji su isprva bili nezainteresirani.

Jedan isti način predstavljanja učenja neće podjednako djelovati na svakoga; metoda izražavanja i pristup moraju varirati sukladno pogledima i interesima slušatelja. Pristup zamišljen da djeluje na svakoga obično rezultira privlačenjem srednjeg sloja, dok će ekstremni slojevi ostati netaknuti. Ne smije se štedjeti trud u nastojanju da iscjeliteljska Riječ Božja dopre do bogatih i siromašnih, učenih i nepismenih, starih i mladih, pobožnih i ateista, stanovnika udaljenih planina i otoka, žitelja bučnih gradova i prigradskih poslovnih ljudi, radnika iz siromašnih četvrti, pripadnika nomadskog plemena, seljaka, sveučilišnog studenta; sve ih se mora svjesno unijeti u planove za poučavanje Bahá’í zajednice.

Dok se planovi moraju pažljivo sastaviti, i svako korisno sredstvo usvojiti za poboljšanje ovog rada, vaša Vijeća nikada ne smiju dopustiti takvim planovima da pomrače blistavu istinu izloženu u priloženim citatima: to da je čistota srca, odvojenost, čestitost, pobožnost i ljubav poučavatelja ono što privlači božanske potvrde i što mu omogućuje, ma koliko bio neuk glede znanja ovoga svijeta, da privuče srca svojih bližnjih Stvari Božjoj.

(31. listopada 1967., napisala Univerzalna kuća Pravde svim Nacionalnim duhovnim vijećima, uspor. “Wellspring of Guidance”, pp. 124-25)

Shoghi Effendi nam je rekao da u svijetu djeluju dva velika procesa: veliki Božji Plan, buran u svome napredovanju, koji djeluje unutar čovječanstva kao cjeline, ruši prepreke svjetskom jedinstvu i, u ognju patnje i iskustva, kuje ljudski rod u jedinstveno tijelo. Ovaj proces će, kada Bog za to odredi vrijeme, dovesti do Manjeg Mira – političkog ujedinjenja svijeta. Čovječanstvo toga doba može se usporediti sa tijelom koje je jedinstveno, ali bez života. Drugi proces, zadaća unošenja daha života u ovo jedinstveno tijelo – stvaranja istinskog jedinstva i duhovnosti koja kulminira Najvećim Mirom – zadaća je bahá’ía, koji, posjedujući detaljne upute i neprekidno božansko vodstvo, svjesno rade na podizanju obitavališta Božjeg Kraljevstva na zemlji, u koje pozivaju svoje bližnje, darujući im tako život vječni.

Ostvarenje Božjeg Velikog Plana odvija se tajanstveno, na načine koje samo On određuje, ali Manji Plan, koji nam je Bog dodijelio da ga ostvarimo kao dio Njegovog veličanstvenog projekta za spasenje čovječanstva, jasno je određen. Upravo ovom radu moramo posvetiti svu svoju energiju, jer nema nikoga drugog da to obavi.

(8. prosinca 1967., napisala Univerzalna kuća Pravde jednom vjerniku, uspor. “Wellspring of Guidance”, pp. 133-34)

Gdje god postoji neka Bahá’í zajednica, bila ona velika ili mala, neka je odlikuje njezin stalni osjećaj sigurnosti i vjere, njezin visoki stupanj poštenja, potpuna sloboda od svih oblika predrasude, duh ljubavi među njezinim članovima i tijesno isprepletene niti njezinoga društvenog života. Oštra razlika između ovog i današnjeg društva neizbježno će pobuditi zanimanje prosvjetljenijih ljudi, i dok svjetska tama bude postajala sve dublja – svjetlost Bahá’í života sjat će sve jače, do vremena kada njeno blještavilo na kraju mora privući razočarane mase i navesti ih da uplove u luku Pogodbe Bahá’u’lláha, Koji im jedini može donijeti mir, pravdu i sređeni život.

(Kolovoza 1968., napisala Univerzalna kuća Pravde za Konferenciju u Palermu, uspor. “Messages from the Universal House of Justice, 1968-1973” (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1976, p. 12)

Primjećujemo da su nove metode poučavanja koje ste razvili za pristup masama koje čekaju, bitno utjecale na postizanje vaših ciljeva, te stoga molimo američke bahá’íe, sve do jednoga, one novoupisane i vjernike dugoga staža, da ustanu, pouzdaju se u Bahá’u’lláha i naoružani tom najvećom snagom nesmanjeno nastave svoj rad na dopiranju do duša koje čekaju, istovremeno učvršćujući svoje teško osvojene pobjede. Nove metode neizbježno donose sa sobom kritiku i osporavanje, ma koliko se pokazale uspješnima na kraju. Pritok mnogih novih vjernika je, sam po sebi, poziv iskusnim vjernicima da se pridruže redovima onih koji se nalaze u ovom polju služenja i da svesrdno pruže dio svojeg znanja i iskustva. Daleko od toga da ostanu ravnodušni, američki vjernici se sada pozivaju, kao nikada ranije, da zgrabe ovu zlatnu priliku koja im se pruža, da se međusobno posavjetuju uz molitvu, te prošire područje svojega djelovanja.

Trebali bi se povećati i proširiti napori da se dopre do manjinskih grupa, koji bi uključivali sve manjine, kao što su Indijanci, Hispanjolci, Japanci i Kinezi. Doista, iscjeliteljska Bahá’u’lláhova Poruka mora i može dosegnuti svaki sloj američkog društva samo ako Vjernici ustanu i krenu naprijed prožeti duhom koji osvaja utvrde južnih država. Takav program, vezan, kao što mora biti, uz stalno učvršćivanje, može se provesti kroz opće sudjelovanje svakog zaljubljenika u Bahá’u’lláha.

(14. veljače 1972., napisala Univerzalna kuća Pravde Nacionalnom duhovnom vijeću Sjedinjenih Država, objavljeno u “Messages from the Universal House of Justice, 1968-1973”, pp. 85-86)

Jačanje i razvoj Mjesnih duhovnih vijeća bitan je cilj Petogodišnjeg plana. Uspjeh u postizanju ovoga cilja uvelike će obogatiti kvalitetu Bahá’í života, povećat će sposobnost Vjere da se nosi s masovnim pristupanjem koje se čak i sada događa, i, iznad svega, da očituje solidarnost i sve veću osebujnost Bahá’í zajednice, te tako privuče Vjeri sve više zabrinutih duša i pruži utočište milijunima nesretnih i bez vodstva ostavljenih ljudi duhovno propalog, sadašnjeg poretka na umoru.

(Poruka za Naw-Rúz iz 1974., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Poučavanje Vjere obuhvaća mnoge različite aktivnosti, koje su sve bitne za uspjeh i koje se međusobno podupiru… Stoga, cilj je svih Bahá’í institucija i Bahá’í poučavatelja neprestano napredovanje u nova područja i slojeve društva, tako temeljito da se, nakon što se iskra vjere rasplamsa u srcima slušatelja, poučavanje vjernika nastavlja sve dok oni sami, kao bahá’í, ne ponesu svoju odgovornost, te počnu sudjelovati i u poučavanju i u administrativnom radu Vjere, pa čak i nakon toga.

Sada postoji mnogo područja u svijetu gdje je na tisuće vjernika prihvatilo Vjeru tako brzo, da postojeće zajednice nisu bile u mogućnosti prikladno učvrstiti taj napredak. Razumijevanje Vjere ljudi u tim područjima mora se stalno produbljivati, sukladno precizno postavljenim planovima, tako da bi njihove zajednice mogle čim prije postati izvori velike snage u radu za Vjeru i početi očitovati uzor Bahá’í života.

(25. svibnja 1975., napisala Univerzalna kuća Pravde svim Nacionalnim duhovnim vijećima)

U mnogim zemljama, međutim, postoji izrazita prijemčljivost prema učenjima Vjere. Izazov za bahá’íe je da što je moguće prije tisućama ovih tragalačkih duša osiguraju duhovnu hranu za kojom žude, privuku ih pod Bahá’u’lláhov barjak, odnjeguju ih u duhu života koji je On otkrio, i navedu ih da izaberu Mjesna duhovna vijeća koja će, kad počnu snažno djelovati, ujedinjavati prijatelje u čvrsto konsolidiranim Bahá’í zajednicama i postati svjetionici vodstva i utočišta čovječanstvu.

Diljem svijeta, Sedmogodišnji plan mora biti svjedokom postignuća slijedećih ciljeva:…

• Rad na poučavanju, kako onaj koji organiziraju institucije Vjere, tako i onaj koji je plod pojedinačne inicijative, mora se aktivno obavljati, tako da bude sve veći broj vjernika, što će dovesti više zemalja do stupnja masovnog pristupanja Vjeri i, konačno, do masovnog preobraćanja.
• Ovaj rad na poučavanju mora obuhvatiti brzo, temeljito i neprekidno učvršćivanje, tako da sve pobjede budu osigurane, da se broj Mjesnih duhovnih vijeća poveća, a temelj Stvari učvrsti…

(Poruka za Naw-Rúz iz 1979., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Božja Vjera ne napreduje jednoličnim korakom. Ponekad taj korak sliči dizanju mora u vrijeme plime. Kad voda dođe do pješčane obale, čini se da će tu biti zadržana, ali, s novim valom, ona nahrupi naprijed, prelijevajući se preko prepreke koja ju je za trenutak zadržala. Samo ako prijatelji budu ustrajali u svojim naporima, kumulativni učinak njihova višegodišnjeg rada najednom će se pojaviti.

(27. srpnja 1980., napisala Univerzalna kuća Pravde jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Ovaj… problem najčešće se javlja u zemljama kao što su one u Africi, gdje postoji masovno pristupanje. U takvim zemljama razmjerno je lako uvesti veliki broj novih vjernika u Vjeru i to je tako uzbudljiv doživljaj da putujući učitelji često više vole raditi ovo, nego pomagati u radu na učvršćivanju… Treba naglasiti da se oni [putujući učitelji], posebice ako su određeni za rad na širenju, moraju sjetiti da je učvršćivanje bitan i neodvojivi element poučavanja, te ako odlaze u udaljene oblasti i pridobivaju vjernike koje u bliskoj budućnosti nitko neće moći ponovno posjetiti, mogu nanijeti štetu kako tim ljudima, tako i Vjeri. Predati ljudima ovu slavnu poruku, a onda ih prepustiti samima sebi izaziva razočaranje i gubitak vizije, tako da bi, kada bude moguće izvesti pravilno planirano poučavanje u tom području, poučavatelji mogli naići na ljude koji pokazuju otpor prema Poruci. Prvi učitelj koji nije brinuo za učvršćivanje, umjesto da je zasadio i njegovao sjeme vjere zapravo je “cijepio” ljude protiv Božanske Poruke i doveo do toga da buduće poučavanje bude daleko teže.

(16. travnja 1981., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde svim Kontinentalnim Pionirskim odborima)

Učvršćivanje je jednako značajan dio poučavanja kao i širenje. Upravo ovaj aspekt poučavanja pomaže vjernicima da prodube svoje znanje i shvaćanje Učenja, te raspiruje plamen njihove predanosti Bahá’u’lláhu i Njegovoj Stvari, tako da će oni dragovoljno nastaviti proces svoga duhovnoga razvoja, promicati poučavalački rad i jačati funkcioniranje svojih administrativnih institucija. Pravilno učvršćivanje nužno je za očuvanje duhovnog zdravlja zajednice, zaštitu njezinih interesa, održavanje njezina dobra ugleda, te, konačno, za nastavak samog rada na širenju.

(17. travnja 1981., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde svim Nacionalnim duhovnim vijećima)

Tko može sumnjati da sada stupamo u razdoblje neviđena i nezamisliva razvoja u napredovanju Vjere?… Mi znamo da će sadašnje pobjede dovesti do aktivnog suprotstavljanja, na koje svjetska Bahá’í zajednica mora biti spremna. U ovome trenutku mi znamo primarne potrebe Stvari: silno povećanje njezinog broja i materijalnih izvora; veće učvršćivanje njezinoga društvenog života i autoriteta njezinih institucija; primjetno povećanje karakteristika kao što su jedinstvo puno ljubavi, stabilnost obiteljskog života, oslobođenost od predrasuda i ispravno ponašanje, koje moraju razlikovati bahá’íe od duhovno izgubljenog i zabludjelog mnoštva oko njih. Zasigurno, ne može se dugo odlagati trenutak kad ćemo se, na svjetskom planu, morati pozabaviti onim masovnim pristupom koji je, kao uvod u masovni preobraćaj, predvidio Učitelj.

(27. prosinca 1985., poruka koju je napisala Univerzalna kuća Pravde za Konferenciju Kontinentalnog odbora Savjetnika)

Kuća Pravde je s mnogo zanimanja čitala o okolnostima koje su nadahnule novi polet koji doživljavate u vašim aktivnostima poučavanja i bila sretna da sazna… kako i sami vjernici aktivnije sudjeluju u radu na poučavanju. Vaše bi Vijeće svakako trebalo ohrabrivati ovakvo nastojanje i učiniti sve što može kako bi se što više domaćih vjernika produbilo u istinama Vjere i potaklo na poučavanje, ne samo na način koji im je nedavno učinjen pristupačnim, već pomoću raznih pristupa mogućih u raznim dijelovima zemlje i unutar različitih društvenih… slojeva. Koristeći svu prednost jedne radne metode u nekom području, prijatelji bi trebali biti otvoreni prema drugim metodama, a ne slijepo inzistirati da se svugdje radi isto. Shvati li se ovakva fleksibilnost, vaša će zajednica zasigurno postati brojnija i snažnija.

(13. studenoga 1986., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Postavljena je scena za sveopći, ubrzani i masovni rast Stvari Božje… Taj najvažniji rad na poučavanju mora se maštovito, ustrajno i požrtvovno nastaviti, osiguravajući pristup sve većeg broja članova koji će pružiti moć, sredstva i duhovnu snagu, kako bi voljena Stvar valjano odigrala svoju ulogu u spasenju čovječanstva.

(Poruka za Ridván iz 1987., koju je Napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma cijelog svijeta)

Vjera ne napreduje jednoličnom stopom rasta, nego u golemim valovima, ubrzavanima smjenom krize i pobjede. U jednom odjeljku napisanom 18. srpnja 1953., u prvim mjesecima Desetogodišnjeg Pohoda, Shoghi Effendi je, govoreći o nužnoj potrebi da se kroz poučavalački rad osigura “stalni priliv” “novih regruta u vojsku Gospoda nad Vojskama koja polagano, ali stalno napreduje”, rekao da će ovaj priliv “najaviti i ubrzati dolazak dana koji će, kako je predskazao ‘Abdu’l-Bahá, biti svjedokom masovnog pristupa ljudi raznih nacionalnosti i rasa u Bahá’í svijet”. Ovaj je dan Bahá’í svijet već vidio u Africi, na Pacifiku, u Aziji i Latinskoj Americi, i taj proces masovnog pristupanja mora, u sadašnjem planu, biti povećan i proširen u druge zemlje, jer, kako je Čuvar rekao u ovom istom pismu, bit će to “uvodom u onaj dugoočekivani trenutak kada će masovni preobraćaj tih istih naroda i rasa, a kao izravna posljedica lanca događaja, moćnih i moguće katastrofalnih po naravi, koji se još ne mogu čak ni maglovito nazreti, najednom temeljito izmjeniti sudbinu Vjere, poremetiti ravnotežu svijeta i tisuću puta povećati brojčanu snagu, kao i materijalnu moć i duhovni autoritet Bahá’u’lláhove Vjere”. To je vrijeme za koje se sada moramo pripremiti; to je trenutak čiji smo dolazak dužni ubrzati.

(31. kolovoza 1987., napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Srebrni okvir oko mračne slike koja je zasjenila veći dio ovoga stoljeća sada obasjava obzorje. On je prepoznatljiv po novim tendencijama koje tjeraju društvene procese koji djeluju diljem svijeta, po znacima jednog ubrzanog nastojanja ka miru. U Vjeri Božjoj, to je sve veća snaga Bahá’u’lláhovog Poretka kako se njegova zastava uzdiže do veličanstvenijih visina. Snaga je to koja privlači. Mediji poklanjaju sve veću pozornost svjetskoj Bahá’í zajednici; u sve većem broju članaka, knjiga i tekstova autori priznaju njezino postojanje, a jedan od najuglednijih od tih tekstova nedavno je opisao Bahá’í religiju kao najrašireniju nakon Kršćanstva. Sve je očitije značajno zanimanje za ovu zajednicu koje pokazuju vlade, građanske vlasti, istaknute ličnosti i humanitarne organizacije. Ne samo da se istražuju zakoni i načela, organizacija i način života ove zajednice, već se od nje traži savjet i aktivna pomoć u rješavanju društvenih problema i obavljanju humanitarnih aktivnosti.

Uzbudljiva posljedica ovih povoljno povezanih razvitaka jest javljanje novog modela prilika za daljnji rast i učvršćenje naše svjetske zajednice. Otvorile su se nove mogućnosti za poučavanje Stvari na svim društvenim razinama. To potvrđuju prvi rezultati koji proistječu iz novih inicijativa poučavanja izniklih u nizu mjesta, dok sve više nacionalnih zajednica biva svjedokom početaka onog masovnog pristupanja kojeg je obećao voljeni Učitelj i za koje je Shoghi Effendi rekao da će dalje voditi do masovnog preobraćanja. Neposredne mogućnosti koje pruža ova milosrdna situacija navode nas da vjerujemo kako je širenje Zajednice Najvećeg Imena, kakvo se još nije dogodilo, uistinu pred nama.

Iskra koja je zapalila sve veće zanimanje za Bahá’u’lláhovu Stvar bile su herojska čvrstina i strpljivost dragih prijatelja u Iranu, koji su potaknuli svjetsku Bahá’í zajednicu na provođenje jednog ustrajnog, pažljivo dirigiranog programa apeliranja na savjest svijeta. Ovaj golemi pothvat, koji je uključio cjelokupnu zajednicu u jedinstveno djelovanje putem njezina Administrativnog Poretka, pratile su podjednako snažne i vidljive aktivnosti te zajednice u drugim sferama koje su bile zasebno isplanirane. Ipak, moramo spomenuti kako je bitan ishod ovog velikog napora naše prepoznavanje jednog novog stadija u vanjskim poslovima Stvari, koji karakterizira izrazito sazrijevanje Nacionalnih duhovnih vijeća u njihovim rastućim odnosima s vladinim i nevladinim organizacijama, te sa javnosti općenito…

Međutim, najviši je cilj svake Bahá’í aktivnosti poučavanje. Sve što je učinjeno i što će biti učinjeno okreće se oko ove središnje aktivnosti, “glavnog kamena temeljca samoga temelja”, o kojem ovisi svaki uspjeh Stvari. Sadašnji izazov poziva na poučavanje koje je na visini i kvalitete, raznolikosti i intenziteta koji nadmašuju sve tekuće napore. Sada je vrijeme, kako se u brzo promjenjivim raspoloženjima mahnitog svijeta ne bi izgubila prilika. Neka se ne zamišlja da je prikladnost osnovni motiv koji potiče ovaj osjećaj hitnosti. Postoji viši razlog: to je žalosno stanje masa čovječanstva koje pate, nalaze se u kaosu, gladnih pravičnosti, ali “lišenih razbora kojim bi Boga vidjeli svojim vlastitim očima ili svojim ušima čuli Njegovu pjesmu”. Njih valja nahraniti. Vid se mora povratiti tamo gdje je nada izgubljena, a povjerenje izgraditi tamo gdje obiluju sumnja i zbrka. U ovom i drugim pogledima, “Obećanje svjetskog mira” je zacrtano da otvori put. Kako je njegova raspodjela državnim vladinim vođama praktički završena, njegov se sadržaj sada mora, svim raspoloživim načinima, prenositi svuda, ljudima svih položaja. Ovo je nužan dio poučavalačkog rada u naše doba i mora se obaviti s postojanom odlučnošću.

Poučavanje je hrana duha; ono unosi život u neprobuđene duše i podiže novo nebo i novu zemlju; ono podiže barjak ujedinjenog svijeta; ono osigurava pobjedu Pogodbe i onima koji daju život za nju pruža uzvišenu sreću, jer dosežu zadovoljstvo svoga Gospoda.

Svaki pojedinačni vjernik – muškarac, žena, mladić i dijete – pozvan je na ovo polje djelovanja; jer o inicijativi, te odlučnoj volji pojedinca da poučava i služi ovisi uspjeh čitave zajednice. Učvršćen moćnom Bahá’u’lláhovom Pogodbom, potpomognut dnevnom molitvom i čitanjem Svete Riječi, ojačan stalnom težnjom da postigne dublje razumijevanje božanskih Učenja, prosvijetljen konstantnim naporom da poveže ova učenja sa tekućim pitanjima, njegovan poštivanjem zakona i načela Njegovog čudesnog Svjetskog Poretka, svaki pojedinac može postići sve veću mjeru uspjeha u poučavanju. Ukratko, konačni trijumf Stvari osiguran je “jednom i samo jednom stvari” koju je Shoghi Effendi tako žestoko naglašavao, naime “stupnjem kojim naš vlastiti unutarnji život i privatni karakter u svojim mnogostrukim pogledima odražavaju sjaj onih vječnih načela koje je objavio Bahá’u’lláh”.

(Poruka za Ridván iz 1988., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Zapažena je vaša briga oko učvršćivanja i “poučavanja masa”. Koncept masovnog poučavanja može se bolje razumjeti ako se stavi u kontekst “poučavanja masa”. To podrazumijeva dopiranje do svakog društvenog nivoa na svakom kontinentu i otoku svijeta. U zemljama u razvoju, veliki dijelovi stanovništva postali su bahá’í, obično oni manje obrazovani. U posljednje vrijeme, posebice u Aziji, vidimo da je Vjera u velikom broju privukla mlade iz srednjih škola i koledža. To, međutim, ne znači da postoji bilo kakav osobit sistem poučavanja kojega bi se pojedinačni bahá’í trebao držati. Različite kulture i tipovi ljudi zahtijevaju različite metode pristupa. Koristeći u potpunosti prednost neke radne metode u jednom području, prijatelji bi trebali biti otvoreni i prema drugim metodama, a ne slijepo inzistirati da se jedna te ista stvar radi svugdje. Ako se uvidi takva fleksibilnost… zajednica će zasigurno porasti po broju i snazi.

(11. kolovoza 1988., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde jednom vjerniku)

Ono što se zahtijeva jest osjećaj hitnosti u poučavanju, a to znači zapaliti iskru vjere i pobožnosti u srcima ljudi i rasplamsati je tako da oni koji prihvate Vjeru postanu njezini čvrsti i vatreni branitelji. Neizbježno će se neki od onih koje je Poruka privukla i koji su deklarirali svoje prihvaćanje iste kasnije udaljiti od Stvari – to je u prirodi ljudskog reagiranja na sva učenja – međutim, bahá’í se trebaju truditi da poučavaju ne samo što je moguće intenzivnije, nego i što je moguće bolje.

(1. studenoga 1988., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Međunarodni Centar za poučavanje zaključio je da su se Bahá’í institucije u… izgleda previše oslanjale na velike, skupe projekte, uključujući tu i veliki dio uspješnih osoba za vezu sa javnošću i proklamacija. To su, na svoj način, vrlo korisne aktivnosti, ali se mora razumjeti da se ne može očekivati da će one dovesti do velikog broja novih vjernika. Ključ za preobraćaj ljudi u Vjeru jest djelovanje pojedinačnog bahá’ía koji prenosi iskru vjere pojedinačnim tragaocima, odgovara na njihova pitanja i produbljuje njihovo razumijevanje učenja.

(9. veljače 1989., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Duhovna struja koja je prošlog Ridvána na Međunarodnoj Bahá’í Skupštini vršila tako pobuđujući učinak, protekla je cijelom svjetskom zajednicom, potičući njene članove, kako na istoku tako i na zapadu, na ostvarenje djelovanja i dostignuća u poučavanju kakvih se nije moglo iskusiti u niti jednoj godini do sada. Veliki broj izjava o pristupanju sam to potvrđuje, budući da je prijavljeno već gotovo pola milijuna vjernika. Imena zemalja širom svijeta kao što su Indija i Liberija, Bolivija i Bangladeš, Tajvan i Peru, Filipini i Haiti, istupaju naprijed dok razmišljamo o gomilajućim dokazima masovnog pristupanja koje se traži u našoj poruci od prije godinu dana. Oni su znaci puni nade u veće ubrzanje koje će tek doći i u koje će sve nacionalne zajednice, bez obzira koliki je trenutačno njihov napor uložen u poučavanje, na kraju biti uključene.

Svi ovi zahtjevi moraju biti i bit će zasigurno zadovoljeni kroz predano služenje svakog savjesnog člana Zajednice Bahá (Slave), posebice kroz osobno angažiranje u poučavalačkom radu. Ovaj rad je tako temeljno važan za osiguranje osnova za uspjeh u svim Bahá’í pothvatima, kao i za pospješivanje procesa masovnog pristupanja, da smo potaknuti dodati još koju riječ za vaše razumijevanje. Nije dovoljno samo pronositi Bahá’í poruku, koliko god to bilo bitno. Nije dostatno samo produživati spisak Bahá’í članstva, koliko god to bilo vitalno. Duše se moraju preobraziti, zajednice time učvrstiti, a novi uzori života tako ostvariti. Preobrazba je bitna svrha Bahá’u’lláhove Stvari, no ona počiva na volji i trudu pojedinca da je ostvari uz poslušnost prema Pogodbi. Nužno za napredak ovog preobražaja koji životu daje smisao, jest spoznaja Božje volje i svrhe koja se stječe redovitim čitanjem i proučavanjem Svete Riječi.

Dragi prijatelji: Zamah koji su izazvala ova prošlogodišnja dostignuća ne odražava se samo u prilikama za izrazito širenje Stvari, već, također, i u širokom spektru izazova – značajnih, naglašenih i različitih – koji su se povezali na načine koji, iznad svake ranije mjere, postavljaju zahtjeve našim duhovnim i materijalnim snagama. Mi im moramo biti spremni odgovoriti. Na sredini Šestogodišnjeg plana dostigli smo povijesni trenutak prepun nada i mogućnosti – trenutak u kojem značajna nastojanja u svijetu postaju sve bliža načelima i ciljevima Božje Stvari. Stoga je strahoviti pritisak na našu zajednicu da pohita naprijed u ispunjavanju njezine misije koja obuhvaća čitavi svijet.

Naš primarni odgovor mora biti da poučavamo – poučavamo sebe i poučavamo druge – svim mogućim sredstvima, na svim društvenim razinama i bez daljnjeg odlaganja.

(Poruka za Ridván iz 1989., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Tijekom posljednje dvije godine, gotovo milijun duša pristupilo je Stvari. Sve veći broj primjera masovnog pristupanja u različitim mjestima doprinijelo je ovom rastu, skrećući pažnju na Shoghi Effendijevu viziju koja oblikuje naše viđenje slavnih budućih mogućnosti na polju poučavanja. Jer, on je rekao da će “masovno pristupanje naroda različitih nacionalnosti i rasa u Bahá’í svijet… biti uvodom u onaj dugoočekivani trenutak kada će masovni preobraćaj tih istih naroda i rasa, a kao izravna posljedica lanca događaja, moćnih i moguće katastrofalnih po naravi, koji se još ne mogu čak ni maglovito nazreti, najednom temeljito izmjeniti sudbinu Vjere, poremetiti ravnotežu svijeta i tisuću puta povećati brojčanu snagu, kao i materijalnu moć i duhovni autoritet Bahá’u’lláhove Vjere”. Imamo sve razloge da vjerujemo kako će se brojni pristupi proširiti, obuhvaćajući selo za selom, grad za gradom, jednu zemlju za drugom. Međutim, nije na nama da tek ravnodušno iščekujemo konačno ispunjenje Shoghi Effendijeve vizije. Nas nekolicina mora, polažući svu svoju vjeru u Božju providnost i smatrajući izazove s kojima smo suočeni božanskom privilegijom, s planovima u ruci, napredovati ka pobjedi.

Širenje misli i akcije u izvjesnim aspektima našega rada povećalo bi naše izglede za uspjeh u ispunjavanju naših ranije spomenutih obveza. Budući da je promjena, sve brža i brža promjena, stalna karakteristika života u ovo vrijeme, a naš rast, obujam i vanjski odnosi mnogo zahtijevaju od nas, naša zajednica mora biti spremna na prilagodbu. U stanovitom smislu to znači da zajednica mora postati vještija u provođenju široke lepeze akcija, ne gubeći usredotočenost na primarne ciljeve poučavanja, naime, na širenje i učvršćenje. Zahtijeva se jedinstvo u raznolikosti akcija, stanje u kojem će se različiti pojedinci usredotočiti na različite aktivnosti, uvažavajući blagotvorni učinak cjeline na rast i razvoj Vjere, jer nitko ne može sve sam uraditi, a svi ne mogu raditi jednu te istu stvar. Ovo je razumijevanje bitno za zrelost koju je zajednica, zbog mnogih zahtjeva stavljenih pred nju, primorana postići.

Poredak koji donio Bahá’u’lláh ima za cilj usmjeravanje napretka, te rješavanje društvenih problema. Naš broj je, međutim, još uvijek premalen da bi adekvatno prikazao mogućnosti svojstvene administrativnom sistemu kojeg gradimo, a učinkovitost tog sistema neće biti u potpunosti cijenjen bez velikog porasta našeg članstva. Uz situaciju koja prevladava u svijetu, nužnost realiziranja takve demonstracije postaje još jačom. Također je previše očito da su čak i oni koji grde mane starog poretka, koji ga štoviše ruše, lišeni svake održive alternative kojom bi ga zamijenili. Kako je Administrativni poredak zamišljen da bude model budućeg društva, vidljivost takvoga uzora biti će znak nade onima koji očajavaju.

Do sada smo postigli predivnu raznolikost u velikom broju etničkih grupa zastupljenih u Vjeri, i trebalo bi učiniti sve da se ona utvrdi kroz veći broj pristupa među već zastupljenim grupama, te privlačenjem članova iz grupa do kojih se još nije doseglo. Međutim, postoji jedna druga kategorija raznolikosti koja se mora izgraditi i bez koje Stvar ne bi mogla adekvatno odgovoriti na izazove koji su joj nametnuti. Njezino članstvo, neovisno o etničkoj raznolikosti, sada treba obuhvatiti sve veći broj sposobnih ljudi, uključujući tu uspješne i istaknute osobe u raznih područjima ljudske djelatnosti. Ulazak znatnog broja ovakvih osoba neophodan je aspekt poučavanja masa, aspekt koji se više ne može zanemarivati i koji se mora svjesno i namjerno uključiti u naš poučavalački rad kako bi se proširila njegova osnova i ubrzao proces masovnog pristupanja Vjeri. Potreba za djelovanjem na ovom polju toliko je važna i pravodobna, da smo prinuđeni pozvati Kontinentalne savjetnike i Nacionalna duhovna vijeća da na svojim savjetovanjima i u svojim planovima posvete tome ozbiljnu pažnju.

Problemi čovječanstva dostigli su stupanj na kojem će se našoj zajednici upućivati sve glasniji pozivi za pomoć, putem savjeta ili praktičkih mjera, u rješavanju bitnih društvenih problema. To je usluga koju ćemo rado pružiti, međutim to znači da se naša Mjesna i Nacionalna duhovna vijeća moraju obazrivije pridržavati načela. S većom pozornošću javnosti usredotočenu na Božju Stvar, za Bahá’í zajednice postaje prijeko potrebno da poboljšaju svoje djelovanje bližim poistovjećivanjem s temeljnim istinama Vjere, većim poštivanjem duha i oblika Bahá’í administracije i snažnijim oslanjanjem na blagotvorne učinke pravilnog savjetovanja, tako da zajednice koje one vode odražavaju model življenja koji će pružiti nadu razočaranim članovima društva.

Da postoje nagovještaji da Manji Mir ne može biti previše daleko, da mjesne i nacionalne institucije stalno jačaju u svom iskustvu i utjecaju, da su planovi za izgradnju preostalih administrativnih zdanja na Arci u poodmaklom stadiju – da ovi povoljni uvjeti čine zamjetnijim oblikovanje dinamičke vremenske usklađenosti koju je predvidio Shoghi Effendi, to niti jedan pošteni promatrač ne može poreći.

Kao zajednica koja je očito u predvodnici stvaralačkih snaga koje djeluju na našoj planeti i kojoj je dostupno dokazano znanje, pozabavimo se poslom našega Oca. On će, iz Svojeg slavnog utočišta na nebesima, osloboditi na naše skromne napore obilne izljeve Svoje milosti, zapanjujući nas nezamislivim pobjedama Svoje osvajačke moći. Upravo ćemo se za te neprekidne blagoslove takvoga Oca nastaviti moliti na Svetome pragu u ime svakoga od vas.

(Poruka za Ridván iz 1990., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Iznad svega, bitno je da prijatelji budu uvjereni da se u srcima Europljana budi nova prijemčljivost, te da se uzdaju da će sjeme koje oni siju proklijati. Oni moraju znati da dolazi vrijeme kad će broj njihovih sunarodnjaka koji prihvaćaju Vjeru najednom porasti, te da moraju biti spremni i željni dočekati te nove vjernike.

(12. rujna 1991., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde jednom Nacionalnom duhovnom vijeću)

Sav ovaj razvoj pokazao je da je neprocjenjiv nagomilani potencijal za daljnji napredak Bahá’í zajednice. Izmijenjena situacija unutar nacija i između njih, te mnogi problemi koji pogađaju društvo, povećavaju ovaj potencijal. Dojam izazvan takvom promjenom jest dojam skorog nastupanja Manjeg Mira. Međutim, istodobno imamo ponovno izbijanje suprotnih snaga. Sa svježim prilivom političke slobode, proizašle iz pada komunističkih uporišta, dogodila se eksplozija nacionalizma. Popratni procvat rasizma u mnogim krajevima postao je predmetom ozbiljne globalne zabrinutosti. Sve je to spojeno s porastom religijskog fundamentalizma, koji truje izvore trpeljivosti. Terorizam je rasprostranjen. Raširena neizvjesnost glede ekonomskog stanja ukazuje na dublji nered u upravljanju materijalnim poslovima planete – stanje koje može samo pogoršati osjećaj razočaranja i uzaludnosti kakav je zahvatio političko carstvo. Sve gore stanje okoliša i zdravlja velikog broja stanovništva izvor je uzbune. Pa ipak, element ove promjene jest i zadivljujući napredak u komunikacijama i tehnologiji, koji omogućava brzo prenošenje informacije i ideja iz jednog dijela svijeta u drugi. Nasuprot ovakvim “istodobnim procesima uspona i pada, spajanja i raspadanja, reda i kaosa, s njihovim stalnim i recipročnim međureakcijama”, javlja se bezbrojno mnoštvo novih mogućnosti za sljedeći stupanj u razvitku Božanskog Plana ljubljenog Učitelja.

Rastući utjecaj Bahá’u’lláhove Objave je, izgleda, sa dolaskom Svete Godine poprimio karakter orkanskog vihora koji pustoši po preživjelim strukturama starog poretka, obara moćne stupove i čisti zemljište za nastanak nove društvene organizacije. Poziv na ujedinjenje, novi svjetski poredak, čuje se sa svih strana. Promjenu u svjetskom društvu karakterizira fenomenalna brzina. Osobitost ove promjene jest iznenadnost, naglost, što izgleda kao posljedica neke misteriozne, neobuzdane sile. Pozitivni aspekti ove promjene otkrivaju neuobičajenu otvorenost za globalne koncepcije, kretanja ka međunarodnoj i regionalnoj suradnji, sklonost zaraćenih strana ka pregovaranju o mirnim rješenjima, traganje za duhovnim vrednotama. Čak i sama zajednica Najvećeg Imena doživljava okrepljujuće djelovanje ovog životvornog vjetra dok on provjetrava načine razmišljanja svih nas, obnavljajući, pojašnjavajući i povećavajući našu perspektivu obzirom na cilj Bahá’u’lláhovog Poretka u jeku čovječanskih patnji i nedaća.

Situacija u svijetu, koja stavlja pred nas snažan izazov krajnje hitnosti, podsjeća nas na ohrabrujuću globalnu Shoghi Effendijevu viziju izgleda Administrativnog Poretka tijekom drugog stoljeća Bahá’í Ere, čijoj se sredini brzo približavamo. Godine 1946., on je napisao: “Drugom stoljeću suđeno je da bude svjedokom ogromnog pregrupiranja i upadljivog jačanja snaga koje rade za svjetski razvoj toga Poretka, kao i prvih pokretaja toga Svjetskoga Poretka, kojega je sadašnji Administrativni Sistem istodobno prethodnik, jezgra i uzorak – Poretka koji će, dok se lagano kristalizira i zrači svoj povoljni utjecaj diljem cijele planete, odjednom najaviti dolazak doba cijelog ljudskog roda, kao i zrelost Vjere same, roditeljice toga Poretka.”

(Poruka za Ridván iz 1922., koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Stogodišnjica je također period kada situacija u svijetu općenito postaje sve konfuznija i paradoksalnija: istodobno postoje znaci reda i kaosa, obećanja i prikraćenosti. Usred previranja trenutačnog globalnog stanja stvari, ali s osjećanjima čuđenja i radosti, hrabrosti i vjere koje je Sveta Godina pobudila u našim srcima, mi smo se ovoga Ridvána, u stopedesetoj godini naše Vjere, upustili u realiziranje Trogodišnjeg Plana. Njegovu kratkoću nameću nagle promjene tijeka. Međutim, primarni cilj ovoga Plana od bitnog je značenja za budućnost Stvari i čovječanstva. To je sljedeći stupanj u razvitku božanske povelje učenja ispisane perom Središta Pogodbe. Ovaj Plan biti će mjerilo naše odlučnosti da odgovorimo na sjajne prilike u ovom kritičnom momentu društvene evolucije na našoj planeti. Odlučnim provođenjem i realizacijom njegovih ciljeva, sukladno okolnostima svake nacionalne zajednice, razjasnit će se način za valjanu projekciju uloge Vjere u odnosu na neizbježne izazove koji stoje pred cijelim čovječanstvom na koncu ovoga sudbonosnog dvadesetog stoljeća koji se brzo bliži kraju.

Masovno širenje Bahá’í zajednice mora premašiti sve dosadašnje rezultate. Zadaća širenja Poruke većini čovječanstva u selima i gradovima mora se hitro povećati. Potreba za ovim je od bitnog značaja, jer bez toga s mukom podignute institucije Administrativnog Poretka neće moći adekvatno ispoljiti svoj unutarnji kapacitet da odgovore na najhitnije potrebe čovječanstva u trenutku njegovog sve dubljeg očaja. U tom pogledu, uzajamna povezanost poučavanja i administracije mora se u potpunosti razumjeti i snažno naglasiti, jer jedno jača drugo. Problemi društva koji pogađaju i našu zajednicu i problemi koji prirodno nastaju unutar same naše zajednice, bilo da su socijalne, duhovne, ekonomske ili administrativne prirode, biti će riješeni kad se naš broj i snaga umnože a prijatelji na svim nivoima zajednice razviju sposobnost, voljnost, hrabrost i odlučnost da poštivaju zakone, primjenjuju načela, te obavljaju poslove Vjere sukladno božanskim pravilima.

Novi Plan se okreće oko trostruke teme: pojačanja vitaliteta Vjere pojedinačnih vjernika, znatnog razvijanja ljudstva u Stvari, te njegovanja pravilnog funkcioniranja mjesnih i nacionalnih Bahá’í institucija. Ovo treba pružiti žarište preduvjeta za uspjeh, dok se u ovim burnim godinama ostvaruju mnogostruki ciljevi Plana…

Obuka prijatelja i njihova stremljenja da pomoću ozbiljnog individualnog proučavanja steknu znanja o Vjeri, da primjenjuju njezina načela i obavljaju njezine poslove – nužni su za razvijanje ljudstva neophodna za napredak Stvari. Međutim, samo znanje nije dostatno; bitno je da se ova obuka pruži tako da nadahnjuje ljubav i pobožnost, potakne čvrstinu u Pogodbi, pobudi pojedinca na aktivno sudjelovanje u radu za Stvar i započinjanje inicijativa u promicanju njezinih interesa. Osobiti napori da se Vjeri privuku sposobni ljudi bit će usmjereni na stjecanje ljudskih snaga koje su toliko potrebne u ovo vrijeme. K tome, ovi napori stimulirat će i ojačati sposobnost Duhovnih vijeća da budu dorasla svojim teškim odgovornostima.

Pravilno funkcioniranje ovih institucija umnogome ovisi o naporima njihovih članova da se upoznaju sa svojim dužnostima i da se u svom osobnom ponašanju i ispunjavanju službenih odgovornosti strogo drže načela. Također su važni njihova odlučnost da uklone sve tragove otuđenosti i sektaških tendencija iz svoje sredine, njihova sposobnost zadobivanja ljubavi i podrške prijatelja o kojima brinu i uključivanje što je moguće više pojedinaca u rad za Stvar. Zahvaljujući njihovoj stalnoj težnji za poboljšanjem svoga djelovanja, zajednice koje oni vode odražavat će model života koji će podići ugled Vjere i ponovno… probuditi nadu kod sve više razočaranih članova društva.

(Poruka za Ridván iz 1993, koju je napisala Univerzalna kuća Pravde bahá’íma svijeta)

Razumljivo je što osjećate zabrinutost u pogledu metoda poučavanja koje primjenjuju pritisak na ljude da bi ovi deklarirali svoju Vjeru u Bahá’u’lláha, ili koje kao vjernike upisuju one koji očigledno nemaju nikakvog stvarnog znanja o Vjeri i njezinoj Poruci…

Poučavanje Vjere uvijek je zahtijevalo mudrost, pobožnost, oduševljenje, čistotu namjera i tečnost govora. Poput ostalih ljudi, bahá’í teže krajnosti, i tek samo mali broj ljudi unosi pravilnu ravnotežu u način svog postupanja. To posebice važi kod poučavanja Vjere. Na jednom kraju nalaze se oni koji su toliko zapaljeni ljubavlju prema Vjeri i sviješću o očajničkoj potrebi ljudi za njezinom iscjeliteljskom porukom da prekoračuju granice mudrosti i diskrecije te skreću u vode prozelitizma. Na drugom kraju nalaze se, pak, oni koji su toliko blagi u svojem pristupu i toliko brinu da nikada ne pobude nekakvu neprijateljsku reakciju, da ne uspijevaju prenijeti silnu važnost Stvari ili uvjeriti svoje slušatelje; Jer, ukoliko glasnik sam nije oduševljen, kako može prenijeti oduševljenje na druge? Prvi ekstrem dovodi do pogrešnog tumačenja Učenja i izaziva razočaranje; drugi rezultira stagnacijom zajednice i njezinim neuspjehom u ispunjenju osnovne dužnosti prenošenja ove životne Poruke svijetu.

Rješenje za ovo, kao i u svim drugim aspektima rada za Stvar, leži u strpljivosti i ustrajnosti prijatelja prema onima čiji ih nedostaci uznemiruju, te u njihovom nastojanju da se, putem savjetovanja na Vijećima, približe do prave ravnoteže, zadržavajući pri tome radni elan i kanalizirajući entuzijazam vjernika.

U jednoj od svojih poruka, objavljenih u “Wellspring of Guidance” na stranici 32, Univerzalna kuća Pravde dala je sljedeći savjet:

U sljedećem tekstu Shoghi Effendi savjetuje Bahá’í poučavatelju da unaprijedi proces produbljivanja za osobu koju je privukla Vjera:

(“The Advent of Divine Justice” (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1990) pp. 51-52)

Iz ovih Čuvarevih riječi možemo vidjeti kako se zahtijevaju mudrost, ohrabrenje, uvjerljivost i strpljivost, i kako se one moraju uskladiti s reagiranjem koje pokazuje slušatelj. Također vidimo da se proces produbljivanja nastavlja dugo nakon što je novi vjernik pristupio Bahá’í zajednici.

(30. lipnja 1993., napisano u ime Univerzalne kuće Pravde jednome vjerniku)