Čovječanstvo je, kako objašnjavaju Bahá’í spisi, prošlo kroz stupanj djetinjstva i sada stoji na pragu svoje kolektivne zrelosti. Revolucionarne i dalekosežne promjene koje se danas događaju karakteristične su za ovo razdoblje tranzicije – vrijeme koje se može usporediti s adolescencijom. U tom se razdoblju uklanjaju misli, stavovi i navike iz ranijih stupnjeva razvoja čovječanstva, a novi obrasci razmišljanja i djelovanja koji odražavaju njegovu nadolazeću zrelost postupno puštaju korijenje. ‘Abdu’l-Bahá objašnjava: “Ono što je bilo primjenljivo za ljudske potrebe tijekom rane povijesti ljudske vrste ne može ni zadovoljiti niti zasititi potrebe na ovaj dan, ovo doba novosti i ispunjenja.” On nastavlja: “Čovjek danas mora biti obdaren novim vrlinama i moćima, novim moralnim standardima, novim sposobnostima… Darovi i blagoslovi razdoblja mladosti, premda primjereni i dostatni tijekom mladenaštva ljudske vrste, sada nisu u stanju udovoljiti zahtjevima njegovog zrelog doba.”
Obilježje ovog doba zrelosti koje se približava jest ujedinjenje ljudske vrste. Shoghi Effendi piše da, dok je jedinstvo “obitelji, plemena, grada-države i nacije bilo uspješno iskušano i potpuno uspostavljeno”, jedinstvo koje obuhvaća cijeli svijet je “cilj kojemu teži napaćeno čovječanstvo.” U drugom odlomku on upućuje na “uvođenje svjetske civilizacije kakvu smrtno oko nije nikada gledalo niti ljudski um zamislio.” On pita: “Tko je onaj koji može zamisliti uzvišeni standard koji je takvoj civilizaciji, koja se razvija, suđeno dosegnuti? Tko može izmjeriti do kojih će se visina uzdići ljudska inteligencija, oslobođena svojih okova? Tko si može predočiti kraljevstva koja će otkriti ljudski duh, oživljen izljevom svjetla Bahá’u’lláha koje sja u svojem punom sjaju?”
Pojava globalne civilizacije prosperitetne u materijalnim i duhovnim dimenzijama podrazumijeva da duhovni i praktični aspekti života napreduju zajedno. Uz vjeru i razum postaje moguće otkriti snage i sposobnosti pritajene u pojedincima i čovječanstvu kao cjelini, i raditi na ostvarenju tih potencijala. Prepoznavanje temeljnog sklada znanosti i religije također omogućuje stvaranje, primjenu i širenje duhovnih i materijalnih spoznaja među svim stanovnicima svijeta.
“Blagostanje čovječanstva, njegov mir i sigurnost, nedostižni su sve ukoliko i sve dok njegovo jedinstvo nije čvrsto uspostavljeno.”
— Bahá’u’lláh