“Koji su uvjeti? Ljubav za čovječanstvo, iskrenost prema svima, odražavanje jednosti svijeta čovječanstva, filantropija, zapaljenost vatrom ljubavi Božje, dosezanje spoznaje o Bogu i o onome što vodi ka dobrobiti ljudi.”
—‘Abdu’l-Bahá
Središnja ideja koja se može naći u Bahá’í učenjima jest to da su usavršavanje unutarnjeg karaktera čovjeka i njegova služba čovječanstvu nerazdvojne strane ljudskog života. Shoghi Effendi, u pismu napisanom u njegovo ime, kaže:
Ne možemo odijeliti ljudsko srce od okoline izvan nas samih i reći da jednom kad se jedno od njih poboljša da će se sve popraviti. Čovjek je organski povezan sa svijetom. Njegov unutarnji život oblikuje okolinu i on je sam pod njenim velikim utjecajem. Jedno djeluje na drugoga i svaka trajna promjena u životu čovjeka rezultat je tog uzajamnog djelovanja.
U tom svjetlu, bahá’í cijene djelovanje dvostruke moralne svrhe koja je duboko utemeljena u njihovim životima: njegovati svoj duhovni i intelektualni rast i doprinijeti preobrazbi čovječanstva.
Ova dvostruka svrha pomaže oblikovati napore bahá’íja u svim regijama. Tako se, na primjer, od njih ne očekuje samo da se mole i promišljaju svakodnevno u svojim osobnim životima, već također da učine napore kako bi udahnuli molitveni duh u svoje okruženje; od njih se traži, ne samo da prodube svoje vlastito znanje o Vjeri, već također da dijele sa drugima Bahá’u’lláhova učenja; njih se ne opominje samo da nauče odoljeti željama svoga ega u vlastitim životima, već također da teže, s hrabrošću i poniznošću, preokrenuti tendencije kulture koja hvali samo-zadovoljenje i nagriza temelje solidarnosti.