Ulomci iz Spisa Bahá’u’lláha
SADRŽAJ
UVOD
Ova knjiga predstavlja izbor iz nekih od glavnih spisa Bahá’u’lláha, osnivača Bahá’í vjere. Doslovce ovo su ulomci koji imaju za cilj prenijeti duh Bahá’u’lláhova života i učenja, a ne predočiti presjek svih Njegovih spisa.
Ključne rečenice mogle bi pružiti prvi dojam o duhu koji prožima ovu knjigu:
“Neka vaša vizija obuhvati cijeli svijet, umjesto da bude ograničena na vaše ja.”
“Svi ljudi stvoreni su da bi nosili civilizaciju koja neprekidno napreduje.”
“Uistinu je čovjek, danas, onaj koji se posvećuje službi cijele ljudske vrste.”
1.
Vjera koja ima univerzalne ciljeve nagoviještene u ovim rečenicama nastala je u Perziji u prošlom stoljeću. Bahá’u’lláh (1817-1892), kao sin perzijskog plemića rođen je u bogatstvu i raskoši, pa ipak je veći dio života proveo utamničen i prognan. Na svojoj je koži iskusio mučenje i tamnovanje, prezir i glad, neimaštinu i izdaju. Povijest Njegova života i Vjere koja nosi Njegovo ime (jer “Bahá’í” znači: sljedbenik Bahá) silno je dramatična, i donedavno malo poznata na Zapadu.
U prvoj polovici devetnaestog stoljeća mnoge je kršćane obuzela nada u Kristov povratak. To očekivanje, zasnovano na učenjima iz Novoga zavjeta, najživlje su zastupali Milleriti, međutim, ni na koji način nije bilo ograničeno samo na ponizne kršćane, niti na Ameriku. Europu je također uskomešala ova pojava. Grupa Templara iz Njemačke napustila je svoju domovinu i trajno se naselila u podnožju gore Karmel kako bi iščekivali svojega Gospoda.
Ono što većina ljudi sa Zapada nije mogla shvatiti, jest da se sličan val iščekivanja istovremeno javio u islamskom svijetu. Emerson bi to razumio, ali u to doba malo je drugih Amerikanaca bilo spremno razmišljati o ijednoj svjetskoj vjeri s imalo simpatije. Ipak, ostaje činjenica da su neki islamski duhovnici i teolozi naslućivali da su islamska proročanstva predviđala kraj zakona koje je uspostavio Kur’an i početak doba nove duhovnosti. Ti su teolozi smatrali da će se pojaviti, da upotrijebimo islamsku frazu, “Gospodar Vijeka”.
Godine 1844. mladi trgovac iz grada Shiraza po imenu Siyyid ‘Alí Muhammad stao je poučavati novu vjeru u Perziji. Uzeo je naslov “Báb” što znači: “Vrata”. Pojava Bábova snažnog značaja i izričaja odjeknula je poput bombe u nazadnoj sredini prepunoj duhovnika. Došao je kraj ugodnom akademskom čavrljanju o značenju islamske tradicije. Zanimanje za Bábovo učenje i gorljivo prihvaćanje Njegovih riječi širilo se poput šumskog požara. Zaprepašteni duhovnici odgovorili su ortodoksnim gnjevom. Uhitili su Bába i bacili Ga u tamnicu, podstičući sustavni pokolj Njegovih sljedbenika.
Báb je poučavao da je blizu nova duhovna era. Žestoko je kritizirao dvoličnost i intelektualno nepoštenje islamskog duhovništva. Inzistirao je na izgradnji ljudskog karaktera po najvišim standardima. Obećao je da će za devetnaest godina doći “Onaj Koga će Bog objaviti” i donijeti ljudima osnovne zakone i načela novoga doba. Izopačeno svećenstvo, iskvareno dugogodišnjim položajem moći u klerikalnoj državi Perziji, bojalo se i mrzilo pokret koji je Báb započeo. Bilo je kao da je snažan, čist vjetar iznenada puhnuo kroz ustajali zrak u dugo zatvorenoj sobi. Pokolj nad bábíjima nalazi svoju paralelu u krvavim slavljima drevnoga Rima. Licemjerje i tiranija pokušale su vjeru uništiti mačem. Báb je ubrzo bio uhićen i zatočen u udaljenom planinskom selu. 9. srpnja 1850. mržnja je dosegla svoj vrhunac kad je Báb javno pogubljen u gradu Tabrizu.
2.
Zaprepaštenje duhovnika još je povećala činjenica da su Bábovom učenju pristupali mnogi njihovi istaknuti članovi, kao i mnogi svjetovni uglednici. Među njima bio je Mirzá Husayn ‘Alí, mladić iz bogate obitelji. Ne obazirući se na prijekore obitelji i klase kojoj je pripadao, Mirzá Husayn ‘Alí, u povijesti poznat pod imenom Bahá’u’lláh (“Slava Božja”), javno je podržavao Bába. Njegov položaj spasio Ga je od pogubljenja s ostalim uhićenim bábijima. Međutim, kad su dva zaluđena mlada bábíja pokušala izvršiti atentat na Šaha, među inima bio je uhićen i Bahá’u’lláh i bačen u podzemnu tamnicu u Teheranu nazvanu Siyáh Chál (Crna jama) zbog užasnih uvjeta koji su u njoj vladali. Bahá’u’lláhova nevinost u pokušaju atentata jasno je bila dokazana na sudu. Ali taj je incident od silne povijesne važnosti, jer je tijekom toga utamničenja Bahá’u’lláh postao svjestan da je On Onaj čiji je dolazak Báb prorekao.
Odmah nakon puštanja iz zatvora Perzijska vlada prognala Ga je u Bagdad, u nastojanju da iz zemlje makne posljednjeg uspješnoga vođu mrske nove vjere. Bahá’u’lláh je u progonstvu u Iraku proveo oko deset godina. Tijekom toga je vremena On preobrazio izgled i karakter sljedbenika Bábovih. Glas o Njemu samomu proširio se toliko da su Ga učenjaci i uglednici posjećivali u sve većem broju.
Tom prvom razdoblju progonstva pripadaju dvije od najpoznatijih knjiga Bahá’u’lláhovih. Jedna je vrlo malena knjiga prodornih meditacija naslovljena Skrivene riječi. U epigramskim rečenicama, od kojih svakoj prethodi oslovljavanje, Bahá’u’lláh je ponovno ustvrdio bitne duhovne istine koje su poučavali Utemeljitelji svih svjetskih religija. Nikakva zamršena teologija ne kvari izravnost tih redaka. To je glas Božji koji govori izravno srcu čovjeka.
“O, sine Duha!
Najdraža od svih stvari u Mojim očima je
Pravda; ne okreći se od nje želiš li Me
i ne zanemaruj je da se Ja mogu uzdati
u tebe. Uz njenu pomoć vidjet ćeš svojim
vlastitim očima, a ne očima drugih, znat
ćeš svojom vlastitom spoznajom, a ne
znanjem tvojih susjeda. Dobro razmisli u
svom srcu kakvim ti dolikuje biti. Zaista,
Pravda je Moj dar tebi i znak Moje ljubavi
i naklonosti. Postavi je, tad, pred svoje oči.”
Druga istaknuta knjiga iz toga razdoblja jest Kitáb-i-Íqán, s engleskim podnaslovom “The Book of Certitude” (Knjiga osvjedočenja). Ta knjiga predstavlja jedan od glavnih ključeva za razumijevanje učenja Bahá’u’lláha. Osnovna tema je sljedeća: u svakom razdoblju Bog objavljuje Svoju volju i namjeru za ljudsku sudbinu preko odabranog pojedinca ili Objavitelja. Religija se tako progresivno razvija. Duhovni aspekti čovjekova odnosa spram Boga ne mijenjaju se iz razdoblja u razdoblje nego ponovno utvrđuju i razjašnjuju. Društveni dio religije mijenja se u svakom dobu zato što se mijenjaju uvjeti života. Tako je Mojsije donio neke zakone koje je Isus kasnije izmijenio ili zanemario, na užas svećenstva i ortodoksnih ljudi. Načelo evolucije u svjetskoj vjeri prvi je Bahá’u’lláhov izazovni doprinos duhovnom ujedinjenju čovječanstva. Bogat izbor iz Kitáb-i-Íqán glede “Grada osvjedočenja” nalazi se na stranicama 264-270. Ostali ulomci iz knjige Íqán nalaze se na stranicama 17-27, 46-49, 50-56, 177 i 179.
Muslimansko svećenstvo, te vlade Turske i Perzije, kao islamskih klerikalnih država, nisu mogle trpjeti ponovno rađanje nove vjere pod vodstvom Bahá’u’lláha. Tako je bilo naloženo da Bahá’u’lláh bude prognan iz Bagdada u Konstantinopol, po teoriji da će udaljenost oslabiti Njegov utjecaj ( teoriji koja je više puta iskušana i više je puta donijela suprotne rezultate. Godine 1863. izdan je nalog za progonstvo. I u tih nekoliko dana, dok se karavan pripremao za dug put, Bahá’u’lláh je Svojim sljedbenicima objavio da je On Onaj Čiji je dolazak Báb prorekao.
Nakon četiri mjeseca boravka u Konstantinopolu Bahá’u’lláh je bio protjeran u Adrijanopol. Tamo je javno obznanio Svoju poruku, obraćajući se kolektivno svjetovnim i duhovnim vladarima na zemlji. Napisao je prva iz serije pisama poznatih pod zajedničkim imenom “Ploče upućene Kraljevima.” Obratio se turskom sultanu, perzijskom šahu, i Napoleonu III, francuskom caru. Među temama u tim pismima bio je poziv vladarima da “budu pravedni i budni, da se pomire među sobom i smanje svoje naoružanje.” Kasnije je takva pisma uputio kraljici Viktoriji, ruskom caru Aleksandru II, papi Piu IX, njemačkom caru Wilhelmu I i austrijskom caru Franji Josipu. U Svojoj knjizi zakona Kitáb-i-Aqdas, Bahá’u’lláh je jedan odlomak uputio “Vladarima Amerike i predsjednicima tamošnjih republika”, tražeći od njih da “ukrase hram vlasti uresom pravde” i pozivajući ih da “slomljeno povežu rukama pravde.” Nekoliko ulomaka iz te serije Ploča nalazi se u ovoj knjizi na stranicama 122-125, 210-212, 219-232, 232-240, i 246-269. (Za pun uvid u ta pisma vidi prvo poglavlje knjige Svjetska Bahá’í vjera i Obećani Dan je došao Shoghi Effendija.)
Nalogom za četvrto i posljednje progonstvo (1868.) Bahá’u’lláh je bio poslan u grad-tamnicu ‘Akku u zaljevu Haifa u Svetoj Zemlji. Bahá’u’lláh je bio prognanik u ‘Akki i okolini sve do kraja Svojega života godine 1892.
Ondje je objavio veći dio Svojih učenja, i usprkos ograničenjima, Njegov se utjecaj povećavao. Dvije od Njegovih glavnih knjiga u tom razdoblju jesu Kitáb-i-Aqdas u kojoj On iznosi zakone i pravila nove dispenzacije*, te Poslanica sinu Vuka, sažetak i obrana Njegovih učenja upućena sinu fanatičnoga muslimanskog duhovnika kojega je Bahá’u’lláh nazvao “Vukom.”
3.
U Bahá’u’lláhovom učenju nalazimo da On “ukida instituciju svećenstva; zabranjuje ropstvo, asketizam, prosjačenje, redovništvo, pokoru, upotrebu propovjedaonica te ljubljenje ruku; propisuje monogamiju; osuđuje mučenje životinja, dokonost i lijenost, ogovaranje i klevetanje; ne odobrava razvod; zabranjuje kockanje, uživanje droga, vina i ostalih opojnih sredstava; naglašava važnost braka i polaže osnovne uvjete za nj; nameće obvezu bavljenja nekim poslom ili zanimanjem, uzdižući takvu djelatnost na razinu bogoštovlja; naglašava nužnost osiguravanja sredstava za obrazovanje djece…”
Glavno je načelo Njegovog učenja “jednost i cjelovitost ljudske vrste”. To je središnja točka svega što je On naučavao. Svrha Bahá’í vjere jest ujediniti cijeli svijet u jednoj zajedničkoj vjeri i jednom zajedničkom društvenom poretku. Možemo možda ustvrditi da je Bahá’u’lláhov drugi najizazovniji doprinos ujedinjenju ljudske vrste niz načela i društvena struktura osmišljena za uspostavljanje pravde. On je pravdu nazvao “najmilijom od svih stvari” u očima Božjim. Zalagao se za umjerenost i upozoravao na opasnost koja prijeti od fanatizma i pretjerivanja svake vrste. Stjecanje obrazovanja prijeko je potrebno svakome. Istinska vjera i znanost u skladu su. Savjetovanje je ključna metoda za usklađivanje razmirica te osmišljavanje planova i politike radi postizanja općeg dobra.
Postizavanje ujedinjenja ljudske vrste bila je za Bahá’u’lláha pokretačka svrha u životu.
Cilj vjere jest proizvesti snažne, neopipljive spone jedinstva. Bahá’u’lláh objašnjava povijesni razvoj religije kao evoluciju jedne vjere, koja u svakom razdoblju služi različitim potrebama. Abraham, Mojsije, Buda, Zaratustra, Krišna, Isus, Muhamed, Báb i Bahá’u’lláh bili su uzastopni Objavitelji kroz Koje je Bog progresivno objavljivao svrhu religije. Sljedbenici tih Objavitelja mogu se sukobljavati zbog neznanja, ali pojedinac otvorena uma može razaznati pravilnost sklada i evolucije u onomu što su naučavali ovi vrhovni Odgojitelji. Lišene mnogostrukih slojeva teologije i običaja, različite vjere svijeta poprimaju odnos cjelovitosti, u kojem svaka vodi do sljedeće u povijesnom razvoju, poput karika u lancu. A niti jedan od velikih Osnivača svjetskih religija nikada nije naučavao da je On jedini i posljednji Objavitelj božanskih učenja. Naprotiv, Svaki od njih hvalio je Proroka Koji je živio i naučavao prije Njega, i također upućivao u budućnost, kada će živjeti još jedan takav Odgojitelj, ili “Duh Istine”, kako je Isus naučavao.
Bahá’u’lláh je tvrdio da govori s istim božanskim autoritetom kao Mojsije, Isus i Muhamed. On je naučavao da je došlo vrijeme za sazrijevanje ljudske vrste i početak njezina svjesna jedinstva.
Da bi to postigao, On se zalagao za ukidanje rasnih, vjerskih, političkih i gospodarstvenih predrasuda, usvajanje jednog međunarodnoga pomoćnog jezika, jednake mogućnosti i povlastice za muškarce i žene, sustav općeg obrazovanja, nezavisnu potragu za istinom, usvajanje svjetskog kodeksa o ljudskim pravima i odgovornostima, te osnivanje svjetske savezne vlade. Naučavao je da bi u svakoj zajednici morala biti Kuća Pravde, što bi na kraju rezultiralo Univerzalnom kućom Pravde.
4.
I Bahá’u’lláh je poduzeo odlučne korake kako bi spriječio kvarenje Svoje Vjere u sekte. On je zapisao Svoja učenja, što je zadalo udarac usmenoj predaji. Ukinuo je autoritet svećenstva. Zabranio je uspostavu sakramenata. A ‘Abdu’l-Baháa, Svojega najstarijeg Sina, imenovao je Središtem Njegove Pogodbe, kao točkom jedinstva, Kojemu se svi moraju obratiti s pitanjima o tumačenju učenja.
‘Abdu’l-Bahá rodio se 1844. i dijelio je sa Svojim Ocem niz progonstava. Sam je nastavio biti zatočenikom do revolucije 1908., kada su Mladi Turci oslobodili sve vjerske zatočenike. Godine 1910. ‘Abdu’l-Bahá započinje niz misionarskih putovanja koji su potrajali preko tri godine. Posjetio je Egipat, Europu, Sjedinjene Američke Države i Kanadu. Svugdje je bio dočekivan s poštovanjem, a učeni i znameniti ljudi posjećivali su Ga. S propovjedaonica, u sinagogama i koledžima slobodno je proglašavao Vjeru Svojega Oca. Posljedica toga bila je ojačanje male grupe bahá’ía na Zapadu.
Po smrti ‘Abdu’l-Baháa godine 1921. Vjera je ušla u novo razdoblje razvoja. ‘Abdu’l-Bahá je ostavio Volju i Oporuku u kojoj je imenovao Shoghi Effendi Rabbanija, Svojega najstarijeg unuka, Čuvarom Vjere. Taj izuzetni dokument nije samo postavio Shoghi Effendija za tumača učenja nego i pozvao vjernike da ustanu i poučavaju Vjeru te izgrade Bahá’u’lláhov Svjetski poredak.
Pod ravnanjem Shoghi Effendija bahá’í su organizirali Mjesna duhovna vijeća koja su prototipovi budućih Kuća Pravde. U njima se uči grupno nastojanje i savjetovanje i primjenjuje na probleme povezane sa svjetskom vjerom koja se brzo razvija. Prekrasna Kuća Bogoštovlja izgrađena je u Wilmettu, Illinois, kao prvi korak proglašavanja Bahá’u’lláhova koncepta štovanja i jedinstva religija. Jedanaest Nacionalnih duhovnih vijeća, neka po svojoj prirodi regionalna, bila su izabrana i ona tvore prsten oko zemlje(Kanada; Sjedinjene Američke Države; Srednja Amerika; Južna Amerika; Britanski otoci; Njemačka i Austrija; Egipat i Sudan; Irak; Perzija; Indija, Pakistan, i Burma; te Australija i Novi Zeland. Rad na poučavanju Vjere odvija se u desecima zemalja gdje još nema dovoljno bahá’ía da bude oformljeno Nacionalno vijeće.
Kuće i vrtovi povezani sa Bahá’u’lláhovim zatočeništvom i progonstvom u ‘Akki i obližnjoj Haifi sada su središta hodočašća. Na gori Karmel podiže se prekrasno Svetište koje će dostojno skloniti ostatke Bába, koje su Njegovi sljedbenici potajice skrili, i, nakon mnogo desetljeća skrivanja, donijeli u Svetu zemlju. Čuvar Vjere živi u Haifi, njezinom Svjetskom centru, a pomaže mu Međunarodni Bahá’í savjet.
Od godine 1921. velikom se brzinom povećava prevođenje i objavljivanje Bahá’u’lláhovih spisa. Ova je knjiga primjer Shoghi Effendijevih majstorskih prijevoda na engleski jezik. Dok ovo pišemo učenja Bahá’u’lláha prevedena su na preko osamdeset jezika.
5.
Ovo je vrlo kratak sažetak priče tijesno povezane s duhom Ulomaka. Dodatnu pomoć čitatelju može pružiti činjenica da Ulomci mogu biti podijeljeni na pet dijelova. Prvi dio, stranice 1-46, proglašava ovo doba “Danom Božjim.” “Advent takve Objave bio je naviješten u svim svetim Spisima.” Ovo je doba vrhunca u kojemu će prošle dispenzacije uroditi plodom kad se muškarci i žene svijeta ujedine u zajedničkoj vjeri. Drugi dio, stranice 46-136, tiče se Objavitelja Božjega i značenja Objavitelja u predstavljanju pridjevaka Božjih. Treći dio, stranice 136-200, razmatra temeljna pitanja glede duše i besmrtnosti. Četvrti dio, stranice 200-259, tiče se duhovnih aspekata Svjetskog poretka i Najvećega Mira. Peti dio, stranice 259-346, razmatra dužnosti pojedinca i duhovno značenje života. Bahá’u’lláhova učenja mogu se dalje proučavati u Bahá’í World Faith (Svjetska Bahá’í vjera) te drugim prijevodima Njegovih spisa. Najpodrobnija povijest Vjere je God Passes By (Bog prolazi) koju je napisao Shoghi Effendi.
Ulomci su knjiga za meditativno proučavanje. To nije knjiga o povijesti i činjenicama, nego o ljubavi i duhovnoj moći. Nitko ne može razumjeti vjeru tisuća mučenički ubijenih sljedbenika Bábovih, ukoliko ne shvati duh ove knjige. Nitko ne može shvatiti zašto se tisuće bahá’ía odriču udobnosti doma i odlaze u tuđe zemlje kako bi ljudima govorili o Bahá’u’lláhu, osim ako ne nazre jasno duh ove knjige.
Bahá’u’lláh je stvorio masu sljedbenika koja neprekidno raste na pet kontinenata na planetu. Ti su ljudi različita rasna i vjerska podrijetla. U Vjeri Bahá’u’lláhovoj oni postaju ujedinjeni u uvjerenju i djelovanju. Dok se ratovi započinju a moralno se tkivo moderne civilizacije sve više razdire, bahá’í neprekidno govore o Bahá’u’lláhovu životu, o ponovnom buđenju ljudi na Božji zov u našem dobu. Jer, bahá’íma, sasvim doslovno, “Ovo je nepromjenljiva vjera Božja, vječna u prošlosti, vječna u budućnosti.” Dok trulež moderna materijalizma sprovodi svoje ubojito djelo, bahá’í se neprekidno i strpljivo žrtvuju i rade na izgrađivanju grupne svijesti i društvenih institucija za koje je Bahá’u’lláh obećao da će jednom procvasti u svjetsku civilizaciju. Za bahá’ía vjera obuhvaća sav život (ona je sama civilizacija. “Svi su ljudi stvoreni kako bi pronosili civilizaciju koja neprekidno napreduje.”
“Zemlja je samo jedna domovina, a svi ljudi njeni su građani.”
W. KENNETH CHRISTIAN
1952.
Bilješka izdavača: Prije smrti godine 1957., Shoghi Effendi je imenovao dvadeset i sedam Ruku Božje Stvari i dao im zadatak da šire i štite Vjeru. Zahvaljujući njihovim naporima izbori za prvu Univerzalnu kuću Pravde bili su sazvani u travnju 1963. godine. U to vrijeme ovo je vrhovno upravno i legislativno tijelo Bahá’í vjere bilo izabrano od strane pedeset i šest postojećih nacionalnih administrativnih tijela (Nacionalna duhovna vijeća), u skladu s odredbama u Spisima Bahá’u’lláha. Nizom globalnih planova za poučavanje, započetim 1953. godine, Vjera se proširila na 188 nezavisnih država i 45 zavisnih teritorija i prekomorskih departmana, s nekih 165 Nacionalnih duhovnih vijeća. (1993.)