I. Hvaljen i slavljen si Ti, o, Gospode, Bože moj…

1 Hvaljen i slavljen si Ti, o, Gospode, Bože moj! Kako da Tebe spominjem, kad sam uvjeren da nijedan jezik, ma koliko duboka bila njegova mudrost, ne može dostojno veličati Tvoje ime, niti se može ptica ljudskoga srca, ma koliko silno čeznula, nadati da će uzaći na nebo Tvoga veličanstva i znanja. Lauded and glorified art Thou, O Lord, my God! How can I make mention of Thee, assured as I am that no tongue, however deep its wisdom, can befittingly magnify Thy name, nor can the bird of the human heart, however great its longing, ever hope to ascend into the heaven of Thy majesty and knowledge.
2 Opišem li Tebe, o, Bože moj, kao Onoga Koji Sve razabire, uviđam da moram priznati da su Oni Koji predstavljaju najviša Utjelovljenja razbora bili stvoreni zahvaljujući Tvom nalogu. A uzveličam li Te kao Onoga Koji je Premudri, također sam prisiljen priznati da su i sama Vrela Mudrosti bila stvorena kroz djelovanje Tvoje Volje. A proglasim li Te Neusporedivim, ubrzo otkrijem da si One koji predstavljaju najdublju srž jednosti Ti dolje poslao i da su Oni tek pokazatelji Tvojih ruku djela. A nazovem li Te Znalcem svih stvari, moram priznati da su Oni Koji predstavljaju Kvintesenciju znanja samo stvorenja i instrumenti Tvoje Namjere. If I describe Thee, O my God, as Him Who is the All-Perceiving, I find myself compelled to admit that They Who are the highest Embodiments of perception have been created by virtue of Thy behest. And if I extol Thee as Him Who is the All-Wise, I, likewise, am forced to recognize that the Wellsprings of wisdom have themselves been generated through the operation of Thy Will. And if I proclaim Thee as the Incomparable One, I soon discover that they Who are the inmost essence of oneness have been sent down by Thee and are but the evidences of Thine handiwork. And if I acclaim Thee as the Knower of all things, I must confess that they Who are the Quintessence of knowledge are but the creation and instruments of Thy Purpose.
3 Uzvišen, beskrajno uzvišen si Ti iznad nastojanja smrtnika da dokuči Tvoje otajstvo, da opiše Tvoju slavu, ili čak samo nasluti narav Tvoje Biti. Jer što god takva nastojanja uspjela postići, nikad se neće moći ponadati da će prekoračiti granica koje su postavljene Tvojim stvorenjima, jer ti su napori poduzeti po Tvom nalogu, začeti u Tvojoj zamisli. Najuzvišeniji osjećaji koje najsvetiji od svetih mogu izraziti u Tvoju hvalu, i najveća mudrost koju mogu izreći najučeniji ljudi u pokušaju da shvate Tvoju prirodu, svi se oni vrte oko onog Središta Koje je u potpunosti podređeno Tvojoj vrhovnosti, Koje obožava Tvoju Ljepotu, i nadahnuto je pomicanjem Tvoga Pera. Exalted, immeasurably exalted, art Thou above the strivings of mortal man to unravel Thy mystery, to describe Thy glory, or even to hint at the nature of Thine Essence. For whatever such strivings may accomplish, they never can hope to transcend the limitations imposed upon Thy creatures, inasmuch as these efforts are actuated by Thy decree, and are begotten of Thine invention. The loftiest sentiments which the holiest of saints can express in praise of Thee, and the deepest wisdom which the most learned of men can utter in their attempts to comprehend Thy nature, all revolve around that Center Which is wholly subjected to Thy sovereignty, Which adoreth Thy Beauty, and is propelled through the movement of Thy Pen.
4 Nikako, ne dopusti, o, Bože moj, da ja izgovorim riječi koje bi nužno uključivale postojanje bilo kakve izravne veze između Pera Tvojeg Otkrivenja i biti svega što je stvoreno. Daleko su, daleko iznad poimanja takve povezanosti Oni Koji su s Tobom u vezi! Sve usporedbe i prispodobe čine nepravdu Stablu Tvojega Otkrivenja i zapriječen je svaki put do razumijevanja Objave Tvoga Ja i Izvora Tvoje Ljepote. Nay, forbid it, O my God, that I should have uttered such words as must of necessity imply the existence of any direct relationship between the Pen of Thy Revelation and the essence of all created things. Far, far are They Who are related to Thee above the conception of such relationship! All comparisons and likenesses fail to do justice to the Tree of Thy Revelation, and every way is barred to the comprehension of the Manifestation of Thy Self and the Dayspring of Thy Beauty.
5 Daleko, daleko bilo od Tvoje slave ono što smrtnik može ustvrditi o Tebi, ili Tebi pripisati, ili hvala kojom Tebe može slaviti! Bilo koja dužnost kojom si propisao Svojim slugama da najviše hvale Tvoje veličanstvo i slavu samo je znak Tvoje milosti njima, da bi se mogli uzvisiti na položaj koji je dodijeljen njihovom najdubljem biću, položaj znanja o vlastitom biću. Far, far from Thy glory be what mortal man can affirm of Thee, or attribute unto Thee, or the praise with which he can glorify Thee! Whatever duty Thou hast prescribed unto Thy servants of extolling to the utmost Thy majesty and glory is but a token of Thy grace unto them, that they may be enabled to ascend unto the station conferred upon their own inmost being, the station of the knowledge of their own selves.
6 Nitko osim Tebe nije, bilo kada, bio u stanju dokučiti Tvoje otajstvo, ili dostojno uzvisiti Tvoju veličinu. Nedostižan i daleko iznad ljudske hvale Ti ćeš zauvijek ostati. Nema drugog Boga osim Tebe, Nedostupnoga, Svemoćnoga, Sveznajućega, Svetoga nad Svetima. No one else besides Thee hath, at any time, been able to fathom Thy mystery, or befittingly to extol Thy greatness. Unsearchable and high above the praise of men wilt Thou remain forever. There is none other God but Thee, the Inaccessible, the Omnipotent, the Omniscient, the Holy of Holies.