XXXVIII. Uvjeren budi da je u svakoj Dispenzaciji svjetlo…

1 Uvjeren budi da je u svakoj Dispenzaciji svjetlo Božanske Objave podareno ljudima u izravnom srazmjeru s njihovom duhovnom sposobnošću. Razmisli o suncu. Kako slabe su njegove zrake u trenutku kad se pojavljuje iznad obzorja. Kako postupno raste njegova toplota i moć dok se približava zenitu, omogućujući istovremeno svim stvorenjima da se prilagode na jačinu svjetla koja se povećava. Kako postojano silazi sve dok ne stigne do zalaska. Kad bi ono iznenada dalo na vidjelo sve energije koje se u njemu skrivaju, bez sumnje bi povrijedilo sva stvorenja… Na isti način, kad bi Sunce Istine iznenada razotkrilo, u najranijem stupnju svoje objave, sve moći kojima ga je obdarila providnost Svemogućega, tlo ljudskog razumijevanja bilo bi opustošeno i uništeno; jer ljudska srca ne bi mogla podnijeti jačinu njegove objave, niti bi mogla zrcaliti sjaj njegova svjetla. Klonuli i preplavljeni silinom, prestali bi postojati. Know of a certainty that in every Dispensation the light of Divine Revelation hath been vouchsafed unto men in direct proportion to their spiritual capacity. Consider the sun. How feeble its rays the moment it appeareth above the horizon. How gradually its warmth and potency increase as it approacheth its zenith, enabling meanwhile all created things to adapt themselves to the growing intensity of its light. How steadily it declineth until it reacheth its setting point. Were it, all of a sudden, to manifest the energies latent within it, it would, no doubt, cause injury to all created things.… In like manner, if the Sun of Truth were suddenly to reveal, at the earliest stages of its manifestation, the full measure of the potencies which the providence of the Almighty hath bestowed upon it, the earth of human understanding would waste away and be consumed; for men’s hearts would neither sustain the intensity of its revelation, nor be able to mirror forth the radiance of its light. Dismayed and overpowered, they would cease to exist.