LXXXIII. Razmisli o sposobnosti razumijevanja kojom je Bog…

1 Razmisli o sposobnosti razumijevanja kojom je Bog obdario bit čovjeka. Ispitaj svoje vlastito ja, i pogledaj kako tvoje gibanje i mirovanje, tvoja volja i namjera, tvoj vid i sluh, tvoj osjet njuha i dar govora, i sve drugo što je s tim povezano ili ga nadilazi, tvoja tjelesna osjetila ili duhovna zapažanja, sve proizlazi iz te iste sposobnosti, i duguje joj svoje postojanje. Toliko je sve to blisko povezano s njom, da, ako za manje od treptaja oka izgubi svoju vezu s njom, svako pojedino od ovih osjetila istoga će trena prestati obavljati svoju funkciju, i biti lišeno sposobnosti očitovanja dokaza svojega djelovanja. Nedvojbeno je jasno i očevidno da je svako od prije spomenutih pomagala bilo ovisno, i uvijek će, glede vlastita ispravna djelovanja, biti ovisno o ovoj sposobnosti, koju valja smatrati znakom objave Onoga Koji je vrhovni Gospodar svega. Kroz Njegovo objavljivanje sva su ova imena i pridjevci bili otkriveni, a ukidanjem Njegova djelovanja oni bivaju uništeni i propadaju. Consider the rational faculty with which God hath endowed the essence of man. Examine thine own self, and behold how thy motion and stillness, thy will and purpose, thy sight and hearing, thy sense of smell and power of speech, and whatever else is related to, or transcendeth, thy physical senses or spiritual perceptions, all proceed from, and owe their existence to, this same faculty. So closely are they related unto it, that if in less than the twinkling of an eye its relationship to the human body be severed, each and every one of these senses will cease immediately to exercise its function, and will be deprived of the power to manifest the evidences of its activity. It is indubitably clear and evident that each of these aforementioned instruments has depended, and will ever continue to depend, for its proper functioning on this rational faculty, which should be regarded as a sign of the revelation of Him Who is the sovereign Lord of all. Through its manifestation all these names and attributes have been revealed, and by the suspension of its action they are all destroyed and perish.
2 Bilo bi potpuna neistina ustvrditi da je ova sposobnost ista kao moć vida, budući da je moć vida proizašla iz nje i djeluje u ovisnosti o njoj. Isto bi tako isprazno bilo ustvrditi da je tu sposobnost moguće poistovjetiti sa darom sluha, budući da osjetilo sluha prima od sposobnosti razumijevanja energiju nužnu za izvođenje svojih funkcija. It would be wholly untrue to maintain that this faculty is the same as the power of vision, inasmuch as the power of vision is derived from it and acteth in dependence upon it. It would, likewise, be idle to contend that this faculty can be identified with the sense of hearing, as the sense of hearing receiveth from the rational faculty the requisite energy for performing its functions.
3 Taj isti odnos povezuje tu sposobnost sa svime što je bilo prijamnikom ovih imena i pridjevaka u ljudskom hramu. Ta je različita imena i pridjevke proizvelo djelovanje toga znaka Božjega. Neizmjerno je uzvišen taj znak, u svojoj biti i stvarnosti, iznad svih takvih imena i pridjevaka. Naprotiv, sve će, kad se usporedi s njegovim sjajem, izblijediti u potpuno ništavilo i postati zaboravljena stvar. This same relationship bindeth this faculty with whatsoever hath been the recipient of these names and attributes within the human temple. These diverse names and revealed attributes have been generated through the agency of this sign of God. Immeasurably exalted is this sign, in its essence and reality, above all such names and attributes. Nay, all else besides it will, when compared with its glory, fade into utter nothingness and become a thing forgotten.
4 Kad bi ti u svom srcu promišljao o ovoj božanski određenoj i suptilnoj stvarnosti, znaku objave Vjekovječnoga, Sveslavljenoga Boga, od sada do kraja koji nema kraja, i to koncentriranom inteligencijom i razumijevanjem koje su najveći umovi dosegli ili će doseći u budućnosti, ne bi uspio shvatiti njezino otajstvo niti ocijeniti njezinu vrijednost. Kada priznaš da si nemoćan dosegnuti odgovarajuće razumijevanje te Stvarnosti koja u tebi boravi, spremno ćeš priznati uzaludnosti takvih nastojanja kojima bi ti ili bilo koje od stvorenja mogli pokušati dokučiti otajstvo Živoga Boga, Danice neprolazna sjaja, Drevnoga od vječnosti. To priznanje nemoći na koje zdravo promišljanje mora na koncu navesti svaki um, u sebi je vrhunac ljudskoga razumijevanja, i obilježava kulminaciju čovjekova razvoja. Wert thou to ponder in thine heart, from now until the end that hath no end, and with all the concentrated intelligence and understanding which the greatest minds have attained in the past or will attain in the future, this divinely ordained and subtle Reality, this sign of the revelation of the All-Abiding, All-Glorious God, thou wilt fail to comprehend its mystery or to appraise its virtue. Having recognized thy powerlessness to attain to an adequate understanding of that Reality which abideth within thee, thou wilt readily admit the futility of such efforts as may be attempted by thee, or by any of the created things, to fathom the mystery of the Living God, the Daystar of unfading glory, the Ancient of everlasting days. This confession of helplessness which mature contemplation must eventually impel every mind to make is in itself the acme of human understanding, and marketh the culmination of man’s development.