LXXXVII. A sada što se tiče tvojega pitanja: “Kako to da nije…

1 A sada što se tiče tvojega pitanja: “Kako to da nije moguće naći nikakve zabilješke o Prorocima koji su bili prije Adama, Oca Čovječanstva, ili o kraljevima koji su živjeli u danima tih Proroka?” Znaj da nedostatak bilo kakvih podataka o njima nije dokaz da zapravo nisu postojali. Činjenicu da o njima nema nikakvih zabilježaka valja pripisati njihovoj krajnjoj udaljenosti, kao i velikim promjenama koje je zemlja pretrpjela od njihova vremena. And now regarding thy question, “How is it that no records are to be found concerning the Prophets that have preceded Adam, the Father of Mankind, or of the kings that lived in the days of those Prophets?” Know thou that the absence of any reference to them is no proof that they did not actually exist. That no records concerning them are now available, should be attributed to their extreme remoteness, as well as to the vast changes which the earth hath undergone since their time.
2 Nadalje, ovakvi oblici i načini pisanja kakvi su danas uobičajeni među ljudima bili su nepoznati naraštajima prije Adama. Bilo je čak i doba kada ljudi nisu nikako poznavali umijeće pisanja, i usvojili su sustav u potpunosti drugačiji od onoga koji danas rabe. Da bi se to valjano izložilo bila bi potrebno razrađeno objašnjenje. Moreover such forms and modes of writing as are now current amongst men were unknown to the generations that were before Adam. There was even a time when men were wholly ignorant of the art of writing, and had adopted a system entirely different from the one which they now use. For a proper exposition of this an elaborate explanation would be required.
3 Razmisli o razlikama koje su nastale od vremena Adamova. Različiti i nadaleko poznati jezici koje danas govore narodi svijeta u početku su bili nepoznati, kao što su to bila različita pravila i običaji koji danas prevladavaju među njima. Ljudi iz onih vremena govorili su jezikom koji je različit od danas poznatih. Razlike u jezicima nastale su kasnijem dobu, u zemlji znanoj kao Babel.* Dano joj je ime Babel, jer taj izraz znači “mjesto gdje je nastala zbrka jezika.” Consider the differences that have arisen since the days of Adam. The divers and widely-known languages now spoken by the peoples of the earth were originally unknown, as were the varied rules and customs now prevailing amongst them. The people of those times spoke a language different from those now known. Diversities of language arose in a later age, in a land known as Babel. It was given the name Babel, because the term signifieth “the place where the confusion of tongues arose.”
4 Zatim je sirijski postao istaknutim među postojećim jezicima. Sveti Spisi prijašnjih vremena bili su objavljeni tim jezikom. Kasnije se pojavio Abraham, Prijatelj Božji, i izlio na svijet svjetlo Božanske Objave. Jezik kojim je On govorio kad je prešao Jordan postao je poznat po imenu hebrejski (đIbrání), što znači “jezik prelaska.” Knjige Božje i Sveti Spisi bili su tada objavljeni tim jezikom, i tek je nakon dosta vremena arapski postao jezikom Objave… Subsequently Syriac became prominent among the existing languages. The Sacred Scriptures of former times were revealed in that tongue. Later, Abraham, the Friend of God, appeared and shed upon the world the light of Divine Revelation. The language He spoke while He crossed the Jordan became known as Hebrew (‘Ibrání), which meaneth “the language of the crossing.” The Books of God and the Sacred Scriptures were then revealed in that tongue, and not until after a considerable lapse of time did Arabic become the language of Revelation.…
5 Osvjedoči se, stoga, kako su brojne i dalekosežne bile promjene u jeziku, govoru, i pismu od dana Adamovih. Koliko li su morale biti veće promjene prije Njega! Witness, therefore, how numerous and far-reaching have been the changes in language, speech, and writing since the days of Adam. How much greater must have been the changes before Him!
6 Naša namjera u objavljivanju ovih riječi jest pokazati da je jedini pravi Bog, u Svojem najvišem i nadspoznajnom položaju, uvijek bio, i vječno će biti uzvišen iznad hvale i poimanja svih osim Njega. Njegovo je stvaranje uvijek postojalo, a Objavitelji Njegove božanske slave i Danice vječne svetosti bile su od pamtivijeka slane dolje, i bilo im je naloženo da pozovu čovječanstvo k jedinomu pravomu Bogu. Činjenicu da su imena nekih od njih zaboravljena a podaci o njihovim životima izgubljeni valja pripisati poremećajima i promjenama koji su obuzeli svijet. Our purpose in revealing these words is to show that the one true God hath, in His all-highest and transcendent station, ever been, and will everlastingly continue to be, exalted above the praise and conception of all else but Him. His creation hath ever existed, and the Manifestations of His Divine glory and the Daysprings of eternal holiness have been sent down from time immemorial, and been commissioned to summon mankind to the one true God. That the names of some of them are forgotten and the records of their lives lost is to be attributed to the disturbances and changes that have overtaken the world.
7 U određenim knjigama bilo je spomena o potopu koji je izazvao uništenje svega što je postojalo na zemlji, svih povijesnih zapisa, kao i drugih stvari. Štoviše, dogodile su se mnoge kataklizme koje su izbrisale tragove mnogih događaja. Nadalje, među postojećim povijesnim zapisima postoje razlike, a svaki od različitih naroda svijeta ima svoje vlastito računanje razdoblja zemlje i njezine povijesti. Neki svoju povijest prate unazad osam tisuća godina, drugi do dvanaest tisuća godina. Svakom onomu koji je čitao knjigu Júkovu jasno je i očigledno koliko su se razišla izvješća različitih knjiga. Mention hath been made in certain books of a deluge which caused all that existed on earth, historical records as well as other things, to be destroyed. Moreover, many cataclysms have occurred which have effaced the traces of many events. Furthermore, among existing historical records differences are to be found, and each of the various peoples of the world hath its own account of the age of the earth and of its history. Some trace their history as far back as eight thousand years, others as far as twelve thousand years. To anyone that hath read the book of Júk it is clear and evident how much the accounts given by the various books have differed.
8 Dao Bog da ti upraviš svoje oči prema Najvećoj Objavi, i u potpunosti zanemariš ove proturječne priče i tradicije. Please God thou wilt turn thine eyes towards the Most Great Revelation, and entirely disregard these conflicting tales and traditions.