~ LXI ~

Svijet je u nevolji, a njegov nemir raste iz dana u dan. Lice je upravio put zablude i nevjerovanja. Tolike će biti njegove muke da to sad ne bi bilo prilično niti pristojno objaviti. Njegova će izopačenost dugo potrajati. A kad kucne određeni sat, pojavit će se iznenada ono od čega će zadrhtati udovi ljudi. Onda i samo onda Božji će Barjak biti razvijen, a Rajski će Slavuj zapjevati svoju pjesmu.

~ LXII ~

Prizovi u sjećanje Moje tuge, Moje brige i tjeskobe, Moje jade i kušnje, Moj položaj zarobljenika, suze koje Sam prolio, gorčinu Moje patnje, i sada Mojeg zatočeništva u ovoj dalekoj zemlji. Bog Mi je svjedokom, o, Mustafa. Kad bi ti mogao čuti što je snašlo Drevnu Ljepotu, pobjegao bi u divljinu i gorko bi zaplakao. U svojoj tuzi udarao bi se u glavu, i vrištao kao čovjek kojega je ugrizla guja. Budi zahvalan Bogu što Smo ti odbili prenijeti tajne onih neistraživih naloga koji su Nam poslani dolje s neba Volje tvojega Gospoda, Najmoćnijega, Svemogućega.

Pravičnosti Mi Božje! Svakog jutra ustao Bih i otkrivao silne patnje nagomilane iza Mojih vrata; a svake noći kad Bih legao, – gle!, Moje je srce razdirala agonija zbog onoga što je trpjelo poradi nečovječne okrutnosti svojih neprijatelja. Sa svakim komadom kruha koji Drevna Ljepota lomi udružen je nasrtaj novog mučenja, a u svaku kaplju koju On pije umiješana je gorčina najbolnijih iskušenja. Njemu na svakom koraku koji čini prethodi vojska nepredviđenih nesreća, a iza Njega slijede čete mučne tuge.

Takva je Moja patnja, kad bi ti razmislio o njoj u svom srcu. Nemoj, međutim, da ti duša tuguje nad onim što je na Nas izlio Bog. Stopi svoju volju s Njegovim zadovoljstvom, jer Mi nismo nikada željeli išta osim Njegove Volje, i poželjeli Smo dobrodošlicu svakom pojedinom od Njegovih neopozivih naloga. Budi strpljiv u srcu, i nemoj se obeshrabriti. Ne idi putom onih koji su teško uznemireni.

~ LXIII ~

O, ti, čije lice je okrenuto prema Meni! Čim tvoje oči iz daleka ugledaju Moj rodni grad (Teheran), stani i reci: došao sam k tebi iz zatvora, o, zemljo Tá, s vijestima od Boga, Pomoćnika u nevolji, Samoopstojnoga. Navještavam tebi, o, majko svijeta i izvore svjetla svim njegovim narodima, blage milosti tvojega Gospoda, i pozdravljam te u ime Onoga Koji je Vječna Istina, Znalac stvari neviđenih. Svjedočim da je u tebi bio objavljen Onaj Koji je Skriveno Ime, i otkriveno Neviđeno Blago. Kroz tebe je razotkrivena tajna svih stvari, bilo iz prošlosti ili budućnosti.

O, zemljo Tá! Onaj Koji je Gospod Imena spominje Se tebe u Svojemu slavnom stanju. Ti si bila Osvitom Stvari Božje, izvorom Njegova Otkrivenja, objavom Njegovoga Najvećega Imena – Imena od kojega su zadrhtala srca i duše ljudi. Kako je silno velik broj onih muškaraca i žena, onih žrtava tiranije, koji su, unutar tvojih zidova, položili svoje živote na putu Božjemu, i bili pokopani ispod tvojega praha s tolikom okrutnošću da je svaki časni sluga Božji oplakivao njihovu muku.

~ LXIV ~

Naša je želja sjetiti Se Boravišta višnjega sjaja (Teheran), svetoga i sjajnoga grada – grada u kojemu je izliven miomiris Najljubljenijega, u kojemu su raspršeni Njegovi znaci, u kojemu su objavljeni dokazi Njegove slave, u kojemu su podignuti Njegovi stijegovi, u kojemu je podignuto Njegovo svetohranište, u kojemu je bio objavljen svaki od Njegovih mudrih naloga.

To je grad u kojemu su dahnuli slatki mirisi ponovna sjedinjenja, koji su naveli iskrene zaljubljenike u Boga da Mu se približe, i zadobiju pristupa u Stan svetosti i ljepote. Sretan je putnik koji upravlja svoje korake prema tom gradu, koji dobiva pristupa u njega, i pije vino ponovna sjedinjenja, kroz bujicu milosti svojega Gospoda, Milostivoga, Sveslavljenoga.

Došao sam k tebi, o, zemljo za kojom srce žudi, s vijestima od Boga, i naviještam ti Njegovu ljubaznu naklonost i milosrđe, i pozdravljam te i veličam te u Njegovo ime. On je, uistinu, silno darežljiv i dobar. Blagoslovljen bio čovjek koji okrene svoje lice k tebi, koji u tebi zamjećuje miomiris Nazočnosti Boga, Gospoda svih svjetova. Slava Njegova bila s tobom, i sjaj Njegove svjetlosti neka te obavije, jer Bog je tebe učinio rajem za Svoje sluge, i proglasio da si ti najblaženija i sveta zemlja, koje se On Sam spominjao u Knjigama koje su Njegovi Proroci i Glasnici objavili.

Kroz tebe, o, zemljo blistave slave, bio je razvijen stijeg “Nema drugoga Boga osim Njega”, a znamen “Ja sam, uistinu, Znalac stvari neviđenih”, bio podignut. Svakomu koji te pohodi dolikuje ponositi se tobom i onima koji u tebi stanuju, koji su izdanak iz Mojega Stabla, koji su njegovo lišće, koji su znaci Moje slave, koji Mene slijede i zaljubljeni su u Mene, i koji su, s najmoćnijom odlučnošću, okrenuli svoja lica u smjeru Mojega slavnoga položaja.

~ LXV ~

Prizovi u sjećanje Tvoj dolazak u Grad (Konstantinopol), kako su Sultanovi ministri smatrali Tebe neupućenim u njihove zakone i pravila, i vjerovali su da si Ti jedan od neznalica. Reci: Da, tako Mi Gospoda! Ja ništa ni o čemu ne znam, osim o onomu o čemu Me je Bog, u Svojoj darežljivoj naklonosti, blagoizvolio poučiti. Tomu jamačno Svjedočimo, i to bez oklijevanja priznajemo.

Reci: Ako su zakoni i propisi kojih se pridržavate vaše vlastito djelo, Mi ih nikako nećemo slijediti. Tako Me je naputio Onaj Koji je Premudri, Sveznajući. Takav je bio Moj način u prošlosti, i takav će ostati u budućnosti, zahvaljujući moći Božjoj i Njegovoj snazi. To je, uistinu, istinski i pravi put. Ako ih je naložio Bog, tada iznesite vaše dokaze, ako ste od onih koji govore istinu. Reci: Zapisali Smo u Knjizi koja niti jedno djelo čovjekovo, ma koliko beznačajno, ne ostavlja nezabilježenim, sve ono što su Tebi pripisali, i sve što su Tebi učinili.

Reci: Vama valja, o, državni ministri, pridržavati se propisa Božjih, i napustiti vaše vlastite zakone i pravila, i biti od onih koji su vođeni pravo. Bolje je to za vas nego sve što posjedujete, kad biste to samo znali. Prekršite li zapovijed Božju, niti slovce niti jedan naslov iz djela vaših neće biti prihvatljiv u Njegovim očima. Uskoro ćete otkriti posljedice onoga što ćete učiniti u vašem ispraznom životu, i bit ćete nagrađeni za njih. To je, stvarno, istina, nedvojbena istina.

Kako li je velik broj onih koji su, u prošlim vremenima, počinili ono što ste vi počinili, i koji su se, premda na višem položaju nego vi, na kraju vratili u prah, i bili predani svojoj neizbježnoj sudbini! O, kad biste mogli razmisliti o Stvari Božjoj u vašim srcima! Slijedit ćete njihov trag, bit ćete navedeni ući u boravište u kojem neće biti nikoga da vam podari prijateljstvo ili vam pomogne. Bit ćete, zaista, upitani o vašim djelima, bit ćete pozvani položiti račun zbog vašeg neizvršavanja dužnosti glede Stvari Božje, i zbog prezriva odbacivanja Njegovih ljubljenih, koji su vam pristupili s jasnom iskrenošću.

Vi ste oni koji ste se savjetovali glede njih, vi ste radije slijedili šapat vaših vlastitih želja, i zanemarili zapovijed Boga, Pomoćnika u nevolji, Svemogućega.

Reci: Što! Zar se pridržavate vaših vlastitih izmišljotina, a iza leđa bacate propise Božje? Vi ste, zaista, sebi nanijeli zlo i drugima. Kad biste to samo mogli uvidjeti! Reci: Ako su vaša pravila i načela utemeljena na pravdi, zašto onda slijedite one koji su u suglasju s vašim pokvarenim nastojanjima, a odbacujete one koji su u sukobu s vašim željama? Kojim, dakle, pravom tvrdite da sudite pošteno među ljudima? Jesu li vaša pravila i načela takva da opravdavaju to što ste proganjali Onoga Koji je, po vašem nalogu, stupio pred vas, što ste Ga odbacili, i što ste Mu svakoga dana nanosili tešku povredu? Je li se On ikada, pa makar na kratak tren, oglušio o vašu zapovijed? Svi stanovnici Iraka, a osim njih svaki promatrač koji razabire, posvjedočit će o istini Mojih riječi.

Sudite pošteno, o, vi, ministri države! Što li Smo to počinili, što bi moglo opravdati Naše progonstvo? Kakav li je prekršaj zajamčio Naše protjerivanje? Mi Smo potražili vas, pa ipak, pogledajte kako ste odbili primiti Nas! Tako Mi Boga! Teška nepravda to što ste počinili – nepravda s kojom se ne može mjeriti niti jedna nepravda na zemlji. Tomu je svjedok Sam Svemogući…

Znajte da će proći i svijet i njegove taštine i njegovi ukrasi. Ništa neće potrajati osim Kraljevstva Božjega koje ne pripada nikomu nego Njemu, Vrhovnomu Gospodu svega, Pomoćniku u nevolji, Svemogućemu. Dani vašega života odmotat će se, i sve stvari kojima se zanimate i kojima se hvališete propast će, a vas će, sasvim sigurno, pozvati družba Njegovih anđela da se pojavite na mjestu gdje će zadrhtati udovi čitavoga stvaranja, a svaki tlačitelj će se prestraviti. Bit ćete upitani o onome što su počinile vaše ruke u ovom vašem ispraznom životu, i bit ćete nagrađeni za vaša djela. To je dan koji će vas neizbježno snaći, sat koji nitko ne može vratiti. Tomu je posvjedočio Jezik Onoga koji istinu govori i koji je Znalac svih stvari.

~ LXVI ~

Bojte se Boga, o, stanovnici Grada (Konstantinopola), i nemojte sijati sjeme razdora među ljude. Ne kročite putovima Opakoga. Kročite, tijekom malobrojnih preostalih dana svojega života, putovima jedinoga pravoga Boga. Vaši će dani proći kao što su prošli dani onih prije vas. U prah ćete se vratiti, kao što su se vratili vaši očevi iz davnine.

Znajte da se Ja ne bojim nikoga osim Boga. Nikomu osim Njemu nisam podario Svoje povjerenje; nikoga Se neću držati osim Njega, i neću zaželjeti ništa osim onoga što je On poželio za Mene. To je, uistinu, želja srca Moga, kad biste to samo znali. Ponudio Sam Svoju dušu i Svoje tijelo kao žrtvu Bogu, Gospodu svih svjetova. Tko je god upoznao Boga, neće znati ni za koga osim Njega, a onaj koji se Boga boji, neće se bojati nikoga osim Njega, pa makar se sve sile svijeta digle i krenule na njega. Ne govorim ništa osim po Njegovu nalogu, i ne slijedim ništa, zahvaljujući Božjoj moći i snazi, osim Njegove istine. On će, uistinu, nagraditi istinite.

Pripovijedaj, o, Slugo, ono što Si gledao za vrijeme Tvojega dolaska u Grad, da bi Tvoje svjedočanstvo moglo potrajati među ljudima, i poslužiti kao upozorenje onima koji vjeruju. Mi smo našli, po Našem dolasku u Grad, njegove upravitelje i starije okupljene poput djece kako se igraju blatom. Nismo vidjeli niti jednoga dovoljno zreloga da primi od Nas istine kojima Nas je poučio Bog, niti sazreloga za Naše čudesne riječi mudrosti. Naše je unutarnje oko gorko zaplakalo nad njima, i nad njihovim prekršajima, i njihovim potpunim zanemarivanjem onoga zbog čega su stvoreni. To Smo opazili u Gradu, i što Smo izabrali zabilježiti u Našu Knjigu, da bi moglo poslužiti kao upozorenje njima, i ostatku čovječanstva.

Reci: Ako težite za ovim životom i njegovim ništavnostima, morali ste ih zaiskati dok ste još bili u utrobi majke, jer u tom razdoblju ste im se neprekidno približavali, kad biste to samo mogli uvidjeti. S druge, pak, strane, otkako ste se rodili i dosegli zrelost, neprekidno se povlačite od svijeta i približavate prašini. Zašto, onda, iskazujete toliku pohlepu gomilajući zemaljska blaga, kad su vam dani odbrojani a prilika gotovo propuštena? Zar se nećete, o, nemarni, trgnuti iz drijemeža?

Priklonite svoje uho savjetima koje vam daje ovaj Sluga u ime Boga. On, uistinu, od vas ne traži nikakve naknade i prepušta se onom što je Bog za Njega predodredio, i potpuno je podložan Volji Božjoj.

Dani vašeg života gotovo su na izmaku, o, ljudi, i kraj vam se brzo približava. Odložite, stoga, stvari koje ste izmislili i kojih se grčevito držite, i čvrsto se prihvatite zapovijedi Božjih, da biste možda postigli ono što je On za vas namijenio, i da biste bili od onih koji slijede pravi put. Ne radujte se stvarima ovoga svijeta i njihovim ispraznim ukrasima, i ne polažite nade u njih. Uzdajte se u spomen na Boga, Najuzvišenijega, Najvećega. On će, vrlo skoro, u prah pretvoriti sve stvari koje posjedujete. Njega se bojte, i ne zaboravite Njegovu pogodbu s vama, i ne budite od onih koji su kao velom odijeljeni od Njega.

Čuvajte se da ne budete oholi pred Bogom i ne odbacite s prezirom Njegove ljubljene. Ponizno popustite pred vjernima, onima koji su vjerovali u Boga i Njegove znakove, čija srca svjedoče Njegovom jedinstvu, čiji jezici razglašuju Njegovu jednost, i koji ne govore osim ako im On ne dopusti. Tako vas ohrabrujemo pravdom, i opominjemo istinom, da biste se možda probudili.

Ni na jednu dušu ne navaljujte teret koji ne želite da bude na vas stavljen, i ne poželite ikomu stvari koje ne biste poželjeli za sebe. To je Moj najbolji savjet vama, kad biste ga se samo pridržavali.

Poštujte duhovnike i učene među vama, one čije je ponašanje u skladu s njihovim profesijama, koji ne prekoračuju granica koje je Bog postavio, koji prosuđuju sukladno s Njegovim nalozima kako je otkriveno u Njegovoj Knjizi. Znajte da su oni svjetiljke vodilje onima na nebu i na zemlji. Oni koji zanemare i odbace duhovnike i učene koji žive među njima – ti su doista proigrali milost kojom ih je Bog obasuo.

Recite: Čekajte dok Bog ne otkloni Svoju naklonost od vas. Njemu ništa ne promiče. On zna tajne i neba i zemlje. Njegovo znanje obuhvaća sve stvari. Ne radujte se onom što ste učinili, ili ćete u budućnosti učiniti, i ne uživajte u muci koju ste zadali Nama, jer sredstvima kao što su ta ne možete uzvisiti svoj položaj, kad biste pokušali ispitati svoja djela jasnim razborom. Isto tako nećete moći umanjiti uzvišenost Našeg stanja. Nikako, Bog će još dodati naknadi kojom će Nas nagraditi, jer Smo podnosili s ustrajnom strpljivošću mučenje kojem Smo bili podvrgnuti. On će, uistinu, povećati nagradu onih koji strpljivo podnose.

Znajte da su patnje i muke od pamtivijeka bile plaća Izabranicima Božjim i Njegovim ljubljenima, te onim Njegovim slugama koji su se odijelili od svega osim Njega, koje ni roba ni promet ne odvode od spomena Svemogućega, koji ne govore dok On nije progovorio, i koji djeluju u skladu s Njegovim zapovijedima. To je Božji način koji djeluje od davnina, i takav će ostati u budućnosti. Blagoslovljeni su oni koji uporno ustraju, koji su strpljivi u zlu i poteškoćama, koji ne jadikuju nad ičim što ih snađe, i koji kroče stazom prihvaćanja usuda…

Približava se dan kad će Bog podići ljude koji će dozvati u sjećanje Naše dane koji će kazivati priču o Našim patnjama, koji će zahtijevati povrat Naših prava od onih koji su, bez imalo povoda, postupali s Nama krajnje nepravedno. Bog, besprijeporno, vlada životima onih koji su Nam nanijeli zlo, i potpuno je svjestan njihovih djela. On će ih, sasvim sigurno, dohvatiti zbog njihovih grijeha. On je, uistinu, najžešći od osvetnika.

Tako Smo vam ispripovijedali priču o jednom pravom Bogu, i poslali dolje k vama stvari koje je On predodredio, da biste mogli zatražiti oprost Njegov, uzmogli se k Njemu vratiti, zaista se pokajati, uvidjeti svoje pogreške, prenuti se iz sna, trgnuti se iz nemara, iskupiti se za stvari koje su vam promakle, i biti od onih koji čine dobro. Neka onaj koji hoće prizna istinu Mojih riječi; a onaj koji to neće, neka se odvrati. Moja je jedina dužnost podsjetiti vas na vaše neispunjenje dužnosti prema Božjoj Stvari, ako ste vi od onih koji možda mare za Moje upozorenje. Počujte, stoga, Moju riječ, i vratite se Bogu i pokajte se, da bi Se On, u Svojoj milosti, na vas smilovao, otpustio vam vaše grijehe i oprostio vaše prijestupe. Samilost je Njegova veća od jarosti Njegova gnjeva, a milost Njegova obgrljuje sve koji su pozvani u postanje i zaodjeveni odorom života, kako u prošlosti tako i u budućnosti.

~ LXVII ~

U ovoj se Objavi pojavilo ono što se nikada prije nije pojavilo. Što se tiče nevjernika koji su bili svjedocima onomu što je bilo iskazano, oni mrmljaju i kažu: “Zaista ovo je čarobnjak koji je proizveo laž protiv Boga.” Oni su uistinu odbačeni ljudi.

Ispripovjedi narodima, o, Pero Drevnoga, stvari koje su se dogodile u Iraku. Reci im o glasniku kojega je skup duhovnika te zemlje izabrao da se susretne s Nama, koji Nas je, dosegavši Našu nazočnost, ispitivao o izvjesnim znanostima, i kojemu Smo odgovorili zahvaljujući znanju koje posjedujemo od rođenja. Tvoj je Gospod, uistinu, Znalac stvari neviđenih. “Svjedočimo,” rekao je, “da je znanje koje Ti posjeduješ takvo da ga nitko ne može nadmašiti. Međutim, takvo znanje nije dovoljno da opravda uzvišen položaj koji Ti ljudi pripisuju. Proizvedi, ako govoriš istinu, ono što udružene snage naroda na zemlji ne mogu proizvesti.” Tako je bilo neopozivo naloženo na dvoru nazočnosti tvojega Gospoda, Sveslavljenoga, Koji ljubi.

“Pogledaj! Što je ono što vidiš?” On je zanijemio. A kad je došao k sebi, rekao je: “Uistinu vjerujem u Boga, Sveslavljenoga, Hvaljenoga.” “Pođi k ljudima, i reci im: đUpitajte što god vam drago. Moćan je On činiti što god hoće. Baš ništa, bilo iz prošlosti ili budućnosti, ne može onemogućiti Njegovu Volju.’ Reci: đO, vi, družbo duhovnika! Izaberite bilo koju stvar koju želite, i zatražite Gospoda vašega, Boga Milostivoga da vam je objavi. Ispuni li On vašu želju zahvaljujući Svojoj vrhovnosti, tada povjerujte u Njega, i ne budite od onih koji odbacuju Njegovu istinu.'” “Zora razumijevanja sada je sinula,” rekao je, “i svjedočanstvo Svemilosrdnoga ispunjeno je.” Ustao je i vratio se onima koji su ga poslali, po nalogu Boga, Sveslavljenoga, Ljubljenoga.

Dani su prolazili a on se nije vraćao k Nama. Na koncu je došao drugi glasnik koji Nas je obavijestio da su ljudi odustali od onoga što su u početku namjeravali. Oni su uistinu ljudi prezira vrijedni. To se dogodilo u Iraku, a ovomu što Ja objavljujem Sâm sam svjedokom. Taj se događaj razglasio naokolo, pa ipak nije se našao nitko tko bi shvatio njegovo značenje. Tako Smo to Mi naložili. O, kad biste vi to znali!

Moje Mi Biti! Tko god je u prošlim vremenima od Nas zaiskao da proizvedemo znakove Božje, čim Smo mu ih objavili, odbacio je Božju istinu. Ljudi su, međutim, većinom ostali nemarni. Oni kojih su oči prosvijetljene svjetlom razumijevanja opazit će slatke mirise Svemilosrdnoga, i prigrliti Njegovu istinu. To su oni koji su zaista iskreni.

~ LXVIII ~

O, ti koja si plod s Mojega Stabla i njegov list! Na tebi neka počiva Moja slava i Moje milosrđe. Neka ti se srce ne žalosti zbog onoga što te snašlo. Kad bi pretražila stranice Knjige Života, sasvim sigurno bi otkrila ono što će raspršiti tvoje žalosti i razblažiti tvoju bol.

Znaj, o, plode s Mojega stabla, da su dvije vrste naloga Vrhovnoga Naložitelja koje se tiču sudbine i predodređenosti. Obje valja izvršavati i prihvatiti. Jedna je neopoziva, a druga, kako je ljudi nazivaju, iminentna. Prvoj se svi moraju bezrezervno podvrći, jer je čvrsta i uređena. Međutim, Bog je može promijeniti ili opozvati. Budući da će šteta koja mora proizaći iz takve promjene biti veća nego kada nalog ne bi bio promijenjen, svi bi se, stoga, morali svojevoljno pomiriti s onim što je Bog ushtio i s pouzdanjem se tomu pokoriti.

Iminentni, pak, nalog takav je da ga molitva i preklinjanje mogu uspješno odvratiti.

Dao Bog da ti, koja si plod s Mojega Stabla, i oni koji se druže s tobom, budete zaštićeni od njegovih loših posljedica.

Reci: O, Bože, Bože moj! U moje Si ruke podao uzdanicu Svoju, a sada Si je, u skladu sa zadovoljstvom Svoje Nakane pozvao natrag k Sebi. Ne dolikuje meni, koja sam službenica Tvoja, reći odakle mi to ili zašto se dogodilo, budući da si Ti slavljen u svim Tvojim djelima, i valja nam se pokoriti Tebi u Tvojem nalogu. Tvoja službenica, o, moj Gospode, svoje je nade usmjerila na Tvoju milost i obilje. Dopusti da zadobije ono što će je približiti k Tebi, i koristiti joj u svakom od Tvojih svjetova. Ti si Oprostitelj, Obdaritelj. Nema drugog Boga osim Tebe, Zapovjednoga, Drevnoga.

Podaj Svoj Blagoslov, o, Gospode Bože moj, onima koji su pili vina Tvoje ljubavi pred licem ljudi, i usprkos Tvojim neprijateljima priznali Tvoje jedinstvo, svjedočili Tvojoj jednosti, i ispovijedali svoju vjeru u ono što je navelo da se zatresu udovi tlačitelja među Tvojim stvorenjima, a zadrhte tjelesa ponosnih na zemlji. Svjedočim da Tvoja Vlast nikada ne može propasti, niti Tvoja Volja biti promijenjena. Za one koji su svoja lica prema Tebi upravili, i za Tvoje službenice koje su se čvrsto držale Tvoje Spone naloži ono što dolikuje Oceanu Tvojega obilja i Nebu Tvoje milosti.

Ti si Onaj, o, Bože, Koji Se proglasio Gospodom Bogatstva, a sve koji Mu služe opisao kao siromašne i potrebite. Baš kao što Si zapisao: “O, vi koji vjerujete! Vi ste samo siromasi koji trebate Boga; ali Bog je Sveposjednik, Hvaljeni.” Sad kad sam iskazao svoje siromaštvo i priznao Tvoje bogatstvo, ne dopusti da budem lišen sjaja Tvojih bogatstava. Ti si, uistinu, Vrhovni Zaštitnik, Sveznajući, Premudri.

~ LXIX ~

Pozovi u sjećanje držanje Ashrafove majke, čiji je sin položio svoj život u Zemlji Zá (Zanján). On je, jamačno, na sjedištu istine, u nazočnosti Jednoga Koji je Najmoćniji, Svemogući.

Kad su ga nevjernici, tako nepravedno, odlučili pogubiti, poslali su po njegovu majku, ne bi li ga ona možda opomenula, i navela da zaniječe svoju vjeru, i pođe stopama onih koji su odbacili istinu Boga, Gospoda svih svjetova.

Čim je ugledala lice svojega sina, izrekla mu je riječi koje su navele srca onih koji ljube Boga, a preko njih ona Družbe u visini, da kriknu i bolno žaluju. Uistinu, Gospod zna što Moj jezik govori. On Sâm svjedokom je Mojim riječima.

Obraćajući mu se rekla je: “Sine moj, rođeni moj! Ne propusti žrtvovati se na putu Gospoda tvojega. Čuvaj se da ne izdaš svoju vjeru u Onoga pred Čijim licem su se poklonili u štovanju svi koji su na nebu i svi koji su na zemlji. Nastavi pravo naprijed, o, sine moj, i ustraj na putu Gospoda Boga svojega. Pohitaj dosegnuti nazočnost Onoga Koji je Ljubljeni svih svjetova.”

Uz nju bili Moji blagoslovi, i Moja milost, i Moja hvala, i Moja slava. Ja ću Sâm nadoknaditi gubitak njezina sina – sina koji sada stanuje u svetohraništu Mojega veličanstva i slave, i čije lice zrači svjetlošću koja svojim sjajem obavija Djeve Nebeske u njihovim nebeskim odajama, a preko njih stanovnike Mojega Raja, i žitelje Gradova Svetosti. Kad bi oko bilo kojeg čovjeka vidjelo njegovo lice, taj bi uskliknuo: “Gle! Ovo nije nitko drugi nego li plemenit anđeo!”

~ LXX ~

Svjetsku je ravnotežu poremetio ustreptali utjecaj ovog najvećeg, novoga Svjetskog Poretka. Uredni život čovječanstva iz korijena je promijenilo djelovanje ovoga jedinstvenoga, čudesnoga Sustava – kakav smrtne oči nisu nikada vidjele.

Uronite u ocean mojih riječi da biste mogli dokučiti njegove tajne i otkriti sve bisere mudrosti koji leže skriveni u njegovim dubinama. Pazite da ne oklijevate u svojoj odluci da prigrlite istinu ove Stvari – Stvari kroz koju se otkrilo sve što može moć Božja i kojom je vladavina Njegova započela. S licem ozarenim radošću pohrlite k Njemu. Ovo je nepromjenljiva Vjera u Boga, vječna u prošlosti, vječna u budućnosti. Neka je dosegne onaj koji traži; a onaj koji je odbija tražiti – ta Bog je samodovoljan, iznad svake potrebe za svojim stvorenjima.

Recite: Ovo je nepogrešiva Vaga koju drži Ruka Božja, na kojoj se važu svi koji su na nebu i svi koji su na zemlji, i njihov je usud određen, ako ste od onih koji vjeruju i priznaju ovu istinu. Recite: kroz nju se siromasi obogatiše, učeni prosvijetliše, a tragači uspješe uznijeti do Božjeg prisustva. Pazite da je ne učinite uzrokom nesloge među vama. Budite čvrsto uvjereni poput postojane planine u Stvari vašeg Gospoda, Moćnoga, Koji ljubi.

~ LXXI ~

Ne obeshrabrite se, o, narodi svijeta, kad Danica Moje ljepote zađe, a nebo Mog svetišta bude skriveno od vaših očiju. Ustanite da širite Moju Stvar, i da veličate Moju Riječ među ljudima. Mi smo uvijek uz vas, i krijepit ćemo vas snagom istine. Mi smo, uistinu, svemoćni. Tko Me tako prizna, ustat će i služiti Mi s takvom odlučnošću da ni sile neba i zemlje neće moći osujetiti njegov naum.

Narodi svijeta čvrsto spavaju. Kad bi se probudili iz sna, oduševljeno bi pohrlili k Bogu, Sveznajućemu, Premudromu. Odbacili bi sve što posjeduju, pa bila to sva blaga ovoga svijeta, samo zato da ih se njihov Gospod sjeti i uputi im jednu jedinu riječ. Tako vas napućuje Onaj Koji ima znanje o stvarima skrivenim, na Ploči koju oko svega stvorenoga nije vidjelo, a koja nije objavljena nikomu osim Njemu Samomu, svemoćnom zaštitniku svih svjetova. Toliko su zbunjeni u opijenosti svojim zlim željama, da nisu u stanju prepoznati Gospoda svega što jest, Čiji glas odasvud glasno kliče: “Nema drugog Boga osim Mene, Moćnoga, Premudroga.”

Recite: Ne radujte se stvarima koje posjedujete; večeras su vaše, a sutra će ih drugi posjedovati. Tako vas upozorava Onaj Koji je Sveznajući, Znalac. Recite: Možete li ustvrditi da je ono što posjedujete trajno ili sigurno? Nikako! Tako Mi Mene, Svemilostivoga. Dani vašega života bježe kao ćuh vjetra, i sav vaš sjaj i slava bit će smotani kao što su bili sjaj i slava onih prije vas. Razmislite, o, ljudi! Što je ostalo od vaših prošlih dana, od minulih stoljeća? Sretni su bili dani posvećeni spomenu Boga, i blagoslovljeni sati provedeni u hvali Onoga Koji je Premudri. Života Mi! Niti sjaj moćnih, ni bogatstvo imućnih, ni vlast bezbožnih potrajati neće. Sve će propasti, na jednu Njegovu riječ. On je, uistinu, Svemoćni, Sveobvezujući, Svemogući. Kakva je korist u stvarima ovoga svijeta koje ljudi posjeduju? Ono što će im koristiti, potpuno su zanemarili. Uskoro će se probuditi, i ustanoviti da ne mogu zadobiti ono što im je izmaklo u danima njihova Gospoda, Svemogućega, Sveslavljenoga. Kad bi to samo znali, odrekli bi se svega svojega, da bi njihova imena mogla biti spomenuta pred Njegovim prijestoljem. Oni su, zaista, ubrojeni među mrtve.

~ LXXII ~

Neka vam se srca ne uznemire, o, ljudi, kad slava Moje Nazočnosti bude povučena, a ocean Moje riječi utišan. U Mojoj nazočnosti među vama ima mudrosti, a u Mojoj odsutnosti leži, pak, druga koju ne može vidjeti nitko osim Boga, Neusporedivoga, Sveznajućega. Uistinu, Mi vas promatramo iz Našeg kraljevstva slave, i četama Družbe u visini te družinom Naših omiljenih anđela pomoći ćemo svakoga tko ustane radi uspjeha Naše Stvari.

O, narodi svijeta! Bog, Vječna Istina, svjedok Mi je da su potoci svježe i blage vode potekli iz stijena, kroz slast riječi koje je izgovorio vaš Gospod, Nesputani; ipak još uvijek spavate. Odbacite ono što posjedujete, i na krilima odijeljenosti vinite se iznad svega stvorenoga. Tako vam nalaže Gospod stvaranja, Čijeg je Pera potez korjenito izmijenio dušu ljudske vrste.

Znate li iz kojih visina doziva Gospod vaš, Sveslavljeni? Zar mislite da ste prepoznali Pero kojim vam zapovijeda vaš Gospod, Gospodar svih imena? Nikako, života Mi! Kad biste to samo znali, odrekli biste se svijeta, i svim srcem biste pohitali pred Ljubljenoga. Vaši bi duhovi bili toliko uzneseni Njegovom Riječju da bi uskomešali Veliki Svijet – a koliko bi tek više učinili to s ovim malim, beznačajnim! Tako su kiše Mog izobilja bile izlivene s neba Moje blagosti koja ljubi, kao zalog Moje milosti; da biste vi bili od zahvalnih…

Čuvajte se da želje za tjelesnim i pokvarenim sklonostima ne izazovu razdor među vama. Budite kao prsti jedne ruke, udovi jednoga tijela. Tako vas savjetuje Pero Objavljenja, ako ste od onih koji vjeruju.

Razmislite o milostivosti Božjoj i o Njegovim darovima. On vam nalaže ono što će vam koristiti, iako On Sam nema nikakve potrebe za nijednim stvorenjem. Vaša zlodjela nikako Nam ne mogu naškoditi, niti Nam vaša dobra djela mogu koristiti. Pozivamo vas isključivo Boga radi. Tomu će posvjedočiti svaki uviđavan i razborit čovjek.

~ LXXIII ~

Jasno je i očigledno da, kada velovi koji skrivaju stvarnosti objavitelja Imena i Pridjevaka Božjih, ne, svih stvorenja vidljivih i nevidljivih, budu razderani, ništa osim Znamena Božjega neće ostati – znamena koji je On Sam položio u te stvarnosti. Taj će znamen potrajati koliko bude želja Gospoda Boga tvojega, Gospoda nebesa i zemlje. Ako su takvi blagoslovi dodijeljeni svim stvorenjima, koliko uzvišena mora biti sudbina iskrena vjernika, čije postojanje i život valja smatrati pokretačkim ciljem svekolikoga stvaranja. Baš kao što ideja vjere postoji od početka koji nema početka, i potrajat će do kraja koji nema kraja, tako će i iskreni vjernik vječno živjeti i trajati. Njegov će duh trajno kružiti oko Volje Božje. On će postojati toliko dugo koliko će Bog Sam postojati. On je objavljen kroz Objavu Božju, a skriven je na Njegov nalog. Jasno je da su najviše odaje u Kraljevstvu Besmrtnosti bile određene da budu stanom onih koji su istinski vjerovali u Boga i u Njegova znamenja. Smrt nikada ne može napasti to sveto sjedište. Tako Smo ti povjerili znamenja Tvojega Gospoda, da bi ti mogao ustrajati u svojoj ljubavi spram Njega, i biti od onih koji razumiju ovu istinu.

~ LXXIV ~

Svaka riječ koja proizlazi iz Božjih usta zaodjevena je takvom snagom da može uliti nov život u svako ljudsko tijelo, ako ste od onih koji razabiru ovu istinu. Sva čudesna djela koja gledaš na ovom svijetu bila su objavljena djelovanjem Njegove višnje i najuzvišenije Volje, Njegove čudesne i postojane Namjere. Pukim objavljivanjem riječi “Tvorac”, odašiljanjem s Njegovih usana i proglašavanjem Njegova Pridjevka čovječanstvu, oslobođena je tolika snaga da može stvoriti, kroz slijed razdoblja, sva mnogostruka umijeća koja mogu ljudske ruke proizvesti. To je, stvarno, izvjesna istina. Čim je bila izgovorena Njegova blistava riječ, njezine su životvorne sile, trzajem kroz sva stvorenja, porodile sredstva i pomagala kojima se takve umjetnosti mogu proizvesti i usavršiti. Sva čudesna postignuća kojima ste sada svjedoci izravna su posljedica Objave ovoga Imena. U danima koji će doći, vi ćete, uistinu, gledati stvari o kojima nikada prije niste čuli. Tako je bilo naloženo u Pločama Božjim, a nitko to ne može razabrati osim onih u kojih je vid oštar. Na sličan način, čim iz Mojih usta izađe riječ koja izražava Moj pridjevak “Znalac”, svako će stvorenje, u skladu sa svojom sposobnošću i ograničenjima, biti obdareno snagom razvijanja znanja o najdivnijim znanostima, i biti ovlašteno iskazivati ih tijekom vremena, po nalogu Onoga Koji je Svemogući, Sveznajući. Znaj sigurno da je Objava svakog drugog Imena popraćena sličnim iskazivanjem Božanske moći. Svako pojedino slovo koje proizlazi iz usta Božjih uistinu je Slovo – Majka, a svaka riječ koju izgovori Onaj Koji je Izvor božanske Objave jest Riječ – Majka, a Njegova je Ploča Ploča – Majka. Dobro je uz one koji razabiru ovu istinu.

~ LXXV ~

Razderite u Moje Ime koprene koje su teško zaslijepile vaš vid, i kroz snagu rođenu iz vaše vjere u jedinstvo Božje razbijte idole isprazna oponašanja. Uđite, tada, u sveti raj zadovoljstva Svemilostivoga. Očistite vaše duše od svega što nije od Boga, i kušajte slast odmora u zaklonu Njegove široke i moćne Objave, i u sjeni Njegove vrhovne i nepogrešive vlasti. Ne dopustite da vas obaviju gusti velovi vaših sebičnih želja, jer Ja sam u svakom od vas usavršio Svoje stvaranje, zato da bi se izvrsnost djela Mojih ruku mogla u potpunosti otkriti ljudima. Iz toga, dakle, slijedi da je svaki čovjek bio, i uvijek će biti u stanju sam od sebe cijeniti Ljepotu Boga, Slavljenoga. Kad ne bi bio obdaren tom sposobnošću, kako bi mogao biti pozvan na odgovornost za svoj neuspjeh? I ako, na Dan kad svi ljudi na zemlji budu okupljeni, bilo koji čovjek bude upitan, stojeći pred Bogom: “Zašto ti nisi vjerovao u Moju Ljepotu pa si odvratio lice od Mene,” on odgovori riječima: “Zato jer su svi ljudi zalutali, i nije se našao nijedan koji bi htio svoje lice okrenuti k Istini, pa sam i ja, slijedeći njihov primjer, teško sagriješio ne priznavši Ljepotu Vječnoga,” takvo opravdanje bit će, uistinu, odbačeno. Jer vjeru nijednog čovjeka ne može uvjetovati nitko osim njega samoga.

Ovo je jedna od istina koje leže pohranjene u Mojoj Objavi – istina koju Sam objavio u svim nebeskim Knjigama, koju Sam naložio Jeziku Veličajnomu da je izgovori, i Peru Moći da je upiše. Razmislite malo o tome, da biste i vanjskim i unutarnjim okom mogli zapaziti istančanost Božanske mudrosti i otkriti dragulje nebeskoga znanja, koje Sam, jasnim i moćnim jezikom, objavio u ovoj uzvišenoj i neuništivoj Ploči, i da ne biste daleko odlutali od Najvišega Prijestolja, od Stabla iza kojega nema prolaza, od Stana vječne moći i slave.

Znaci Božji blistaju jasni i sjajni kao sunce posred djela Njegovih stvorenja. Što god od Njega dolazi, odijeljeno je, i uvijek će ostati različito od pronalazaka ljudi. Iz Izvora Njegova znanja bezbrojne su Zvijezde znanja i mudrosti proizašle, a iz Raja Njegova Pera dah Svemilostivoga neprekidno je puhao na srca i duše ljudi. Sretni su oni koji su prepoznali ovu istinu.

~ LXXVI ~

Poslušaj, o, Moj slugo, ono što je bilo poslano dolje s Prijestolja Gospoda tvojega, Nedostižnoga, Najvećega. Nema drugog Boga osim Njega. On je u postojanje pozvao sva bića da bi mogla spoznati Njega, Koji je Suosjećajni, Svemilostivi. U gradove svih naroda On je poslao Svoje Glasnike, Kojima je naložio da objave ljudima vijesti o Raju Njegova zadovoljstva, i da ih privuče do Luke trajne sigurnosti, Sjedišta vječne svetosti i nadspoznajne slave.

Neke je vodilo Svjetlo Božje, stekli su pristup u dvor Njegove nazočnosti, i pili, iz ruke prihvaćanja, vode vječnoga života, te bili ubrojeni među one koji su zaista prepoznali i povjerovali u Njega. Drugi su se pobunili protiv Njega, odbacili znakove Boga, Najmoćnijega, Svemogućega, Premudroga.

Razdoblja su prolazila, sve dok nisu dosegla svoje ispunjenje u ovomu, Gospodaru Dana, Dana u kojemu se Danica Bayána objavila nad obzorjem milosrđa, Dana u kojemu je Ljepota Sveslavljenoga zasjala u uzvišenoj osobi ‘Alí Muhammada, Bába. Tek što Se objavio, svi su ljudi ustali protiv Njega. Neki su Ga optužili da je klevetao Boga, Svemogućega, Drevnoga. Drugi su Ga smatrali čovjekom kojega je spopalo ludilo, a tu sam klevetu Ja Osobno čuo iz usta jednoga od duhovnika. Još su drugi osporavali Njegovo pravo da bude Usta Božja, i optuživali Ga da je ukrao riječi Svemogućega i upotrebljavao ih kao svoje, da je izopačio njihovo značenje, i pomiješao ih sa vlastitima. Oko Veličajno gorko plače zbog onoga što su njihova usta izrekla, dok su se oni i dalje veselili na svojim sjedalima.

“Bog,” rekao je On, “Mi je svjedok, o, ljudi! Došao Sam s Objavom od Gospoda, vašega Boga, i Gospoda vaših očeva iz davnine. Ne gledajte, o, ljudi, na stvari koje posjedujete. Radije gledajte na ono što vam je Bog dolje poslao. To će vam, sigurno, biti bolje nego svekoliko stvaranje, kad biste to samo mogli vidjeti. Ponovno pogledajte, o, ljudi, i razmislite o svjedočanstvu Božjemu i Njegovu dokazu koji posjedujete, i usporedite ih s Objavom koja vam je poslana dolje na ovaj Dan, kako bi vam se istina, nepogrešiva istina, mogla objaviti. Ne slijedite, o, ljudi, korake Opakoga; slijedite Vjeru Svemilostivoga, i budite od onih koji istinski vjeruju. Kakve bi koristi imao čovjek kad ne bi uspio prepoznati Objavu Božju? Baš nikakve. Tomu će posvjedočiti Moje vlastito Biće, Svemoguće, Sveznajuće, Premudro.”

Što ih je više opominjao, žešće je postajalo njihovo neprijateljstvo, dok Ga, na koncu, nisu smaknuli sramotno okrutno. Kletva Božja bila na tlačiteljima!

Nekolicina ih je povjerovala u Njega; malo slugu Naših jest zahvalno. Njih je opominjao u svim Svojim Pločama – ne, u svakom odlomku Svojih čudesnih spisa – da se, na Dan obećane Objave, ne predaju ničemu, pa bilo to na nebu ili na zemlji. “O, ljudi!”, rekao Je, “Ja sam Se objavio u Njegovoj Objavi, i dopustio sam da Moja Knjiga, Bayán, siđe na vas, ni zbog čega drugoga nego da uspostavi istinu Njegove Stvari. Bojte se Boga, i ne suprotstavljajte se Njemu kao što se narod Kur’ana suprotstavljao Meni. U koje god doba čuli o Njemu, pohitajte k Njemu, i čvrsto se uhvatite svega što vam On objavi. Ništa drugo osim Njega ne može vam koristiti, nikako, pa makar dali na vidjelo, od prvoga do zadnjega, sva svjedočanstva onih koji su bili prije vas.”

A kad je nakon nekoliko godina nebo Božanskoga naloga bilo širom otvoreno, i ljepota Bábova pojavila se u oblacima imena Božjih, zaodjevena u novo ruho, isti su ljudi u zloći ustali protiv Onoga, Čije svjetlo obuhvaća sve stvoreno. Oni su prekršili Njegovu Pogodbu, odbacili Njegovu Istinu, suprotstavljali Mu se, prigovarali Njegovim znacima, prema Njegovom svjedočanstvu postupali kao prema laži, i pristupili družbi nevjernika. Na koncu su odlučili oduzeti Mu život. Takvo je stanje onih koji su daleko zabludjeli!

A kad su uvidjeli svoju nemoć da postignu svoj cilj, stali su spletkariti protiv Njega. Posvjedoči kako svakoga trenutka smišljaju novu varku kako bi Mu naudili, ne bi li povrijedili i obeščastili stvar Božju. Reci: Jao vama! Tako Mi Boga! Vaše spletke vama su na sramotu. Gospod vaš, Bog Milosrdni, nimalo ne treba nijedno stvorenje. Baš ništa ne može smanjiti niti povećati ono što On posjeduje. Ako vjerujete, za vlastito dobro vjerujete; ako, pak, ne vjerujete, sami ćete patiti. Nikada ne može ruka nevjernika oskvrnuti rub Njegove Halje.

O, Moj slugo, koji vjeruješ u Boga! Pravičnosti Mi Svemogućega! Kad bih ti ispripovjedio priču o onomu što Me snašlo, duše i umovi ljudi ne bi mogli podnijeti težinu toga. Sam Bog Mi je svjedokom. Čuvaj se, i ne slijedi korake ovih ljudi. Marljivo promišljaj o Stvari Tvojega Gospoda. Nastoj spoznati Ga kroz Njega Samoga, a ne kroz druge. Jer nitko ti osim Njega ne može koristiti. Tomu će posvjedočiti sva stvorenja, kad bi ti samo mogao to shvatiti.

Izađi iza vela, dopuštenjem tvojega Gospoda, Sveslavljenoga, Najmoćnijega, i prihvati, pred očima onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji, Kalež Besmrtnosti, u ime tvojega Gospoda, Nedostižnoga, Najvišega, i ispij svoju mjeru, i ne budi od onih koji oklijevaju. Prisežem Bogom! Čim usnama dodirneš Čašu, Družba u visini odobravat će ti riječima: “S užitkom pij, o, čovječe koji si istinski povjerovao u Boga!”, a žitelji Gradova Besmrtnosti uzviknut će: “Raduj se, o, ti koji si iskapio Čašu Njegove ljubavi!”, a Jezik Veličajni pozdravit će te riječima: “Veliko je blaženstvo koje te očekuje, o, Moj slugo, jer ti si dosegao ono što nitko nije, osim onih koji su se odijelili od svega što je na nebu i svega što je na zemlji, i koji su simboli istinske odvojenosti.”

~ LXXVII ~

A sada, glede tvojega pitanja o stvaranju čovjeka. Znaj da su svi ljudi stvoreni na sliku koju je stvorio Bog, Čuvar, Samoopstojni. Svakom pojedinačno predodređena je mjera, kako je naloženo u Božjim moćnim i čuvanim Pločama. Međutim, sve ono što u potencijalu posjedujete, može se iskazati samo kao posljedica vaše vlastite volje. Vaša vlastita djela svjedoče toj istini. Razmislite, primjerice, o onomu što je u Bayánu bilo ljudima zabranjeno. Bog je, u toj Knjizi, i po Vlastitoj zapovijedi, proglasio zakonitim sve ono što je blagoizvolio naložiti, a snagom Svoje vrhovni moći zabranio je sve što je izabrao zabraniti. Tomu svjedoči tekst te Knjige. Zar nećete biti svjedocima? Ljudi su, međutim, namjerno prekršili Njegov zakon. Valja li takvo ponašanje pripisati Bogu, ili njima samima? Budite pošteni u svom sudu. Svaka je dobra stvar od Boga, a svaka zla stvar od vas samih. Zar nećete shvatiti? Ta ista istina bila je objavljena u svim Spisima, ako ste od onih koji razumiju. Svako djelo o kojemu razmišljate Njemu je tako jasno kao djelo koje je već počinjeno. Nema drugog Boga osim Njega. Njegovo je čitavo stvaranje i carstvo koje mu pripada. Sve stoji otkriveno pred Njim; sve je zabilježeno u Njegovim svetim i skrivenim Pločama. Međutim, to se Božje znanje unaprijed ne smije smatrati uzročnikom djelovanja ljudi, baš kao što vaše vlastito prijašnje znanje da će se neki događaj dogoditi nije i nikada ne može biti uzrokom njegova događanja.

~ LXXVIII ~

Što se tiče tvog pitanja o porijeklu stvaranja, znaj zasigurno da je Božje stvaranje postojalo od pamtivijeka, te da će zauvijek postojati. Njegov početak nije imao početka, a njegov kraj ne poznaje kraja. Njegovo ime, Stvoritelj, pretpostavlja stvaranje, baš kao što Njegov naslov, Gospod Ljudi, mora uključivati postojanje sluge.

Što se tiče onih riječi pripisanih pradavnim Prorocima, kao: “U početku bijaše Bog; nije bilo stvorenja koje bi Ga znalo,” i “Bog bijaše sâm; nikoga nemaše da Mu se klanja,” značenje tih i sličnih izreka jasno je i očigledno, i ne bi nikada trebalo biti krivo shvaćeno. Toj istoj istini svjedoče ove riječi koje je On objavio: “Bog bijaše sâm; nije bilo nikoga osim Njega. On će uvijek ostati ono što je On oduvijek bio.” Svako oko koje razabire spremno će zapaziti da je Gospod sada objavljen, a ipak nema nikoga tko bi priznao Njegovu slavu. To znači da je boravište Božanskoga Bića daleko izvan dosega i poimanja bilo koga osim Njega. Štogod se u pojavnom svijetu može izraziti ili pojmiti, nikada ne može prekoračiti granice koje su mu nametnute njegovom prirodom. Samo Bog nadilazi ta ograničenja. On je, uistinu, iz vjekovječja. Nikad Mu nije bilo, niti će ikad biti ravna ni suradnika. Nijedno se ime ne može s Njegovim Imenom usporediti. Nijedno pero ne može oslikati Njegovu narav, niti ikoji jezik može opisati Njegovu slavu. On će zauvijek ostati nemjerljivo uzvišen iznad svakoga osima Sebe Samoga.

Razmisli o trenutku u kojem Se vrhovna Božja Objava otkriva ljudima. Prije nego kucne taj čas, Samo je Pradavno Biće, Koje je još nepoznato ljudima i još nije izrazilo Riječ Božju, Sveznajuće u svijetu lišenom ikojeg čovjeka koji je spoznao Njega. On je uistinu Stvoritelj bez stvorenja. Jer, u trenutku neposredno prije Njegova Objavljenja, svako pojedino stvorenje morat će podati svoju dušu Bogu. To je, uistinu, Dan o kojem je bilo zapisano: “Čije će Kraljevstvo biti toga Dana?” A neće se naći nitko spreman odgovoriti!

~ LXXIX ~

Što se tiče tvojega pitanja o svjetovima Božjim, znaj po istini da Božjih svjetova ima neizmjerno mnogo, te da se protežu u beskraj. Nitko ih ne može pobrojati niti shvatiti osim Boga, Sveznajućega, Premudroga. Promisli o sebi kad spavaš. Uistinu, kažem, ta je pojava najveće otajstvo od znakova Božjih među ljudima, kad bi oni o tome razmislili u svom srcu. Pogledaj kako se stvar koju si u svom snu vidio nakon određenog vremena potpuno ostvarila. Kad bi svijet u kojem si u svom snu boravio bio istovjetan sa svijetom u kojem živiš, bilo bi nužno da se događaj iz tvog sna odvija na ovom svijetu u tom istom trenutku. Kad bi tako bilo, ti bi osobno tome posvjedočio. Međutim, budući da nije tako, iz toga nužno slijedi da je svijet u kojem živiš različit i odvojen od onoga koji si u svom snu iskusio. Ovaj potonji svijet nema ni početka ni svršetka. Bila bi istina kad bi ti ustvrdio da se taj isti svijet, po nalogu Sveslavljenoga i Svemogućega Boga, nalazi u tvom biću te da je uvijen u tebi. Jednako bi tako istinito bilo kazati da je tvoj duh, prekoračivši granicu sna i oslobodivši se svake zemaljske veze, djelovanjem Božjim bio naveden da prolazi kraljevstvom koje leži skriveno u najdubljoj stvarnosti ovoga svijeta. Istinu kazujem, stvaranje Božje obuhvaća svjetove mimo ovoga svijeta, i stvorenja osim ovih stvorenja. U svakom od tih svjetova On je naložio stvari koje ne može ispitivati nitko osim Njega, Svetražitelja, Premudroga. Meditiraj o ovom što Smo ti objavili, da bi mogao otkriti nakanu Boga, tvog Gospoda i Gospodara svih svjetova. U ovim su riječima pohranjena otajstva Božanske Mudrosti. Ustegnuli Smo Se od zadržavanja na ovoj temi obuzeti tugom zbog djela onih koji su bili stvoreni kroz Naše riječi, ako ste vi od onih koji će poslušati Naš Glas.

~ LXXX ~

Upitao si Me hoće li čovjek, osim Proroka Božjih i Njegovih izabranika, nakon tjelesne smrti sačuvati istovjetnu individualnost, osobnost, svijest i razumijevanje koji su značajke njegova života na ovom svijetu. Ako je to točno, kako je moguće, primijetio si, da ga neznatne povrede umnih sposobnosti kao što su nesvjestica i teške bolesti lišavaju razumijevanja i svijesti, a smrt, koja sigurno podrazumijeva raspadanje tijela i razlaganje njegovih sastojaka nije u stanju uništiti to razumijevanje i ugasiti tu svijest? Kako itko može zamisliti da će čovjekova svijest i osobnost biti sačuvane kad se potpuno raspadnu baš sredstva neophodna za njihovo postojanje i funkcioniranje?

Znaj da duša čovjeka ne ovisi ni o jednoj slabosti tijela ili uma i nadilazi ih. Kad bolestan čovjek pokazuje znakove slabosti, to je zbog smetnji koje se ispriječuju između njegove duše i tijela, jer samu dušu ne pogađaju nikakve tjelesne boli. Razmisli o svjetlu svjetiljke. Iako vanjski predmet može ometati njezin sjaj, samo svjetlo i dalje sja nesmanjenom snagom. Slično tome, svaka bolest koja pogađa tijelo čovjeka smetnja je koja spriječava dušu da pokaže svoju snagu i moć koju posjeduje. Međutim, kad napusti tijelo, ispoljit će takvu nadmoćnost i pokazati takvu utjecajnost kakvoj nije ravna nijedna sila na zemlji. Svaka neokaljana, svaka očišćena i posvećena duša zaodjenut će se strahovitom moći, i silna će biti radost njezina.

Razmisli o svjetiljci skrivenoj ispod košare. Iako njezino svjetlo sja, ipak je njezin sjaj skriven od ljudi. Isto tako, promisli o suncu koje su zaklonili oblaci. Promotri kako se prividno smanjio njegov sjaj, a zapravo je izvor tog svjetla ostao nepromijenjen. Dušu čovjeka valja usporediti s tim suncem, a sve stvari na zemlji valja promatrati kao njegovo tijelo. Sve dok nikakva vanjska smetnja ne dođe između njih, tijelo će, u svojoj cjelokupnosti, odražavati svjetlo iz duše i njezina će ga moć podržavati. Međutim, čim se podigne veo između njih, sjaj tog svjetla prividno se smanji.

Razmisli ponovno o suncu kad je potpuno skriveno iza oblaka. Iako je zemlja još uvijek obasjana njegovim svjetlom, ipak je količina svjetla koju ona prima znatno smanjena. Tek kad se oblaci rasprše, sunce može opet zablistati u punom svom sjaju. Niti prisutnost oblaka ni njihova odsutnost ni na koji način ne mogu nauditi sjaju kojim sunce zrači. Duša čovjeka jest sunce kojim je obasjano njegovo tijelo, i od kojeg dobiva snagu, i tako je valja promatrati.

Razmisli, nadalje, kako plod, prije nego je uobličen, počiva kao mogućnost u stablu. Kad bismo posjekli stablo, ne bismo mogli otkriti nikakav znak niti dio ploda. Međutim, kad se pojavi, objavi se, kao što si primijetio, u svojoj čudesnoj ljepoti i sjajnom savršenstvu. Doista, neki plodovi dosegnu puni razvoj tek nakon što su odvojeni od stabla.