Ulomci iz Spisa Bahá’u’lláha (LXXXI-C)

~ LXXXI ~

A sada o tvom pitanju glede duše čovjeka i njezina preživljavanja poslije smrti. Znaj uistinu da će duša, nakon odvajanja od tijela nastaviti napredovati sve dok ne dosegne prisutnost Boga, u stanju i uvjetima koje ne mogu promijeniti ni obrati razdoblja i stoljeća, niti mijene i udesi ovoga svijeta. Ona će potrajati koliko i Kraljevstvo Božje, Njegova vlast, Njegova vladavina i moć. Ona će jasno pokazivati Božje znakove i Njegove pridjevke, i otkrivat će Njegovu ljubaznu blagost i darežljivost. Moje Pero zastaje kad pokuša dostojno opisati uzvišenost i sjaj tako visoka položaja. Počast kojom će Ruka Milosti obdariti dušu takva je da je nijedan jezik ne može valjano izraziti, niti ikoje zemaljsko sredstvo opisati. Blagoslovljena je duša koja je, u času odvajanja od tijela, očišćena od ispraznih maštanja ljudi ovog svijeta. Takva duša živi i kreće se u skladu s Voljom njezina Stvoritelja, i ulazi u najviši Raj. Nebeske Djeve, stanovnice najuzvišenijih odaja kružit će oko nje, a Proroci Božji i Njegovi izabranici zaiskat će njezino društvo. S njima će duša slobodno razgovarati, i pripovijedat će im što je morala podnijeti na putu Boga, Gospoda svih svjetova. Kad bi bilo kojem čovjeku bilo kazano što je sve predodređeno za takvu dušu u svjetovima Boga, Gospoda prijestolja u visini i dolje na zemlji, čitavo njegovo biće tog bi časa planulo u silnoj čežnji da dosegne taj najviši, posvećen i sjajni položaj… Narav duše nakon smrti nije moguće opisati, niti je dostojno i dopustivo otkriti u potpunosti njezin značaj očima ljudi. Proroci i Glasnici Božji bili su poslani dolje s jedinim ciljem, a to je – izvesti ljude na pravi Put Istine. Namjera koju je sadržavala njihova objava bila je odgojiti sve ljude, da bi mogli, u času smrti uzaći, u krajnjoj čistoti i svetosti i potpuno odvojeni, do prijestolja Najvišega. Svjetlo kojim zrače te duše odgovorno je za napredak svijeta i razvoj njegovih naroda. One su poput kvasca koji podiže svijet stvaranja, i predstavljaju životvornu silu kroz koju se ispoljavaju umijeća i čudesa ovog svijeta. Zahvaljujući njima oblaci izlijevaju svoje obilje na ljude, a zemlja daje svoje plodove. Sve stvari moraju imati razlog, poticajnu snagu, životvorno načelo. Ove duše i simboli odvojenosti omogućile su, i neprekidno će omogućavati vrhovni podsticaj kretanja u svijetu stvaranja. Onaj se svijet od ovog razlikuje toliko koliko se ovaj razlikuje od svijeta djeteta dok se još nalazi u utrobi majke. Kad duša dosegne Prisutnost Božju, ona će poprimiti oblik koji najbolje pristaje njezinoj besmrtnosti i najdostojniji je njezina nebeskog boravišta. Takvo je postojanje uvjetovano a ne apsolutno, budući da prvom predhodi uzrok, a drugo je neovisno o njemu. Apsolutno postojanje pripada isključivo Bogu, slavljen bio On. Dobro je uz one koji uviđaju ovu istinu. Kad bi ti u svom srcu razmislio o ponašanju Proroka Božjih, zasigurno bi spremno posvjedočio da moraju postojati drugi svjetovi osim ovoga. Većina istinski mudrih i učenih posvjedočila je, kroz vjekove, kao što je zabilježilo Pero Slave na Ploči Mudrosti, da je istina ono što su objavili sveti Spisi Božji. Čak su i materijalisti u svojim zapisima svjedočili o mudrosti tih božanski određenih Glasnika, i smatrali su da su opaske Proroka o Raju, o vatri paklenoj, o budućoj nagradi i kazni, bile prouzročene željom da obrazuju i uzdignu duše ljudi. Razmisli, stoga, kako je većina čovječanstva, bez obzira na svoja uvjerenja ili teorije, prepoznala uzvišenost i priznala nadmoćnost tih Proroka Božjih. Te Dragulje Odvojenosti neki nazivaju utjelovljenjem mudrosti, a drugi vjeruju da su oni usta Boga Samoga. Kako bi takve Duše pristale prepustiti se svojim neprijateljima kad bi vjerovale da su svi svjetovi Božji svedeni na ovaj život na zemlji? Bi li Oni drage volje podnosili takve muke i patnje kakve nije vidio ni iskusio nijedan čovjek?

~ LXXXII ~

Upitao si Me o prirodi duše. Znaj, uistinu, da je duša Božji znak, nebeski dragulj čiju stvarnost nisu uspjeli dokučiti najučeniji od ljudi, i čije otajstvo nikakav um, ma koliko bistar on bio, ne može očekivati da će otkriti. Ona je prva među stvorenim stvarima koja je objavila uzvišenost svog Stvoritelja, prva prepoznala Njegovu Slavu, uhvatila se Njegove Istine, i poklonila se pred Njim u štovanju. Ako bude vjerna Bogu, ona će odražavati Njegovu svjetlost, i jednom će se k Njemu vratiti. Ako, pak, ne uspije održati svoj savez sa Stvoriteljem, past će žrtvom svoga ja i strasti, i na kraju će potonuti u njihove dubine.

Tko tako, na ovaj Dan, nije dozvolio sumnjama i maštanjima ljudi da ga odvrate od Onoga Koji je Vječna Istina, i nije dopustio da ga nered koji su prouzročile svjetovne i crkvene vlasti spriječi da prizna Njegovu Poruku, takvog će čovjeka Bog, Gospod svih ljudi, smatrati jednim od Svojih moćnih znakova, i bit će ubrojen među one čija je imena Najviše Pero upisalo u Njegovoj Knjizi. Blagoslovljen je onaj koji je prepoznao pravi značaj takve duše, priznao njezin položaj i otkrio njezine vrline.

Mnogo toga je napisano u drevnim knjigama o različitim stupnjevima razvoja duše, kao što su pohota, razdražljivost, nadahnuće, zadovoljenje, Božansko zadovoljstvo, i slično; Najviše Pero, međutim ne želi zadržavati se na njima. Svaka duša koja ponizno ide s Bogom, na ovaj Dan, i čvrsto se drži Njega, bit će zaodjevena čašću i slavom svih dobrih imena i položaja.

Kad čovjek spava, za njegovu se dušu ne može reći da je iznutra na ikoji način pogađa bilo što izvana. Ona ne podliježe nikakvoj promjeni u svom izvornom stanju ili značaju. Bilo kakvu promjenu njezinih funkcija valja pripisati izvanjskim uzrocima. Tim vanjskim uzrocima valja pripisati bilo koju promjenu u njezinom okolišu, razumijevanju i zapažanju.

Promisli o ljudskom oku. Iako posjeduje sposobnost zapažanja svega što je stvoreno, ipak i najmanja zapreka može toliko omesti njegov vid da ga liši sposobnosti razabiranja bilo čega. Veličano neka bude ime Onoga Koji je stvorio i Uzrok je tim uzrocima, Koji je naredio da svaka promjena i preinaka u svijetu stvaranja bude ovisna o njima. Svako stvorenje u čitavom univerzumu samo predstavlja vrata koja vode k Njegovom znanju, znak Njegove vrhovnosti, objava Njegovih imena, simbol Njegova veličanstva, znamen Njegove snage, način da nas pripusti na Svoj pravi Put …

Istinu kazujem, ljudska je duša, u svojoj biti, jedan od znakova Božjih, otajstvo među Njegovim otajstvima. Ona je jedan od moćnih znakova Svemogućega, vjesnik koji najavljuje stvarnost svih svjetova Božjih. U njoj leži skriveno ono što svijet sada nikako nije u stanju shvatiti. Razmisli u svom srcu o objavi Duše Božje koja prožima sve Njegove Zakone, i suprotstavi je onoj niskoj i požudnoj naravi koja se pobunila protiv Njega, koja zabranjuje ljudima da se okrenu Gospodu Imena, i goni ih da slijede svoju pohotu i opačinu. Takva je duša, uistinu, daleko zabludjela putom grijeha …

Ti si Me, nadalje, zapitao o stanju duše nakon što se odvoji od tijela. Znaj, zaista, da ako je duša čovjeka išla putovima Božjim, ona će se nesumnjivo vratiti i pridružiti slavi Ljubljenoga. Božje Mi pravednosti! Ona će dosegnuti takvo stanje kakvo ne može oslikati nijedno pero, niti jezik opisati. Duša koja je ostala vjerna Božjoj Stvari, i koja je nepokolebljivo čvrsto ostala na Njegovom putu, nakon uzašašća bit će obdarena tolikom snagom da će svi svjetovi koje je Svemogući stvorio moći od nje imati koristi. Takva duša predstavlja, po nalogu Idealnoga Kralja i Božanskog Odgojitelja, čisti kvasac koji poboljšava svijet postojanja, pruža moć kroz koju se objavljuju umijeća i čudesa. Razmisli o tome kako brašno treba kvasac da bi nabujalo. Duše koje su simboli odvojenosti kvasac su svijeta. Meditiraj o tome, i budi od zahvalnih.

U nekolicini Naših Ploča osvrnuli smo Se na tu temu, i iznijeli smo različite stupnjeve razvoja duše. Istinu kazujem, ljudska je duša uzvišena iznad svakog napredovanja i nazadovanja. Ona miruje, pa ipak se uzdiže; kreće se, a ipak miruje. Ona u sebi predstavlja dokaz koji svjedoči o postojanju uvjetovanog svijeta, kao i o stvarnosti svijeta koji nema početka ni kraja. Pogledaj san koji si sanjao, kako se, nakon mnogo godina, ponovno odvija pred tvojim očima. Razmisli koliko je neobično otajstvo svijeta koji ti se u tvom snu ukazuje. Promisli u svom srcu o neistraživoj mudrosti Božjoj, i meditiraj o njezinim mnogostrukim objavama …

Pogledaj čudesne dokaze djela ruku Božjih, i promisli o njihovu dosegu i značaju. Onaj Koji je Pečat Proroka rekao je: “Uvećaj moje čuđenje i divljenje Tebi, o, Bože!”

Što se tiče pitanja je li materijalni svijet podložan ikakvim ograničenjima, znaj da razumijevanje te stvari ovisi o samom promatraču. S jedne strane ograničen je; s druge, on nadilazi sva ograničenja. Jedini pravi Bog postojao je oduvijek, i postojat će zauvijek. Njegovo stvaranje, na sličan način, nema početka i neće imati kraja. Međutim, svemu što je stvoreno predhodi uzrok. Ta činjenica, po sebi, predstavlja, bez imalo sumnje, jedinstvo Stvoritelja.

Upitao si Me, nadalje, o prirodi nebeskih sfera. Da bi se shvatila njihova priroda, bilo bi neophodno ispitati značenje aluzija o nebeskim sferama i nebesima izrečenim u drevnim Knjigama, i otkriti karakter njihove povezanosti s ovim materijalnim svijetom te utjecaj koji oni vrše na nj. Svako je srce ispunjeno čuđenjem pred tako zbunjujućom temom, a svaki je um pomućen njezinim tajanstvom. Samo Bog može dokučiti njezino značenje. Učeni ljudi koji su tisućama godina proučavali život zemlje, nisu uspjeli, tijekom dugog promatranja, pojmiti bilo broj bilo starost drugih planeta. Promotri, nadalje, mnogostruke razlike proizašle iz teorija koje su iznijeli ti ljudi. Znaj da svaka stajaća zvijezda ima svoje planete, a svaka planeta svoja stvorenja, čiji broj nijedan čovjek ne može izračunati.

O, ti koji si upro svoje oči u Moj lik! Osvit Slave na ovaj je Dan objavio svoj sjaj, i Glas Najvišega zove. Prije Smo izrekli ove riječi: “Ovo nije dan kad ikoji čovjek smije iskušavati Gospoda svoga. Svakom onom koji je čuo Božji Zov, kako ga je izrekao Onaj Koji je Vrelo Slave, priliči ustati i uzviknuti: đEvo me, evo me, Gospode svih Imena; evo me, evo me, o, Stvoritelju nebesa! Svjedočim da su, kroz Tvoju Objavu, objelodanjene stvari skrivene u knjigama Božjim, i da se obistinilo sve što su Tvoji Glasnici zabilježili u svetim Spisima.'”

~ LXXXIII ~

Razmisli o sposobnosti razumijevanja kojom je Bog obdario bit čovjeka. Ispitaj svoje vlastito ja, i pogledaj kako tvoje gibanje i mirovanje, tvoja volja i namjera, tvoj vid i sluh, tvoj osjet njuha i dar govora, i sve drugo što je s tim povezano ili ga nadilazi, tvoja tjelesna osjetila ili duhovna zapažanja, sve proizlazi iz te iste sposobnosti, i duguje joj svoje postojanje. Toliko je sve to blisko povezano s njom, da, ako za manje od treptaja oka izgubi svoju vezu s njom, svako pojedino od ovih osjetila istoga će trena prestati obavljati svoju funkciju, i biti lišeno sposobnosti očitovanja dokaza svojega djelovanja. Nedvojbeno je jasno i očevidno da je svako od prije spomenutih pomagala bilo ovisno, i uvijek će, glede vlastita ispravna djelovanja, biti ovisno o ovoj sposobnosti, koju valja smatrati znakom objave Onoga Koji je vrhovni Gospodar svega. Kroz Njegovo objavljivanje sva su ova imena i pridjevci bili otkriveni, a ukidanjem Njegova djelovanja oni bivaju uništeni i propadaju.

Bilo bi potpuna neistina ustvrditi da je ova sposobnost ista kao moć vida, budući da je moć vida proizašla iz nje i djeluje u ovisnosti o njoj. Isto bi tako isprazno bilo ustvrditi da je tu sposobnost moguće poistovjetiti sa darom sluha, budući da osjetilo sluha prima od sposobnosti razumijevanja energiju nužnu za izvođenje svojih funkcija.

Taj isti odnos povezuje tu sposobnost sa svime što je bilo prijamnikom ovih imena i pridjevaka u ljudskom hramu. Ta je različita imena i pridjevke proizvelo djelovanje toga znaka Božjega. Neizmjerno je uzvišen taj znak, u svojoj biti i stvarnosti, iznad svih takvih imena i pridjevaka. Naprotiv, sve će, kad se usporedi s njegovim sjajem, izblijediti u potpuno ništavilo i postati zaboravljena stvar.

Kad bi ti u svom srcu promišljao o ovoj božanski određenoj i suptilnoj stvarnosti, znaku objave Vjekovječnoga, Sveslavljenoga Boga, od sada do kraja koji nema kraja, i to koncentriranom inteligencijom i razumijevanjem koje su najveći umovi dosegli ili će doseći u budućnosti, ne bi uspio shvatiti njezino otajstvo niti ocijeniti njezinu vrijednost. Kada priznaš da si nemoćan dosegnuti odgovarajuće razumijevanje te Stvarnosti koja u tebi boravi, spremno ćeš priznati uzaludnosti takvih nastojanja kojima bi ti ili bilo koje od stvorenja mogli pokušati dokučiti otajstvo Živoga Boga, Danice neprolazna sjaja, Drevnoga od vječnosti. To priznanje nemoći na koje zdravo promišljanje mora na koncu navesti svaki um, u sebi je vrhunac ljudskoga razumijevanja, i obilježava kulminaciju čovjekova razvoja.

~ LXXXIV ~

Jedinoga pravoga Boga promatraj kao Onoga Koji je odijeljen od svih stvorenja, i neizmjerno uzvišen iznad njih. Čitavi univerzum odražava Njegovu slavu, dok je On Sâm neovisan o Svojim stvorenjima, i nadilazi ih. To je pravo značenje Božanskoga jedinstva. Onaj Koji je Vječna Istina jedina je Sila Koja sprovodi neospornu vlast nad svijetom stvaranja, slika Koje se odražava u zrcalu čitavoga stvaranja. Svo postojanje o Njemu ovisi, i iz Njega proizlazi izvor održavanja svih stvari. To se podrazumijeva pod Božanskim jedinstvom; to je njegovo temeljno načelo.

Neki, obmanuti vlastitim dokonim maštarijama, umislili su sve stvari poput pridruženika i suradnika Božjih, a sebe zamislili tumačima Njegova jedinstva. Onoga Mi Koji je jedini pravi Bog! Takvi ljudi su bili, i ostat će žrtvom slijepa oponašanja, i valja ih ubrojiti među one koji su skučili i ograničili poimanje Boga.

Pravi vjernik u Jedinstvo Božje jest onaj koji, daleko od toga da pobrka dvojnost s jednošću, ne dopusti da ikakva pomisao o mnogostrukosti zastre njegovo poimanje jedinosti Božje, koji će Božansko Biće smatrati Onim Koji, po samoj Svojoj naravi, nadilazi ograničenja brojeva.

Bit vjerovanja u Božansko jedinstvo znači smatrati jednim te istim Onoga Koji je Objavitelj Božji i Onoga Koji je nevidljiva, nedostižna, nespoznatljiva Bit. To znači da što god pripada prvomu, sva Njegova djela ili učinci, što god On naloži ili zabrani, valja smatrati, u svim svojim aspektima, i u svim uvjetima, i bez ikakva ustručavanja, identičnim Volji Boga Samoga. To je najuzvišenije stanje koje se ijedan istinski vjernik u jedinstvo Božje može ikada nadati doseći. Blažen je čovjek koji dosegne ovo stanje, i bude od onih koji su ustrajni u svojoj vjeri.

~ LXXXV ~

O, Moji sluge! Valja vam osvježiti i oživjeti vaše duše milostivim darovima, koji se izlijevaju na vas u ovom Božanskom Proljeću koje dira u dušu. Danica Njegove velike slave izlila je svoj sjaj na vas, a oblaci Njegove bezgranične milosti zastrli su vas. Koliko li je blizu nagrada onomu koji se nije lišio tako velikoga izobilja, i uspio prepoznati ljepotu svojega Najljubljenijega u ovom, Njegovom novom ruhu.

Recite: O, ljudi! Svjetiljka Božja gori; pazite da žestoki vjetrovi vaše neposlušnosti ne ugase njezino svjetlo. Sada je vrijeme da ustanete i veličate Gospoda Boga vašega. Ne težite za tjelesnim udobnostima, i očuvajte svoje srce čistim i neokaljanim. Zlotvor vreba, spreman zarobiti vas. Učvrstite se protiv njegovih opakih varki, i, vođeni svjetlom imena jedinoga pravoga Boga, izbavite se iz tmine koja vas okružuje. Usredotočite svoje misli na Ljubljenoga, umjesto na same sebe.

Reci: O, vi koji ste skrenuli s puta i zalutali! Božanski Glasnik, Koji ne govori ništa osim istine, najavio vam je dolazak Najljubljenijega. Pogledajte, On je sada došao. Zašto ste klonuli i obeshrabreni? Zašto ostajete tužni kad se Čisti i Skriveni pojavio otkriven među vama? Onaj Koji je i Početak i Svršetak, Onaj Koji je i Mirovanje i Gibanje sada je objavljen pred vašim očima. Pogledajte kako se, na ovaj Dan, Početak odražava u Svršetku, te kako je u Mirovanju začeto Gibanje. To su gibanje proizvele moćne sile koje su oslobodile riječi Svemogućega kroz čitavo stvaranje. Koga god je oživjela njihova životvorna moć, osjetit će poriv doseći dvor Ljubljenoga; a tko god se nje lišio, utonut će u bespovratnu tugu. Uistinu je mudar onaj kojega svijet i sve što je u njemu nije uspjelo odvratiti od prepoznavanja svjetla ovoga Dana, koji neće dopustiti jalovu naklapanju ljudskom da ga skrene s puta pravičnosti. Uistinu je kao mrtav onaj kojega, u čudesnu zoru ove Objave, njezin lahor koji dira u dušu nije uspio oživjeti. Uistinu je zarobljenik onaj koji nije prepoznao Vrhovnoga Iskupitelja, nego je dopustio da mu duša, ojađena i bespomoćna, bude sputana uzama njegovih želja.

O, Moji sluge! Tko god je kušao od ovoga Izvora dosegao je vječni Život, a tko je god odbio piti iz njega kao mrtav je. Reci: O, počinitelji nepravde! Pohlepa vas je spriječila da poslušate slatki glas Onoga Koji je Udovoljitelj. Isperite je iz svojih srdaca, kako bi vam se obznanila Njegova Božanska tajna. Pogledajte Ga jasnoga i blistavoga poput sunca u svom svojemu sjaju.

Reci: O, vi koji ste lišeni razumijevanja! Teška vas patnja slijedi, i iznenada će vas snaći. Trgnite se, kako bi ona, možda, prošla ne oštetivši vas. Priznajte uzvišen značaj imena Gospoda Boga vašega, Koji vam je došao u veličini slave Svoje. On je, uistinu, Sveznajući, Sveposjednik, Vrhovni Zaštitnik.

~ LXXXVI ~

A sad što se tiče tvog pitanja jesu li ljudske duše svjesne jedna druge nakon odvajanja od tijela. Znaj da će se duše ljudi Bahá, koje su ušle i smjestile se u Grimiznoj Arki, družiti i prisno saobraćati jedna s drugom, i da će biti tako tijesno združene u svojim životima, svojim nagnućima, svojim ciljevima i nastojanjima da će biti kao jedna duša. Uistinu one su dobro obaviještene, one jasno vide, i obdarene su razumijevanjem. Tako je naložio Onaj Koji je Sveznajući, Premudri.

Ljudi Bahá, stanovnici Arke Božje, svi su do jednoga uzajamno u potpunosti svjesni svog stanja, i povezani su sponama prisnosti i prijateljstva. No, takvo stanje mora ovisiti o njihovoj vjeri i ponašanju. Oni koji su na istom stupnju i stanju uzajamno su potpuno svjesni sposobnosti, značaja, postignuća i zasluga. Međutim, oni koji su na nižem stupnju, nisu sposobni na odgovarajući način shvatiti stanje, ili procijeniti zasluge onih na višem stupnju. Svatko će svoj udio dobiti od tvoga Gospoda. Blagoslovljen je čovjek koji je okrenuo svoje lice k Bogu, i čvrsto kročio putem Njegove ljubavi, sve dok njegova duša nije poletjela k Bogu, Vrhovnom Gospodu svega, Najmoćnijemu, Oprostitelju, Svemilosrdnomu.

Duše nevjernika će, međutim, – a tomu Ja svjedočim – prilikom posljednjeg izdisaja postati svjesne dobrih stvari koje su im promakle, i oplakivat će svoju nevolju, i ponizit će se pred Bogom. To će nastaviti činiti nakon odvajanja duša od tijela.

Jasno je i očigledno da će svi ljudi, nakon tjelesne smrti, ocijeniti vrijednost svojih djela i uvidjeti sve što su počinile njihove ruke. Prisežem Suncem koje Blista nad obzorjem Božanske moći! Oni koji slijede jedinoga pravoga Boga u trenutku napuštanja ovog života iskusit će takvu radost i veselje kakve bi bilo nemoguće opisati, a one, pak, koji žive u zabludi obuzet će takva strava i užas, i bit će ispunjeni takvim zaprepaštenjem kakvo ništa ne može nadmašiti. Dobro je uz onoga koji je pio birano i nepokvarljivo vino vjere zahvaljujući milosti i mnogostrukim darovima Onoga Koji je Gospod svih Vjera…

Ovo je Dan kad bi miljenici Božji morali upravljati svoje oči k Njegovoj Objavi, i držati se čvrsto svega što ta Objava izvoli otkriti. Izvjesne tradicije prošlih razdoblja ne počivaju ni na kakvim temeljima, dok su uvjerenja koja su njegovali i u svojim knjigama zabilježili prošli naraštaji većim dijelom potpala pod utjecaj želja pokvarenih sklonosti. Ti svjedočiš kako je većina objašnjenja i tumačenja riječi Božjih, trenutačno u optjecaju među ljudima, lišena istine. Njihova neistinitost u nekim je slučajevima izbila na vidjelo kad je razderana koprena koja ih je odjeljivala od istine. Oni sami priznali su neuspjeh u razumijevanju bilo koje riječi Božje.

Naša je namjera pokazati da će, očiste li miljenici Božji svoja srca i uši od ispraznih riječi izrečenih prije, te okrenu li unutrašnjost svojih duša Onomu Koji je Vrelo Njegova Otkrivenja, i svemu što je On objavio, takvo ponašanje biti smatrano visoko zaslužnim u očima Božjim…

Veličaj Njegovo Ime, i budi od zahvalnih. Prenesi Moje pozdrave miljenicima Mojim, koje je Bog izabrao zbog ljubavi prema Njemu, i omogućio im da dosegnu svoj cilj. Slavljen bio Bog, Gospod svih svjetova.

~ LXXXVII ~

A sada što se tiče tvojega pitanja: “Kako to da nije moguće naći nikakve zabilješke o Prorocima koji su bili prije Adama, Oca Čovječanstva, ili o kraljevima koji su živjeli u danima tih Proroka?” Znaj da nedostatak bilo kakvih podataka o njima nije dokaz da zapravo nisu postojali. Činjenicu da o njima nema nikakvih zabilježaka valja pripisati njihovoj krajnjoj udaljenosti, kao i velikim promjenama koje je zemlja pretrpjela od njihova vremena.

Nadalje, ovakvi oblici i načini pisanja kakvi su danas uobičajeni među ljudima bili su nepoznati naraštajima prije Adama. Bilo je čak i doba kada ljudi nisu nikako poznavali umijeće pisanja, i usvojili su sustav u potpunosti drugačiji od onoga koji danas rabe. Da bi se to valjano izložilo bila bi potrebno razrađeno objašnjenje.

Razmisli o razlikama koje su nastale od vremena Adamova. Različiti i nadaleko poznati jezici koje danas govore narodi svijeta u početku su bili nepoznati, kao što su to bila različita pravila i običaji koji danas prevladavaju među njima. Ljudi iz onih vremena govorili su jezikom koji je različit od danas poznatih. Razlike u jezicima nastale su kasnijem dobu, u zemlji znanoj kao Babel.* Dano joj je ime Babel, jer taj izraz znači “mjesto gdje je nastala zbrka jezika.”

Zatim je sirijski postao istaknutim među postojećim jezicima. Sveti Spisi prijašnjih vremena bili su objavljeni tim jezikom. Kasnije se pojavio Abraham, Prijatelj Božji, i izlio na svijet svjetlo Božanske Objave. Jezik kojim je On govorio kad je prešao Jordan postao je poznat po imenu hebrejski (đIbrání), što znači “jezik prelaska.” Knjige Božje i Sveti Spisi bili su tada objavljeni tim jezikom, i tek je nakon dosta vremena arapski postao jezikom Objave…

Osvjedoči se, stoga, kako su brojne i dalekosežne bile promjene u jeziku, govoru, i pismu od dana Adamovih. Koliko li su morale biti veće promjene prije Njega!

Naša namjera u objavljivanju ovih riječi jest pokazati da je jedini pravi Bog, u Svojem najvišem i nadspoznajnom položaju, uvijek bio, i vječno će biti uzvišen iznad hvale i poimanja svih osim Njega. Njegovo je stvaranje uvijek postojalo, a Objavitelji Njegove božanske slave i Danice vječne svetosti bile su od pamtivijeka slane dolje, i bilo im je naloženo da pozovu čovječanstvo k jedinomu pravomu Bogu. Činjenicu da su imena nekih od njih zaboravljena a podaci o njihovim životima izgubljeni valja pripisati poremećajima i promjenama koji su obuzeli svijet.

U određenim knjigama bilo je spomena o potopu koji je izazvao uništenje svega što je postojalo na zemlji, svih povijesnih zapisa, kao i drugih stvari. Štoviše, dogodile su se mnoge kataklizme koje su izbrisale tragove mnogih događaja. Nadalje, među postojećim povijesnim zapisima postoje razlike, a svaki od različitih naroda svijeta ima svoje vlastito računanje razdoblja zemlje i njezine povijesti. Neki svoju povijest prate unazad osam tisuća godina, drugi do dvanaest tisuća godina. Svakom onomu koji je čitao knjigu Júkovu jasno je i očigledno koliko su se razišla izvješća različitih knjiga.

Dao Bog da ti upraviš svoje oči prema Najvećoj Objavi, i u potpunosti zanemariš ove proturječne priče i tradicije.

~ LXXXVIII ~

Znaj po istini da su i bit pravde i njezin izvor utjelovljeni u nalozima koje je propisao Onaj koji je Objavitelj Božjega Bića među ljudima, ako ste od onih koji prepoznaju ovu istinu. On uistinu utjelovljuje najviši, nepogrešivi standard pravde za svo stvaranje. Kad bi Njegov zakon bio takav da utjeruje stravu u srca svih koji su na nebu i na zemlji, taj zakon nije ništa drugo nego objavljena pravda. Strahovi i uznemirenost koje je u srcima ljudi prouzročilo objavljivanje ovoga zakona zaista valja usporediti s plačem dojenčeta odvojenoga od mlijeka svoje majke, ako ste od onih koji razabiru. Kad bi ljudi otkrili namjeru koja pokreće Božju Objavu, jamačno bi odbacili svoje strahove, i, srca ispunjenih zahvalnošću, silnom se radošću veselili.

~ LXXXIX ~

Znaj sigurno da, baš kao što čvrsto vjeruješ da Riječ Boga – slavljen bio On – traje vječno, isto tako moraš vjerovati bez sumnje da njezino značenje nikada ne može biti iscrpljeno. Oni koji su imenovani njezinim tumačima, oni čija srca sadrže njezine tajne, međutim, jedini mogu razumjeti njezinu mnogostruku mudrost. Tko, dakle, čitajući Svete Spise, padne u iskušenje izabrati iz njih što god mu odgovara kako bi posumnjao u autoritet Predstavnika Božjega među ljudima, uistinu je kao mrtav, premda izvana izgleda da hoda i razgovara sa bližnjima, i dijeli s njima njihovo jelo i piće.

O, kad bi Mi svijet samo povjerovao! Kad bi čovječanstvu bile otkrivene sve stvari koje leže pohranjene u srcu Bahá, i kojima Ga je Gospod Bog Njegov, Gospod svih imena poučio, svaki čovjek na zemlji bi zanijemio.

Kako je silno mnoštvo istina koje odora riječi nikada ne može sadržati! Kako je golem broj onih istina koje nikakav izraz ne može na odgovarajući način opisati, čije značenje nikada ne može biti razotkriveno, i koje nije moguće čak ni izdaleka nagovijestiti! Koliko je mnoštvo istina koje ne mogu biti izrečene dok ne dođe za to vrijeme! Baš kao što je rečeno: “Ne može biti objavljeno sve što čovjek zna, niti može biti smatrano pravovremenim sve što on može objaviti, niti može svaki pravovremeni izričaj biti smatran primjerenim sposobnosti razumijevanja onih koji ga čuju.”

Od ovih istina neke mogu biti objavljene samo onoliko koliko mogu primiti spremnici svjetla Našega znanja, i prijamnici Naše skrivene milosti. Preklinjemo Boga da te osnaži Svojom snagom, i omogući ti prepoznati Onoga Koji Izvor svekolikoga znanja, da bi se ti mogao odijeliti od svakog ljudskog saznanja, jer “kakve bi koristi imao bilo koji čovjek koji teži za saznanjem kad je već našao i prepoznao Onoga Koji je Predmet svekolikoga znanja?” Čvrsto uhvati Korijen Znanja, i Onoga Koji je njegovo Vrelo, da bi postao neovisan o svima koji tvrde da su upućeni u ljudsko saznanje, a tvrdnju kojih nijedan jasan dokaz, niti svjedočanstvo ikoje prosvjetiteljske knjige ne može podržati.

~ XC ~

Što god je na nebu i što god je na zemlji izravan je dokaz unutarnje objave pridjevaka i imena Božjih, budući da u svakom atomu leže pohranjeni znakovi koji rječito svjedoče objavi Najvećega Svjetla. Izgleda da, bez moći te objave, nikada ne bi moglo postojati nijedno biće. Kako su sjajne zvijezde znanja koje blistaju u atomu, i kako su široki oceani mudrosti koji se uzdižu u jednoj kapi! A to je na najviši način istina glede čovjeka, koji je, među svim stvorenjima, bio obdaren takvim darovima, i bio izabran za slavu takve počasti. Jer u njemu su u potencijalu objavljeni svi pridjevci i imena Božja do stupnja koji nijedno drugo stvoreno biće nije nadvisilo ili prevladalo. Sva ta imena i pridjevci mogu se primijeniti na njega. Baš kao što je On rekao: “Čovjek je Moje otajstvo, a Ja sam njegovo otajstvo.” Brojni su stihovi koji su bili ponovno objavljivani u svim Nebeskim Knjigama i Svetim Spisima, a izražavaju ovu najistančaniju i najuzvišeniju temu. Baš kako je On objavio: “Sigurno Ćemo im pokazati Naše znakove, u svijetu i u njima samima.” I opet On kaže: “Također i u vama samima; zar nećete, dakle, gledati znakove Božje?” I opet On objavljuje: “I ne budite vi poput onih koji zaboravljaju Boga, i koje je On zbog toga naveo da zaborave same sebe.” U vezi s tim, Onaj Koji je vječni Kralj – neka Mu duše svih koji stanuju u mističnom Svetohraništu budu žrtvovane – rekao je: “Onaj je spoznao Boga koji je upoznao sama sebe.”

… Iz onoga što je bilo rečeno postaje jasno da sve stvari, u svojoj najdubljoj stvarnosti, svjedoče objavi imena i pridjevaka Božjih u sebi. Svaka u skladu sa svojom sposobnošću pokazuje i izražava znanje o Bogu. Toliko je moćna i univerzalna ova objava, da je obuhvatila sve stvari, vidljive i nevidljive. Tako je On objavio: “Ima li išta drugo osim Tebe moć objave koju Ti ne posjeduješ, da bi Tebe moglo objaviti? Slijepo je oko koje Tebe ne vidi.” Slično tome rekao je vječni Kralj: “Ništa nisam vidio, a da nisam Boga u tome vidio, Boga ispred toga, ili Boga iza toga.” Također je zapisano u tradiciji Kumayl: “Pogledaj, svjetlost je zasjala iz zore vječnosti, i – gle!, njezini valovi prodrli su u najdublju stvarnost čovjeka.” Čovjek, najplemenitije i najsavršenije od svih stvorenja, nadvisuje ih u jačini ove objave, i puniji je izraz njezine slave. A od svih ljudi, najsavršeniji, najistaknutiji i najizvrsniji su Objavitelji Sunca Istine. Nikako, sve drugo osim tih Objavitelja živi po djelovanju njihove Volje, a kreće se i postoji kroz izljeve njihove milosti.

~ XCI ~

Među dokazima koji pokazuju istinu ove Objave je i ovaj, da u svakom dobu i Dispenzaciji, kad god bi se nevidljiva Bit objavila u osobi Svojega Objavitelja, određene bi duše, nepoznate i odvojene od svake veze sa svijetom, potražile prosvjetljenje od Sunca Proroštva i Mjeseca Božanskoga vodstva, i dosegli bi Božansku Nazočnost. Zbog toga bi se duhovnici toga doba i oni koji posjeduju bogatstvo tim ljudima izrugivali i ismijavali ih. Baš kako je On objavio glede onih koji su zalutali: “Onda su rekli poglavari Njegova naroda koji nisu vjerovali: đMi u Tebi vidimo samo čovjeka poput nas; a ne vidimo da Te je itko slijedio osim najopakijih i onih nepromišljena suda, i ne vidimo da ste vi imalo bolji od nas; ne, smatramo vas lašcima.'” Prigovarali su tim svetim Objaviteljima, i bunili se govoreći: “Nitko vas nije slijedio osim najbjednijih među nama, onih koji ne zaslužuju pozornost.” Njihov je cilj bio pokazati kako nitko između učenih, bogatih i znamenitih nije povjerovao u njih. Time i sličnim dokazima nastojali su pokazati lažnost Onoga koji ne govori ništa osim istine.

Međutim, u ovoj najblistavijoj Dispenzaciji, ovoj najmoćnijoj Vrhovnosti, određen broj prosvijetljenih duhovnika, ljudi vrhunskoga znanja, učenih zrele mudrosti, dosegao je Njegov Dvor, ispio čašu Njegove božanske Nazočnosti, i bio obdaren čašću Njegove najizvrsnije naklonosti. Oni su se, radi Ljubljenoga, odrekli svijeta i svega što je u njemu…

Sve je njih vodila svjetlost Sunca Božanske Objave i oni su priznali i prihvatili Njegovu istinu. Tolika je bila njihova vjera, da se većina njih odrekla svoje imovine i rodbine, i uhvatila se zadovoljstva Sveslavljenoga. Položili su svoje živote radi svojega Najljubljenijega, i sve svoje predali na Njegovu putu. Njihove su grudi postale mete za strijele neprijatelja, a njihove su glave resile koplja nevjernika. Nije bilo ni jedne zemlje koja nije pila krv ovih utjelovljenja odijeljenosti, niti mača koji nije ranio njihove vratove. Njihova djela sama svjedoče o istini njihovih riječi. Zar ljudima današnjega dana nije dovoljno svjedočanstvo ovih svetih duša, koje su tako slavno ustale da ponude život za svojeg Ljubljenoga da se čitav svijet divio načinu na koji su se žrtvovali? Nije li to dovoljan dokaz protiv nevjere onih koji su zbog sitnice izdali svoju vjeru, koji su prodali besmrtnost zbog onoga što propada, koji su odustali od Kawthara Božanske Nazočnosti zbog slanih izvora, i čiji jedini cilj u životu jest prisvojiti imovinu drugih? Baš kao što si vidio kako su se oni bavili ispraznostima ovoga svijeta, i odlutali od Onoga Koji je Gospod, Najviši.

Budite pošteni: je li prihvatljivo i dostojno pozornosti svjedočanstvo onih čija su djela u skladu s njihovim riječima, čije je vanjsko ponašanje sukladno njihovu unutarnjem životu? Um je zbunjen njihovim djelima, a duša se divi njihovoj čvrstini i tjelesnoj izdržljivosti. Ili je prihvatljivo svjedočanstvo ovih nevjernih duša koje ne izdišu ništa osim daha sebične žudnje, i koje leže zatočene u kavezu svojih dokonih uobrazilja? Poput šišmiša noćnih, oni ne dižu glavu s ležaja ni zbog čega osim da bi slijedili prolazne stvari svijeta, i noću ne nalaze počinka osim u nastojanju unapređivanja ciljeva u svom jadnom životu. Uronjeni u svoje sebične nakane zaboravljaju Božanski nalog. Danju svom dušom trče za svjetovnim koristima, a u noćno doba jedina im je briga udovoljiti svojim tjelesnim požudama. Kojim bi se zakonom ili propisom moglo opravdati činjenicu da ljudi pristaju uz takve ograničene duše i njihovo poricanje a zanemaruju vjeru onih koji su se, Božjega zadovoljstva radi, odrekli svojega života, imetka, svoje slave i dobra imena, dobra glasa i časti?…

S kakvom su ljubavlju, kakvom odanošću, kakvom radošću i svetim zanosom oni žrtvovali svoje živote na putu Sveslavljenoga! Istini toga svi svjedoče. Pa ipak, kako mogu omalovažiti ovu Objavu? Je li ijedno doba bilo svjedokom tako znamenitih događanja? Ako ovi družbenici nisu pravi tragači za Bogom, tko bi se drugi mogao nazvati tim imenom? Jesu li ovi družbenici tražili moć ili slavu? Jesu li čeznuli za bogatstvom? Jesu li cijenili ikoju želju osim Božjega zadovoljstva? Ako su ti družbenici, sa svojim divotnim svjedočanstvom, lažni, tko onda zavređuje za sebe tvrditi da je istinit? Prisežem Bogom? Sama njihova djela dovoljno su svjedočanstvo, i neoboriv dokaz svim narodima na zemlji, kad bi ljudi razmislili u svojim srcima o otajstvima Božanske Objave. “A oni koji djeluju nepravedno uskoro će saznati kakav ih usud očekuje!”…

Razmisli o ovim nesumnjivo iskrenim mučenicima, o čijoj istinoljubivosti svjedoči izrijekom tekst Knjige, i koji su svi, kao što si vidio, žrtvovali svoj život, svoj imetak, svoje žene, svoju djecu, svoje sve, i uzašli u uzvišene odaje rajske. Je li pošteno odbaciti svjedočanstvo tih odijeljenih i uzvišenih bića o istini ove nadmoćne i Slavne Objave, a prihvatljivima smatrati optužbe koje su protiv ove blistave Svjetlosti izrekli nevjerni ljudi, koji su radi zlata napustili svoju vjeru, i koji su radi položaja vođe odbacili Onoga Koji je Prvi Vodič cijeloga čovječanstva? I to, premda je njihov karakter sada otkriven svim ljudima koji su ih prepoznali kao one koji se nikako neće, radi svete Vjere Božje, odreći niti jednog slova niti jednoga naslova svoje privremene vlasti, a kamoli svojega života, imetka i slično.

~ XCII ~

Knjiga Božja širom je otvorena, i Njegova Riječ poziva čovječanstvo k Njemu. Pa ipak, našla se jedva šačica njih voljna pristati uz Njegovu Stvar ili postati sredstva za njezino promicanje. Ta nekolicina bila je obdarena Božanskim Napitkom koji sam može u zlato pretvoriti smeće ovog svijeta, i bila je ovlaštena propisati nepogrešiv lijek za sva zla koja pogađaju djecu ljudi. Nijedan čovjek ne može steći vječni život ukoliko ne prigrli istinu ove neprocjenjive, ove čudesne, ove vrhunaravne Objave.

Priklonite svoje uši, o, prijatelji Božji, glasu Onoga Kojem je svijet nanio nepravdu, i čvrsto stojte uz sve što će slaviti Njegovu Stvar. Uistinu, On izvodi koga god hoće na Svoj pravi Put. Ovo je Objava koja slabima ulijeva snagu, a bogatstvom obdaruje siromašne.

Savjetujte se krajnje prijazno i u duhu savršena prijateljstva, i posvetite dragocjene dane vaših života poboljšanju svijeta i promicanju Stvari Njega Koji je Drevni i Vrhovni Gospod svih. On, uistinu, nalaže svim ljudima ono što je pravo a zabranjuje sve što unizuje njihov položaj.

~ XCIII ~

Znaj da je svaka stvar znak objave Božje. Svaka, prema svojoj sposobnosti, jest i uvijek će ostati znamen Svemogućega. Budući da je On, vrhovni Gospodar svega, htio otkriti Svoju vrhovnost u kraljevstvu imena i pridjevaka, svaka je pojedina stvar, djelovanjem Božanske Volje, postala znakom Njegove slave. Toliko je prodorna i sveopća ova objava da se u čitavom univerzumu baš ništa ne može naći što ne odražava Njegov sjaj. Pod takvim je uvjetima bepredmetno svako razmatranje blizine i daljine… Kad bi Ruka Božanske moći sve stvari lišila toga visokog dara, čitavi svemir postao bi pust i prazan.

Pogledaj, koliko je neizmjerno uzvišen Gospod Bog vaš iznad svih stvorenja! Budi svjedokom veličanstvu Njegove vrhovnosti, Njegovoj vlasti, i vrhovnoj moći. Ako stvari koje je stvorio On – veličana bila Njegova slava – i naložio da budu objaviteljima Njegovih imena i pridjevaka, stoje, zahvaljujući milosti kojom su bile obdarene, uzvišene iznad svake blizine i daljine, koliko silno uzvišenija mora bit Božanska Bit koja ih je pozvala u postojanje?…

Razmisli o onomu što je napisao pjesnik: “Ne čudi se ako mi je moj Najljubljeniji bliži nego moje vlastito ja; čudi se tomu, da sam ja, usprkos takvoj blizini ipak daleko od Njega.”… Razmišljajući o onomu što je Bog objavio, da “Smo čovjeku bliže nego njegova žila kucavica,” pjesnik je, aludirajući na taj stih, izjavio da, iako je objava Najljubljenijega toliko prožela moje biće da mi je On bliži nego moja žila kucavica, ipak, usprkos mojem osvjedočenju o njezinoj stvarnosti i prepoznavanju vlastitoga položaja, ja sam ipak silno udaljen od Njega. To znači da je njegovo srce, koje je sjedište Svemilostivoga i prijestolje gdje boravi sjaj Njegova otkrivenja, zaboravilo svojega Stvoritelja, skrenulo s Njegova puta, sklonilo se od Njegova sjaja, i umrljano je kalom zemaljskih želja.

S tim u vezi valja pamtiti da je jedini pravi Bog u Sebi uzvišen iznad i izvan blizine i daljine. Njegova stvarnost nadilazi takva ograničenja. Njegov odnos prema Njegovim stvorenjima ne poznaje stupnjeva. Činjenicu da su neki blizu a drugi daleko valja pripisati samim objaviteljima.

Da je srce prijestolje u kojemu je smještena Objava Boga Svemilostivoga, potvrđuju sveti izričaji koje Smo ranije objavili. Među njima je i izreka: “Zemlja i nebo ne mogu Me sadržavati; jedino Me može sadržavati srce onoga koji vjeruje u Mene, i koji je vjeran Mojoj Stvari.” Koliko je često ljudsko srce, koje je prijamnik svjetlosti Božje i sjedište objave Svemilostivoga, odlutalo od Onoga Koji je Izvor te svjetlosti i Vrelo te objave. Tvrdoglavost srca je ona koja ga odvlači daleko od Boga, i osuđuje ga na udaljenost od Njega. Ona, pak, srca, koja su svjesna Njegove Nazočnosti, blizu su Mu, i valja smatrati da su se približila Njegovu prijestolju.

Razmisli, nadalje, koliko često čovjek zaboravlja samoga sebe, dok Bog, kroz Svoje sveobuhvatno znanje, ostaje svjestan Svojega stvorenja, i nastavlja izlijevati na njega vidljiv sjaj Svoje slave. Jasno je, stoga, da mu je On, pod takvim okolnostima, bliži nego njegovo vlastito ja. On će, uistinu, takav ostati zauvijek, jer, dok jedini pravi Bog zna sve stvari, opaža sve stvari, i razumije sve stvari, smrtan čovjek sklon je zabludi, i ne zna za otajstva koja leže uvijena u njemu…

Neka nitko ne zamišlja da Naša izjava da su sve stvari znaci objave Božje znači – ne dao Bog – da su svi ljudi, bili oni dobri ili zli, pobožni ili nevjernici, jednaki u Božjim očima. Ona ne nagovještava niti da je Božansko Biće – veličano bilo Njegovo ime i uzvišena Njegova slava – pod bilo kojim okolnostima, usporedivo sa ljudima, ili da može bilo kako biti povezano sa Svojim stvorenjima. Takvu su pogrešku počinili neki budalasti, koji su, uzašavši na nebesa svojih dokonih maštarija, protumačili da Božansko Jedinstvo znači da su sve stvari znaci Božji, i da, dakle, među njima nema nikakve razlike. Neki su ih čak nadišli tvrdeći da su ti znaci ravni i jednaki Bogu Samomu. Milostivi Bože! On je, uistinu, jedan i nedjeljiv; jedan u Svojoj biti, jedan u Svojim pridjevcima. Sve osim Njega postaje ništa kad se nađe licem u lice sa blistavom objavom samo jednoga od Njegovih imena, s ne više nego najbljeđim nagovještajem Njegova sjaja – koliko tek manje kad se suoči s Njim Samim!

Pravičnosti Mi Mojega imena, Svemilostivoga! Pero Najvišega drhti strahovitim drhtajem i teško je potreseno objavljivanjem ovih riječi. Kako je bijedna i beznačajna kap koja hlapi uspoređena s valima i nadimanjem Božjega beskrajnoga i vječnog Oceana, i kako posve vrijedna prijezira mora svaka prolazna i podložna propasti stvar izgledati kad se nađe licem u lice sa nestvorenom, neizrecivom Slavom Vječnoga! Molimo oprost u Boga, Svemoćnoga, za one koji imaju takva uvjerenja, i izriču takve riječi. Reci: O, ljudi! Kako se može nestalna sanja usporediti sa Samoopstojnim, i kako je moguće Stvoritelja prispodobiti s Njegovim stvorenjima, koja su tek poput zapisa Njegova Pera? Nikako, Njegov zapis nadvisuje sve stvari, i očišćen je od svih stvorenja, i neizmjerno je uzvišen iznad njih.

Nadalje, razmisli o znacima objave Božje u njihovu odnosu jednih prema drugima. Može li sunce, koje je samo jedan od tih znakova, po položaju biti smatrano jednakim tmini? Jedini pravi Bog Svjedok Mi je! Nijedan čovjek ne može u to povjerovati, osim ako nije od onih čija srca su skučena a oči im prevarene. Reci: Razmislite o sebi. I vaši nokti i oči dijelovi su vašega tijela. Smatrate li ih jednako važnima i vrijednima? Kažete li: da, reci tad: uistinu ste optužili Gospoda Boga mojega, Sveslavljenoga, za obmanu, jer jedne obrezujete, a druge cijenite poput vlastita života.

Prekoračenje granica vlastita mjesta i položaja nikako nije dopustivo. Cjelovitost svakog mjesta i položaja mora biti očuvana. Time se misli da svaka stvar mora biti promatrana u svjetlu položaja koje joj je naloženo da zauzima.

Valja, međutim, imati na umu da je svaka pojedina stvar, kad je svjetlost Mojega Imena, Sveprožimljućega, izlila svoj sjaj na univerzum, bila, do određenoga stupnja, obdarena sposobnošću vršenja posebna utjecaja, i navedena posjedovati jednu vrlinu. Razmisli o djelovanju otrova. Premda smrtonosan, on, pod određenim uvjetima, posjeduje moć vršenja blagotvorna utjecaja. Sposobnost ulivena u sva stvorenja izravna je posljedica objave ovoga najblaženijega Imena. Slavljen bio On, Koji je Stvoritelj svih imena i pridjevaka! Baci u vatru stablo koje je istrunulo i osušilo se, i boravi pod sjenom zelenoga i dobroga Stabla, i uživaj njegovih plodova.

Ljudi koji su živjeli u danima Objavitelja Božjih većinom su izricali takve nedolične izjave. One su bile poslane dolje iscrpno u objavljenim Knjigama Svetih Spisa.

Uistinu je vjernik u Jedinstvo Božje onaj koji u svakoj stvari prepoznaje objavu Onoga Koji je Vječna Istina, a ne onaj koji tvrdi da stvorenje nije moguće razlikovati od Stvoritelja.

Razmotri, primjerice, objavu svjetlosti Imena Božjega – Odgojitelj. Pogledaj kako su jasni dokazi takve objave u svim stvarima, kako boljitak svih stvari ovisi o tome. Taj je odgoj dvovrsni. Jedan je univerzalni. Njegov utjecaj prožima sve stvari i podržava ih. Zbog tog je razloga Bog uzeo naslov “Gospod svih svjetova.” Drugi je ograničen na one koji su došli u sjenu Njegova imena, i potražili zaklon ove najmoćnije Objave. Oni, međutim, koji nisu uspjeli tražiti ovaj zaklon, lišili su se ove povlastice, i ne mogu imati koristi od duhovne potpore koja je poslana dolje nebeskom milošću ovoga Najvećega Imena. Koliko li je velik ponor postavljen između jednoga i drugoga! Kad bi se podigao veo, i prikazao u punom sjaju položaj onih koji su se u potpunosti okrenuli k Bogu, čitavo stvaranje bi zanijemilo. Istinski će vjernik u Jedinstvo Božje, kao što je već bilo objašnjeno, prepoznati, u vjerniku i u nevjerniku, dokaze objave oba ova Imena. Kad bi ta objava bila povučena, svi bi propali.

Na isti način razmisli o objavi svjetlosti Imena Boga, Neusporedivoga. Pogledaj kako je ta svjetlost obuhvatila cijelo stvaranje, kako svaka pojedina stvar iskazuje znak Njegova Jedinstva, svjedoči stvarnosti Onoga Koji je Vječna Istina, proglašava Njegovu vrhovnost, Njegovu jednost, i Njegovu moć. Ova je objava znak Njegove milosti koja je obuhvatila sve stvari. Međutim, oni koji su Bogu pridružili suparnika nesvjesni su takve objave, i lišeni su Vjere kroz koju se mogu približiti k Njemu i biti s Njim ujedinjeni. Pogledaj kako različiti narodi i plemena na zemlji svjedoče Njegovu jedinstvu, i priznaju Njegovu jednost. Da nije znaka Jedinstva Božjega u njima, nikada ne bi priznali istinu riječi “Nema drugog Boga osim Boga.” Pa ipak, razmisli kako su teško zabludjeli, i skrenuli s Njegova puta. Budući da nisu uspjeli prepoznati Vrhovnoga Objavitelja, prestali su biti ubrojeni među one koji mogu biti smatrani istinskim vjernicima u Jedinstvo Božje.

Ovaj znak otkrivenja Božanskoga Bića u onima koji su Njemu pridružili suparnika može se, na neki način, smatrati odrazom sjaja kojim su osvijetljeni vjernici. Međutim, nitko ne može razumjeti ovu istinu osim ljudi koji su obdareni razumijevanjem. One koji su zaista priznali Jedinstvo Božje valja smatrati prvotnim objavama ovoga Imena. To su oni koji su pili vino Božanskoga Jedinstva iz čaše koju im je pružila ruka Božja, i koji su svoja lica k Njemu okrenuli. Koliko je široka razdaljina koja dijeli ova posvećena bića od onih ljudi koji su toliko daleko od Boga! …

Dao Bog da ti, prodornim vidom, uzmogneš vidjeti, u svim stvarima, znak objave Onoga Koji je Drevni Kralj, i priznati koliko je uzvišeno i odijeljeno od svekolikoga stvaranja to najsvetije i najposvećenije Biće. To je, uistinu, sam korijen i bit vjerovanja u jedinstvo i jedinost Božju. “Bog bijaše sâm; nije bilo nikoga drugog osim Njega.” On je sada ono što je uvijek bio. Nema drugog Boga osim Njega, Jednoga, Neusporedivoga, Svemogućega, Najvišega, Najvećega.

~ XCIV ~

A sada o tvom spomenu postojanja dva Boga. Čuvaj se, čuvaj se, da ne budeš naveden pridružiti suparnika Gospodu Bogu tvojemu. On jest, i oduvijek je bio jedan i sam, bez premca ili Sebi ravna, vječan u prošlosti, vječan u budućnosti, odijeljen od svih stvari, vjekovječan, nepromjenljiv, i samoopstojan. Nikakva družbenika nije odredio Sebi u svojem Kraljevstvu, nikakva savjetnika da Ga svjetuje, nikoga da se s Njim poredi, nikoga da se nadmeće s Njim u slavi. Tomu svjedoči svaki atom univerzuma, a iznad njega stanovnici kraljevstva u visini, oni koji sjede na najuzvišenijim sjedištima, i imena koji su zapamćena pred Prijestoljem Slave.

Posvjedoči u najvećoj dubini svojega srca ovom svjedočanstvu koje je Sam Bog za Sebe izgovorio, da nema drugog Boga osim Njega, da je sve osim Njega bilo stvoreno po Njegovom nalogu, uobličeno s Njegovim dopuštenjem, da podliježe Njegovom zakonu, da je poput zaboravljene stvari kad se usporedi sa sjajnim dokazima Njegove jednosti, i poput ništavila je kad se nađe licem u lice s moćnim objavama Njegova jedinstva.

On je, uistinu, kroz vječnost bio jedan u Svojoj Biti, jedan u Svojim djelima. Bilo koja i svaka usporedba primjenjiva je samo na Njegova stvorenja, a svako poimanje asocijacija pripada samo onima koji Njemu služe. Neizmjerno je uzvišena Njegova Bit iznad opisa Njegovih stvorenja. On jedini zauzima Sjedište nadspoznajna veličanstva, vrhovne i nedostižne slave. Ptice ljudskih srdaca, ma koliko se visoko uzdigle, nikada se ne mogu nadati da će doseći visine Njegove nespoznatljive Biti. On je Onaj Koji je u postojanje pozvao svekoliko stvaranje, Koji je svaku stvar naveo da iznikne na Njegov nalog. Hoće li, dakle, stvar koja je rođena zahvaljujući riječi koju je objavilo Njegovo Pero, a koje je prst Njegove Volje upravio, biti smatrana ravna Njemu, ili utjelovljenje Njegova Ja? Daleko bilo od Njegove slave da ljudsko pero ili jezik natukne o Njegovu otajstvu, ili da ljudsko srce pojmi Njegovu Bit. Sve drugo osim Njega stoji jadno i usamljeno pred Njegovim vratima, svi su nemoćni pred veličinom Njegove moći, svi su samo robovi u Njegovu Kraljevstvu. On je dovoljno bogat da ne treba nijedno biće.

Samu sponu ropskog služenja uspostavljenu između štovatelja i Obožavanoga, između stvorenja i Stvoritelja valja smatrati znakom Njegove milostive naklonosti prema ljudima, a ne pokazateljem bilo kakve zasluge koju oni možda imaju. Tomu svjedoči svaki istinski i razborit vjernik.

~ XCV ~

Znaj da su, u skladu s onim što je Gospod tvoj, Gospod svih ljudi odredio u Svojoj Knjizi, milosti koje je On podario čovječanstvu oduvijek bile, i uvijek će biti bezgranične po svom dosegu. Prva i glavna između tih milosti koju je Svemogući podario ljudima jest dar razumijevanja. Njegova nakana kad je dodijelio takav dar nije bila ništa drugo doli da osposobi Svoje stvorenje da spozna jedinoga pravoga Boga – slavljen bio On. Taj dar čovjeku omogućuje da razabere istinu u svim stvarima, vodi ga onom što je ispravno, i pomaže mu da otkrije tajne stvaranja. Sljedeća po važnosti jest moć vida, glavno pomagalo za funkcioniranje njegova razuma. Osjetila sluha, srca, i slična, na isti način valja ubrojiti među darove kojima je opremljeno ljudsko tijelo. Neizmjerno je uzvišen Svemogući Koji je stvorio te sposobnosti, i objavio ih u ljudskom tijelu.

Svaki pojedini od tih darova nesumnjiv je dokaz veličanstva, moći, vlasti, sveobuhvatnoga znanja jedinoga pravoga Boga slavljen bio On. Razmisli o osjetilu dodira. Posvjedoči kako se njegova moć proširila duž cijeloga ljudskog tijela. Dok su sposobnosti vida i sluha svaka smještene u pojedinačno središte, osjet dodira obuhvaća čitavo ljudsko obličje. Slavljena bila Njegova moć, veličana bila Njegova vrhovnost!

Ti su darovi čovjeku prirođeni. Ono što nadvisuje sve druge darove, po svojoj je prirodi neuništivo i pripada Bogu Samomu, jest dar Božanske Objave. Svako obilje koje je Stvoritelj podario čovjeku, bilo materijalno ili duhovno, podređeno je njoj. Ona je, u svojoj biti, i uvijek će ostati, Kruh koji silazi s Nebesa. To je vrhovno svjedočanstvo Božje, najjasniji pokazatelj Njegove istine, znak Njegove svekolike darežljivosti, zalog Njegova sveobuhvatna milosrđa, dokaz Njegove providnosti koja najviše ljubi, simbol Njegove najsavršenije milosti. Tko na ovaj Dan priznaje Njegovog Objavitelja, doista uživa u ovom najvišem daru Božjem.

Zahvali Gospodu tvomu jer ti je podario tako veliku milost. Podigni svoj glas i reci: Sva hvala Tebi, o, Ti, Željo svakog razumnog srca!

~ XCVI ~

Pero Najvišega neprekidno zove; pa ipak, koliko je malo onih koji su svoje uho priklonili njegovu glasu! Žitelji kraljevstva imena zanimali su se šarenim ruhom svijeta, zaboravljajući da svaki čovjek koji ima oči da vidi i uši da čuje može samo spremno priznati kako blijede njegove boje.

Nov život, u ovom dobu, treperi u svim narodima zemlje; pa ipak nitko nije otkrio njegov uzrok niti opazio njegov razlog. Razmisli o ljudima na Zapadu. Posvjedoči kako su, u traganju za onim što je isprazno i obično, žrtvovali i još žrtvuju nebrojene živote radi njegova uspostavljanja i promicanja. Narodi Perzije su, s druge strane, premda spremnik blistave Objave oštra vida, i sjaja čija uzvišenost i znamenitost je obuhvatila cijelu zemlju, obeshrabreni i potonuli u duboko mrtvilo.

O, prijatelji! Ne zapuštajte vrline kojima ste obdareni, i ne zanemarujte vašu uzvišenu sudbinu. Ne dopustite da vaš trud propadne kroz isprazne maštarije koje su smislila neka srca. Vi ste zvijezde na nebu razumijevanja, dašak koji treperi u osvit dana, blage vode o kojima mora ovisiti sam život svih ljudi, slova ispisana na Njegovomu svetom svitku. Trudite se, u krajnjem jedinstvu, i u duhu savršena prijateljstva, kako bi vam bilo omogućeno dostići ono što dolikuje ovom Božjem Danu. Istinu kazujem, sukob i razdor, i sve ono što je mrsko ljudskom umu nimalo nije dostojno ovoga položaja. Usredotočite svoju energiju na širenje Vjere Božje. Tko god je dostojan tako visoka poziva, neka ustane i promiče je. Tko, pak, nije u mogućnosti, dužnost mu je imenovati onoga koji će, umjesto njega, proglašavati ovu Objavu, čija je moć prouzročila da se zatresu temelji najmoćnijih građevina, koja je svaku planinu smrvila u prah, a svaku dušu prestravila. Kad bi veličina ovoga Dana bila otkrivena u svojoj cijelosti, svaki bi čovjek odbacio bezbroj života u svojoj čežnji za udjelom, pa makar na trenutak, u njegovoj silnoj slavi – a koliko više ovaj svijet i njegova prolazna blaga!

Neka vas vodi mudrost u svim vašim djelima, i čvrsto je se držite. Dao Bog da svi budete osnaženi kako biste mogli izvršiti ono što je Volja Božja, i milostivo potpomognuti kako biste cijenili položaj dodijeljen onim Njegovim miljenicima koji su ustali da Mu služe i veličaju Njegovo ime. Na njima počivala slava Božja, slava svega što je na nebu i svega što je na zemlji, i slava stanovnika najvišeg Raja, neba nad nebesima.

~ XCVII ~

Razmisli o sumnjama koje su u srca naroda u ovoj zemlji ulili oni koji Bogu pridružuju suparnika. “Je li ikako moguće,” pitaju, “bakar pretvoriti u zlato?” Reci, mojega mi Gospoda, moguće je. Međutim, ta tajna leži skrivena u Našem Znanju. Otkrit Ćemo je onomu komu Mi hoćemo. Tko god sumnja u Našu moć, neka upita Gospoda Boga svojega, da mu On otkrije tajnu, i uvjeri ga u njezinu istinu. Činjenica da bakar može biti pretvoren u zlato po sebi je dovoljan dokaz da zlato, na sličan način, može biti pretvoreno u bakar, ako su oni od onih koji razumiju ovu istinu. Moguće je prouzročiti da svaki mineral stekne gustoću, oblik, tvar svakog drugog minerala. Znanje o tome s Nama je u Skrivenoj Knjizi.

~ XCVIII ~

Recite: o, vjerski vođe! Ne mjerite Knjigu Božju mjerama i znanostima koje su uobičajene među vama, jer je Knjiga sama nepogrešiva vaga postavljena među ljude. Na ovoj najsavršenijoj vagi mora se vagati sve što posjeduju ljudi i narodi na zemlji, dok njezinu težinu valja ispitati u skladu s njezinim vlastitim mjerilima, kad biste to samo znali.

Oko Moje ljubazne dobrote gorko plače nad vama, jer niste uspjeli prepoznati Onoga Koga ste dozivali danju i noću, u sumrak i zoru. Pohrlite, o, ljudi, lica čistih kao snijeg i blistavih srdaca, na blagoslovljeno grimizno Mjesto, s kojeg Sadratu’l-Muntahá zove: “Uistinu, nema drugog Boga osim Mene, Zaštitnika Svemoćnoga, Samoopstojnoga!”

O, vjerski vođe! Koji se čovjek među vama može sa Mnom nadmetati u viđenju ili uvidu? Gdje je onaj koji se usuđuje tvrditi da je ravan Meni po izražavanju ili mudrosti? Ne, Mojega Mi Gospoda, Svemilostivoga! Sve na zemlji će proći; a ovo je lice vašeg Gospoda, Svemogućega, Ljubljenoga.

Odredili smo, o, ljudi, da vrhunac i konac svog učenja bude prepoznavanje Onoga Koji je Cilj svog znanja; pa ipak, pogledajte kako ste dopustili da vas vaše učenje ogradi, kao veo, od Onoga Koji je Osvit ovog Svjetla, kroz Koga se otkrila svaka skrivena stvar. Kad biste samo mogli otkriti izvor iz kojeg se razlijeva sjaj ovog izričaja, odbacili biste narode svijeta i sve što oni posjeduju, i primakli se ovom najblaženijem Sjedištu slave.

Recite: Ovo je, uistinu, nebo na kojem je pohranjena Knjiga Majka, kad biste to samo razumjeli. On je Onaj koji je naveo Kamen da uzvikne, i Gorući Grm da podigne glas, na Gori iznad Svete zemlje, i da proglasi: “Kraljevstvo pripada Bogu, vrhovnom Gospodu svega, Svemoćnomu, Koji ljubi!”

Nismo pohodili škole, niti čitali ijednu od vaših rasprava. Priklonite svoje uho riječima ovog Neukoga, kojima vas poziva k Bogu, Uvijekprisutnomu. Bolje je to za vas nego sva blaga ovog svijeta, kad biste to samo shvatili.

~ XCIX ~

Snaga ljudske vjere u Boga izumire u svakoj zemlji; ništa osim Njegova iscjeljujućega lijeka nikada je ne može obnoviti. Hrđa bezbožnosti izjeda vitalne organe ljudskoga društva; što ga drugo osim Eliksira Njegove moćne Objave može očistiti i oživjeti? Je li u ljudskoj moći, o, Hakíme, proizvesti u sastavnim dijelovima bilo koje od sićušnih i nedjeljivih čestica materije tako potpunu preobrazbu da se pretvori u čisto zlato? Ma koliko zbunjujuće i teško to izgledalo, Mi smo ovlašteni izvršiti još veću zadaću – pretvoriti sotonsku snagu u nebesku moć. Sila koja može izvršiti takvu preobrazbu nadilazi sam Eliksir. Samo Riječ Božja može polagati pravo na počast da je obdarena sposobnošću potrebnom za tako veliku i dalekosežnu promjenu.

~ C ~

Glas Božanskoga Vjesnika proglašava s prijestolja Božjega: O, Moji ljubljeni! Ne dopustite da rub Moje svete halje bude uprljan i okaljan stvarima ovoga svijeta, i ne slijedite šapat vaših zlih i pokvarenih želja. Danica Božanske Objave koja blista u punom svojem sjaju na nebu ovoga Zatvora, svjedokom Mi je. Oni čija srca su okrenuta k Onomu Koji je predmet obožavanja cijelog stvaranja moraju, na ovaj Dan, nadići i biti očišćeni od svih stvari, vidljivih i nevidljivih. Ustanu li poučavati Stvar Moju, moraju dopustiti da ih prene dah Onoga Koji je Nesputani, i moraju je širiti zemljom vrlo odlučno, uma potpuno usredotočena na Njega, srca potpuno odvojenih od svih stvari i neovisnih o njima, i duša očišćenih od svijeta i njegovih ispraznosti. Dolikuje im za popudbinu izabrati uzdanje u Boga, i odjenuti se ljubavlju prema Gospodu, Najvišemu, Sveslavljenomu. Učine li tako, njihove će riječi utjecati na one koji ih slušaju.

Kako je velik, kako je silno velik ponor koji dijeli Nas od onih koji se, na ovaj Dan, bave svojim zlim strastima, i koji su svoje nade upravili na stvari zemaljske i njezin prolazan sjaj! Često puta je dvor Svemilosrdnoga bio naizgled toliko lišen bogatstva ovoga svijeta, da su oni koji su živjeli u bliskoj povezanosti s Njim trpjeli tešku oskudicu. Usprkos njihovoj patnji, Pero Najvišega nikada nije htjelo spomenuti, čak niti malo nagovijestiti stvari koje pripadaju ovom svijetu i njegovim bogatstvima. A ako Mu je, bilo kada, bio dan neki dar, taj je dar bio prihvaćen kao znak Njegove milosti prema onomu koji ga je ponudio. Ako bi Nam ikada bilo drago za Našu uporabu prisvojiti sva blaga na zemlji, nitko ne bi imao pravo prozivati Naš autoritet, ili sumnjati u Naše pravo. Bilo bi nemoguće zamisliti bilo koji čin više vrijedan prezira nego u ime Božje moljakati bogatstvo koje ljudi posjeduju.

Nužno je da ti i sljedbenici Onog Koji je Vječna Istina pozovete ljude k svemu što će ih osloboditi od svake vezanosti za zemaljske stvari i očistiti ih od njihova kala, da bi se slatki miris odjeće Sveslavljenoga mogao osjetiti od svih onih koji Ga ljube.

Oni, pak, koji posjeduju bogatstvo, moraju silno brinuti o siromašnima, jer veliku je čast Bog namijenio onim siromasima koji strpljivo ustraju. Života Mi! Nema časti koja se s tom čašću može porediti, osim onoga što Bog blagoizvoli dodijeliti. Veliko je blaženstvo ono koje očekuje siromašne koji strpljivo izdrže i skriju svoje patnje, a dobro je uz bogate koji svoje bogatstvo dijele ubogima i više vole njih nego sebe.

Dao Bog da se siromašni zaposle i potrude zaraditi za život. Ta je dužnost u ovoj najvećoj Objavi propisana svakome, i računa se kao dobro djelo u očima Božjim. Tko god izvršava ovu dužnost, pomoć Nevidljivoga jamačno će ga poduprijeti. On može, kroz Svoju milost, blagom obdariti koga god On poželi. On, uistinu, ima moć nad svim stvarima…

Reci, o, ‘Alí, ljubljenima da je pravičnost najtemeljnija između ljudskih vrlina. Procjena svih stvari mora ovisiti o njoj. Razmisli malo o patnjama i mukama koje je trpio ovaj Zatočenik. Bio sam, sve dane Svojega života izložen milosti Svojih neprijatelja, i svakoga dana trpio Sam, na putu ljubavi Božje, novu patnju. Strpljivo Sam podnosio sve dok se glas o Stvari Božjoj nije proširio diljem zemlje. Kad bi bilo tko sada ustao, i, vođen šaptom ispraznih maštarija koje je oblikovalo njegovo srce, nastojao, javno ili u tajnosti, posijati sjeme razdora među ljudima – bi li se moglo reći da je takav čovjek djelovao pravično? Ne, Onoga Mi Čija moć se pruža iznad svih stvari! Života Mi! Moje srce jadikuje a Moje oči gorko plaču zbog Stvari Božje i zbog onih koji ne razumiju ono što govore i zamišljaju ono što ne mogu shvatiti.

Svim ljudima dolikuje, na današnji Dan, čvrsto se uhvatiti Najvećega Imena, i uspostaviti jedinstvo cijeloga čovječanstva. Nikamo se ne može pobjeći, nikomu se ne može uteći osim Njemu. Bude li ijedan čovjek naveden izgovoriti takve riječi koje će odvratiti ljude od obala Božjega beskrajnog oceana, i zavesti ih da svoja srca uprave na bilo što osim na ovo slavno i objavljeno Biće, koje je uzelo oblik podložan ljudskim ograničenjima – takvoga će čovjeka, ma koliko uzvišen položaj zauzimao, cijelo stvaranje osuditi kao onoga koji se lišio slatkih lahora Svemilosrdnoga.

Reci: Pridržavajte se pravičnosti u vašoj prosudbi, o, ljudi s razumijevanjem u srcu! Onaj koji je nepravedan u svojoj prosudbi lišen je osobina koje odlikuju čovjekov položaj. Onaj Koji je Vječna Istina dobro zna ono što skrivaju grudi ljudi. Njegova dugotrajna popustljivost ohrabrila je Njegova stvorenja, jer On neće razderati nijedan veo sve dok ne dođe određeno vrijeme. Njegovo nenadmašno milosrđe obuzdalo je bijes Njegova gnjeva, i navelo većinu ljudi da zamišljaju kako jedini pravi Bog nije svjestan onoga što su u potaji počinili. Onoga Mi Koji je Sveznajući, Znalac! Zrcalo Njegova znanja odražava potpuno razlučivo, točno i vjerno djela svih ljudi. Reci: Slava Tebi, o, Zatajitelju grijeha slabih i nemoćnih! Veličano bilo ime Tvoje, o, Ti koji opraštaš nemarnima koji se ogrješuju o Tebe!

Zabranili Smo ljudima da slijede maštarije svojih srdaca, kako bi mogli prepoznati Onoga Koji je vrhovni Izvor i Predmet svekolikoga znanja, i prihvatili što god On blagoizvoli objaviti. Pogledaj kako su se upleli u svoje dokone maštarije i jalove uobrazilje. Života Mi! Sami su žrtve onoga što su snovala njihova srca, a ipak to ne opažaju. Jalov i beskoristan je govor njihovih usana, a ipak oni to ne razumiju.

Preklinjemo Boga da blagoizvoli dodijeliti Svoju milost svim ljudima, i omogući im dosegnuti spoznaju o Njemu i o sebi samima. Života Mi! Tko god je spoznao Njega letjet će u beskraju Njegove ljubavi, i bit će odijeljen od svijeta i svega što je na njemu. Ništa na zemlji neće ga skrenuti s njegove putanje, a kamoli oni koji, ponukani šaptom svojih jalovih uobrazilja, govore ono što je Bog zabranio.

Reci: Ovo je Dan u kojem svako uho mora paziti na Njegov glas. Poslušajte Zov Ovoga kojemu naniješe zlo, i veličajte ime jedinoga pravoga Boga, i ukrasite se uresom Njegova spomena, i prosvijetlite svoja srca svjetlom ljubavi spram Njega. To je ključ koji otvara srca ljudi, laštilo koje će očistiti duše svih bića. Onaj koji ne mari za ono što je isteklo iz prsta Volje Božje živi u jasnoj zabludi. Prijateljstvo i ispravno ponašanje znakovi su istinske vjere, prije nego razdor i zloća.

Proglasi ljudima ono što ti je naložio izvršavati Onaj Koji govori istinu i Nosilac je Pouzdanja Božjega. Moja slava bila s tobom, o, ti koji zazivaš Moje ime, čije oči su upravljene prema Mojemu dvoru, i čiji jezik izgovara hvalu tvojega Gospoda, Dobročinitelja.