Ulomci iz spisa Bahá’u’lláha (I – XX)

~ I ~

Hvaljen i slavljen si Ti, o, Gospode, Bože moj! Kako da Tebe spominjem, kad sam uvjeren da nijedan jezik, ma koliko duboka bila njegova mudrost, ne može dostojno veličati Tvoje ime, niti se može ptica ljudskoga srca, ma koliko silno čeznula, nadati da će uzaći na nebo Tvoga veličanstva i znanja.

Opišem li Tebe, o, Bože moj, kao Onoga Koji Sve razabire, uviđam da moram priznati da su Oni Koji predstavljaju najviša Utjelovljenja razbora bili stvoreni zahvaljujući Tvom nalogu. A uzveličam li Te kao Onoga Koji je Premudri, također sam prisiljen priznati da su i sama Vrela Mudrosti bila stvorena kroz djelovanje Tvoje Volje. A proglasim li Te Neusporedivim, ubrzo otkrijem da si One koji predstavljaju najdublju srž jednosti Ti dolje poslao i da su Oni tek pokazatelji Tvojih ruku djela. A nazovem li Te Znalcem svih stvari, moram priznati da su Oni Koji predstavljaju Kvintesenciju znanja samo stvorenja i instrumenti Tvoje Namjere.

Uzvišen, beskrajno uzvišen si Ti iznad nastojanja smrtnika da dokuči Tvoje otajstvo, da opiše Tvoju slavu, ili čak samo nasluti narav Tvoje Biti. Jer što god takva nastojanja uspjela postići, nikad se neće moći ponadati da će prekoračiti granica koje su postavljene Tvojim stvorenjima, jer ti su napori poduzeti po Tvom nalogu, začeti u Tvojoj zamisli. Najuzvišeniji osjećaji koje najsvetiji od svetih mogu izraziti u Tvoju hvalu, i najveća mudrost koju mogu izreći najučeniji ljudi u pokušaju da shvate Tvoju prirodu, svi se oni vrte oko onog Središta Koje je u potpunosti podređeno Tvojoj vrhovnosti, Koje obožava Tvoju Ljepotu, i nadahnuto je pomicanjem Tvoga Pera.

Nikako, ne dopusti, o, Bože moj, da ja izgovorim riječi koje bi nužno uključivale postojanje bilo kakve izravne veze između Pera Tvojeg Otkrivenja i biti svega što je stvoreno. Daleko su, daleko iznad poimanja takve povezanosti Oni Koji su s Tobom u vezi! Sve usporedbe i prispodobe čine nepravdu Stablu Tvojega Otkrivenja i zapriječen je svaki put do razumijevanja Objave Tvoga Ja i Izvora Tvoje Ljepote.

Daleko, daleko bilo od Tvoje slave ono što smrtnik može ustvrditi o Tebi, ili Tebi pripisati, ili hvala kojom Tebe može slaviti! Bilo koja dužnost kojom si propisao Svojim slugama da najviše hvale Tvoje veličanstvo i slavu samo je znak Tvoje milosti njima, da bi se mogli uzvisiti na položaj koji je dodijeljen njihovom najdubljem biću, položaj znanja o vlastitom biću.

Nitko osim Tebe nije, bilo kada, bio u stanju dokučiti Tvoje otajstvo, ili dostojno uzvisiti Tvoju veličinu. Nedostižan i daleko iznad ljudske hvale Ti ćeš zauvijek ostati. Nema drugog Boga osim Tebe, Nedostupnoga, Svemoćnoga, Sveznajućega, Svetoga nad Svetima.

~ II ~

Početak svih stvari jest spoznaja o Bogu, a svršetak svih stvari leži u pomnom izvršavanju svega što je poslano s najvišeg neba Božanske Volje koja prožima sve što je na nebu i sve što je na zemlji.

~ III ~

Otkrivenje, kojemu se od pamtivijeka klicalo kao Svrsi i Obećanju svih Proroka Božjih i najmilijoj želji Njegovih Glasnika, sada je, zahvaljujući prodornoj Volji Svemogućega i Njegovoj neodoljivoj zapovijedi, objavljeno ljudima. Dolazak takvog Otkrivenja naviješten je u svim svetim Spisima. Gledajte sad, kako je, unatoč tom navještenju, čovječanstvo skrenulo s njegova puta i ogradilo se od njegove slave.

Recite: O, vi koji ljubite Jedinoga pravoga Boga! Nastojte uistinu prepoznati i spoznati Njega, i izvršavati Njegove zapovijedi kako valja. Ovo je Otkrivenje po kojem će, prolije li čovjek radi njega i kap svoje krvi, bezbroj mu oceana biti nagrada. Pazite, prijatelji, da ne proigrate tu neprocjenjivu blagodat ili da ne zanemarite njezin uzvišen položaj. Razmislite o mnoštvu života koji su bili i još uvijek bivaju žrtvovani u svijetu koji je obmanuo običan privid, plod jalovih uobrazilja njegovih naroda. Iskažite zahvalnost Bogu, jer ste dosegli želju srca svoga i sjedinili se s Njim Koji je Obećanje svih naroda. Čuvajte, uz pomoć jednoga pravoga Boga – slavljen bio On – čestitost stanja koje ste dosegli, i čvrsto se prihvatite onoga što će promicati Njegovu Stvar. On vam, uistinu, nalaže ono što je ispravno i što vodi uzvišenju čovjekova položaja. Slavljen bio Svemilostivi, Objavitelj ove čudesne Ploče.

~ IV ~

Ovo je Dan u kojem su najodličniji darovi Božji izliveni na ljude, Dan u kojem je Njegova najmoćnija milost ispunila sva stvorenja. Svim je narodima svijeta naloženo da izmire svoja neslaganja i da u savršenom jedinstvu i miru prebivaju u sjeni Stabla Njegove skrbi i ljubazne blagosti. Neka se čvrsto prihvate svega što će, na ovaj Dan, dovesti do uzvišenja njihova položaja i promicanja njihovih najboljih interesa. Sretni su oni kojih se sje tilo Sveslavljeno Pero ,a blagoslovljeni su oni čija Smo imena, zahvaljujući Našem nespoznatljivom nalogu, radije prikrili.

Usrdno molite jednoga pravoga Boga za dopuštenje da se svim ljudima milostivo pomogne da ispune ono što je prihvatljivo u Našim očima. Uskoro će sadašnji poredak biti smotan, a novi rasprostrt umjesto njega. Zaista, Gospod tvoj istinu govori, i Znalac je stvari neviđenih.

~ V ~

Ovo je Dan u kojem se Ocean Božje milosti objavio ljudima, Dan u kojem je Sunce Njegove ljubazne blagosti razlilo svoj sjaj po njima, Dan u kojem su oblaci Njegove dobrostive naklonosti zasjenili cijelo čovječanstvo. Sad je vrijeme da se poniženi razvesele i osvježe okrjepljujućim lahorom ljubavi i bratstva, te živim vodama prijateljstva i milosrđa.

Oni koje Bog ljubi, gdje god se okupljali i koga god susretali, moraju, u svom odnosu prema Bogu te u načinu kojim veličaju Njegovu hvalu i slavu, jasno iskazivati takvu poniznost i pokornost, da svako zrnce prašine pod njihovim stopalima može posvjedočiti o dubini njihove odanosti. Razgovor koji vode ove svete duše morao bi imati toliku snagu da ta ista zrnca prašine zatrepere od njegova utjecaja. Ponašati se moraju tako da im zemlja po kojoj hode nikad ne uzmogne uputiti ovakve riječi: “Mene valja štovati više nego tebe. Jer, osvjedoči se kako strpljivo podnosim breme koje na mene stavlja gospodar. Ja sam oruđe koje svim bićima neprekidno dijeli blagoslove koje mi je povjerio Onaj Koji je Izvor sve milosti. Usprkos časti koja mi je iskazana i nebrojenim dokazima moga bogatstva – bogatstva koje zadovoljava potrebe svih stvorenja – pogledaj kojiko je velika moja poniznost, osvjedoči se s kakvom potpunom pokornošću dopuštam da me gaze noge ljudske…”

Pokazujte strpljivost i blagonaklonost i ljubav jedni prema drugima. Ako netko od vas ne bude mogao razabrati određenu istinu, ili se bude mučio da je razumije, iskažite u razgovoru s njim duh krajnje ljubaznosti i dobre volje. Pomozite mu da uvidi i prepozna istinu, ne smatrajući sebe ni najmanje nadmoćnijima, ili obdarenima većim darovima.

Jedina je dužnost čovjeka na ovaj Dan da dosegne onaj udio iz bujice milosti koji je Bog za njega izlio. Neka nitko, stoga, ne razmišlja o tome koliko je velika ili mala posuda. Nečiji udio može na dlan čovječje ruke stati, udio drugih može ispuniti čašu, a trećih čak i čitavo vjedro.

Svako oko, na ovaj Dan, treba tražiti ono što će najbolje promicati Stvar Božju. On, Koji je Vječna Istina, svjedokom Mi je! Ništa ne može, na ovaj Dan, više nauditi Stvari Božjoj doli nesloga i razdor, sukobljavanje, otuđenje i ravnodušnost među miljenicima Božjim. Izbjegavajte ih, uz pomoć sile Božje i Njegove vrhovne potpore, i trudite se ispreplesti zajedno srca ljudi, u Ime Njega, Ujedinitelja, Sveznajućega, Premudroga.

Molite jedinoga pravoga Boga da vam dopusti kušati okus onih djela koja se čine na putu Njegovu, i uživati slast poniznosti i pokornosti kakve se iskazuju Njega radi. Zaboravite na sebe i svrnite pogled na svog susjeda. Svoje snage upravite k svemu što će podsticati odgoj ljudi. Ništa nije, niti može biti skriveno pred Bogom. Slijedite li Njegov put, Njegovi će se neizmjerni i neprolazni blagoslovi na vas izliti. Ovo je sjajna Ploča, stihovi koje su potekli iz pokretačkog Pera Onoga Koji je Gospod svih svjetova. Promislite o njoj u svojim srcima i budite od onih koji izvršavaju njezine naloge.

~ VI ~

Pogledajte kako su različiti ljudi i narodi na zemlji iščekivali dolazak Obećanoga. Ali, tek što se On, koji je Sunce Istine, objavio, gledajte, svi su se odvratili od Njega, osim onih koje je Bog blagoizvolio voditi. Na ovaj Dan ne usuđujemo Se podići veo koji skriva uzvišen položaj koji svaki istinski vjernik može dostići, jer od radosti koju takvo otkrivanje mora prouzročiti mogli bi neki izgubiti svijest i umrijeti.

Onaj Koji je Srce i Središte Bayána zapisao je: “Klica koja sadrži u sebi potencijale Objave koja će doći zaodjevena je snagom većom od udruženih sila svih onih koji dolaze iza Mene.” I opet je rekao: “Od svih počasti koje Sam uputio Onom Koji će doći poslije Mene, najveća je ova, Moje pismeno priznanje, da nijedna Moja riječ ne može dostojno opisati Njega, niti bilo koji spomen Njega u Mojoj knjizi, Bayánu, može pravedno oslikati Njegovu Svrhu.”

O onomu koji je istražio dubine oceana koji leže skriveni u ovim uznositim riječima, i dokučio njihov značaj, može se reći da je otkrio tračak neiskaziva sjaja kojim je ovo moćno, ovo uzvišeno i najsvetije Otkrivenje bilo zaodjeveno. Prema veličanstvu tako silnog Otkrivenja moguće je zamisliti čast koju moraju zadobiti njegovi vjerni sljedbenici. Pravičnosti mi jedinoga pravoga Boga! Sam dah tih duša u sebi je bogatiji nego sve riznice ovoga svijeta. Sretan je čovjek koji je to dostigao, a jao nemarnima.

~ VII ~

Po istini kazujem, ovo je Dan u kojem čovječanstvo može gledati Lice i čuti Glas Obećanoga. Poziv Božji bio je odaslan, i svjetlo Njegova lika uzdiglo se nad ljudima. Svakom čovjeku priliči iz ploče svog srca izbrisati trag svake dokone riječi, i gledati, otvorena i nepristrana uma, znakove Njegova Otkrivenja, dokaze Njegova Poslanja, i znamenje Njegova sjaja.

Uistinu je velik ovaj Dan! Nagovještaji u svetim Spisima o njemu kao Božjem Danu svjedoče o njegovoj veličini. Duša svakog Proroka Božjeg, svakog Božanskog Glasnika žeđala je za ovim čudesnim Danom. Svi različiti narodi na zemlji također su čeznuli da ga dočekaju. Međutim, tek što se Danica Njegova Otkrivenja objavila na nebu Volje Božje, svi su, osim onih koje je Svemogući blagoizvolio voditi, zanijemili i utonuli u nemar.

O, ti koji si se sjetio Mene! Najžalosnija koprena ogradila je narode na zemlji od Njegova sjaja, i spriječila ih da čuju Njegov zov. Dao Bog da svjetlo jedinstva obuhvati cijelu zemlju i da pečat “Kraljevstvo je Božje” bude otisnut na čelu svih njezinih naroda.

~ VIII ~

Pravičnosti Mi Božje! Ovo su dani u kojima je Bog iskušao srca čitave družbe Svojih Glasnika i Proroka, a iznad njih one koji stoje kao straža nad Njegovim svetim i nepovredivim Svetištem, žitelje nebeskoga Paviljona i stanovnike Hrama Slave. Kako je, dakle, teška kušnja kojoj će morati biti podvrgnuti oni koji Bogu pridružuju suparnika!

~ IX ~

Husayne! Razmisli o oduševljenju s kojim su određeni ljudi i narodi iščekivali povratak Imáma Husayna, čiji su dolazak, nakon pojavljivanja Qá’ima, u prošlim danima prorekli izabranici Boga, slavljen bio On. Ti su sveti ljudi najavili, štoviše, da će se, kad Se objavi Onaj Koji je Izvor mnogostruke milosti Božje, svi Proroci i Glasnici, uključujući i Qá’ima, okupiti u sjeni svetog Stijega koji će Obećani podići. Taj je trenutak sada došao. Svijet je obasjan blistavim sjajem Njegova lika. Pa ipak, pogledajte koliko su daleko ljudi odlutali od Njegova puta! Nitko nije povjerovao u Njega osim onih koji su, kroz moć Gospoda Iména razbili idole svojih jalovih maštanja i pokvarenih želja i ušli u grad osvjedočenja. Na ovaj je Dan i u Ime Njega Samoopstojnoga slomljen pečat na biranom Vinu Njegova Otkrivenja. Milost iz njega izlijeva se na ljude. Napuni svoju čašu i ispij, u Ime Njega, Presvetoga, Svehvaljenoga.

~ X ~

Vrijeme predodređeno za sve ljude i narode na zemlji sada je došlo. Obećanja Božja, kako su zapisana u svetim Spisima, sva su ispunjena. Iz Siona je stigao Zakon Božji, i Jeruzalem i brežuljci i zemlja oko njega ispunjeni su slavom Njegova Otkrivenja. Sretan je čovjek koji u srcu promisli o onom što je objavljeno u Knjigama Boga, Pomoćnika u nevolji, Samoopstojnoga. Razmislite o ovome, vi miljenici Božji, i neka vam uši prate Njegovu Riječ, da biste mogli, zahvaljujući Njegovoj milosti i milosrđu, napiti se iz jasnih voda nepokolebljivosti i postati poput planine čvrsti i postojani u Njegovoj Stvari.

U Knjizi Izaije zapisano je: “U stijenu uđi i u prašinu se skrij zbog straha od Gospoda i pred slavom Njegove veličine.” Nijedan čovjek koji razmišlja o ovom stihu ne može ne priznati veličinu ove Stvari ili posumnjati u uzvišeni značaj ovoga Dana – Dana Boga Samoga. A iza tog stiha slijede ove riječi: “Samo će Gospod uzvišen biti na taj Dan.” To je Dan koji je Pero Svevišnjega slavilo u svim svetim Spisima. Nema u njima nijednog stiha koji ne objavljuje slavu Njegova svetog Imena, niti ima Knjige koja ne svjedoči o veličini ove uzvišene teme. Kad Bismo naveli sve što se tiče ove Objave, a otkriveno je u tim nebeskim Knjigama i svetim Spisima, ova bi Ploča poprimila nemoguće razmjere. Svaki je čovjek, na ovaj Dan, dužan svo svoje povjerenje položiti u mnogostruko obilje Božje, i ustati da širi, s krajnjom mudrošću, istine o Njegovoj Stvari. Tada i samo tada čitavu će zemlju obasjati jutarnje svjetlo Njegova Otkrivenja.

~ XI ~

Sva slava ovom Danu, Danu u kojem su miomirisi milosrđa zapahnuli sva stvorenja, Danu koji je toliko blagoslovljen da se minuli vjekovi i stoljeća nikad ne mogu ponadati da će mu biti takmacem, Danu u kojem se lice Pradavnoga okrenulo prema Svom svetom sjedištu. Ondje su se začuli glasovi svih stvorenja, a povrh njih oni Družbe u visini, kako glasno dozivaju: “Požuri, o, Karmel, jer – gle! svjetlost lica Boga, Vladara Kraljevstva Imena i Uobličitelja nebesa obasjala te.”

Obuzeta silnom radošću, podigla je svoj glas i ovako uskliknula: “Neka moj život bude žrtvovan Tebi, jer Ti si upro Svoj pogled u mene, obdario me Svojim obiljem, i upravio k meni Svoje korake. Zbog razdvojenosti od Tebe, o, Ti, Izvoru vječnoga života, gotovo sam ugasla, a moja udaljenost od Tvojega prisustva spalila mi je dušu. Sva slava Tebi jer si me osposobio da čujem Tvoj zov, jer si me počastio Svojim koracima, i jer si oživio dušu životvornim miomirisom Dana i prodornim glasom Tvojega Pera, glasom koji si odredio za Tvoj zov trublje među Tvojim narodom. A kad je kucnuo čas objavljivanja Tvoje neodoljive Vjere, udahnuo si dašak Svoga duha u Tvoje Pero, i – gle! sve što je stvoreno iz temelja se potreslo, otkrivajući čovječanstvu ona otajstva koja leže skrivena u riznicama Onoga Koji je Posjednik svega stvorenog.”

Čim je njezin glas stigao do tog najuzvišenijeg Mjesta, Mi smo odgovorili: “Zahvali Gospodu svom, o, Karmel. Oganj tvoje razdvojenosti od Mene proždirao te kad se ocean Moga prisustva uzdigao pred tvojim licem, pružajući utjehu tvojim i očima svih stvorenja, i ushitom ispunjajući sve vidljivo i nevidljivo. Raduj se, jer Bog je, na ovaj Dan, uspostavio na tebi svoje prijestolje, tebe učinio istokom Svojih znakova te izvorom dokaza Svoje Objave. Dobro je uz onoga koji kruži oko tebe, koji pronosi objavu tvoje slave, i iskazuje ono čime te obasula darežljivost Gospoda Boga tvojega. Uzmi Kalež Besmrtnosti u ime Gospoda tvojega, Sveslavljenoga, i zahvali Mu, jer On je, kao znak Svog smilovanja prema tebi, pretvorio tvoju žalost u veselje, a tugu tvoju preobrazio u blaženu radost. On, uistinu, ljubi mjesto koje je postalo sjedištem Njegova prijestolja, kojim su kročile Njegove stope, koje je počastio Svojim prisustvom, odakle je uputio Svoj zov, i gdje je Svoje suze lio.

“Zazovi Sion, o, Karmel, i najavi radosne vijesti: Onaj koji je bio sakriven od smrtnih očiju došao je! Njegova svepodvrgavajuća vrhovnost bjelodana je; Njegov sveobuhvatni sjaj objavljen je. Pazi da ne oklijevaš ili zastaneš. Požuri i obiđi Grad Božji koji se spustio s nebesa, nebeska Kaaba oko koje su klanjajući se kružili miljenici Božji, oni čista srca, i družba najuzvišenijih anđela. O, kako silno želim razglasiti svakom mjestu na površini zemlje, i donijeti u svaki njezin grad blagovijest ove Objave – Objave kojoj je privučeno srce Sinaja, i u ime koje Gorući Grm izvikuje: “Bogu, Gospodu nad Gospodarima pripadaju kraljevstva na nebu i zemlji.” Uistinu, ovo je Dan u kojem se i kopno i more raduju ovom navještenju, Dan za koji su spremljene one stvari koje je Bog, dobrotom kakvu ne može pojmiti smrtni um ni srce, namijenio za objavu. Uskoro će Bog zaploviti svojom Arkom na tebi, i objavit će ljude Bahá koji su bili spomenuti u Knjizi Imena.”

Hvaljen bio Gospod svih ljudi, na spomen Čijega su imena zatreperili svi atomi na zemlji, a Jezik Veličajni bio potaknut objaviti ono što je bilo uvijeno u Njegovu znanju i ležalo skriveno u riznici Njegove moći. On, uistinu, kroz moć Svoga Imena, Mogućnik, Svemoćni, Najviši, vladar je svega što je na nebesima i svega što je na zemlji.

~ XII ~

Trgnite se, o, ljudi, u očekivanju dana Božanske pravde, jer obećani trenutak je došao. Čuvajte se da ne propustite shvatiti njegovu važnost i budete ubrojeni među zabludjele.

~ XIII ~

Promislite o prošlosti. Koliki su ljudi, visokog ili niskog položaja, u svim razdobljima, s čežnjom iščekivali dolazak Božjih Objava u posvećenim osobama Njegovih Izabranika. Kako često su iščekivali Njegov dolazak, koliko često su molili da dahne lahor Božanske milosti, a da obećana Ljepota istupi iza koprene koja je skriva i objavi se čitavom svijetu. A kad god su se dveri milosti otvorile i oblaci božanskog izobilja izlili na čovječanstvo, a svjetlost Neviđenoga zasjala nad obzorjem nebeske moći, svi oni zanijekali su Njega, i okrenuli se od Njegovog lica – lica Boga Samoga…

Razmislite, što li je moglo biti povodom takvih djela? Što li je moglo navesti na takvo ponašanje prema Objaviteljima ljepote Sveslavljenoga? Što god da je u prošlosti bilo uzrokom poricanja i oporbe onih ljudi, sada je dovelo do izopačenosti ljudi ovoga doba. Ustvrditi da je Svjedočanstvo Providnosti bilo nepotpuno, te da je zato izazvalo nijekanje ljudi, nije ništa doli otvoreno bogohuljenje. Koliko je daleko od milosti Svedobrostivoga i Njegove providnosti koja ljubi, te nježnih milosti Njegovih, izdvojiti jednu dušu između svih ljudi da bi vodila Njegova stvorenja, pa Mu, s jedne strane, uskratiti punu mjeru Svoga božanskoga svjedočanstva, a s druge, poslati strogu odmazdu na Svoj narod zato što su se odvratili od Njegova Izabranika! Nikako, mnogostruki su darovi Gospoda svih bića, kroz Objavitelje Njegove Božanske Biti, uvijek obuhvaćali zemlju i sve koji na njoj žive. Ni na trenutak Njegova milost nije bila uskraćena, niti su se bujice Njegove ljubazne dobrote prestale izlijevati na čovječanstvo. Takvo se ponašanje, dakle, može pripisati jedino sitnim dušama koje kroče dolinom bahatosti i gordosti, zalutale u divljinama udaljenosti, koje gaze putovima svojih ispraznih uobrazilja, i slijede naloge vođa vlastitih vjera. Glavna im je briga puko suprotstavljanje; jedina im je želja ne uvažiti istinu. Svakom promatraču koji razabire jasno je i očigledno da ti ljudi, da su bili očistili svoje oči, svoje uši i srca od bilo čega što su vidjeli, čuli, i osjetili, jamačno ne bi bili lišeni pogleda na ljepotu Božju, niti bi bili odlutali daleko od boravišta slave, u danima Svakoga od Objavitelja Sunca Istine. Međutim, budući da su odvagnuli svjedočanstvo Božje mjerom vlastita znanja, koje je tek ulomak iz učenja njihovih vjerskih vođa, i našli da se razlikuje od njihova ograničena razumijevanja, ustali su počiniti takva nedolična djela…

Razmislite o Mojsiju! Naoružan štapom nebeske vlasti, urešen bijelom rukom Božanskoga znanja, dolazeći iz Parana ljubavi Božje, rukujući zmijom moći i, vječna veličanstva, odaslao je sa Sinaja svjetlost na svijet. Zazvao je sve narode i plemena na zemlji u kraljevstvo vječnosti, i pozvao ih da uživaju u plodu sa stabla vjernosti. Zacijelo ste svjesni žestoke oporbe faraona i njegovih ljudi, te kamenja jalove uobrazilje koje su ruke nevjernika bacale na to blagoslovljeno Stablo. Toliko da su faraon i njegovi ljudi na posljetku ustali i, uz krajnje napore, vodama neistine i poricanja pokušali ugasiti plamen toga svetog Stabla, zaboravljajući istinu, da nikakva zemaljska voda ne može ugasiti plamen Božanske mudrosti, niti smrtni udari vjetra mogu utrnuti svjetiljku vječne vlasti. Nikako, takva voda može samo pojačati oganj, a takvi vjetri mogu samo osigurati očuvanje svjetiljke, kad biste samo promotrili razboritim okom, i hodili putom Božje svete volje i zadovoljstva…

A kad su dani Mojsija bili okončani, i svjetlost Isusa, blistajući iz Osvita Duha, obuhvatila svijet, sav je narod Izraelov ustao prosvjedujući protiv Njega. Zažagorili su da Onaj Čiji je advent Biblija prorekla nužno mora promicati i ispuniti Mojsijeve zakone, a taj mlađahni Nazarenac, koji je polagao pravo na položaj božanskoga Mesije, ukinuo je zakon o razvodu i o sabatu – najznačajnije od svih Mojsijevih zakona. Nadalje, što je sa znacima Objavitelja koji će tek doći? Taj narod Izraelov još i dan-danas očekuje onog Objavitelja kojega je Biblija navijestila! Koliko se Objava Svetosti, koliko Objavitelja vječne svjetlosti pojavilo od Mojsijeva vremena, a Izrael, uvijen u velove sotonske uobrazilje i lažnih maštarija, ipak još uvijek očekuje da se pojavi idol njegove vlastite izrade sa onakvim znacima kakve je on zamislio! Tako ih je Bog dohvatio zbog njihovih grijeha, ugasio u njima duh vjere, i mučio ih plamenom najstrašnije vatre. A sve to samo zato što je Izrael odbio shvatiti značenje onih riječi koje su bile objavljene u Bibliji glede znakova Objave koja će doći. Budući da nikada nije uhvatio njihovo pravo značenje, a, po vanjštini sudeći, takvi se događaji nikada nisu dogodili, on je stoga ostao uskraćen u prepoznavanju ljepote Isusa i pogleda na Božje Lice. I još iščekuju Njegov dolazak! Od pamtivijeka sve do danas, svi narodi i plemena na zemlji pripijali su se uz takve nestvarne i nedolične misli, i tako su se lišili bistrih voda koje teku iz izvora čistoće i svetosti…

Onima koji su obdareni razumijevanjem jasno je i očigledno da, kad je vatra ljubavi za Isusa progutala koprene židovskih ograničenja, a Njegova vlast bila objelodanjena i dijelom ostvarena, On, Objavitelj neviđene Ljepote, obraćajući se jednoga dana Svojim učenicima, govorio je o Svom odlasku, i uspaljujući u njihovim srcima vatru ostavljenosti, rekao im je: “Odlazim i opet ću vam doći.” A na drugom je mjestu rekao: “Ja odlazim a drugi će doći, Koji će vam reći sve što vam ja nisam rekao, i ispunit će sve što sam ja rekao.” Obje ove izreke imaju samo jedno značenje, kad biste se s Božanskim uvidom zamislili nad Objavama Jedinstva Božjega.

Svaki promatrač koji razabire priznat će da su u Dispenzaciji Kur’ana potvrđeni i Knjiga i Učenje Isusovo. Što se, pak, imena tiče, sâm je Muhamed izjavio: “Ja sam Isus.” Prepoznao je istinitost znakova, proročanstava i riječi Isusovih, i posvjedočio da su sve bile od Boga. U tom smislu, niti Isus kao osoba niti Njegovi spisi ne razlikuju se od Muhameda i Njegove svete Knjige, jer su obojica zastupali Stvar Božju, izricali Njegovu hvalu, i objavljivali Njegove zapovijedi. Tako je Sâm Isus izjavio: “Odlazim i opet ću vam doći.” Razmisli o suncu. Kad bi ono reklo “ja sam sunce od jučer”, govorilo bi istinu. A, kad bi, imajući na umu slijed vremena, ustvrdilo da je različito od onoga sunca, ipak bi govorilo istinu. Slično tome, kad bi se reklo da su svi dani samo jedan te isti, to je ispravno i istinito. A, kad bi se reklo, s obzirom na njihove pojedinačne nazive i oznake, da su različiti, opet je i to istina. Jer, premda su identični, ipak razlikujemo u svakomu posebnu oznaku, specifičan atribut, pojedinačan karakter. U skladu s tim pojmi različitost, raznovrsnost i jedinstvo odlika raznih Objavitelja svetosti, da bi mogao shvatiti što je Stvoritelj svih imena i pridjevaka nagovijestio o otajstvima različitosti i jedinstva, i otkriti odgovor na tvoje pitanje zašto Se vječna Ljepota u mnogobrojnim prigodama nazivala različitim imenima i naslovima…

Kad je Neviđena, Vječna, Božanska Bit prouzročila uzdizanje Danice Muhamedove nad obzorom znanja, među prigovorima koje su Mu uputili židovski duhovnici bio je i onaj da nakon Mojsija neće biti Proroka Božjih. Naravno, u Spisima se spominjala Duša Koja se ima objaviti i Koja će omogućiti napredak Vjere, i promicati interese Mojsijeva naroda, da bi Zakon Mojsijeve dispenzacije obuhvatio cijelu zemlju. Ovako je Kralj vječne slave govorio u Svojoj Knjizi o riječima koje su izrekli oni koji lutaju dolinom udaljenosti i zablude: ” “Ruka Božja”, kažu Židovi, “okovana je”. Okovane bile njihove vlastite ruke; a zbog onoga što su rekli bili su prokleti. Nikako, ispružene su obje ruke Njegove!” “Božja je ruka iznad njihovih ruku.” Premda su komentatori Kur’ana na različite načine iznijeli okolnosti pri objavljivanju ovoga stiha, ti bi trebao nastojati shvatiti njegovu svrhu. On kaže: kako je lažno ono što su židovi zamišljali! Kako može ruka Onoga Koji je uistinu Kralj, Koji je prouzročio da se objavi lik Mojsijev, i dodijelio mu odoru Proroštva – kako ruka Takvoga može biti okovana i sputana? Kako Ga mogu smatrati nemoćnim da podigne još jednoga Glasnika nakon Mojsija? Pogledaj besmislenost onoga što govore; koliko je ono skrenulo s puta znanja i razumijevanja! Promotri kako se, i na ovaj Dan, svi ovi ljudi bave takvim budalastim besmislicama. Više od tisuću godina izgovaraju taj stih, i nesvjesno izražavaju svoj prijekor Židovima, nimalo ne uviđajući da oni sami, otvoreno i zasebno izražavaju osjećaje i vjerovanje židovskoga naroda! Zacijelo si svjestan njihova dokona raspravljanja da je Svekoliko Otkrivenje završilo, da su dveri Božanske milosti zatvorene, da iz danica vječne svetosti neće više izaći nikakvo Sunce, da je Ocean vječnoga obilja zauvijek utišan, i da su se iz Hrama drevne slave Glasnici Božji prestali objavljivati. Tolika je mjera razumijevanja tih uskih, prezira vrijednih ljudi. Ti su ljudi zamislili da je zaustavljen dotok Božje sveobuhvatne milosti i obilnih naklonosti, kojih prestanak nikakav um ne može zamisliti. Sa svih strana ustali su i opasali se tiranijom, i uložili najveći napor ne bi li gorkim vodama svoje isprazne mašte ugasili plamen Božjega Gorućega Grma, zaboravljajući da će kugla moći, u svojem moćnom uporištu, zaštititi Svjetiljku Božju…

Pogledajte kako je vrhovnost Muhameda, Glasnika Božjega, danas vidljiva i jasna među ljudima. Dobro znaš što je snašlo Njegovu vjeru u ranim danima Njegove dispenzacije. Kakve su teške boli ruke nevjernika i zalutalih, duhovnika toga doba i njihovih suradnika, zadale toj duhovnoj Biti, najčistijem i najsvetijem Biću! Koliko mnoštvo trnja i bodlji su posuli po Njegovom putu! Očigledno je da je ta nesretna generacija, u svojoj opakoj i sotonskoj uobrazilji, svaku povredu toga besmrtnoga Bića smatrala načinom dosizanja trajne sreće; toliko da su priznati duhovnici toga doba, kao što su ‘Abdu’lláh-i-Ubayy, Abú

‘Amir pustinjak, Ka’b-ibn-i-Ashraf, te Nadr-ibn-i-Hárith, svi postupali prema Njemu kao prema varalici, i proglasili Ga luđakom i klevetnikom. Takve teške optužbe su iznijeli protiv Njega da prilikom njihova nabrajanja Bog zabranjuje tinti da poteče, Našem peru da se makne, ili stranici da ih podnese. Te zločeste klevete izazvale su ljude da ustanu i muče Ga. A koliko žestoke su te muke, ako su duhovnici toga doba njihovi glavni podstrekači, ako Ga prijavljuju svojim sljedbenicima, protjeruju Ga iz svoje sredine, i proglašavaju Ga nevjernikom! Nije li isto zadesilo ovoga Slugu, čemu su svi posvjedočili?

Zbog tog je razloga Muhamed uzviknuo: “Nijedan Prorok Božji nije podnio patnju kakvu sam Ja podnio.” A u Kur’anu su zapisane sve klevete i prigovori izgovoreni protiv Njega, kao i sve patnje koje je On podnio. Proučite to, da biste možda mogli biti obaviješteni o onomu što je snašlo Njegovu Objavu. Toliko je gorka bila Njegova muka, da povremeno nitko nije razgovarao s Njim i Njegovim pratiocima. Tko god bi se s Njim družio, pao bi žrtvom nesmiljene okrutnosti Njegovih neprijatelja…

Razmisli kako je danas silno drugačije! Pogledaj, koliko je mnogo vladara koji kleče pred Njegovim imenom! Koliko su brojni narodi i kraljevstva koji su potražili zaklon pod Njegovom sjenom, koji su saveznici Njegove vjere, i time se ponose! S govornice silaze danas riječi pohvale, koje, u potpunoj poniznosti, slave Njegovo blagoslovljeno ime; a s visina minareta odzvanja zov koji poziva družbu Njegovih ljudi da Ga veličaju. Čak i oni kraljevi na zemlji koji su odbili prihvatiti Njegovu vjeru i odložiti ruho nevjerovanja, ipak priznaju veličinu i nadmoćno veličanstvo te Danice ljubazne dobrote. Tolika je Njegova zemaljska vlast, čemu dokaze vidiš posvuda. Ta vlast mora biti objavljena i uspostavljena bilo za života svakog Objavitelja Božjega, ili nakon Njegova uzašašća u Njegov pravi stan u kraljevstvima gore…

Jasno je da promjene koje izazove svaka Dispenzacija predstavljaju tamne oblake koje se ispriječuju između oka čovjekova razumijevanja i Božanskog Sunca koje sja iz osvita Božanske Biti. Promisli kako su muškarci generacijama slijepo oponašali svoje očeve, i bili odgajani u skladu s načinima i običajima koji su ustanovljeni prema nalozima njihove Vjere. Kad bi ti muškarci, stoga, iznenada otkrili da je Čovjek Koji je živio među njima, Koji je, u svakom ljudskom ograničenju, bio njima ravan, ustao da ukine svako uspostavljeno načelo koje nalaže njihova Vjera – načela koja su njih stoljećima obuzdavala, a svakoga tko bi im se usprotivio i poricao ih smatrali su nevjernikom, bestidnikom i opakim – zacijelo bi bili zastrti i spriječeni spoznati Njegovu istinu. Te su stvari poput “oblaka” koji zaklanjaju oči onih čije unutarnje biće nije kušalo Salsabil odijeljenosti, niti pilo iz Kawthara znanja o Bogu. Takvi muškarci, kad se upoznaju s tim okolnostima, postanu toliko zastrti da, bez imalo sumnje nevjernikom proglase Objavitelja Božjega, i osude Ga na smrt. Zacijelo si čuo da su se takve stvari događale kroz vjekove, a i sada ih gledaš u ovom dobu.

Moramo, stoga, uložiti krajnji napor da nas, zahvaljujući nevidljivoj pomoći Božjoj, ti mračni velovi, ti oblaci kušnji poslanih s Neba, ne spriječe da gledamo ljepotu Njegova sjajna Lika, te da Ga prepoznamo samo kroz Njega Samoga.

~ XIV ~

Stiže Božansko proljeće, o, Najuzvišenije Pero, jer se bliži slavlje Svemilostivoga. Pokreni se i veličaj pred svim stvorenim ime Božje i hvali slavu Njegovu, tako da se sva stvorenja preporode i obnove. Govori i ne miruj. Sunce blaženstva sja na obzorju imena Našega, Sjajnoga, jer je kraljevstvo imena Božjega urešeno uresom imena tvoga Gospoda, Tvorca nebesa. Ustani pred narodima Zemlje i oboružaj se snagom Moga Najvećeg Imena, i ne budi od onih koji oklijevaju…

Čini mi se da si zastao i da se ne krećeš u skladu s Mojom Pločom. Zar te sjaj Božanskoga Lika zbunio, ili te dokoni govor tvrdoglavih ožalostio i oduzeo ti moć kretanja? Pripazi da te ništa ne odvrati od uzdizanja veličine ovoga Dana – Dana u kojem je Prst veličanstva i moći otpečatio Vino Ponovnog Sjedinjenja, i pozvao sve koji su na nebu i sve koji su na zemlji. Zar više voliš oklijevati kad je lahor koji najavljuje Dan božji već puhnuo nad tobom, ili si od onih koji su kao velom zastrti od Njega?

Nikakvom velu nikada nisam dopustio, o, Gospode svih imena i Stvoritelju nebesa, da me odvoji od prepoznavanja bljeskova Tvojega Dana – Dana koji je luč vodilja cijelomu svijetu, i znamen Pradavnoga svima koji u njemu stanuju. Šutim zbog velova koji su zaslijepili oči Tvojih stvorenja za Tebe, a zanijemio sam zbog prepreka koje su spriječile Tvoj narod da prepozna Tvoju istinu.

Ti znaš što je u meni, ali ja ne znam što je u Tebi. Ti si Sveznajući, Sveznalac. Tako mi Tvoga imena koje nadilazi sva druga imena! Ako me ikada dosegne Tvoj svemoćni i sveobvezujući nalog, dat će mi moć da oživim duše ljudi, kroz Tvoju najuzvišeniju Riječ, koju sam čuo kad ju je izrekao Tvoj Jezik moći u Tvom Kraljevstvu slave. Omogućit će mi da najavim objavu Tvojega blistavog lika, kroz koji je ono što je ležalo skriveno od očiju ljudi bilo objavljeno u ime Tebe, Prejasnoga, vrhovnoga Zaštitnika, Samoopstojnoga.

Možeš li ti, o, Pero, otkriti ikoga osim Mene na ovaj Dan? Što se dogodilo sa stvaranjem i njegovim pojavama? A što je s imenima i njihovim kraljevstvom? Kamo su otišla sva stvorenja, bilo viđena ili neviđena? Što je sa skrivenim tajnama univerzuma i njegovih objava? Pogledaj, čitavo stvaranje je minulo! Ništa ne ostaje osim Mojega Lica, Vjekovječnoga, Sjajnoga, Sveslavljenoga.

Ovo je Dan u kojem ništa ne može biti viđeno osim sjaja Svjetla koje blista s lica Tvoga Gospoda, Milostivoga, Darivatelja. Uistinu, učinili smo da svaka duša izdahne zahvaljujući Našoj neodoljivoj i svepodvrgavajućoj vlasti. Zatim Smo pozvali u postojanje novo stvaranje, kao zalog Naše Milosti ljudima. Ja sam, uistinu, Darivatelj, Pradavni.

Ovo je Dan kad nevidljivi svijet viče: “Veliko je tvoje blaženstvo, o, zemljo, jer si postala podnoškom Božjom i izabrana si za sjedište Njegova moćnog prijestolja.” Kraljevstvo slave kliče: “O, kad bi moj život bio tebi žrtvovan, jer je Miljenik Svemilosrdnoga uspostavio na tebi svoju vladavinu, snagom Imena Njegova koje je obećano svim stvorenjima, prošlim ili budućim.” Ovo je Dan u kojem je svaka mirisava stvar izvela svoj miomiris iz mirisa Moje odore – odore koja je izlila svoj miris na sva stvorenja. Ovo je Dan u kojem su bujice vječna života izbile iz Volje Svemilostivoga. Požurite, srcem i dušom, i napijte se do mile volje, o Družbo kraljevstva višnjega!

Reci: On je Onaj Koji je Objava Onoga Koji je Nespoznatljivi, Nevidljivi od Nevidljivih, kad biste to samo mogli spoznati. On je Onaj koji je ogolio pred vama skriveni štovani Dragulj – kad biste ga tražili. On je Onaj jedini Ljubljeni svih stvari, bilo prošlih ili budućih. O, kad biste svoja srca i nade u Njega položili!

Čuli smo glas tvoje molbe, o, Pero, i oprostili tvoju šutnju. Što li te je tako teško zbunilo?

Opijenost Tvojom nazočnošću, o, Ljubljeni svih svjetova, spopala me i obuzela.

Ustani, i proglasi cijelom stvaranju vijesti da je Onaj Koji je Svemilostivi upravio Svoje korake prema Ridvanu i ušao. Povedi, tada, ljude prema vrtu ushita koji je Bog učinio Prijestoljem Svoga Raja. Izabrali smo tebe da budeš naša najmoćnija Trublja, čiji zov treba označiti uskrsnuće čitava čovječanstva.

Reci: Ovo je Raj na čijem je lišću vino izričaja utisnulo svjedočanstvo: “Onaj koji je bio skriven od očiju ljudi objavljen je, opasan vlašću i snagom!” Ovo je Raj kojega šum lišća proglašava: “O, vi koji nastanjujete nebo i zemlju! Pojavilo se ono što se nikada prije nije pojavilo. Onaj, Koji je od pamtivijeka skrivao Svoje Lice od očiju stvaranja sada je došao.” Iz šapta lahora koji leprša među njegovim granama dopire povik: “Onaj Koji je vrhovni Gospod svega objavljen je. Kraljevstvo je Božje,” dok se iz tekućih voda čuje mrmor: “Sve se oči raduju, jer Onaj Kojega nitko nije gledao, u Čiju tajnu nitko nije proniknuo, podigao je veo slave, i otkrio lice Ljepote.”

Unutar ovoga Raja, a s visina njegovih najuzvišenijih odaja Djeve Nebeske uskliknule su i uzviknule: “Radujte se, o, vi, stanovnici kraljevstva višnjega, jer zvone prsti Onoga Koji je Pradavni, u ime Sveslavljenoga, Najvećega Zvona, posred srca nebesa. Ruke obilja pronijele su vrč vječnoga života. Priđite, i napijte se. Zdravo se naužijte, o, vi koji ste istinsko utjelovljenje čežnje, vi koji ste oličenja silne žudnje!”

Ovo je Dan u kojemu je Onaj Koji je Objavitelj imena Božjih istupio iz Svetišta slave, i proglasio svima koji su na nebu i svima koji su na zemlji: “Odložite vrčeve Rajske i sve vode životvorne koje oni sadrže, jer – gle! ljudi Bahá ušli su u blistavo boravište Božanske Prisutnosti, i pili vina ponovna sjedinjenja, iz kaleža ljepote njihova Gospoda, Sveposjednika, Svevišnjega.”

Zaboravi na svijet stvaranja, o, Pero, i okreni se k licu tvoga Gospoda, Gospoda svih imena. Ukrasi, tada, svijet uresom milosti tvoga Gospoda, Kralja dana vječnosti. Jer Mi osjećamo miomiris Dana u kojem je Onaj Koji je žudnja svih naroda izlio na kraljevstva neviđenih i viđenih sjaj svjetlosti Svojih najizvrsnijih imena, i obavio ih zrakama zvijezda Svojih najnježnijih milosti – milosti koje nitko ne može procijeniti osim Njega, Koji je svemogući Zaštitnik čitavoga stvaranja.

Ne gledaj na stvorenja Božja nikako drugačije nego okom blagosti i milosrđa, jer Naša providnost koja ljubi prožela je sva stvorenja, a Naša je milost obuhvatila zemlju i nebesa. Ovo je Dan u kojemu istinski sluge Božji uživaju životvorne vode ponovna sjedinjenja; Dan u kojemu oni koji su Njemu bliski mogu piti iz mirne rijeke besmrtnosti, a oni koji vjeruju u Njegovo jedinstvo, vino Njegove Prisutnosti, ako prepoznaju Onoga Koji je Najviši i Konačni Kraj svega, u Kojemu Jezik Veličanstva i Slave izriče zov: “Kraljevstvo je Moje. Ja Osobno jesam, po Mom vlastitom pravu, njegov Vladar.”

Privucite srca ljudska kroz zov Njega, jedinoga Ljubljenoga. Recite: Ovo je Glas Božji, kad biste ga samo poslušali. Ovo je Osvit Objave Božje, kad biste to samo znali. Ovo je Ishodište Stvari Božje, kad biste je samo prepoznali. Ovo je izvor zapovijedi Božje, kad biste samo sudili pravo. Ovo je objavljena i skrivena Tajna; kamo sreće da je uspijete vidjeti. O, narodi svijeta! U Moje ime koje nadilazi sva imena, odbacite stvari koje posjedujete, i uronite u ovaj Ocean u čijim dubinama leže skriveni biseri mudrosti i izričaja, ocean koji se uzdiže u ime Mene, Svemilosrdnoga. Tako vas poučava Onaj uz Kojega je Knjiga Majka.

Ljubljeni je došao. U desnoj Mu je ruci zapečaćeno vino Njegova imena. Sretan li je čovjek koji se Njemu okrene, ispije svoju čašu i uzvikne: “Slava Tebi, oj, Objavitelju znakova Božjih!” Tako mi pravičnosti Svemogućega! Moć istine objavila je svaku skrivenu stvar. Svi su darovi Božji poslani kao znak milosti Njegove. Vode života vječnoga u svojoj su punoći bile ponuđene ljudima. Svaku je čašu Ljubljeni svojom rukom nosio. Priđite, i ne oklijevajte, pa makar na trenutak.

Blaženi su oni koji su se uzdigli na krilima odvojenosti i dosegli stanje koje, po nalogu Božjem, zasjenjuje svo stvaranje, pa ih ni jalove maštarije učenih, ni mnoštvo onih na zemlji nisu uspjeli odvratiti od Njegove Volje. Tko je onaj među vama, o, ljudi, koji će se odreći svijeta, i približiti Bogu, Gospodu svih imena? Gdje naći onoga koji će, kroz moć Mojega imena koje nadilazi sve stvoreno, odbaciti sve što posjeduje, i svom snagom se uhvatiti stvari koje mu je Bog, Znalac viđenoga i neviđenoga, naložio izvršavati? Tako je Njegovo obilje bilo poslano dolje ljudima, Njegovo svjedočanstvo ispunjeno, a Njegov dokaz zablistao nad Obzorom milosrđa. Golemu će nagradu dobiti onaj koji je povjerovao i uskliknuo: “Hvaljen si Ti, o, Ljubljeni svih svjetova! Veličano bilo ime Tvoje, o, Ti, žudnjo svakog razboritoga srca!”

Silno se radujte, o, ljudi Bahá, kad se spominjete Dana najveće sreće, Dana u kojem je Jezik Pradavnoga probesjedio, kad je ostavio Svoj Dom, na putu k Mjestu s kojega je na sva stvorenja izlio sjaj Njegova imena, Svemilosrdnoga. Bog Nam je svjedok. Kad bismo otkrili skrivene tajne toga Dana, svi koji žive na zemlji izgubili bi svijest i izdahnuli, osim onih koje bi sačuvao Bog, Svemogući, Sveznajući, Premudri.

Tako opojno djeluju riječi Božje na Onoga Koji je Objavitelj Njegovih nepobitnih dokaza, da se Njegovo Pero ne može više micati. Ovim riječima zaključuje On Svoju Ploču: “Nema Boga osim Mene, Najuzvišenijega, Najmoćnijega, Najizvrsnijega, Sveznajućega.”

~ XV ~

Pero Objave uzvikuje: “Na ovaj Dan Kraljevstvo pripada Bogu!” Jezik Moći poziva: “Na ovaj Dan sva vlast, uistinu, jest Božja!” Feniks iz kraljevstava višnjih kliče sa besmrtne Grane: “Slava svake veličine pripada Bogu, Neusporedivomu, Sveobvezujućemu!” Mistična Golubica proglašava iz svojega blaženog luga u vječnomu Raju: “Izvor svekolikoga obilja dolazi, na ovaj Dan, od Boga, Jedinoga, Oprostitelja!” Ptica s Prijestolja pjeva svoju pjesmu u svojim zaklonima svetosti: “Vrhovnu vlast, na ovaj Dan, valja pripisati nikomu drugomu nego Bogu, Onomu Koji nema ravna niti premca, Koji je Najmoćniji, Svepodvrgavajući!” Najdublja bit svih stvari u svim stvarima izriče svjedočanstvo: “Sav oprost teče, na ovaj Dan, od Boga, s Kojim se nitko ne može usporediti, s Kojim nitko ne može biti sravnjen, Zaštitnika Vrhovnoga svih ljudi, i Zatajitelja njihovih grijeha!” Kvintesencija Slave podigla je svoj glas iznad Moje glave, i iz takvih visina kakve niti pero niti jezik nikako ne mogu opisati izvikuje: “Bog mi je svjedok! On, Drevni od vječnih dana stigao je, opasan veličanstvom i snagom. Nema drugog Boga osim Njega, Sveslavljenoga, Svemogućega, Višnjega, Premudroga, Sveprodornoga, Svevidećega, Sveznajućega, Zaštitnika Vrhovnoga, Izvora vječne svjetlosti!”

O, slugo Moj, koji si tražio zadovoljstvo Božje i čvrsto se držao Njegove ljubavi na Dan kad su svi osim nekolicine ljudi obdarenih uvidom odbjegli od Njega! Uzvratio ti Bog, kroz milost Svoju, obilnom, i nepromjenljivom i vječnom nagradom, jer si ti tražio Njega na Dan kad su sve oči bile zaslijepljene. Znaj da, kad Bismo ti otkrili samo kaplju iz pljuskova koji su se, zbog naloga Božjega, iz ruku zavidnih i zlobnih izlili na Nas, ti bi zaridao gorkim plačem, i danju i noću bi oplakivao Našu patnju. O, kamo sreće da se nađe razborita i razumna duša koja bi prepoznala divote ove Objave – divote koje proglašavaju vrhovnost Božju i veličinu njezine moći. O, kad bi takav čovjek ustao i, u potpunosti Boga radi, opominjao ljude, zasebno i javno, ne bi li se možda trgnuli i pomogli Ovomu komu učiniše na žao, Koga su počinitelji nepravde tako teško povrijedili.

Čini Mi se da čujem glas Duha Svetoga kako zove iza Mene govoreći: izmijeni Svoju temu, promijeni Svoj ton, da se ne ražalosti srce onoga koji je svoj pogled upro u Tvoje lice. Reci: Ja ni od koga nisam, zahvaljujući milosti Božjoj i Njegovoj moći, zatražio pomoć u prošlosti, niti Ću od ikoga zatražiti pomoć u budućnosti. On je Onaj Koji Mi je pomogao, snagom istine, za vrijeme Moga progonstva u Iraku. On je Onaj Koji Me je zaklonio Svojom zaštitom kad su se narodi na zemlji Meni suprotstavljali. On je Onaj Koji Mi je omogućio da otputujem iz grada obavijen takvim veličanstvom, kakvo nitko, osim poricatelja i zlobnih, ne može ne priznati.

Reci: Moja je vojska Moje oslanjanje na Boga; Moj je narod snaga Moga uzdanja u Boga. Moja ljubav Moj je stijeg, a Moj je pratilac spomen na Boga, Vrhovnoga Gospodara svega, Najmoćnijega, Sveslavljenoga, Neuvjetovanoga.

Ustani, o, putniče na stazi Ljubavi Božje, i pomozi Stvar Njegovu. Reci: Ne razmijeni ovoga Mladića, o, narode, za taštine ovoga svijeta ili slasti neba. Pravičnosti mi jedinoga pravoga Boga! Jedna vlas Njegova nadvisuje sve što je na nebu i sve što je na zemlji. Pazite, o, ljudi, da ne padnete u iskušenje odreći se Njega u zamjenu za zlato i srebro koje posjedujete. Neka Njegova ljubav bude spremište blaga za vaše duše, na Dan kada vam ništa osim Njega neće koristiti, na Dan kada će svaki stup zadrhtati, kada će se čak i kože ljudske nabirati, kada će sve oči gledati gore u užasu. Reci: O, ljudi! Bojte se Boga, i ne odvraćajte se s prezirom od Njegove Objave. Padnite ničice na lica pred Bogom, i slavite Njegovu hvalu danju i noću.

Neka ti duša zasja plamenom ove neugasive Vatre koja gori usred srca svijeta, toliko da vode univerzuma budu nemoćne ohladiti njezin žar. Spomeni se, tada, tvoga Gospoda, da bi možda tvoje riječi opomenule nemarne među Našim slugama, a razveselile srca pravednika.

~ XVI ~

Reci: O, ljudi! Ovo je Dan bez premca. Bez premca, isto tako, mora biti jezik koji slavi hvalu žudnje svih naroda, i bez premca djelo koje nastoji biti prihvatljivo u Njegovim očima. Čitava ljudska vrsta čeznula je za ovim Danom, ne bi li on, možda, ispunio ono što uistinu dolikuje njegovu položaju, i dostojno je njegove sudbine. Blagoslovljen je čovjek kojega stvari svijeta nisu uspjele odvratiti od prepoznavanja Onoga Koji je Gospodar svega.

Toliko je oslijepilo srce ljudsko da niti uništenje grada, niti razaranje planine do prašine, čak ni pucanje zemlje ne mogu otresti njegovu obamrlost. Nagovještaji izrečeni u Spisima razmotani su, i znakovi zabilježeni u njima objavljeni su, a proročki zov neprekidno je odašiljan. A ipak svi, osim onih koje je Bog ljubazno vodio, obnevidjeli su u opijenosti svojega nemara!

Osvjedoči se kako svijet svakoga dana pogađa nova nesreća. Njegova se patnja neprekidno produbljuje. Od trenutka kad je Suriy-i-Ra’ís (Ploča upućena Ra’ísu) bila objavljena pa do danas, niti se svijet smirio, niti su srca ljudi uspokojena. Jednom su ga prigodom uznemirile razmirice i sukobi, drugom prigodom grčio se u ratovima, i pao žrtvom trajnih boleština. Njegova se bolest približava stupnju posvemašnjega beznađa, jer je pravi Liječnik spriječen pružiti lijek, dok je nevještim vidarima u naklonosti dana puna sloboda djelovanja…. Prah pobune zakrio je srca ljudi, i zaslijepio njihove oči. Uskoro će uvidjeti posljedice onoga što su njihove ruke počinile na Dan Božji. Tako vas upozorava Onaj Koji je Sveznajući, po nalogu Jednoga Koji je Najmoćniji, Svemogući.

~ XVII ~

Tako mi Onoga Koji je Veliko Navještenje! Svemilostivi je došao obavijen nedvojbenom vlašću. Vaga je bila određena, i svi oni koji stanuju na zemlji bili su okupljeni. Trublja je zasvirala, i -gle!, sve su oči s užasom pogledale gore, a srca svih koji su na nebu i svih na zemlji zadrhtala su, osim onih koje je dašak stihova Božjih oživio, i koji su se odijelili od svih stvari.

Ovo je Dan u kojem će zemlja izreći svoje vijesti. Počinitelji nepravde njezin su teret, kad biste vi to mogli razbrati. Mjesec dokonih maštarija razbijen je, a nebo je ispustilo opipljiv dim. Vidimo ljude pale nisko, zaprepaštene strahom od Gospoda, Svemogućega, Najmoćnijega. Izvikivač je viknuo, i ljudi su bili otrgnuti, toliko je velik bio jar Njegova gnjeva. Ljudi na lijevoj strani stenju i jauču. Ljudi na desnoj strani borave u plemenitim stanovima: piju Vino koje je uistinu život iz ruku Svemilostivoga, i zaista su blaženi.

Zemlja se zatresla, i planine su nestale, i pred Nama su se pojavili anđeli svih stupnjeva. Većina ljudi zbunjena je u svojoj opijenosti i nosi na licima dokaze srdžbe. Tako Smo okupili počinitelje nepravde. Vidimo ih kako jure prema svom idolu. Reci: nitko na ovaj Dan neće biti siguran od Božjega naloga. Ovo je uistinu tužan Dan. Pokazujemo im one koji su ih zaveli. Oni ih vide, ali ih ne prepoznaju. Njihove su oči opijene; ti su ljudi zaista slijepi. Njihovi su dokazi klevete koje su izrekli; njihove je klevete osudio Bog, Pomoćnik u nevolji, Sasmoopstojni. U njihovim je srcima Opaki raspirio zlo, i pogađa ih patnja koju nitko ne može odvratiti. Oni hitaju prema zlomu, noseći popis počinitelja nepravde. Takva su djela njihova.

Reci: Nebesa su presavijena skupa, i zemlju On drži u Svojoj šaci, a počinitelje opačine On drži za čeoni pramen kose, pa ipak oni ne shvaćaju. Oni piju ustajale vode, a ne znaju to. Reci: Povik je odaslan, i ljudi su istupili iz svojih grobova, i ustajući gledaju oko sebe. Neki su požurili doseći dvor Boga Milostivoga, drugi su pali licem u vatru paklenu, dok su treći izgubljeni u svojoj bezumnosti. Stihovi Božji objavljeni su, a ipak su se okrenuli od njih. Njegov je dokaz objelodanjen, a ipak su ga nesvjesni. A kada gledaju lice Svemilostivoga, njihova vlastita lica se rastuže, dok se zabavljaju. Oni žure prema Vatri paklenoj, a zabunom je smatraju svjetlom. Daleko od Boga bilo ono što oni u ludosti zamišljaju! Reci: Veselili se vi ili pucali od bijesa, nebesa su razvaljena i Bog je sišao, obavijen blistavom vlašću. Sva stvorenja čujemo kako uzvikuju: “Kraljevstvo pripada Bogu, Svemogućemu, Sveznajućemu, Premudromu.”

Znaj, nadalje, da su Nas bacili u patnje u Zatvoru, i okružili Nas četama nasilništva, kao posljedica onoga što su počinile ruke nevjernika. Toliki je, međutim, ushit koji je Mladić iskusio, da se nikakva zemaljska radost s njim ne može usporediti. Tako mi Boga! Bol koju trpi od ruku svojih tlačitelja nikada ne može ožalostiti Njegovo Srce, niti ga može rastužiti nadmoć onih koji su odbacili Njegovu istinu.

Reci: Patnja je obzorje Moje Objave. Danica milosti nad njim sja, i izlijeva svjetlo koje ni oblaci dokonih maštarija ljudi niti jalova uobrazilja nasilnika ne može potamniti.

Slijedi stope svojega Gospoda, i spomeni se slugu Njegovih onako kako se i On spominje tebe, neometen bilo galamom nemarnih bilo mačem neprijatelja… Širi naokolo slatke mirise Gospoda, i ne oklijevaj, pa makar djelić trenutka, u službi Njegovoj Stvari. Približava se dan kad će biti proglašena pobjeda tvoga Gospoda, Koji vječno prašta, Najdarežljivijega.

~ XVIII ~

Reci: Mi smo naveli rijeke Božanskoga izričaja da poteku iz Našega prijestolja, da bi nježne vlati mudrosti i razumijevanja mogle niknuti iz tla vaših srdaca. Nećete li biti zahvalni? Oni koji preziru pokloniti se svom Gospodu bit će od onih koji su odbačeni. A, ma koliko da smo im ponavljali Naše stihove, oni ustraju u oholu preziru, i u teškoj povredi Njegovih zakona, a ne znaju to. A što se tiče onih koji nisu povjerovali u Njega, bit će u sjeni crna dima. “Čas” im je kucnuo dok su se zabavljali. Uhvaćeni su za čeoni pramen kose, a ipak to ne znaju.

Ono što mora doći došlo je iznenada; pogledajte kako od toga bježe! Neizbježno se dogodilo; posvjedočite kako su ga bacili iza svojih leđa! Ovo je Dan u kojem će svaki čovjek bježati od sebe sama, a koliko tek od svoje rodbine, kad biste to samo mogli razabrati. Reci: Tako mi Boga! Trublja je zagrmila, i – gle!, čovječanstvo se onesvijestilo pred nama! Glasnik je odaslao zov, a Zazivatelj je podigao Svoj glas govoreći: “Kraljevstvo pripada Bogu, Najmoćnijemu, Pomoći u nevolji, Samoopstojnomu.”

Ovo je Dan u kojem će sve oči prestravljene zuriti gore, u kojem će zadrhtati srca onih koji stanuju na zemlji, osim onih koje tvoj Gospod, Sveznajući, Premudri izvoli osloboditi. Sva su lica pocrnjela osim onih kojima je Bog Milostivi sačuvao blistavo srce. Opijene su oči onih ljudi koji su otvoreno odbili gledati lice Boga, Slavnoga, Sveslavljenoga.

Reci: Zar niste proučavali Kur’an? Čitajte ga, da biste možda mogli pronaći Istinu, jer ta je Knjiga uistinu Pravi put. To je Put Božji svima koji su na nebu i svima koji su na zemlji. Ako ste bili nepažljivi glede Kur’ana, Bayán se ne može smatrati dalekim od vas. Pogledajte ga kako vam se otvara pred očima. Čitajte njegove stihove, da biste možda prestali činiti ono što izaziva jadikovanje i plač Glasnika Božjih.

Požurite iz vaših grobova. Koliko ćete dugo spavati? Trublja je zagrmila drugi put. Na koga gledate? Ovo je vaš Gospod, Bog Milostivi. Osvjedočite se kako poričete Njegove Znakove! Zemlja se zatresla silnim potresom, i odbacila svoj teret. Zar to nećete priznati? Reci: Nećete li priznati da su planine postale poput klupka vune, da ljude teško muči strahovita veličanstvenost Stvari Božje? Posvjedočite kako su njihove kuće prazne ruševine, a oni sami utopljena vojska.

Ovo je Dan u kojem je Svemilostivi sišao na oblacima znanja, zaodjeven jasnom vrhovnošću. On dobro zna djela ljudi. On je Onaj Čiju slavu nitko ne može krivo shvatiti, kad biste to samo razumjeli. Nebo svake religije bilo je otvoreno, i zemlja ljudskoga razumijevanja bila je razbijena, a anđeli Božji viđeni su kako silaze. Reci: ovo je Dan uzajamne obmane; kamo bježite? Planine su nestale, nebesa su savijena skupa, a cijelu zemlju On drži u šaci, kad biste to samo shvatili. Tko je onaj koji vas može zaštititi? Nitko, tako mi Onoga Koji je Svemilostivi! Nitko, osim Boga, Svemogućega, Sveslavljenoga, Dobročinitelja. Svaka žena koja je imala breme u svojoj utrobi odbacila je svoje breme. Vidimo ljude opijene na ovaj Dan, Dan u kojem su ljudi i anđeli zajedno okupljeni.

Reci: Ima li ikakve sumnje glede Boga? Pogledaj kako je On sišao s neba Njegove milosti, opasan snagom i obdaren vlašću. Ima li ikakve sumnje glede Njegovih znakova? Otvorite svoje oči, i razmotrite Njegov jasni dokaz. Raj vam je s desna, i donesen vam je blizu, dok je Pakao raspaljen. Posvjedočite o njegovoj vatri koja proždire. Požurite ući u Raj, kao zalog Naše milosti vama, i pijte iz ruku Svemilostivoga Vino koje je uistinu život.

Pijte sa zdravim uživanjem, o, ljudi Bahá. Vi ste uistinu oni uz koje će dobro biti. Ovo je ono što su dosegli oni koji imaju pristup Božjoj blizini. Ovo je tekuća voda koja vam je obećana u Kur’anu, a kasnije u Bayánu, kao naknada od vašega Gospoda, Boga Milostivoga. Blaženi su oni koji je piju.

O, Moj slugo koji si svoje lice okrenuo k Meni! Zahvali Bogu jer ti je ovu Ploču u ovaj Zatvor, da bi ti mogao podsjetiti ljude na dane tvoga Gospoda, Sveslavnoga, Sveznajućega. Tako Smo ti utvrdili, vodama Naše mudrosti i izričaja, temelje za tvoje vjerovanje. Ovo je, uistinu, voda na kojoj je podignuto Prijestolje tvoga Gospoda. “Njegovo je Prijestolje stajalo na vodama.” Razmisli o ovome u svom srcu, da bi uzmogao dokučiti njegovo značenje. Reci: Hvaljen bio Bog, Gospod svih svjetova.

~ XIX ~

Svakom prosvijetljenom srcu koje razabire jasno je da je Bog, nespoznatljiva Bit, neizmjerno uzvišen iznad svakog ljudskog pridjevka, kao što je tjelesno postojanje, uzlazak i silazak, izlazak i povratak. Daleko bilo od Njegove slave da jezik ljudski primjereno izrazi Njegovu hvalu, ili da ljudsko srce shvati Njegovo nedokučivo otajstvo. On je, i uvijek je bio, zastrt u drevnoj vječnosti Svoje Biti, i ostat će u Svojoj Stvarnosti skriven od pogleda ljudi. “Nikakav vid ne dopire do Njega, ali On dopire u svaki pogled; On je Osjetljivi, Svevideći.”…

Vrata spoznaje Pradavnoga, zatvorena tako pred licem svih bića, Izvor beskrajne milosti, prema Njegovim riječima, “Njegova je milost nadišla sve stvari; Moja ih je milost sve obuhvatila,” prouzročila su da se pojave ti sjajni Dragulji Svetosti iz kraljevstva duha, u plemenitom obličju ljudskoga hrama, i da budu objavljeni svim ljudima, kako bi mogli podijeliti sa svijetom otajstva nepromjenljivoga Bića, i pripovijedati o istančanim svojstvima Njegove neprolazne Biti.

Ta posvećena Zrcala, ti Osviti drevne slave jesu, svi do jednoga, Predstavnici na zemlji Onoga Koji je Kugla u središtu svemira, njegova Bit i konačna Svrha. Od Njega dolaze njihovo znanje i snaga; od Njega potječe njihova vlast. Ljepota njihova lika samo je odraz Njegove slike, a njihovo otkrivenje znak je Njegove besmrtne slave. Oni su Riznice Božanskoga znanja, i Nositelji nebeske mudrosti. Kroz njih se prenosi bezgranična milost, i oni objavljuju Svjetlost koja nikada ne može potamnjeti… Ovi Hramovi Svetosti, ova Prvotna Zrcala koja odražavaju svjetlost neugasiva sjaja samo su izraz Onoga Koji je Nevidljivi među Nevidljivima. Kroz objavu tih Dragulja Božanske vrline objavljena su sva imena i pridjevci Božji, kao što su znanje i moć, vrhovnost i vlast, milosrđe i mudrost, slava, obilje i milost.

Ti pridjevci Božji nisu, i nikada nisu bili sačuvani posebno za određene Proroke, a uskraćeni drugima. Nikako, svi Proroci Božji, Njegovi miljenici, Njegovi sveti i izabrani Glasnici bez iznimke su nositelji Njegovih imena, i utjelovljenja Njegovih pridjevaka. Razlikuju se samo po snazi svoje objave, i relativnoj moći svoga svjetla. Baš kao što je objavljeno: “Neke Smo Apostole uzvisili nad ostalima.”

Postalo je, stoga, jasno i očevidno da se u svetohraništima ovih Proroka i Izabranika Božjih odražavalo svjetlo Njegovih beskrajnih imena i uzvišenih pridjevaka, premda je svjetlo nekih od tih pridjevaka iz ovih blistavih Hramova moglo biti ili ne biti objavljeno izvana očima ljudi. Nepojavljivanje određenog pridjevka Božjega u ovih Biti Odijeljenosti ni na koji način ne znači da ih, zapravo, nisu posjedovali oni koji su Osviti pridjevaka Božjih i Riznice Njegovih svetih imena. Stoga su ove prosvijetljene Duše, ovi Likovi ljepote svi do jednoga bili obdareni svim pridjevcima Božjim, kao što je vrhovnost, vlast, i slični, pa makar izvana bili lišeni ikakva zemaljskoga veličanstva…

~ XX ~

Znaj sigurno da Neviđeni ne može ni na koji način utjeloviti Svoju Bit i otkriti je ljudima. On jest, i uvijek je bio beskrajno uzvišen iznad svega što se može bilo izreći ili opaziti. Iz Njegova svetišta slave Njegov glas vječno proglašava: “Uistinu, Ja sam Bog; nema drugog Boga osim Mene, Sveznajućega, Premudroga. Ja sam Se objavio ljudima, i poslao dolje Onoga Koji je Osvit znakova Mojega Otkrivenja. Kroz Njega naveo sam sva stvorenja da posvjedoče kako nema drugog Boga osim Njega, Neusporedivoga, Znalca, Premudroga.” Onaj Koji je vječno skriven od očiju ljudi nikada ne može biti spoznat osim kroz Njegova Objavitelja, a Njegov Objavitelj ne može proizvesti veći dokaz istine Svojega poslanja nego što je dokaz Njegove vlastite Osobe.