Bilješke
Footnotes

1 O ideji o Bogu, usp. poglavlja “Božanstvo se može pojmiti jedino kroz Božanske Objave” i “Čovjekovo znanje o Bogu”.

Čitatelj će tamo vidjeti da Bahá’í Vjera nema antropomorfnu koncepciju Boga i da se, rabi li se uobičajena terminologija, brine za objašnjenje simboličkog značenja.

1 On the idea of God, cf. “The Divinity Can Only Be Comprehended through the Divine Manifestations,” p. 146; and “Man’s Knowledge of God,” p. 220.

The reader will there see that the Bahá’í Faith has not an anthropomorphic conception of God, and that if it employs a customary terminology, it is careful to explain its symbolic meaning.
2 Usp. Knjiga Postanka 1:26. 2 Cf. Gen. 1:26.
3 Usp. Post 1:26. 3 Cf. Gen. 1:26.
4 Božanske Objave su utemeljitelji religija. Usp. “Dvije klase proroka”. 4 Divine Manifestations are the founders of religions. Cf. “Two Classes of Prophets,” p. 164.
5 Báb je vodio porijeklo od Muhameda. 5 The Báb’s descent was from Muḥammad.
6 Usp. Ivan 6:42. 6 Cf. John 6:42.
7 Banú-Támin, jedno od najbarbarskijih arapskih plemena upražnjavalo je taj odurni običaj. 7 The Banú-Tamím, one of the most barbarous Arab tribes, practiced this odious custom.
8 U Medinu. 8 To Medina.
9 ‘Umara. 9 Of ‘Umar.
10 Usp. Jurjí Zaydán. Umayyads and Abbasids, prev. D.S. Margoliouth. 10 Cf. Jurjí Zaydán’s Umayyads and Abbasids, trans. D. S. Margoliouth.
11 Kopernik. 11 Copernicus.
12 Usp. Kuran 36:37. 12 Cf. Qur’án 36:37.
13 Usp. Kuran 36:38. 13 Cf. Qur’án 36:38.
14 Galileo. 14 Galileo.
15 Báb se ovdje oslovljava Njegovim naslovom Hadrat-i-A’lá, Njegova Vrhovna Visost; no, da bi čitatelju bilo jednostavnije nastavit ćemo Ga oslovljavati imenom pod kojim je poznat širom Europe – tj. Báb. 15 The Báb is here designated by His title Ḥaḍrat-i-A‘lá, His Supreme Highness; but for the convenience of the reader we shall continue to designate Him by the name under which He is known throughout Europe—i.e., the Báb.
16 Učitelji religije islama. 16 Doctors of the religion of Islám.
17 Jamál-i-Mubárak, Blažena Ljepota, naslov koji je ovdje dan Bahá’u’lláhu. Također ga nazivaju Jamál-i-Qidam, Prapostojeći ili Drevna Ljepota. No mi ćemo Ga zvati Bahá’u’lláh, naslovom po kojemu je poznat na Zapadu. 17 Jamál-i-Mubárak, the Blessed Beauty, the title which is here given to Bahá’u’lláh. He is also called Jamál-i-Qidám, the Preexistent, or Ancient Beauty. But we shall designate Him as Bahá’u’lláh, the title by which He is known in the West.
18 Prognan najprije u Bagdad, potom u Konstantinopol, a zatim u Adrianopol, godine 1868. zatočen je u Akki (‘Akká, Akra), “Najvećoj tamnici”. 18 Exiled first to Baghdád, then to Constantinople, then to Adrianople, He was imprisoned in Akká (Acre), “the Greatest Prison,” in 1868.
19 Pronicljivi sud Bahá’u’lláha tom je prilikom pobijedio zlobu Njegovih neprijatelja koji se, bilo je sigurno, ne bi nikada složili u tome koje će čudo zatražiti. 19 The penetrating judgment of Bahá’u’lláh upon this occasion overcame the malignity of His enemies, who, it was certain, would never agree in choosing what miracle to ask for.
20 `Iráq; za razliku od djela Irana tada poznatog pod `Iráq-i-A`zam, a danas je to Arák. 20 ‘Iráq; as opposed to that district of Írán known then as ‘Iráq-i-‘Aẓam and now called Arák.
21 Adrianopol. 21 Adrianople.
22 Napoleon III. 22 Napoleon III.
23 Jedno od djela Bahá’u’lláha napisano nakon Njegove deklaracije. 23 One of Bahá’u’lláh’s works written after His declaration.
24 Sin francuskog konzula u Siriji s kojim je Bahá’u’lláh bio u prijateljskim odnosima. 24 Son of a French Consul in Syria with whom Bahá’u’lláh had friendly relations.
25 Ime dano poslanicama Bahá’u’lláha. 25 Name given to the epistles of Bahá’u’lláh.
26 Valí. 26 Valí.
27 Usp. 3. fusnota ovog poglavlja. Pridajući takvu važnost ovom primjeru zdravog razuma Bahá’u’lláha, ‘Abdu’l-Bahá želi istaknuti beskorisnost čuda kao dokaza istine Objava Božjih. Usp. “Čuda”. 27 Cf. p. 30, n. 1. In giving such importance to this example of the good sense of Bahá’u’lláh, ‘Abdu’l-Bahá means to emphasize the uselessness of miracles as a proof of the truth of the Manifestations of God. Cf. “Miracles,” p. 100.
28 Uzvik koji se koristi kao izjašnjenje vjere bahá’íja, doslovce: “O, Slavo nad Slavama!” 28 A cry used as a declaration of faith by the Bahá’ís, literally, “Oh Thou the Glory of Glories!”
29 Bahá’u’lláh. 29 Bahá’u’lláh.
30 Akká. 30 Akká.
31 Usp. “Čuda”. 31 Cf. “Miracles,” p. 100.
32 Vidi Daniel 9:24. 32 See Dan. 9:24.
33 Usp. Brojevi 14:34. 33 Cf. Num. 14:34.
34 Usp. Dn 12:6-7. 34 Cf. Dan. 12:6–7.
35 Referenca se pojavljuje u stihovima 11 i 12. 35 The reference appears in verses 11 and 12.
36 Varaqat-Ibn-Nawfal,  Khadíjin rođak. 36 Varaqat-Ibn-Nawfal, Khadíjah’s cousin.

37 Godina 1290. nakon proglašenja Muhamedove misije bila je 1280. godina Hidžre ili 1863-64. godina naše ere. U tom razdoblju (travnja 1863.) Bahá’u’lláh je, napuštajući Bagdad na putu za Konstantinopol, obznanio okupljenima oko Njega da je On Objava koju je najavio Báb.

Tu objavu bahá’íji slave Svetkovinom Rizvana, koja je ime dobila po vrtu na ulazu u grad u kojem je Bahá’u’lláh proboravio dvanaest dana i gdje je obznanio svoju objavu.

37 The year 1290 from the proclamation of the mission of Muḥammad was the year 1280 of the Hejira, or 1863–64 of our era. It was at this epoch (April 1863) that Bahá’u’lláh, on leaving Baghdád for Constantinople, declared to those who surrounded Him that He was the Manifestation announced by the Báb.

It is this declaration which the Bahá’ís celebrate by the Feast of Ridván, this name being that of the garden at the entrance of the city, where Bahá’u’lláh stayed during twelve days, and where He made the declaration.
38 Otkrivenje 11:3. 38 Rev. 11:3.
39 Ova je rečenica perzijski prijevod arapskog teksta Kurana koji se citira. 39 This sentence is the Persian translation of the Arabic text of the Qur’án which has been quoted.
40 Otk 11:4. 40 Rev. 11:4.
41 Usp. Otk 11:5. 41 Cf. Rev. 11:5.
42 Otk 11:6. 42 Rev. 11:6.
43 Usp. Otk 11:6. 43 Cf. Rev. 11:6.
44 Usp. Otk 11:6. 44 Cf. Rev. 11:6.
45 Otk 11:7. 45 Rev. 11:7.
46 Usp. Otk 11:7. 46 Cf. Rev. 11:7.
47 Usp. Otk 11:7. 47 Cf. Rev. 11:7.
48 Otk 11:8. 48 Rev. 11:8.
49 Otk 11:9. 49 Rev. 11:9.
50 Drugo ime za Kuran, a označava Distinkciju. 50 Another name for the Qur’án, signifying the Distinction.
51 Usp. Otk 11:10. 51 Cf. Rev. 11:10.
52 Usp. Otk 11:11. 52 Cf. Rev. 11:11.
53 Háji Mullá Muhammad-’Alíy-i-Bárfurúshí, jedan od glavnih Bábovih učenika i jedan od devetnaest Slova Živih. 53 Ḥájí Mullá Muḥammad-Alíy-i-Barfúrúshí, one of the chief disciples of the Báb and one of the nineteen Letters of the Living.
54 Otk 11:12. 54 Rev. 11:12.
55 Báb i Jináb-i-Quddús. 55 The Báb and Jináb-i-Quddús.
56 Otk 11:12. 56 Rev. 11:12.
57 Usp. Otk 11:13. 57 Cf. Rev. 11:13.
58 Usp. Otk 11:13. 58 Cf. Rev. 11:13.
59 Otk 11:14. 59 Rev. 11:14.
60 Ez 30:1-3. 60 Ez. 30:1–3.
61 Otk 11:14. 61 Rev. 11:15.
62 Otk 11:16-17. 62 Rev. 11:16–17.
63 tj. Njegovu najpotpuniju objava. 63 i.e., His most complete manifestation.
64 Otk 11:18. 64 Rev. 11:18.
65 Otk 11:18. 65 Rev. 11:18.
66 Usp. Otk 11:18. 66 Cf. Rev. 11:18.
67 Usp. Otk 11:18. 67 Cf. Rev. 11:18.
68 Otk 11:19. 68 Rev. 11:19.
69 Otk 11:19. 69 Rev. 11:19.
70 Otk 11:19. 70 Rev. 11:19.
71 Jedno od djela Bahá’u’lláha u kojem On izričito imenuje ‘Abdu’l-Baháa kao Onoga Kojemu se svi moraju okrenuti nakon Njegove smrti. 71 One of the works of Bahá’u’lláh, in which He expressly points to ‘Abdu’l-Bahá as being the One to Whom all must turn after His death.
72 Jedno od djela Bahá’u’lláha u kojem On izričito imenuje ‘Abdu’l-Baháa kao Onoga Kojemu se svi moraju okrenuti nakon Njegove smrti. 72 One of the works of Bahá’u’lláh, in which He expressly points to ‘Abdu’l-Bahá as being the One to Whom all must turn after His death.
73 Otk 11:19. 73 Rev. 21:2.
74 Usp. Otk 12:3-4. 74 Cf. Rev. 12:3–4.
75 Usp. Otk 12:4. 75 Cf. Rev. 12:4.
76 Usp. Otk 12:6. 76 Cf. Rev. 12:6.
77 Doslovno, primaran. 77 Lit., the pivot.
78 Izvadak iz pisma Násiri’d-Dín Sháhu. 78 Extract from the letter to Náṣiri’d-Dín Sháh.
79 Usp. Kuran 19:17. 79 Cf. Qur’án 19:17.
80 Kuran 36:35. 80 Qur’án 36:35.
81 Ovaj razgovor pokazuje beskorisnost rasprave o takvim pitanjima; učenja ‘Abdu’l-Baháa o rođenju Krista nalaze se u sljedećem poglavlju. 81 This conversation shows the uselessness of discussions upon such questions; the teachings of ‘Abdu’l-Bahá upon the birth of Christ will be found in the following chapter.
82 Usp. Ivan 1:12-13. 82 Cf. John 1:12–13.
83 Postanak 2:7. 83 Gen. 2:7.
84 Djela apostolska 15:20. 84 Acts 15:20.
85 tj. Kraljevstvo Kristovo, kojem muslimani često pridaju naslov Rúhu’lláh, Duh Božji. 85 i.e., of Christ, Whom the Muslims frequently designate by the title of Rúhu’lláh, the Spirit of God.
86 Usp. Ivan 6:51, 50. 86 Cf. John 6:51, 50.
87 Matej 26:26. 87 Matt. 26:26.
88 Matej 8:22; Ivan 3:6. 88 Matt. 8:22; John 3:6.
89 Usp. Matej 13:14 i Ivan 12:40-41. 89 Cf. Matt. 13:14 and John 12:40–41.
90 Usp. Matej 24:29-30. 90 Cf. Matt. 24:29–30.
91 Kitáb-i-Íqán (Knjiga osvjedočenja), jedno od prvih Bahá’u’lláhovih djela, napisano u Bagdadu prije proglašenja Njegove objave. 91 Kitáb-i-Íqán, one of the first works of Bahá’u’lláh, written at Baghdád, before the declaration of His manifestation.
92 Ivan 3:13. 92 John 3:13.
93 U ovim razgovorima, kao što je čitatelj već zamijetio, ‘Abdu’l-Bahá više želi ukazati na značenje nekih ulomaka iz Svetog pisma nego citirati točan tekst. 93 In these conversations, as the reader will have already observed, ‘Abdu’l-Bahá desires rather to indicate the meaning of certain passages of the Scriptures than to quote the exact text.
94 Másikh – čudovište. Na arapskom jeziku postoji igra riječi Masíh, Mesija i masíkh, čudovište. 94 Masíkh—i.e., the monster. In Arabic there is a play upon the words Masíh, the Messiah, and masíkh, the monster.
95 Usp. 1 Sol 5:2; Petoknjižje 3:10. 95 Cf. 1 Thess. 5:2; 2 Pet. 3:10.
96 Usp. “Panteizam”. 96 Cf. “Pantheism,” p. 290.
97 Božanska Objava. 97 The Divine Manifestation.
98 Ivan 17:5. 98 John 17:5.
99 tj. Kristova Stvarnost. 99 i.e., the Reality of Christ.
100 Abu’l-Bashar, što znači otac čovjeka, jedan je od naslova koje su muslimani dali Adamu. 100 Abu’l-bashar, i.e., the father of man, is one of the titles given by the Muslims to Adam.
101 Usp. Ivan 6:41, 50, 58 101 Cf. John 6:41, 50, 58.
102 Usp. Knjiga postanka 2:16-17. 102 Cf. Gen. 2:16–17.
103 Usp. Knjiga postanka 3:5. 103 Cf. Gen. 3:5.
104 Usp. Knjiga postanka 3:11-15, 22. 104 Cf. Gen. 3:11–15,22.
105 Bahá’u’lláh. 105 Bahá’u’lláh.
106 Bahá’u’lláh. 106 Bahá’u’lláh.
107 Usp. Ivan 6:51. 107 Cf. John 6:51.
108 Židovi i kršćani. 108 Jews and Christians.
109 Matej 8:22. 109 Matt. 8:22.
110 Matej 22:14. 110 Matt. 22:14.
111 Matej 22:14. 111 Matt. 22:14.
112 Usp. “Uzroci razlika u karakteru ljudi”. 112 Cf. “The Causes of Differences in the Characters of Men,” p. 212.
113 Usp. str. 110, n. 2. 113 Cf. p. 110, n. 2.
114 Usp. Ivan 1:19-21. 114 Cf. John 1:19–21.
115 Usp. Ivan 1:21. 115 Cf. John 1:21.
116 tj. osobnost. 116 i.e., the individuality.
117 Matej 16:18. 117 Matt. 16:18.
118 Poznato je da je Petrovo pravo ime bilo Šimun, a Krist ga zove Cephasom, što odgovara grčkoj riječi petras, što znači stijena. 118 It is well known that Peter’s real name was Simon, but Christ called him Cephas, which corresponds to the Greek word petras, which means rock.
119 Usp. Matej 16:14-18. 119 Cf. Matt. 16:14–18.
120 Usp. Kuran 6:104. 120 Cf. Qur’án 6:104.
121 Iz jednog haditha. 121 From a hadíth.
122 Kuran 59:2. 122 Qur’án 59:2.
123 tj. u kraljevstvu čovjeka, gdje sam Duh objavljuje besmrtnost. Usp. “Pet aspekata duha” i “Stanje čovjeka i njegov napredak poslije smrti”, itd. 123 i.e., in the kingdom of man, where alone the Spirit manifests immortality. Cf. “Five Aspects of Spirit,” p. 143; “The State of Man and His Progress after Death,” p. 235, etc.
124 Usp. Ivan 14:11, 17:21. 124 Cf. John 14:11; 17:21.
125 Ivan 1:1. 125 John 1:1.
126 Objave. 126 The Manifestation.
127 Objava. 127 The Manifestation.
128 Usp. “Duša, duh i tijelo”. 128 Cf. “Soul, Spirit and Mind,” p. 208.
129 Usp. Ivan 1:1. 129 Cf. John 1:1.
130 Matej 6:9; Luka 11:2. 130 Matt. 6:9; Luke 11:2.
131 Ivan 1:1. 131 John 1:1.
132 Usp. Izl 20:4; Ponovljeni zakon 5:8-9. 132 Cf. Exod. 20:4–5; Deut. 5:8–9.
133 Brojevi 20:23-24. 133 Num. 20:23–24.
134 Usp. Kuran 48:1-2. 134 Cf. Qur’án 48:1–2.
135 Matej 19:16,17. 135 Matt. 19:16, 17.
136 Objava Božja. 136 The Manifestation of God.
137 Kitáb-i-Aqdas: tj., Najsvetija Knjiga. Glavno djelo Bahá’u’lláha, koje sadrži veći dio zapovijedi. Ono je temelj načela Bahá’í Vjere. 137 Kitáb-i-Aqdas: i.e., The Most Holy Book. The principal work of Bahá’u’lláh, which contains the greater part of the commandments. It is the basis of the principles of the Bahá’í Faith.
138 Kuća Pravde (Baytu’l-Adl) je institucija koju je stvorio Bahá’u’lláh. On govori o dvije razine te institucije: Mjesnim kućama Pravde, koje su odgovorne za svaki grad ili selo, i o Univerzalnoj kući Pravde. ‘Abdu’l-Bahá, u svom Zavjetu i Oporuci, dodao je jednu srednju razinu, Drugostupanjske kuće Pravde. Samo je na Univerzalnu kuću Pravde prenesena nepogrešivost. Danas, da bi se naglasile njihove posve duhovne funkcije, Mjesne i Drugostupanjske kuće Pravde nazivaju se Mjesnim i Nacionalnim duhovnim vijećima. 138 The House of Justice (Baytu’l-Adl) is an institution created by Bahá’u’lláh. He refers to two levels of this institution: the Local Houses of Justice, responsible for each town or village, and the Universal House of Justice. ‘Abdu’l-Bahá, in His Will and Testament, added an intermediate level, the Secondary Houses of Justice. It is only on the Universal House of Justice that infallibility has been conferred. At the present time, to stress their purely spiritual functions, the Local and Secondary Houses of Justice are designated Local and National Spiritual Assemblies.
139 Kuran 23:14. 139 Qur’án 23:14.
140 Čovjek. 140 Man.
141 tj. ako, na primjer, priznamo da je čovjek ranije bio četvoronožac ili da je imao rep. 141 i.e., if we admit, for example, that man had formerly been a quadruped, or had had a tail.
142 Usp. Knjiga postanka 1:26. 142 Cf. Gen. 1:26.
143 Ova tema, emanacije i objave, potpunije je objašnjena u sljedećem poglavlju. 143 This subject, of emanation and manifestation, is more fully explained in the following chapter.
144 Usp. “Stvarno prapostojanje”. 144 Cf. “Real Preexistence,” p. 280.
145 Ivan 1:1. 145 John 1:1.
146 Ivan 1:1. 146 John 1:1.
147 Usp. Ivan 14:11, 17:21. 147 Cf. John 14:11; 17:21.
148 Bahá’u’lláh. 148 Bahá’u’lláh.
149 Usp. Knjiga Postanka 9:25. 149 Cf. Gen. 9:25.
150 tj. zato se ljudi ne mogu kriviti zbog njihova karaktera. 150 i.e., therefore people cannot be blamed for their character.
151 Usp. Otkrivenje 22:13. 151 Cf. Rev. 22:13.
152 Usp. “Razlika između čovjeka i životinje”. 152 Cf. “The Difference between Man and the Animal,” p. 185.
153 Usp. Ivan 3:5. 153 Cf. John 3:5.
154 Ivan 1:13. 154 John 1:13.
155 Kuran 23:14. 155 Qur’án 23:14.
156 Jedan farsakh isto je što i približno četiri milje. 156 One farsakh is equivalent to about four miles.
157 To je perzijski običaj mjerenja udaljenosti vremenom. 157 It is a Persian custom to reckon distance by time.
158 Mírzá Yahyá Subh-i-Azal, polubrat Bahá’u’lláha i njegov nepomirljivi neprijatelj. 158 Mírzá Yaḥyá Subh-i-Azal, half-brother of Bahá’u’lláh, and His irreconcilable enemy.
159 “Velom zakrivene duše” ovdje označavaju racionalne duše, duše koje ne posjeduju duh vjere. Usp. “Duša, duh i um”. 159 “Veiled spirits” here signify rational souls, souls not possessing the spirit of faith. Cf. “Soul, Spirit and Mind,” p. 208.
160 Rimljani 9:21. 160 Rom. 9:21.
161 xxx 161 Cf. Matt. 5:39.
162 Bahá’í prijatelj koji sjedi s nama za stolom. 162 A Bahá’í sitting with us at table.
163 Usp. Matej 5:39. 163 Matt. 8:22.
164 Drvo iz pakla koje se spominje u Kuranu. 164 The infernal tree mentioned in the Qur’án.
165 tj. u Krugu Postojanja. 165 i.e., of the Circle of Existence.
166 Doslovno: rađati. 166 Lit., bringing forth.
167 Doslovno: proizvoditi nešto novo. 167 Lit., producing something new.
168 Usp. Kuran 37:180 168 Cf. Qur’án 37:180.
169 Kuran 59:2. 169 Qur’án 59:2.
170 Bahá’u’lláh. 170 Bahá’u’lláh.
171 Doslovno “jedinstvo postojanja”. 171 Lit., the unity of existence.
172 Bog. 172 God.
173 tj. neko intelektualno postojanje. 173 i.e., an intellectual existence.
174 bogovi. 174 gods.
175 tj. beskonačnom nastavljanju uzroka i posljedica. 175 i.e., infinite continuation of causes and effects.
176 Usp. Ibn Ábí Usaybíá, Üyün al-anbá fí tabaqát al-átibbá (Cairo: 1882) tom. i., str. 76-77. 176 Cf. Ibn Ábí Usaybíá, Üyün al-anbá fí tabaqát al-átibbá (Cairo: 1882) tom. i., pp. 76–77.