Kompilacija izvadaka iz Spisa Bahá’u’lláha i ‘Abdu’l-Baháa, te pisama Shoghi Effendija i Univerzalne kuće Pravde

Compilation of Extracts from the Writings of Bahá’u’lláh and ‘Abdu’l-Bahá and Letters of Shoghi Effendi and the Universal House of Justice

Rujan 2020.

September 2020

Trenutno stanje svijeta u neredu i pomutnji

The World’s Current State of Disorder and Confusion

1 Svjetsku je ravnotežu poremetio ustreptali utjecaj ovog najvećeg, novoga Svjetskog Poretka. Uredni život čovječanstva iz korijena je promijenilo djelovanje ovoga jedinstvenoga, čudesnoga Sustava kakav smrtne oči nisu nikada vidjele. The world’s equilibrium hath been upset through the vibrating influence of this most great, this new World Order. Mankind’s ordered life hath been revolutionized through the agency of this unique, this wondrous System—the like of which mortal eyes have never witnessed.
(Bahá’u’lláh, Kitáb-i-Aqdas, odj. 181) (Bahá’u’lláh, The Kitáb-i-Aqdas, par. 181)
2 O, vi, koji ljubite Boga! Svijet je poput ljudskoga bića koje je oboljelo i nemoćno, čije oči više ne mogu vidjeti, čije uši su oglušile, a sve njegove moći su oslabljene i istrošene. Stoga prijatelji Božji moraju biti sposobni liječnici koji će, slijedeći sveta Učenja, odnjegovati toga pacijenta nazad do zdravlja. Možda će se, ako Bog dâ, svijet popraviti, i povratiti trajno zdravlje, a njegove iscrpljene sposobnosti biti obnovljene, i njegovo tijelo će obuzeti takva krepkost, svježina i čilost da će zasjati ljupkošću i skladom. O ye lovers of God! The world is even as a human being who is diseased and impotent, whose eyes can see no longer, whose ears have gone deaf, all of whose powers are corroded and used up. Wherefore must the friends of God be competent physicians who, following the holy Teachings, will nurse this patient back to health. Perhaps, God willing, the world will mend, and become permanently whole, and its exhausted faculties will be restored, and its person will take on such vigor, freshness and verdancy that it will shine out with comeliness and grace.
(‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 2014.), odl. 200.6) (‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 2014), par. 200.6)
3 Bahá’u’lláhov poziv prvenstveno je usmjeren protiv svih oblika provincijalizma uskogrudnosti i predrasuda. Ako su dugo cijenjeni ideali i dugotrajno štovane institucije, ako su određene društvene pretpostavke i religijske formule prestale promicati blagostanje svekolike ljudske vrste, ako one više ne služe potrebama čovječanstva koje se neprekidno razvija, neka budu pometene i protjerane u limb zastarjelih i zaboravljenih doktrina. Zašto bi one, u svijetu podložnom bezuvjetnom zakonu promijene i propadanja, bile izuzete od kvarenja koje nužno obuzima svaku ljudsku instituciju? Jer zakonski standardi, političke i ekonomske teorije osmišljeni su samo radi očuvanja interesa čovječanstva kao cjeline, a ne da se čovječanstvo razapinje radi održanja cjelovitosti bilo kojeg pojedinačnog zakona ili doktrine. The call of Bahá’u’lláh is primarily directed against all forms of provincialism, all insularities and prejudices. If long-cherished ideals and time-honored institutions, if certain social assumptions and religious formulae have ceased to promote the welfare of the generality of mankind, if they no longer minister to the needs of a continually evolving humanity, let them be swept away and relegated to the limbo of obsolescent and forgotten doctrines. Why should these, in a world subject to the immutable law of change and decay, be exempt from the deterioration that must needs overtake every human institution? For legal standards, political and economic theories are solely designed to safeguard the interests of humanity as a whole, and not humanity to be crucified for the preservation of the integrity of any particular law or doctrine.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 28. studenog 1931., u The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1991.), str. 42) (Shoghi Effendi, from a letter dated 28 November 1931, in The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1991), p. 42)
4 Sveopća kriza koja pogađa ljudsku vrstu, dakle, u biti je duhovna po svojim uzrocima. Duh doba, uzet u cjelini, bezvjeran je. Čovjekov pogled na život previše je grub i materijalistički a da bi mu omogućio da se uzdigne u viša kraljevstva duha. The universal crisis affecting mankind is, therefore, essentially spiritual in its causes. The spirit of the age, taken on the whole, is irreligious. Man’s outlook on life is too crude and materialistic to enable him to elevate himself into the higher realms of the spirit.
(Iz pisma od 8. prosinca 1935. upućenoga u ime Shoghi Effendija pojedinačnom vjerniku, objavljeno u Directives from the Guardian (New Delhi: Bahá’í Publishing Trust, 1973.), str. 86) (From a letter dated 8 December 1935 written on behalf of Shoghi Effendi to an individual believer, published in Directives from the Guardian (New Delhi: Bahá’í Publishing Trust, 1973), p. 86)
5 Izloženo teškim iskušenjima i razočarano, čovječanstvo je, bez sumnje, izgubilo svoju orijentaciju, i čini se da je izgubilo također i svoju vjeru i nadu. Ono lebdi, bez pastira i lišeno vizije, na rubu propasti. Čini se da ga prožima osjećaj neizbježnosti. Sve dublja tama spušta se na njegova dobra, dok se ono sve dalje i dalje povlači od vanjskih rubova najmračnije zone svojeg uznemirenog života, i prodire mu u samo srce. Sore-tried and disillusioned, humanity has no doubt lost its orientation, and would seem to have lost as well its faith and hope. It is hovering, unshepherded and visionless, on the brink of disaster. A sense of fatality seems to pervade it. An ever-deepening gloom is settling on its fortunes as it recedes further and further from the outer fringes of the darkest zone of its agitated life and penetrates its very heart.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 11. ožujka 1936., u The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters, str. 190) (Shoghi Effendi, from a letter dated 11 March 1936, in The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters, p. 190)
6 Propadanje religijskih i moralnih ograničenja raspirilo je bijes kaosa i pomutnje koji već nosi znakove sveopće anarhije. Uvučena u taj vrtlog, Bahá’í svjetska zajednica, provodeći s nenarušivim jedinstvom i duhovnom snagom svoju misiju iskupljenja, neizbježno trpi zbog raspadanja ekonomskog, socijalnog i građanskog života koje pogađa njezine sljedbenike širom planeta. The decline of religious and moral restraints has unleashed a fury of chaos and confusion that already bears the signs of universal anarchy. Engulfed in this maelstrom, the Bahá’í world community, pursuing with indefeasible unity and spiritual force its redemptive mission, inevitably suffers the disruption of economic, social and civil life which afflicts its fellow-men throughout the planet.
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Naw-Rúz 1979.) (The Universal House of Justice, Naw-Rúz 1979 message to the Bahá’ís of the World)
7 … Pero Središta Pogodbe opetovano je predskazivalo nepodnošljive nesreće koje moraju zadesiti ovo svojeglavo čovječanstvo prije nego ono posluša životvorna Učenja Bahá’u’lláha. … the Pen of the Centre of the Covenant has repeatedly prophesied the intolerable calamities which must beset this wayward humanity ere it heeds the life-giving Teachings of Bahá’u’lláh.
Kaos i pomutnja svakim se danom povećavaju u svijetu. Oni će doseći takvu težinu da ih kostur ljudske vrste neće moći nositi. Onda će se ljudi probuditi i postati svjesni da je religija neosvojiva utvrda i vidljivo svjetlo svijeta, a njezini zakoni, opomene i učenja izvor su života na zemlji. Chaos and confusion are daily increasing in the world. They will attain such intensity as to render the frame of mankind unable to bear them. Then will men be awakened and become aware that religion is the impregnable stronghold and the manifest light of the world, and its laws, exhortations and teachings the source of life on earth.
Svako oko koje razabire jasno vidi da rani stupnjevi toga kaosa imaju dnevne pojave koje pogađaju strukturu ljudskog društva; njegove destruktivne sile podrivaju dugo štovane institucije koje su bile luka i utočište stanovnicima zemlje u prošlim danima i stoljećima, i oko kojih su se vrtili svi poslovi ljudi. Every discerning eye clearly sees that the early stages of this chaos have daily manifestations affecting the structure of human society; its destructive forces are uprooting time-honoured institutions which were a haven and refuge for the inhabitants of the earth in bygone days and centuries, and around which revolved all human affairs.
(Univerzalna kuća Pravde, iz poruke od 10. veljače 1980. vjernicima iz Irana koji žive u drugim zemljama svijeta) (The Universal House of Justice, from a message dated 10 February 1980 to the Iranian believers resident in other countries throughout the world)
8 Događaji od najdubljeg značenja zbivaju se u svijetu. Rijeka ljudske povijesti teče zapanjujućom brzinom. Vjekovne institucije se ruše. Tradicijski običaji zaboravljaju se, a novorođene ideologije od kojih se s radošću očekuje da zauzmu njihovo mjesto venu i propadaju pred očima svojih razočaranih pristaša. Usred toga propadanja i raspada, napadan sa svih strana nemirom doba, Poredak Bahá’u’lláhov, čvrsto utemeljen na Riječi Božjoj, čuvan štitom Pogodbe i potpomognut četama Družbe u Visini, uzdiže se u svakom kutku svijeta. Events of the most profound significance are taking place in the world. The river of human history is flowing at a bewildering speed. Age-old institutions are collapsing. Traditional ways are being forgotten, and newly-born ideologies which were fondly expected to take their place, are withering and decaying before the eyes of their disillusioned adherents. Amidst this decay and disruption, assailed from every side by the turmoil of the age, the Order of Bahá’u’lláh, unshakably founded on the Word of God, protected by the shield of the Covenant and assisted by the hosts of the Concourse on High, is rising in every part of the world.
(Univerzalna kuća Pravde, iz poruke od 3. studenog 1980. bahá’íma svijeta) (The Universal House of Justice, from a message dated 3 November 1980 to the Bahá’ís of the World)
9 Dragi prijatelji, dok svijet proživljava svoj najmračniji čas prije zore, Stvar Božja, blistajući sveudilj jasnije, napreduje prema tom slavnom svitanju kad će Božanski Stijeg biti razvijen a Rajski Slavuj zapjevati svoju pjesmu. Dear friends, as the world passes through its darkest hour before the dawn, the Cause of God, shining ever more brightly, presses forward to that glorious break of day when the Divine Standard will be unfurled and the Nightingale of Paradise warble its melody.
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Riḍván 1986.) (The Universal House of Justice, Riḍván 1986 message to the Bahá’ís of the World)
10 Kako je započelo sadašnje stoljeće, novi su se izazovi počeli nadvijati nad njim. S vremenom su se oni pojačali, dovodeći do uzmicanja od onih koraka naprijed punih nade s kojima se završilo prijašnje stoljeće. Danas mnoge od dominantnih struja u društvima posvuda udaljavaju ljude jedne od drugih, ne privlače ih bliže. Čak i ako se globalno siromaštvo u svojem krajnjem obliku smanjilo, politički i ekonomski sustavi omogućili su malim klikama gomilanje krajnje pretjeranog bogatstva—stanje koje hrani temeljnu nestabilnost u svjetskim poslovima. Interakcije pojedinačnog građanina, vladajućih institucija, i društva kao cjeline često su napete, jer oni koji se prepiru oko prvenstva jednih ili drugih iskazuju sve više nepopustljivosti u svojem razmišljanju. Religijski fanatizam iskrivljava karakter zajednica, čak i naroda. Neuspjesi tolikih organizacija i institucija u društvu razumljivo su doveli do opadanja javnog povjerenja, što su, međutim, sustavno iskorištavali stečeni interesi, u nastojanju da potkopaju vjerodostojnost svih izvora znanja. Određeni zajednički etički principi, koji su izgledali u usponu početkom ovoga stoljeća, istrošeni su, i ugrožavaju prevladavajući konsenzus o dobru i zlu, koji je, u različitim područjima, uspijevao zadržati pod kontrolom najniže tendencije čovječanstva. A volja za uključivanjem u međunarodnu kolektivnu akciju, koja je prije dvadeset godina predstavljala snažnu nit misli među svjetskim vođama, zastrašena je, pod napadom probuđenih sila rasizma, nacionalizma i frakcionaštva. As the present century opened, new challenges began to loom. With time, these intensified, leading to a retreat from the promising steps forward with which the previous century had closed. Today, many of the dominant currents in societies everywhere are pushing people apart, not drawing them together. Even as global poverty of the most extreme form has decreased, political and economic systems have enabled the enrichment of small coteries with grossly exorbitant wealth—a condition that fuels fundamental instability in world affairs. The interactions of the individual citizen, governing institutions, and society as a whole are often fraught, as those arguing for the primacy of one or the other show more and more intransigence in their thinking. Religious fundamentalism is warping the character of communities, even nations. The failings of so many organizations and institutions of society have understandably led to a decline in public trust, but this has been systematically exploited by vested interests seeking to undermine the credibility of all sources of knowledge. Certain shared ethical principles, which seemed to be in the ascendant at the start of this century, are eroded, threatening the prevailing consensus about right and wrong that, in various arenas, had succeeded in holding humanity’s basest tendencies in check. And the will to engage in international collective action, which twenty years ago represented a powerful strain of thinking among world leaders, has been cowed, assailed by resurgent forces of racism, nationalism, and factionalism.
Tako se snage dezintegracije pregrupiraju i osvajaju teren. Pa dobro. Ujedinjenje čovječanstva ne može zaustaviti nikakva ljudska sila; obećanja proroka iz davnine i Samoga Autora Stvari Božje svjedoče ovoj istini. Ipak, put kojim čovječanstvo kreće kako bi ostvarilo svoju sudbinu može biti vrlo mukotrpan. Nered koji prouzročuju narodi svijeta koji se nadmeću prijeti utopiti glasove onih duša plemenita uma u svakom društvu koji pozivaju na prekid sukoba i borbe. Sve dok taj zov nije uslišan, nema razloga sumnjati da će se pogoršavati trenutno stanje svijeta u neredu i pomutnji—moguće s katastrofalnim posljedicama—sve dok kažnjavano čovječanstvo ne bude smatralo shodnim učiniti još jedan značajan korak, možda ovog puta odlučan, prema trajnom miru. Thus do the forces of disintegration regroup and gain ground. So be it. The unification of humanity is unstoppable by any human force; the promises made by the prophets of old and by the Author of the Cause of God Himself testify to this truth. Yet the course humanity takes to achieve its destiny may very well be tortuous. The tumult raised by the contending peoples of the earth threatens to drown out the voices of those noble-minded souls in every society who call for an end to conflict and struggle. As long as that call goes unheeded, there is no reason to doubt that the world’s current state of disorder and confusion will worsen—possibly with catastrophic consequences—until a chastened humanity sees fit to take another significant step, perhaps this time decisive, towards enduring peace.
(Univerzalna kuća Pravde, iz poruke od 18. siječnja 2019. upućene bahá’íma svijeta) (The Universal House of Justice, from a message dated 18 January 2019 to the Bahá’ís of the World)
11 Ma koliko teške stvari bile u sadašnjem trenutku, i ma koliko blizu granica njihove izdržljivosti su dovedeni neki dijelovi društva, čovječanstvo će na kraju proći kroz ovo mučenje, i izronit će s druge strane s većim uvidom i dublje će cijeniti vlastitu urođenu jednost i međuovisnost. However difficult matters are at present, and however close to the limits of their endurance some sections of societies are brought, humanity will ultimately pass through this ordeal, and it will emerge on the other side with greater insight and with a deeper appreciation of its inherent oneness and interdependence.
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Naw-Rúz 177. (2020.)) (The Universal House of Justice, Naw-Rúz 177 (2020) message to the Bahá’ís of the World)
12 U mnogim državama, usprkos hrabrim i odlučnim kolektivnim naporima da se spriječi nesreća, situacija je već ozbiljna, izazivajući tragedije u obitelji i u pojedinaca, te uranjajući u krizu čitava društva. Valovi patnje i tuge izbijaju iz mjesta u mjesto, i oslabit će različite narode, u različitim trenutcima, na različite načine. In many countries, despite valiant and determined collective efforts to avert disaster, the situation is already grave, creating tragedies for families and individuals and plunging whole societies into crisis. Waves of suffering and sorrow are breaking over one place after another, and will weaken different nations, at different moments, in different ways.
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Riḍván 2020.) (The Universal House of Justice, Riḍván 2020 message to the Bahá’ís of the World)

Stav bahá’íja

Disposition of the Bahá’ís

13 Neka te ne potišti strah ni od koga. Uzdaj se u Gospoda, tvojega Boga, jer On je dostatan svakomu tko vjeruje u Njega. On će te, uistinu, zaštititi, i u Njemu ćeš ti boraviti u sigurnosti. Let the fear of no one dismay thee. Trust in the Lord, thy God, for He is sufficient unto whosoever trusteth in Him. He, verily, shall protect thee, and in Him shalt thou abide in safety.
(Bahá’u’lláh, Gems of Divine Mysteries: Javáhiru’l-Asrár, odl. 83) (Bahá’u’lláh, Gems of Divine Mysteries: Javáhiru’l-Asrár, par. 83)
14 Miljenici Gospoda moraju stajati nepokretno poput planina, čvrsti poput neosvojivih zidina. Ni najteže nevolje ne smiju ih pomaknuti, ni najgore nesreće rastužiti. Neka se uhvate ruba halje Boga Svemogućega, i svoju vjeru podaju Ljepoti Najvišega; neka se oslanjaju na pomoć koja ne posustaje a dolazi iz Drevnoga Kraljevstva, i pouzdaju se u skrb i zaštitu velikodušnoga Gospoda. Neka se u svako doba osvježe i okrijepe rosama nebeske milosti, a dašcima Duha Svetoga neka se ožive i obnove iz časka u časak. Neka ustanu služiti svojem Gospodu, i čine sve što je u njihovoj moći kako bi širili Njegove daške svetosti na daleko i široko. Neka budu moćna utvrda za obranu Njegove Vjere, neosvojiva gradina za vojske Drevne Ljepote. Neka vjerno čuvaju zdanje Stvari Božje sa svih strana; neka postanu poput blistavih zvijezda na Njegovim sjajnim nebesima. Jer čopori tame napadaju ovu Stvar odasvud, a narodi na zemlji namjeravaju ugasiti ovo očigledno Svjetlo. A, budući da sva plemena svijeta spremaju svoj napad, kako naša pozornost može biti odvraćena, makar i na časak? Nesumnjivo budite svjesni ovih stvari, bdijte, i čuvajte Stvar Božju. The beloved of the Lord must stand fixed as the mountains, firm as impregnable walls. Unmoved must they remain by even the direst adversities, ungrieved by the worst of disasters. Let them cling to the hem of Almighty God, and put their faith in the Beauty of the Most High; let them lean on the unfailing help that cometh from the Ancient Kingdom, and depend on the care and protection of the generous Lord. Let them at all times refresh and restore themselves with the dews of heavenly grace, and with the breaths of the Holy Spirit revive and renew themselves from moment to moment. Let them rise up to serve their Lord, and do all in their power to scatter His breathings of holiness far and wide. Let them be a mighty fortress to defend His Faith, an impregnable citadel for the hosts of the Ancient Beauty. Let them faithfully guard the edifice of the Cause of God from every side; let them become the bright stars of His luminous skies. For the hordes of darkness are assailing this Cause from every direction, and the peoples of the earth are intent on extinguishing this evident Light. And since all the kindreds of the world are mounting their attack, how can our attention be diverted, even for a moment? Assuredly be cognizant of these things, be watchful, and guard the Cause of God.
(‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá, odl. 2.15) (‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá, par. 2.15)
15 O, vojsko Božja! Kad nevolja udari, budite strpljivi i staloženi. Ma koliko teške bile vaše patnje, ostanite nepomućeni, i sa savršenim pouzdanjem u obilnu milost Božju uhvatite se u koštac sa olujom patnji i ognjenih muka. O army of God! When calamity striketh, be ye patient and composed. However afflictive your sufferings may be, stay ye undisturbed, and with perfect confidence in the abounding grace of God, brave ye the tempest of tribulations and fiery ordeals.
(‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá, odl. 35.12) (‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá, par. 35.12)
16 Ne ugađajte svojim tijelima odmorom, nego radite punom dušom, i svim svojim srcima zazivajte i molite Boga da vam podari Svoju pomoć i milost. Tako ovaj svijet možete pretvoriti u Raj Abhá, a ovu kuglu zemaljsku mjestom svečane parade kraljevstva višnjega. Ako samo uložite napor, sigurno je da će ovaj sjaj zablistati, ovi oblaci izliti svoju kišu, ovi životvorni vjetrovi će se podići i zapuhati, ovaj će se miomirisni mošus raširiti daleko i široko. Indulge not your bodies with rest, but work with all your souls, and with all your hearts cry out and beg of God to grant you His succor and grace. Thus may ye make this world the Abhá Paradise, and this globe of earth the parade ground of the realm on high. If only ye exert the effort, it is certain that these splendors will shine out, these clouds of mercy will shed down their rain, these life-giving winds will rise and blow, this sweet-smelling musk will be scattered far and wide.
O, vi, koji ljubite Boga! Ne bavite se onim što će se dogoditi na ovom svetom mjestu, i ne budite ni na koji način uzbunjeni. Što god se da dogodi, dobru služi, jer muka je samo bit izobilja, a tuga i patnja su milosrđe nepročišćeno, a tjeskoba je spokoj uma, a prinošenje žrtve je primanje dara, te što god da se dogodi proizašlo je iz Božje milosti. O ye lovers of God! Do not dwell on what is coming to pass in this holy place, and be ye in no wise alarmed. Whatsoever may happen is for the best, because affliction is but the essence of bounty, and sorrow and toil are mercy unalloyed, and anguish is peace of mind, and to make a sacrifice is to receive a gift, and whatsoever may come to pass hath issued from God’s grace.
Pobrinite se, stoga, za vlastite zadaće: vodite ljude i obrazujte ih načinima ‘Abdu’l‑Baháa. Prenesite ljudskoj vrsti ovu radosnu poruku iz Kraljevstva Abhá. Ne mirujte ni danju ni noću; ne tražite ni trenutak mira. Trudite se svom snagom ljudskim ušima pružiti ove radosne vijesti. U svojoj ljubavi prema Bogu i svojoj privrženosti uz ‘Abdu’l‑Baháa prihvaćajte svaku patnju, svaku tugu. Podnosite silnikovu porugu, istrpite neprijateljsko predbacivanje. Slijedite stope ‘Abdu’l‑Baháa, i stazu Ljepote Abhá, čeznite svakog trenutka dati svoj život. Blistajte poput danice, budite neumorni poput mora; baš poput oblaka s neba, izlijevajte život na polje i brijeg, i poput travanjskih vjetrova, raspušite svježinu kroz ova ljudska stabla, i privedite ih k njihovu cvatu. See ye, therefore, to your own tasks: guide ye the people and educate them in the ways of ‘Abdu’l-Bahá. Deliver to mankind this joyous message from the Abhá Realm. Rest not, by day or night; seek ye no moment’s peace. Strive ye with all your might to bring to men’s ears these happy tidings. In your love for God and your attachment to ‘Abdu’l-Bahá, accept ye every tribulation, every sorrow. Endure the aggressor’s taunts, put up with the enemy’s reproaches. Follow in the footsteps of ‘Abdu’l-Bahá, and in the pathway of the Abhá Beauty, long at every moment to give up your lives. Shine out like the daystar, be unresting as the sea; even as the clouds of heaven, shed ye life upon field and hill, and like unto April winds, blow freshness through those human trees, and bring them to their blossoming.
(‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá, odl. 200.9-200.11) (‘Abdu’l-Bahá, Selections from the Writings of ‘Abdu’l-Bahá, pars. 200.9–200.11)
17 „Znak znalca i ljubavnika je taj, da ćeš ga pronaći suhoga u moru.” Takav je bio on… On je ostao suh u dubinama mora, hladan i siguran u srcu vatre… “The sign of a knower and lover is this, that you will find him dry in the sea.” That is how he was.… He stayed dry in the depths of the sea, cool and safe in the heart of the fire…
(‘Abdu’l-Bahá, Memorials of the Faithful (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1971.), str. 11) (‘Abdu’l-Bahá, Memorials of the Faithful (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1971), p. 11)
18 A sada, ako postupate u skladu s učenjima Bahá’u’lláha, možete biti uvjereni da ćete dobiti pomoć i potvrdu. Bit ćete pobjedonosni u svemu čega se prihvatite, i nitko od stanovnika zemlje neće vam moći odoljeti. Vi ste osvajači, jer vas podržava moć Duha Svetoga. Iznad i izvan svih fizičkih i pojavnih sila, sâm Duh Sveti će vam pomagati. And now, if you act in accordance with the teachings of Bahá’u’lláh, you may rest assured that you will be aided and confirmed. You will be rendered victorious in all that you undertake, and all the inhabitants of the earth will be unable to withstand you. You are conquerors, because the power of the Holy Spirit assisteth you. Above and beyond all physical and phenomenal forces, the Holy Spirit itself shall aid you.
(‘Abdu’l-Bahá, Star of the West, sv. 8, br. 8 (1. kolovoza 1917.), str. 103 – revidirani prijevod) (‘Abdu’l-Bahá, Star of the West, vol. 8, no. 8 (1 August 1917), p. 103 – revised translation)
19 Zaista, ta Stvar, kao i svaki drugi pokret, ima svoje prepreke, komplikacije i nepredviđene poteškoće, ali, za razliku od bilo koje druge ljudske organizacije, ona nadahnjuje duhom Vjere i Pobožnosti koji nikad ne može iznevjeriti i navest će nas da uložimo iskrene i ponovljene napore glede suočavanja s tim poteškoćama i izgladimo bilo kakve razlike koje mogu i koje se moraju pojaviti. True, the Cause as every other movement has its own obstacles, complications and unforeseen difficulties, but unlike any other human organization it inspires a spirit of Faith and Devotion which can never fail to induce us to make sincere and renewed efforts to face these difficulties and smooth any differences that may and must arise.
Očekujem sa žarkom nadom čuti o tim ponovljenim naporima s vaše strane te o snažnoj odlučnosti kojoj nikada nećete dopustiti da oslabi, u nastojanju da po svaku cijenu održite jedinstvo, djelotvornost i dostojanstvo Stvari. I look forward with fervent hope to hear of these renewed efforts on your part and of the strong determination which you will never suffer to slacken, to maintain at any cost the unity, the effectiveness and the dignity of the Cause.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 16. prosinca 1922., u Bahá’í Administration: Selected Messages, 1922–1932 (Wilmette, Bahá’í Publishing Trust, 1974., 1995. tisak), str. 28) (Shoghi Effendi, from a letter dated 16 December 1922, in Bahá’í Administration: Selected Messages, 1922–1932 (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1974, 1995 printing), p. 28)
20 U takvom procesu pročišćavanja, kad cijelo čovječanstvo trpi boli krajnje patnje, bahá’í se ne bi trebali nadati da će ih to mimoići. Kad bismo razmislili o brvnu u vlastitom oku, odmah bismo našli da su te patnje također namijenjene nama, koji tvrdimo da smo uspjeli. Takva svjetska kriza nužna je kako bi u nama probudila svijest o važnosti naše dužnosti i provođenja naše zadaće u djelo. Patnja će povećati našu energiju u postavljanju puta spasa pred čovječanstvo; Ona će nas prenuti iz našeg počinka jer smo daleko od postizanja najboljega što možemo u poučavanju Stvari i prenošenja Poruke koja nam je bila povjerena. In such a process of purgation, when all humanity is in the throes of dire suffering, the Bahá’ís should not hope to remain unaffected. Should we consider the beam that is in our own eye, we would immediately find that these sufferings are also meant for ourselves, who claimed to have attained. Such world crisis is necessary to awaken us to the importance of our duty and the carrying on of our task. Suffering will increase our energy in setting before humanity the road to salvation; it will move us from our repose for we are far from doing our best in teaching the Cause and conveying the Message with which we have been entrusted.
(Iz pisma od 14. listopada 1931. napisanoga u ime Shoghi Effendija upućenog pojedinačnom vjerniku, objavljeno u Lights of Guidance: A Bahá’í Reference File, sastavila Helen Hornby, 2. rev. izd. (New Delhi: Bahá’í Publishing Trust, 1988., 2010. tisak), br. 447, str. 134) (From a letter dated 14 October 1931 written on behalf of Shoghi Effendi to an individual believer, published in Lights of Guidance: A Bahá’í Reference File, compiled by Helen Hornby, 2nd rev. ed. (New Delhi: Bahá’í Publishing Trust, 1988, 2010 printing), no. 447, p. 134)
21 Da se Stvar povezana s imenom Bahá’u’lláha hrani iz onih skrivenih izvora nebeske snage koje nikakva sila ljudske osobnosti, ma koliko blještava bila, ne može zamijeniti; da se ona oslanja isključivo na onaj mistični Izvor s kojim se nikakva svjetovna prednost, bilo to bogatstvo, znamenitost ili učenost, ne mogu usporediti; da se ona širi na otajstvene načine i potpuno različito od standarda koje je prihvatila većina ljudske vrste, postat će, ako već nije očigledno, sve više bjelodano, kako seona probija prema svježim osvajanjima u svojoj borbi za duhovnu obnovu ljudske vrste. That the Cause associated with the name of Bahá’u’lláh feeds itself upon those hidden springs of celestial strength which no force of human personality, whatever its glamour, can replace; that its reliance is solely upon that mystic Source with which no worldly advantage, be it wealth, fame, or learning can compare; that it propagates itself by ways mysterious and utterly at variance with the standards accepted by the generality of mankind, will, if not already apparent, become increasingly manifest as it forges ahead towards fresh conquests in its struggle for the spiritual regeneration of mankind.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 21. ožujka 1932., u The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters, str. 51-52) (Shoghi Effendi, from a letter dated 21 March 1932, in The World Order of Bahá’u’lláh: Selected Letters, pp. 51–52)
22 Kad takva kriza pomete svijetom, nijedna osoba ne bi se trebala nadati da će ostati netaknuta. Mi pripadamo organskoj jedinici i kad jedan dio organizma trpi, cijeli ostatak tijela osjećat će posljedicu toga. To je, zapravo, razlog zašto Bahá’u’lláh upravlja našu pozornost na jedinstvo ljudske vrste. Ali mi kao bahá’í ne bismo smjeli dopustiti da takva teškoća oslabi našu nadu u budućnost. When such a crisis sweeps over the world no person should hope to remain intact. We belong to an organic unit and when one part of the organism suffers all the rest of the body will feel its consequence. This is in fact the reason why Bahá’u’lláh calls our attention to the unity of mankind. But as Bahá’ís we should not let such hardship weaken our hope in the future.
(Iz pisma od 14. travnja 1932. napisanoga u ime Shoghi Effendija upućenog Bahá’í obitelji, objavljeno u Lights of Guidance: A Bahá’í Reference File, br. 446, str. 133) (From a letter dated 14 April 1932 written on behalf of Shoghi Effendi to a Bahá’í family, published in Lights of Guidance: A Bahá’í Reference File, no. 446, p. 133)
23 Neodoljivo napredovanje Vjere Bahá’u’lláha, viđeno u ovom svjetlu, i pogonjeno poticajnim utjecajima koje rađaju kako nepromišljenost njezinih neprijatelja tako i sila koja se u njoj skriva, ostvaruje se u nizu ritmičkih pulsacija, ubrzano, s jedne strane, eksplozivnim izljevima njezinih neprijatelja, te vibracijama Božanske Moći s druge, što je ubrzava, sve većim zamahom, duž predodređenog kursa koji je za nju zacrtala Ruka Svemogućega. The resistless march of the Faith of Bahá’u’lláh, viewed in this light, and propelled by the stimulating influences which the unwisdom of its enemies and the force latent within itself both engender, resolves itself into a series of rhythmic pulsations, precipitated, on the one hand, through the explosive outbursts of its foes, and the vibrations of Divine Power, on the other, which speed it, with ever-increasing momentum, along that predestined course traced for it by the Hand of the Almighty.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 12. kolovoza 1941., u This Decisive Hour: Messages from Shoghi Effendi to the North American Bahá’ís, 1932–1946 (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 2002.), br. 85, odl. 11) (Shoghi Effendi, from a letter dated 12 August 1941, in This Decisive Hour: Messages from Shoghi Effendi to the North American Bahá’ís, 1932–1946 (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 2002), no. 85, par. 11)
24 Naša je dužnost uprijeti svoj pogled s nepokolebljivom pozornošću u dužnosti i odgovornosti s kojima se suočavamo u ovom času, usredotočiti svoje resurse, kako materijalne tako i duhovne, na zadaće koje leže neposredno ispred nas, osigurati da se ne potrati nimalo vremena, da se nijedna prigoda ne propusti, da se nijedna obveza ne izbjegne, da se nijedna zadaća ne obavi nezainteresirano, da se nijedna odluka ne odgodi. Zadaća koja nam predstavlja izazov, nikad prije viđena u svojoj važnosti i sili, previše je široka i sveta, vrijeme je prekratko, čas je previše poguban, radnika je premalo, zov je previše uporan, resursi previše nezadovoljavajući, a da bismo dopustili da nam ovi dragocjeni i hitri trenutci iskliznu iz ruku, i da dopustimo da nagrade koje su nam na dohvat ruke budu ugrožene ili izgubljene. Ours is the duty to fix our gaze with undeviating attention on the duties and responsibilities confronting us at this present hour, to concentrate our resources, both material and spiritual, on the tasks that lie immediately ahead, to ensure that no time is wasted, that no opportunity is missed, that no obligation is evaded, that no task is half-heartedly performed, that no decision is procrastinated. The task summoning us to a challenge, unprecedented in its gravity and force, is too vast and sacred, the time too short, the hour too perilous, the workers too few, the call too insistent, the resources too inadequate, for us to allow these precious and fleeting hours to slip from our grasp, and to suffer the prizes within our reach to be endangered or forfeited.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 15. lipnja 1946., u This Decisive Hour: Messages from Shoghi Effendi to the North American Bahá’ís, br. 158, odl. 22) (Shoghi Effendi, from a letter dated 15 June 1946, in This Decisive Hour: Messages from Shoghi Effendi to the North American Bahá’ís, 1932–1946, no. 158, par. 22)
25 Prvaci graditelji Bahá’u’lláhova Svjetskog Poretka koji nastaje moraju se uspeti na plemenitije visove junaštva dok se čovječanstvo uranja u veće dubine očaja, propadanja, razdora i nevolje. Neka se vedro probijaju u budućnost, puni pouzdanja da se čas njihovih najmoćnijih napora i vrhunske mogućnosti za njihove najveće pothvate mora poklapati sa apokaliptičkim preokretom koji obilježava najnižu razinu u prilikama čovječanstva koje brzo propadaju. The champion builders of Bahá’u’lláh’s rising World Order must scale nobler heights of heroism as humanity plunges into greater depths of despair, degradation, dissension and distress. Let them forge ahead into the future serenely confident that the hour of their mightiest exertions and the supreme opportunity for their greatest exploits must coincide with the apocalyptic upheaval marking the lowest ebb in mankind’s fast-declining fortunes.
(Shoghi Effendi, iz pisma od 3. studenog 1948., u Citadel of Faith: Messages to America, 1947–1957 (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1965., 1999. tisak), str. 58) (Shoghi Effendi, from a letter dated 3 November 1948, in Citadel of Faith: Messages to America, 1947–1957 (Wilmette: Bahá’í Publishing Trust, 1965, 1999 printing), p. 58)
26 Postaje očigledno da svijet još nije završio sa svojim trudovima, da Novo Doba još nije u potpunosti rođeno, pravi Mir još nije tik iza ugla. Ne smijemo imati iluzija o tome koliko mnogo ovisi o nama i našem uspjehu ili neuspjehu. Čitavo čovječanstvo je uznemireno i pati i zbunjeno je; ne možemo očekivati da mi nećemo biti uznemireni i ne patiti— ali ne moramo biti zbunjeni. Naprotiv, pouzdanje i sigurnost, nada i optimizam naše su povlastice. Uspješno provođenje naših različitih Planova najveći je znak koji možemo pružiti o svojoj vjeri i unutarnjem pouzdanju, i najbolji način kako pomoći našim bližnjima da izađu iz vlastite zbunjenosti i poteškoća. It is becoming evident that the world is not yet through with its labour, the New Age not yet fully born, real Peace not yet right around the corner. We must have no illusions about how much depends on us and our success or failure. All humanity is disturbed and suffering and confused; we cannot expect to not be disturbed and not to suffer—but we don’t have to be confused. On the contrary, confidence and assurance, hope and optimism are our prerogative. The successful carrying out of our various Plans is the greatest sign we can give of our faith and inner assurance, and the best way we can help our fellow-men out of their confusion and difficulties.
(Iz pisma od 9. travnja 1949. napisanog u ime Shoghi Effendija upućenog jednom Nacionalnom duhovnom vijeću, objavljeno u Unfolding Destiny (London: Bahá’í Publishing Trust, 1981.), str. 225) (From a letter dated 9 April 1949 written on behalf of Shoghi Effendi to a National Spiritual Assembly, published in Unfolding Destiny (London: Bahá’í Publishing Trust, 1981), p. 225)
27 Vojske Najviše Družbe postrojene su ratnički, postavljene između zemlje i neba spremne pohrliti u pomoć onima koji ustanu poučavati Vjeru. Ako čovjek traži potvrde Duha Svetoga, može ih pronaći u izobilju na polju poučavanja. Svijet traga kao nikada prije, te ako prijatelji ustanu s novom odlučnošću, u potpunosti posvećeni plemenitoj zadaći koja je pred njima, izvojevat će pobjedu za pobjedom za slavnu Vjeru Božju. The Hosts of the Supreme Concourse are in martial array, poised between earth and heaven ready to rush to the assistance of those who arise to teach the Faith. If one seeks the confirmations of the Holy Spirit, one can find them in rich abundance in the teaching field. The world is seeking as never before, and if the friends will arise with new determination, fully consecrated to the noble task ahead of them, victory after victory will be won for the glorious Faith of God.
(Iz pisma od 2. veljače 1956. napisanoga u ime Shoghi Effendija pojedinačnom vjerniku, objavljeno u The Compilation of Compilations (Maryborough: Bahá’í Publications Australia, 1991.), sv. 2, str. 223, br. 1720) (From a letter dated 2 February 1956 written on behalf of Shoghi Effendi to an individual believer, published in The Compilation of Compilations (Maryborough: Bahá’í Publications Australia, 1991), vol. 2, p. 223, no. 1720)
28 U tako ojađenom vremenu, kad je ljudska vrsta izbezumljena a najmudriji od ljudi zbunjeni glede lijeka, ljudi Bahá, koji se pouzdaju u Njegovu neiscrpnu milost i božansko vodstvo, uvjereni su da svaka od ovih mučnih kušnji ima uzrok, svrhu, i konačni ishod, te da su sve to ključni instrumenti za uspostavljanje nepromjenjive Volje Božje na zemlji. Drugim riječima, s jedne je strane ljudska vrsta pogođena bičem Njegova pročišćenja koji će neizbježno okupiti raštrkana i poražena plemena zemlje; a s druge strane, šačica slabih koje je On njegovao u zaklonu Svojeg ljubaznog vodstva, u ovom Formativnom dobu i razdoblju tranzicije, nastavlja, posred ovih burnih valova, graditi neosvojivo uporište koje će biti jedino preostalo sklonište za izgubljena mnoštva. Stoga, dragi prijatelji Božji koji imaju tako široku i jasnu viziju pred sobom nisu uznemireni takvim događajima, niti ih hvata panika zbog tih gromovitih zvukova, niti će se s takvim grčevima suočiti ispunjeni strahom i strepnjom, i neće biti obeshrabreni, niti na trenutak, da ispunjavaju svoje svete odgovornosti. In such an afflicted time, when mankind is bewildered and the wisest of men are perplexed as to the remedy, the people of Bahá, who have confidence in His unfailing grace and divine guidance, are assured that each of these tormenting trials has a cause, a purpose, and a definite result, and all are essential instruments for the establishment of the immutable Will of God on earth. In other words, on the one hand humanity is struck by the scourge of His chastisement which will inevitably bring together the scattered and vanquished tribes of the earth; and on the other, the weak few whom He has nurtured under the protection of His loving guidance are, in this Formative Age and period of transition, continuing to build amidst these tumultuous waves an impregnable stronghold which will be the sole remaining refuge for those lost multitudes. Therefore, the dear friends of God who have such a broad and clear vision before them are not perturbed by such events, nor are they panic-stricken by such thundering sounds, nor will they face such convulsions with fear and trepidation, nor will they be deterred, even for a moment, from fulfilling their sacred responsibilities.
(Univerzalna kuća Pravde, iz poruke od 10. veljače 1980. upućene iranskim vjernicima koji žive u drugim zemljama širom svijeta) (The Universal House of Justice, from a message dated 10 February 1980 to the Iranian believers resident in other countries throughout the world)
29 Svaka institucija ovoga božanski stvorenoga Poretka jedno je sklonište više za izbezumljenu populaciju; svaka duša prosvijetljena svjetlom svete Poruke jedna je spona više u jednosti čovječanstva, jedan službenik više koji služi potrebama bolnoga svijeta. Čak i kad bi Bahá’í zajednice, u godina neposredno pred nama, bile odsječene od Svjetskog Centra ili jedna od druge—kako su neke već bile—bahá’í nikada neće zastati niti oklijevati; oni će nastaviti provoditi svoje ciljeve, pod upravom Duhovnih vijeća i vodstvom Savjetnika, članova Pomoćnog odbora i njihovih asistenata. Every institution of this divinely created Order is one more refuge for a distraught populace; every soul illumined by the light of the sacred Message is one more link in the oneness of mankind, one more servant ministering to the needs of an ailing world. Even should the Bahá’í communities, in the years immediately ahead, be cut off from the World Centre or from one another—as some already have been—the Bahá’ís will neither halt nor hesitate; they will continue to pursue their objectives, guided by their Spiritual Assemblies and led by the Counsellors, the members of the Auxiliary Boards and their assistants.
(Univerzalna kuća Pravde, iz poruke od 3. studenoga 1980. bahá’íma svijeta) (The Universal House of Justice, from a message dated 3 November 1980 to the Bahá’ís of the World)
30 Dao Bog da svi vi ustanete i uhvatite se zadaća u ovom ključnom trenutku. Dao Bog da svatko od vas upiše svoj znak na kratko vremensko razdoblje tako nabijeno potencijalima i nadom za čovječanstvo. Kako ne biste bi bili rastrojeni ili zabrinuti zbog drastičnih događanja ovoga doba tranzicije, uvijek imajte na umu savjet našega nepogrešivog vodiča, Shoghi Effendija: „Nije naše, kukavnih smrtnika kakvi jesmo, da pokušamo, u tako ključnoj fazi u dugačkoj ispresijecanoj povijesti ljudske vrste, doći do preciznog i zadovoljavajućeg razumijevanja koraka koji moraju susljedno dovesti čovječanstvo koje krvari, koje bijedno zaboravlja na svojega Boga, i ne mari za Bahá’u’lláha, od njegove kalvarije do krajnjeg uzašašća… Naša dužnost je radije, ma koliko zbunjujući bio prizor, ma koliko bili sumorni sadašnji izgledi, ma koliko ograničeni bili resursi kojima raspolažemo, da vedro, s pouzdanjem i nepopustljivo ulažemo napore kako bismo pružili svoj dio pomoći, kako god nam okolnosti to omogućile, djelovanju sila koje, kako ih je organizirao i upravio Bahá’u’lláh, vode čovječanstvo iz doline bijede i srama do najviših vrhunaca moći i slave.” May you all arise to seize the tasks of this crucial moment. May each inscribe his or her own mark on a brief span of time so charged with potentialities and hope for all humanity. Lest you become distracted or preoccupied with the drastic happenings of this age of transition, bear ever in mind the advice of our infallible guide, Shoghi Effendi: “Not ours, puny mortals that we are, to attempt, at so critical a stage in the long and checkered history of mankind, to arrive at a precise and satisfactory understanding of the steps which must successively lead a bleeding humanity, wretchedly oblivious of its God, and careless of Bahá’u’lláh, from its calvary to its ultimate resurrection.… Ours rather the duty, however confused the scene, however dismal the present outlook, however circumscribed the resources we dispose of, to labour serenely, confidently, and unremittingly to lend our share of assistance, in whichever way circumstances may enable us, to the operation of the forces which, as marshalled and directed by Bahá’u’lláh, are leading humanity out of the valley of misery and shame to the loftiest summits of power and glory.”
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Riḍván 153. (1996.)) (The Universal House of Justice, Riḍván 153 (1996) message to the Bahá’ís of the World)
31 Kako je upečatljivo da ste vi, posred kakofonije čvrstih mišljenja i suprotstavljenih interesa koja raste po svuda sve jača, usredotočeni na privlačenje ljudi zajedno kako bi gradili zajednice koje su luke jedinstva. Daleko od toga da vas obeshrabre, neka vam predrasude i neprijateljstva svijeta budu podsjetnici na to kako duše posvuda oko vas hitno trebaju iscjeljujući melem koji im samo vi možete pružiti. How striking that, amid the cacophony of fixed opinions and opposing interests that grows everywhere more fierce, you are focused on drawing people together to build communities that are havens of unity. Far from disheartening you, let the world’s prejudices and hostilities be reminders of how urgently souls all around you need the healing balm that you alone can present to them.
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Riḍván 2016.) (The Universal House of Justice, Riḍván 2016 message to the Bahá’ís of the World)
32 Obveze koje mora izvršavati družba vjernih postaju još hitnije zbog pomutnje, nepovjerenja i nejasnoće u svijetu. Doista, prijatelji bi morali iskoristiti svaku prigodu da zasjaju svjetlom koje će osvijetliti put i ponuditi sigurnost tjeskobnima, nadu očajnima. The obligations that must be met by the company of the faithful are made the more pressing by the confusion, distrust, and cloudiness in the world. Indeed, the friends should use every opportunity to shine a light that can illuminate the way and offer assurance to the anxious, hope to the despairing.
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Riḍván 2017.) (The Universal House of Justice, Riḍván 2017 message to the Bahá’ís of the World)
33 U doba jedne druge krize ‘Abdu’l‑Bahá je ponudio ove riječi kao savjet: „U danu kao što je ovaj, kad su oluje iskušenja i muka obavile svijet, a strah i trepet su uzdrmali planet, vi se morate uzdići iznad obzorja čvrstoće i ustrajnosti obasjanih lica i blistavih čela na takav način, da, dao Bog, tama straha i zaprepaštenja bude sasvim uništena, a svjetlo i sigurnost osvanu nad jasnim obzorjem i blistavo zasjaju.” At a time of another crisis, ‘Abdu’l-Bahá offered these words of counsel: “In a day such as this, when the tempests of trials and tribulations have encompassed the world, and fear and trembling have agitated the planet, ye must rise above the horizon of firmness and steadfastness with illumined faces and radiant brows in such wise that, God willing, the gloom of fear and consternation may be entirely obliterated, and the light of assurance may dawn above the manifest horizon and shine resplendently.”
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Naw-Rúz 177. (2020.)) (The Universal House of Justice, Naw-Rúz 177 (2020) message to the Bahá’ís of the World)
34 Druga stvarnost, ona koja je svakodnevno sve vidljivija, jest otpornost i nesmanjena vitalnost Bahá’í svijeta suočenoga s izazovom kojem nema slična u živom sjećanju… The second reality, one that is daily more apparent, is the resilience and undiminished vitality of the Bahá’í world in the face of a challenge which has no likeness in living memory.…
Ma koliko dug i mukotrpan put bio kojim valja putovati, mi smo izuzetno puni pouzdanja u vašu čvrstinu i odlučnost da izvedete putovanje do kraja. Vi crpite iz zaliha snage, vjere, i velikodušnosti, stavljate potrebe drugih ispred vlastitih, omogućujete lišenima da budu duhovno nahranjeni, onima koji su silno žedni odgovora da utaže žeđ, a onima koji čeznu za radom na poboljšanju svijeta da im budu pružena sredstva. Od odanih sljedbenika Blažena Savršenstva, kako bismo mogli očekivati manje? However long and arduous the road that must be travelled, we are supremely confident in your fortitude and your determination to see the journey through. You draw from stores of hope, faith, and magnanimity, putting the needs of others before your own, enabling those who are deprived to be spiritually nourished, those who increasingly thirst for answers to be satisfied, and those who long to work for the betterment of the world to be offered the means. From the devoted followers of the Blessed Perfection, how could we expect less?
(Univerzalna kuća Pravde, poruka bahá’íma svijeta za Riḍván 2020.) (The Universal House of Justice, Riḍván 2020 message to the Bahá’ís of the World)
35 … Svijet je uhvaćen u stisak virusa koji se brzo širi koji je već uzeo mnogo tisuća života i ozbiljno poremetio velik dio društvenih i ekonomskih aktivnosti čovječanstva. Pa ipak, Bahá’í zajednica ostala je staložena i djelovala je hitro kako bi udovoljila neposrednim zahtjevima s kojima je bila suočena. Pronašla je način da osigura nastavak života zajednice, dok je također nastojala igrati svoju ulogu u udovoljavanju duhovnih i materijalnih potreba šireg društva—podesan odgovor na hitnu situaciju… … The world is caught in the grip of a fast-spreading virus that has claimed many thousands of lives and severely disrupted a large share of humanity’s social and economic activity. Yet the Bahá’í community has remained composed and has acted swiftly to meet the immediate demands that confronted it. It has found ways to ensure the continuity of community life, while also striving to play its part in meeting spiritual and material needs in society more widely—a fitting response to an emergency situation.…
Naravno, poduzete aktivnosti moraju odgovarati uvjetima koji prevladavaju, ali ne smije biti nikakve sumnje da je ovo vrijeme za plemenite ciljeve, visoku odlučnost, i intenzivno zalaganje… Ključno je, stoga, da se svojski nastave koraci poduzeti radi učenja kako primjenjivati okvir Plana za akciju na tekuće okolnosti u svijetu; po svemu sudeći, globalna zdravstvena kriza imat će izravan utjecaj na Bahá’í aktivnosti, u većoj ili manjoj mjeri, mjesecima ili čak godinama, a zadatak prilagođavanja na situaciju ne može se odgađati… … Naturally, the activities undertaken must suit the prevailing conditions, but there should be no doubt that this is a time for noble aims, high resolve, and intense endeavour.… It is essential, then, that the steps being taken to learn how to apply the Plan’s framework for action to the current circumstances of the world continue in earnest; in all likelihood, the global health crisis will have a direct impact on Bahá’í activities, to a greater or lesser degree, for months or even years, and the task of adapting to the situation cannot be postponed.…
Kad je društvo u takvoj teškoći i nevolji, odgovornost bahá’íja da ponude konstruktivan doprinos poslovima ljudi postaje još izraženiji. Ovo je trenutak kad se istaknuti ali međusobno povezani tijekovi akcije susreću u jednoj točki, kada zov na službu glasno odzvanja… When society is in such difficulty and distress, the responsibility of the Bahá’ís to make a constructive contribution to human affairs becomes more pronounced. This is a moment when distinct but interrelated lines of action converge upon a single point, when the call to service rings aloud.…
Vi ste, naravno, uvijek svjesni da vaše odgovornosti sežu preko onih rukovođenja poslovima zajednice i kanaliziranja njezinih energija prema ispunjenju plemenitih ciljeva: vi nastojite podići svjesnost o onim duhovnim silama koje su dostupne svakom potvrđenom vjerniku i koje moraju biti pokrenute u času nužde. Te sile su one koje obdaruju zajednicu otpornošću, osiguravaju njezinu cjelovitost, i održavaju je usredotočenom na svoju božansku misiju da služi čovječanstvu i uzdiže njegovu viziju budućnosti. You are of course ever conscious that your responsibilities reach beyond those of administering the affairs of the community and channelling its energies towards the fulfilment of noble goals: you seek to raise awareness of those spiritual forces that are available to every confirmed believer and which must be marshalled at the hour of need. It is these forces which endow the community with resilience, ensure its integrity, and keep it focused on its divine mission to serve humanity and elevate its vision of the future.
(Univerzalna kuća Pravde, iz poruke od 9. svibnja 2020. svim Nacionalnim duhovnim vijećima) (The Universal House of Justice, from a message dated 9 May 2020 to all National Spiritual Assemblies)