Podržavajući jedinstvo kao temeljni princip Svojih učenja, Bahá’u’lláh je uspostavio Pogodbu – neophodnu zaštitu koja će omogućiti da Vjeru ne snađe jednaka sudbina koja je snašla prijašnje religije, koje su se podijelile u brojne sekte nakon smrti svojih začetnika. U Svojim spisima, On je imenovao Svog najstairjeg sina ‘Abdu’l-Baháa jedinim tumačem Bahá’í Spisa i savršenim primjerom duha i učenja Vjere.

Nakon smrti njegova Oca, izvanredne kvalitete ‘Abdu’l-Baháovog karaktera, Njegovo znanje i Njegova služba čovječanstvu pružili su živu sliku Bahá’u’lláhovih učenja u djelovanju.

‘Abdu’l-Bahá se posvetio promicanju Očeve Vjere i unaprijeđenju ideala mira i jedinstva. Poticao je uspostavljanje lokalnih Bahá’í institucija i vodio obrazovne, društvene i ekonomske inicijative u nastanku. Nakon otpuštanja iz dugoročnog zarobljeništva, u kojem je pratio Svoga Oca, ‘Abdu’l-Bahá se otisnuo na putovanja koja su ga odvela do Egipta, Europe i Sjeverne Amerike. Tijekom svog života, kroz blještavu jednostavnost, pokazivao je primjer za duhovnu i društvenu obnovu okoline.

---

Život ‘Abdu’l-Baháa

Uvečer 22. svibnja 1844. godine dogodio se važan trenutak u ljudskoj povijesti. U iranskom gradu Shirazu Báb – Glasnik Bahá’í Vjere – najavio je početak novog religijskog ciklusa cijelom svijetu. U ponoć te iste večeri rodilo se dijete u Teheranu. Otac ga je nazvao ‘Abbás. On je kasnije preuzeo naziv ‘Abdu’l-Bahá, što znači “Sluga Bahá”, te je kroz život posvećen službi čovječanstvu postao poznat kao utjelovljenje i primjer Bahá’u’lláhovih Učenja.

Djetinjstvo

‘Abdu’l-Bahá je uživao privilegirano djetinjstvo sve dok nisu započeli žestoki progoni Bábovih sljedbenika. Njegov Otac, Bahá’u’lláh, je bio zatočen, a imovina cijele obitelji oduzeta. Nakon četri mjeseca provedena u nezamislivim uvijetima u zatvoru zvanom Crna rupa, tijekom koja je ‘Abdu’l-Bahá, dječak od osam godina, gledao patnju vlastitog Oca, cijela je obitelj protjerana iz zemlje, u koju se više nikada neće vratiti. ‘Abdu’l-Bahá je već kao dječak prepoznao visoki položaj Svoga Oca i život je posvetio službi Njemu i čovječanstvu. Postao je cijenjen i poštovan u krugovima sljedbenika Bahá’u’lláha, ali i šire – u očima mislioca, filozofa, državnih službenika, ali jednako tako i u očima siromaha i potrebitih.

Tijekom boravka u gradu Akki, kamo je obitelj bila izgnana po posljednji put, ‘Abdu’l-Bahá je nastavio štititi Oca, brinuo se o Njegovim sljedbenicima, zbrinjavao bolesne i siromašne u tom gradu-zatvoru. Njegova velikodušnost, nesebična služba i pridržavanje principa pravednosti osvojili su srca svih koji su ga susreli.

Središte Pogodbe

Bahá’u’lláh je u Najsvetijoj Knjizi uspostavio Pogodbu sa Svojim sljedbenicima, naloživši im da se nakon Njegove smrti okrenu Njegovu najstarijem sinu, ‘Abdu’l-Baháu. Njegov autoritet je uspostavljen i u drugim Spisima, poput Bahá’u’lláhove Volje i Oporuke. ‘Abdu’l-Bahá je tako postao jedini tumač Spisa, kojem su se svi Bahá’i trebali okrenuti za vodstvo. On je brinuo za širenje Vjere Njegova Oca, primao je hodočasnike s istoka i zapada, održavao opširnu korespondenciju s bahá’íma diljem svijeta i živio u službi stanovnicima Akke.

Putovanja na zapad

Početkom 20. stoljeća ‘Abdu’l-Bahá je krenuo na putovanje prema zapadu, šireći učenja Njegova Oca. Prvo odredište bio je Egipat, gdje je proveo godinu dana u nebrojenim sastancima s intelektualcima, diplomatima, vjerskim vođama i novinarima. U ljeto 1911. godine krenuo je prema Europi. U Parizu je održao brojne javne govore o principima poput jedinstva, ravnopravnosti između muškaraca i žena, ukidanja predrasuda, univerzalnog obrazovanja, materijalnog i duhovnog blagostanja… koji su zapisani i kasnije objavljeni u knjizi “Pariški govori”. Neke od zemalja koje je u Europi posjetio su Velika Britanija, Italija, Mađarska, Njemačka, Austrija…

Sljedeće godine krenuo je na put prema Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Putovao je od jedne do druge obale, obraćajući se raznolikoj publici, sastajući se s ljudima svih staleža, religija, nacionalnosti… Svi oni poslije su svjedočili o Njegovoj velikoj ljubavi i ljubaznosti kojom je osvajao srca.

Njegova putovanja po zapadu uvelike su pridonijela širenju Bahá’u’lláhovih učenja i uspostavljanju čvrstih bahá’í zajednica. On je pronosio poruku o dolasku davno obećanog doba ujedinjenja čovječanstva. Često je govorio o potrebi da se stvore društveni uvijeti te internacionalni politički instrumenti nužni za uspostavljanje mira. Ipak, nekoliko godina poslije, Njegova predviđanja o dolasku promjena i meteža koje će ostaviti posljedice na cijelom svijetu, obistinila su se u Prvom svjetskom ratu.

Vitez ‘Abdu’l-Bahá

Tijekom Prvoga svjetskog rata, kad je blokada ugrozila živote mnogih civila u Haifi, ‘Abdu’l-Bahá ih je spasio od gladovanja. ‘On je osobno organizirao opsežne poljodjelske aktivnosti blizu Tiberijade, osiguravši tako veliku zalihu pšenice…’ Hrana je bila spremljena u podzemne jame i drugdje. Dijelio ju je stanovnicima, bez obzira na vjeru ili nacionalnost. Hrana je bila sustavno racionirana. Budući da je započeo Svoje pripreme još 1912. g., otklonio je tragediju u mračnim danima 1917. i 1918.

Krajem rata Britanska vlada brzo je prepoznala Njegova mukotrpna postignuća. Bila Mu je dodijeljena titula viteza 27. travnja 1920., u rezidenciji Britanskog guvernera Haife na svečanosti održanoj posebno za Njega. Britanski i vjerski dostojanstvenici došli su iskazati Mu počast u ovoj sretnoj prigodi. Njegova nesebična djela pribavila su Mu poštovanje kako uglednika tako i običnih ljudi.

Ploče Božanskog Plana

U tom razdoblju ‘Abdu’l-Bahá je napisao jedno od svojih najznačajnijih djela – “Ploče Božanskog Plana”; četrnaest pisama upućenih vjernicima u Sjevernoj Americi, koja su ocrtavala duhovne kvalitete i praktične korake nužne za izgradnju novog svijeta.

Posljednje godine

Čak i u starijoj dobi ‘Abdu’l-Bahá je zadržao svoju izvanrednu živost. Bio je ljubeći otac ne samo Bahá’í zajednici u Haifi, nego i rastućoj međunarodnoj zajednici. Njegova su pisma i ljubazne riječi nadahnjivali globalne pokrete prema uspostavljanju temelja administrativnog poretka, koji je naložio Bahá’u’lláh.

Preminuo je u 77. godini života, 28. studenog 1921. Brojni državni dužnosnici, religijski vođe, diplomati, radnici, siromašni, bogati, stanovnici Akke i Haife, ali i susjednih zemalja, prisustvovali su sprovodu, žaleći zbog gubitka čovjeka koji je bio izvor ljubavi, velikodušnosti i bratstva u njihovim zajednicama. Zvali su ga Onaj koji je vodio čovječanstvo prema “Putu Istine”, “stupom mira”, utjelovljenjem “slave i veličine”.