
Bábovo Svetište na Gori Karmel
Sredinom 19. stoljeća — jednog od najturbulentnijih razdoblja svjetske povijesti — mladi trgovac je obznanio da je On nositelj poruke koja je predodređena da preobrazi život čovječanstva. U vrijeme kad je Njegova zemlja, Iran, prolazila kroz moralni slom, Njegova je poruka probudila uzbuđenje i nadu među pripadnicima svih klasa, ubrzano privlačeći tisuće sljedbenika. On je za sebe preuzeo ime “Báb”, što na arapskom jeziku znači “Vrata”.
S Njegovim pozivom na duhovnu i moralnu reformu, i Njegovom namjerom da poboljša položaj žena i mnoštva siromašnih, Bábova poruka za duhovni obnovu bila je revolucionarna. U isto vrijeme, On je utemeljio Svoju zasebnu, neovisnu religiju, nadahnjujući Svoje sljedbenike da preobraze svoje živote i izvršavaju velika herojska djela.
Báb je obznanio da se čovječanstvo nalazi na pragu novog doba. Njegova misija, koja je potrajala samo šest godina, bila je pripremiti ljude za dolazak Božje Objave Koja će nas uvesti u doba mira i pravde, dolazak Obećanog u svim svjetskim religijama — Bahá’u’lláha.
Bábov život
Jedne proljetne večeri, 1844. godine, odvio se razgovor između dvojice mladića koji je navijestio novo doba za ljudsku rasu. Perzijski trgovac obznanio je jednom putniku u gradu Širazu da je On Nositelj Božanskog Otkrivenja predodređenog da preobrazi duhovni život čovječanstva. Trgovčevo ime bilo je Siyyid ‘Alí-Muhammad, a kroz povijest bit će znan kao Báb (što znači “Vrata” na arapskom).
Sredina 19. stoljeća bila je jedno od najturbulentnijih razdoblja svjetske povijesti. Diljem svijeta odvijale su se velike revolucije. U dijelovima Europe i Sjeverne Amerike, dotrajale društvene strukture i odnosi počeli su popuštati pred iznenadnim i do tada neviđenim promjenama na području poljoprivrede, industrije i ekonomije. U isto vrijeme, sljedbenici raznih religija diljem svijeta uvidjeli su da je čovječanstvo na vrhu novog stupnja u svojem razvoju i mnogi su se pripremali za neminovni dolazak Obećanoga, usrdno se moleći da Ga uspiju prepoznati.
Ostvarena potraga
Mladi učenjak po imenu Mulla Husayn bio je jedna od tih duša uključenih u potragu koja će mu promijeniti život. Osjetio se privučenim, poput magneta, prema Širazu — gradu poznatom po miomirisu njegovih ruža i pjevu slavuja. U večer 22. svibnja 1844. godine, približavajući se vratima grada, pozdravio ga je blistavi mladić koji je nosio zeleni turban. Ovaj stranac pozdravio je Mulla Husayna kao da su životni prijatelji.
“Mladić s kojim sam se susreo izvan vrata Širaza preplavio me izrazima ljubavi i ljubazne dobrote,” prisjećao se Mulla Husayn. “Toplo me pozvao da posjetim Njegov dom, te da se tamo osvježim umoran od svojeg puta.”
Dva su mladića provela čitavu noć uronjeni u razgovor. Mulla Husayn je ostao zapanjen kad je otkrio da su sva obilježja koja je tražio u Obećanome bila objelodanjena u ovom mladom čovjeku. Prije odlaska sljedećeg jutra, njegov Domaćin obratio mu se ovim riječima: “O, ti koji si prvi povjerovao u Mene! Uistinu kazujem, Ja sam Báb, Vrata Božja… Osamnaest duša mora, u početku, spontano i svaki na svoj način, prihvatiti Me i prepoznati istinu Mojeg Otkrivenja.”
Nekoliko tjedana nakon Bábove objave, još je sedamnaest ljudi, kroz svoje samostalne napore, prepoznalo Njegov položaj, odreklo se udobnosti i sigurnosti svojeg starog načina života, te su, oslobođeni svake vezanosti za materijalni svijet, krenuli na misiju širenja Njegovih učenja. Tih prvih osamnaest sljedbenika Bába zajedno su postali poznati kao “Slova Živih”.
Bábova misija
Rođen u Širazu, gradu na jugu Irana, 20. listopada 1819. godine, Báb je bio simbol prelaza između prošlog doba proroštva i novog doba ispunjenja za čovječanstvo. Njegova primarna svrha bila je probuditi ljude pred činjenicom da je započelo novo razdoblje u ljudskoj povijesti, razdoblje koje će biti svjedokom ujedinjenja čitave ljudske rase i pojave svjetske civilizacije duhovnog i materijalnog blagostanja. Ovaj veliki dan bit će ostvaren kroz utjecaj božanski nadahnutog Učitelja, kojeg je Báb nazivao “Onaj Kojeg će Bog objaviti.” Njegova je misija, Báb nam otkriva, bila navijestiti dolazak obećane Objave Božje. Báb objašnjava da će nas nova Objava uvesti u doba mira i pravde koje je nada svakog čeznutljivog srca i obećanje svake religije. Báb je uputio Svoje sljedbenike da šire ovu poruku diljem zemlje i pripreme ljude za taj dugo iščekivani dan.
Bábova poruka probudila je nadu i uzbuđenje među ljudima svih sfera života. Iako je velik broj uglednih muslimanskih klerika prihvatio Bába, mnogi drugi osjećali su se nesigurno i ugroženo zbog Njegovog rastućeg utjecaja i bojali su se da će njihove učvršćene pozicije biti ugrožene osnaživanjem običnog puka. Odbacili su Bábova učenja kao herezu i spremili se uništiti Njega i Njegove sljedbenike. Prepirke su bjesnjele širom zemlje, u džamijama i školama, na ulicama i tržnicama.
Kao rezultat toga, Báb je bio izgnan — iz grada u grad, iz zatvora u zatvor. Ali niti jedan od planova koji su Njegovi neprijatelji osmislili nije mogao spriječiti širenje Njegovog utjecaja. U svakom mjestu na koje je bio poslan, Njegova ljepota i magnetska privlačnost Njegove osobe osvajala je divljenje vođa i stanovnika grada. Bezosjećajni upravitelji zatvora i vojnici koji su Ga čuvali postajali bi Njegovi sljedbenici. Svaki put, vjerujući da gase plamen Njegovog utjecaja, vlasti su samo dodavali ulje u Njegovo životvorno svjetlo. S vremenom, Bábova popularnost je narasla do te mjere da je nekoliko istaknutih pripadnika svećenstva apeliralo vlastima da Ga se pogubi. Bábiji, odvojeni od svoga vođe, hrabro su se branili protiv siline vlasti koja je pozvana da ih uništi. Tisuće Njegovih sljedbenika — muškaraca, žena i djece — podvrgnuto je okrutnoj i brutalnoj smrti.
Pogubljenje Bába
1850. godine, Mirza Taqi Khan (Veliki vezir Nasiri’d-Din Šaha) naredio je Bábovo pogubljenje. Kad su čuvari došli da Ga izvedu na dan izvršenja Njegovog pogubljenja, 9. srpnja, Báb im je rekao da Ga nikakva “zemaljska moć” ne može utišati sve dok On ne dovrši sve što je namjeravao otkriti. Tisuće ljudi nagomilalo se na krovovima koji su nadgledali trg vojarne u Tabrízu gdje je streljački vod trebao pogubiti Bába. Na žestokoj vrućini podnevnog sunca, On je privezan konopom na zid vojarne, zajedno s jednim mladim sljedbenikom, koji je želio podijeliti mučeništvo sa svojim Ljubljenim. Regimenta od 750 vojnika otvorila je paljbu u tri uzastopna plotuna. Kad su se dim i prašina baruta razišli, Báb je nestao iz vida. Samo je Njegov pratilac, živ i neozlijeđen, ostao stajati kraj zida za koji su bili privezani. Konopi su bili raskinuti. Nakon potrage, Bába su pronašli u Njegovoj ćeliji, gdje je sa Svojim tajnikom nastavio razgovor u kojem su ranije bili prekinuti.
“Sada možete nastaviti sa ispunjenjem svoje namjere,” Báb je rekao Svojim utamnjičiteljima. Ponovno je izveden za pogubljenje. Nakon što je prva regimenta odbila otvoriti paljbu, druga je sazvana i naređeno joj je da otvori paljbu. Ovaj puta tijela Bába i Njegovog mladog sljedbenika bila su razmrskana. Vrtlog prašine progutao je grad, zakrivajući sunce do noći.
1909. godine, nakon što su više od pola stoljeća bili skrivani, Bábovi posmrtni ostaci su konačno sahranjeni na Gori Karmel u Svetoj Zemlji. Danas, pod sjajnim Svetištem sa zlatnom kupolom, okružen terasama s prekrasnim vrtovima i fontanama, Báb počiva u primjetnoj slavi, kao simbol pobjede Stvari koju je On navjestio nad silama najokrutnijeg suprotstavljanja. Diljem svijeta, milijuni ljudi prepoznali su Bába kao božanski nadahnutog Vjesnika Bahá’í vjere i puni poštovanja se okreću Njegovim spisima kako bi otkrili “blistavo Svjetlo Božje”.