Sredinom 19. stoljeća, Bog je pozvao Bahá’u’lláha (“Slava Božja”) da dostavi novu Objavu čovječanstvu. Tijekom četiri desetljeća, tisuće stihova, pisama i knjiga poteklo je iz Njegovog pera. On je u Svojim Spisima iscrtao okvir za razvoj globalne civilizacije koja u obzir uzima i duhovni i materijalni napredak ljudskog života.
Nikad nisam težio za svjetovnom vlašću. Moj je jedini cilj bio predati ljudima ono što mi je naložio Bog…
—Bahá’u’lláh
Bahá’u’lláh je trpio 40 godina zatočeništva, mučenja i progonstava zbog donošenja Božje poruke čovječanstvu. Danas su Njegov život i misija sve više i više poznati diljem svijeta. Milijuni ljudi uče kako staviti Njegova učenja u praksu u svom pojedinačnom životu, kao i u zajednicama, kako bi pridonijeli poboljšanju svijeta.
Rani život
Mirza Husayn-‘Alí (kasnije Bahá’u’lláh) rođen je 12. studenog 1817. godine u Teheranu, u plemićkoj obitelji. Njegov otac je bio ministar na kraljevom dvoru. Od početka svog života, On je iskazivao izvanredno znanje i mudrost.
Teheran, Iran, grad u kojem je Bahá’u’lláh rođen.
Kao mladić, odabrao je posvetiti se brizi za slabije i siromašne i odbio visoko mjesto ponuđeno Mu na dvoru nakon smrti Njegova oca. Nije pokazivao niti najmanji interes za visoke pozicije.
Nakon prihvaćanja Bábove poruke, život se nepovratno promijenio za Njega i Njegovu obitelj. Iako se nikada nisu upoznali, od trenutka kada je Mirza Husayn-‘Alí čuo Bábovu poruku, objavio je svoju odanu vjeru u nju i uložio svu svoju energiju i utjecaj u promicanje te poruke.
Rastući utjecaj Bábovih sljedbenika i Njegove Poruke o dolasku Obećanoga, počeo je izazivati nemir i zabrinutost u krugovima tadašnjeg svećenstva i vlasti. U nadi da će zaustaviti širenje nove poruke, započela su progonstva i mučenja Bábovih sljedbenika. Bahá’u’lláh je zajedno s mnogim drugim sljedbenicima bio zatvoren u tamnici zvanoj “Crna jama”. U tom tmurnom i nezdravom okružju odigrao se jedan od najdragocjenijih događaja ljudske povijesti – jedan je smrtni čovjek, izvana sasvim obično ljudsko biće u svim aspektima, bio izabran da donese čovječanstvu novu poruku.
Bahá’u’lláh je ovo iskustvo Božanske Objave kasnije opisao riječima: “U danima dok sam ležao u tamnici Teherana, premda Mi bolna težina okova i smradom ispunjen uzduh dopuštahu samo malo sna, ipak sam u tim rijetkim trenucima drijemeža osjećao kao da nešto kola od vrha Mog tjemena preko Mojih grudi, poput moćne bujice koja se obrušava na tlo s vrha visoke planine… U takvim trenucima Moj je jezik izgovarao stihove koje nitko ne bi mogao podnijeti.”
Progonstvo u Bagdad
Bahá’u’lláh je nakon četiri mjeseca intenzivne patnje pušten iz Crne jame i prognan iz Irana. Bio je onemoćao i bolestan. On i Njegova obitelj poslani su u Bagdad. Tamo su se preostali sljedbenici Bába okrenuli prema Bahá’u’lláhu, tražeći moralno i duhovno vodstvo. Plemenitost Njegova karaktera, mudrost Njegovih savjeta, ljubaznost koju je pokazivao svima i rastući dokazi nadljudske veličine u Njemu oživjeli su iscrpljenu zajednicu.
Bahá’u’lláhov utjecaj i rastuća ljubav prema Njemu, izazvali su ljubomoru u nekim članovima zajednice. Vidno pogođen nejedinstvom i spletkarenjima, povukao se u planine Kurdistana, gdje je proveo dvije godine samačkog života, promišljajući o Svojoj uzvišenoj svrsi. Ipak, i u ovom udaljenom kraju, Njegov se utjecaj proširio. Ljudi su govorili o čovjeku izvanredne mudrosti i rječitosti. Kada su takve vijesti dosegle Bagdad, Bábíji, pretpostavljajući da se radi o Bahá’u’lláhu, poslali su po Njega.
Tijekom Njegovog ponovnog boravka u Bagdadu, zajednica Bábovih sljedbenika je oživljena, njen ugled je rastao, a Njegov utjecaj se proširio još dalje. To je ponovno izazvalo zabrinutost i zavist vladajućih te je uređeno da se protjera Bahá’u’lláha još dalje od Irana.
Pogled na Bahá’u’lláhovu kuću u Drinopolju, Turska. U pozadini se vidi Džamija Sultana Salima.
Krajem travnja 1863. godine, netom prije odlaska iz Bagdada za Istanbul (u tadašnje vrijeme znan kao Konstantinopol), Bahá’u’lláh i Njegovi prijatelji su proveli 12 dana u vrtu koji je On kasnije prozvao “Ridvan” (“Raj”). U tom vrtu, na obalama rijeke Tigris, Bahá’u’lláh je objavio da je On Onaj Kojeg je najavio Báb – Božji Prorok za ovo doba, doba zrelosti čovječanstva.
Daljnji progoni
Bahá’u’lláh i Njegovi suputnici stigli su u Istanbul nakon tri mjeseca teškog putovanja u lošim uvijetima, po zimi i snijegu. Dalje su prognani u Drinopolje (Edirne, pr. Adrianopol) koje je Bahá’u’lláh prozvao “udaljenim zatvorom”. Ipak, unatoč negostoljubivim uvijetima pod kojima su prognanici bili prisiljeni živjeti, tisuće stihova potekle su iz Njegovog pera te je Njegova poruka dosegla udaljene krajeve, poput Indije i Egipta.
Početkom rujna 1867. godine, Bahá’u’lláh je započeo pisanje serije pisama vladarima i kraljevima diljem svijeta. Svojim predviđajućim riječima opisao je Svoj položaj i govorio o zori novoga doba, upozoravajući da će prvo doći do katastrofalnih previranja u političkom i društvenom poretku svijeta. Pozvao je svjetske vođe da iskažu pravednost i da sazovu vijeće za savjetovanje sa svrhom prekida ratovanja. Kazao je da jedino zajedničkim djelovanjem može biti uspostavljen trajni mir. Njegova su upozorenja pala na neplodno tlo.
Napokon je Bahá’u’lláh bio protjeran i posljednji put, u najzloglasniju zatvoreničku koloniju otomanskog carstva, grad-zatvor Akku. Stigavši tamo 1868. godine, bilo je predviđeno da u tim uvjetima provede ostatak svog života.
Nakon što su u zatvoru proveli više od dvije godine, Njemu i obitelji bilo je dozvoljeno da se presele u skučenu kuću unutar gradskih zidova. S vremenom je moralni karakter bahá’íja, posebice ‘Abdu’l-Baháa, Bahá’u’lláhovog najstarijeg sina, omekšao srca njihovih tamničara i promijenio netrpeljivost i ravnodušnost stanovnika Akke. Kao i u Bagdadu i Drinopolju, plemenitost Bahá’u’lláhovog karaktera postupno je zaslužila poštovanje šire zajednice, uključujući i neke vođe. U Akki je Bahá’u’lláh napisao svoje najvažnije djelo – Kitáb-i-Aqdas (“Najsvetija Knjiga”), u kojem je dao osnovne zakone i principe Njegove Vjere i uspostavio temelje globalnog administrativnog poretka.
Posljednje godine
Primjerak Najsvetije Knjige, Kitáb-i-Aqdas
U kasnim 1870-im godinama, iako je još bio zatvorenik, bilo Mu je dopušteno da se preseli u kućni pritvor izvan gradskih zidina, omogućavajući Njegovim sljedbenicima da Ga posjete u relativnom miru.
Bahá’u’lláh je preminuo 29. svibnja 1892. U Svojoj je Oporuci imenovao ‘Abdu’l-Bahá svojim nasljednikom i vođom Bahá’í zajednice. Prvi puta u povijesti je osnivač vjere u pisanom tragu imenovao svoga nasljednika i na taj način održao jedinstvo vjere, te ju zaštitio od sektaških podjela.
Rezidencija Mazra’ih — jedna od kuća u kojoj je Bahá’u’lláh boravio nakon otpuštanja iz zatvora u Akki.