~ XXI ~

O, Salmáne! Vrata spoznaje Pradavnoga Bića uvijek su bila, i dalje će biti zatvorena pred licem ljudi. Razumijevanje niti jednoga čovjeka nikada neće zadobiti pristupa u Njegov sveti Dvor. Međutim, kao znak Njegove milosti, i kao dokaz Njegove dobrote koja ljubi, On je objavio ljudima Danice Njegova božanskog vodstva, Simbole Njegova božanskog jedinstva, te naložio da znanje tih posvećenih Bića bude istovjetno znanju Njega Samoga. Tko, dakle, prepoznaje njih prepoznao je Boga. Tko posluša njihov zov, posluhnuo je Glas Božji, a tko posvjedoči o istini njihove Objave, posvjedočio je o istini Boga Samoga. Tko se od njih okrene, okrenuo se od Boga, a tko nije povjerovao u njih, nije povjerovao u Boga. Svaki je od njih Put Božji koji povezuje ovaj svijet sa kraljevstvima gore, i Stijeg Njegove Istine svakomu u kraljevstvima na zemlji i na nebu. Oni su Objavitelji Božji među ljudima, dokazi Njegove Istine, i znamenje Njegove slave.

~ XXII ~

Povjerenici Božji objavljeni su narodima svijeta kao Tumači nove Stvari i Objavitelji nove Poruke. Budući da su te Ptice s nebeskoga Prijestolja sve poslane dolje s neba Volje Božje, a sve ustaju da bi proglasile Njegovu neodoljivu Vjeru, stoga ih se smatra jednom osobom i jednom dušom. Jer svi oni piju iz jedne čaše ljubavi Božje, i svi uživaju voća sa istoga Stabla Jednosti.

Svaki od ovih Objavitelja Božjih ima dvostruk položaj. Jedan je položaj čiste apstrakcije i bivstvenoga jedinstva. S tim u vezi, ako ih sve nazoveš jednim imenom, i pripišeš im iste pridjevke, nisi odlutao od istine. Baš onako kako je ON objavio: “Nikakve razlike Mi ne pravimo između bilo kojega od Njegovih Glasnika.” Jer oni, svi do jednoga, pozivaju ljude na zemlji da priznaju jedinstvo Božje, i navještaju im Kawthar beskrajne milosti i obilja. Svi su oni zaodjeveni odorom proroštva, i počašćeni su ogrtačem slave. Tako je Muhamed, Točka Kur’ana, objavio: “Ja sam svi proroci.” Isto je tako rekao: “Ja sam prvi Adam, Noa, Mojsije, Isus.” Slične je tvrdnje iznio Imám ‘Alí. Izjave poput tih, koje ukazuju na bitno jedinstvo tih Tumača Jednosti, također je zračilo iz Kanala Božjeg besmrtnoga izričaja, i Riznica dragulja Božanskoga znanja, i zabilježene su u Spisima. Ta su Lica prijamnici Zapovjedi Božanske, i Osvit Njegove Objave. Ova je Objava uzvišena iznad velova množine i potreba brojeva. Tako On kaže: “Naša je Stvar samo Jedna.” Budući da je Stvar jedna te ista, njezini Tumači također moraju biti jedni te isti. Na isti su način Imámi muhamedanske vjere, te svjetiljke osvjedočenja, rekli: “Muhamed je naš prvi, Muhamed je naš posljednji, Muhamed su naši svi.”

Jasno ti je i očigledno da su svi Proroci Hramovi Stvari Božje, Koji su se pojavili odjeveni u različitu odjeću. Kad bi ih promotrio razboritim očima, vidio bi da Oni borave u istom svetohraništu, lete istim nebom, sjede na istom prijestolju, izgovaraju isti govor, proglašuju istu Vjeru. Takvo je jedinstvo tih Biti Postojanja, tih Zvijezda beskonačna i nemjerljiva sjaja! Kad bi, dakle, jedan od tih Objavitelja Svetosti proglasio: “Ja sam povratak svih Proroka,” On bi, zaista, govorio istinu. Slično tome, u svakoj sljedećoj Objavi potvrđuje se povratak prijašnje Objave, istina koje je čvrsto uspostavljena…

Drugi je položaj položaj razlikovanja, i on pripada svijetu stvaranja, i njegovim ograničenjima. S tim u vezi, svaki Objavitelj Božji ima posebnu individualnost, određeno propisanu misiju, predodređenu objavu, i posebno označena ograničenja. Svaki je znan pod drugim imenom, okarakteriziran posebnim pridjevkom, ispunjava određenu misiju, i povjerena mu je posebna Objava. Baš kao što On kaže: “Neke Smo apostole uzdigli iznad drugih. Nekima je Bog govorio, a neke je podigao i uzvisio. A Isusu, sinu Marije, dali Smo jasne znakove, i osnažili Smo Ga Duhom Svetim.”

Zbog te razlike u njihovu položaju i misiji čini se da se razlikuju i razilaze riječi i izričaji koji teku iz tih Vrela Božanskoga znanja. Inače, u očima onih koji su inicirani u otajstva Božanske mudrosti svi su njihovi izričaji, zapravo, samo izraz jedne Istine. Budući da mnogi ljudi nisu uspjeli prepoznati one položaje o kojima Smo govorili, oni se, stoga, osjećaju zbunjenima i prestrašenima pred različitim izričajima Objavitelja, a koji su u biti jedno te isto.

Uvijek je bilo jasno da sve te razlike izričaja valja pripisati razlikama u položaju. Tako, gledani sa stajališta njihove jednosti i krajnje odvojenosti, pridjevci kao Bog, Božanstvo, Vrhovno Jedno, Najunutarnjija Bit, bili su i jesu primjenjivi na te Biti Postojanja, jer oni svi borave na prijestolju Božanske Objave, i postavljeni su na sjedište Božanske Skrovnosti. Kroz njihovo pojavljivanje nastupa Božja Objava, a kroz njihovo lice objavljuje se Ljepota Božja. Tako se zbilo da su ti Objavitelji Božanskoga Postojanja izgovarali riječi Boga Samoga.

Promatrani u svjetlu svojega drugog položaja – položaja razlike, posebnosti, vremenskoga ograničenja, osobina i načela – oni iskazuju apsolutno služenje, krajnje siromaštvo, i potpunu samozatajnost. Baš kao što On kaže: “Ja sam sluga Božji. Ja sam samo čovjek kao vi.”…

Kad bi bilo koji od sveobuhvatnih Objavitelja Božjih izjavio: “Ja sam Bog”, On bi, zaista, govorio istinu, bez ikakve sumnje. Jer, opet i opet je bilo pokazano da se Objava Boga, Njegovih imena i Njegovih pridjevaka iskazuje svijetu kroz njihovu Objavu, njihove pridjevke i imena. On je objavio: “Te su strijele bile Božje, a ne Tvoje.” On također kaže: “Uistinu, oni koji su prisegli na vjernost Meni, zaista su prisegli na vjernost Bogu.” A kad bi bilo koji od njih izrekao “Ja sam Glasnik Božji”, također bi govorio istinu, nedvojbenu istinu. Baš kao što On kaže: “Muhamed nije otac niti jednog čovjeka među vama, nego je Glasnik Božji.” Viđeni u ovom svjetlu, svi oni samo su Glasnici onog savršenoga Kralja, one nepromjenljive Biti. A kad bi oni proglasili “Ja sam Pečat Proroka” uistinu bi govorili istinu, bez i najmanjeg tračka sumnje. Jer svi su oni samo jedna osoba, jedna duša, jedan duh, jedno biće, jedna objava. Svi su oni objava “Početka” i “Kraja”, “Prvoga” i “Posljednjega”, “Viđenoga” i “Neviđenoga” – a to sve pripada Onomu Koji je Najunutarnjiji Duh Duhova i Vječna Bît svih Bîti. A kad bi oni rekli “Mi smo Sluge Božji”, to je također jasna i besprijeporna činjenica. Jer oni su bili objavljeni u stanju najdubljega služenja, služenja kakvo nijedan čovjek ne može nikako dostići. Tako, u trenucima kada su Biti Postojanja bile duboko uronjene u oceane drevne i vječne svetosti, ili kad su se uzdizale do najuzvišenijih vrhunaca Božanskih otajstava, tvrdile su da su njihove riječi Glas Božanstva, Zov Boga Samoga.

Kad bi se otvorilo oko razbora, ono bi spoznalo da su se oni baš u tom stanju smatrali krajnje ništavnima i nepostojećima pred licem Onoga Koji je Sveprodorni, Neuništivi. Čini se da su sebe smatrali krajnjim ništavilom, a spominjanje sebe u tom Dvoru činom huljenja. Jer i najmanji šapat o sebi na tom Dvoru dokaz je samopriznavanja i neovisnoga postojanja. U očima onih koji su dosegli taj Dvor takav nagovještaj sam je po sebi težak prekršaj. A koliko silno teži bi on bio, kad bi se išta drugo spominjalo u toj Prisutnosti, kad bi se čovjekovo srce, njegov jezik, njegov um ili njegova duša bavila ičim osim Ljubljenoga, kad bi njegove oči gledale nešto drugo osim Njegove ljepote, kad bi njegovo uho bilo naklonjeno ijednoj pjesmi osim Njegova Glasa, a njegove stope gazile ijednim drugim putom osim Njegova puta…

Zahvaljujući ovom položaju oni su za sebe uzeli pravo na ulogu Glasa Božanstva i slično, dok su, zahvaljujući položaju Glasništva, proglasili sebe Glasnicima Božjim. U svakoj su prigodi izricali riječi koje su bile u skladu s potrebama okolnosti, i pripisivali su Sebi sve te izjave, izjave u rasponu od kraljevstva Božanske Objave do kraljevstva stvaranja, i od područja Božanstva do područja zemaljskoga postojanja. Tako, što god oni rekli, bilo da pripada kraljevstvu Božanstva, Gospodstva, Proroštva, Glasništva, Skrbništva, Apostolstva ili Službe, sve je istina, bez ikakve sumnje. Stoga ove izjave koje Smo citirali u prilog Našega obrazloženja valja pomno razmotriti, kako bi različiti izričaji Objavitelja Neviđenoga i Osvita Svetosti prestali uzburkavati dušu i zbunjivati um.

~ XXIII ~

Razmisli o prijašnjim naraštajima. Posvjedoči kako su ljudi Njegova Dana, svaki put kad je Danica Božanske dobrote izlila svjetlo Njegova Otkrivenja na svijet, ustali protiv Njega, i odbacili Njegovu istinu. Oni koji su smatrani vođama ljudi bez razlike su nastojali spriječiti svoje sljedbenike da se okrenu k Njemu Koji je Ocean beskonačnog izobilja Božjega.

Pogledaj kako su ljudi, zbog presude koju su izrekli duhovnici Njegova doba, bacili u vatru Abrahama, Prijatelja Božjeg; kako je Mojsije, Onaj koji je razgovarao sa Svemogućim, proglašen lašcem i klevetnikom. Promisli kako su prema Isusu, Duhu Božjem, usprkos Njegovoj krajnjoj blagosti i milosrđu, postupali Njegovi neprijatelji. Tako je žestoko bilo protivljenje s kojim se On, Bit Bića i Gospod vidljivog i nevidljivog, morao suočiti, da nije imao gdje položiti Svoju glavu. Stalno je išao iz mjesta u mjesto, lišen trajnog boravišta. Razmisli o onom što je snašlo Muhameda, Pečata Proroka, neka Mu kao žrtva bude prinesen život svega drugog. Kako su teške nevolje kojima su vođe židova i idolopoklonika izvrgle Njega, Koji je vrhovni Gospod svih, kao posljedica Njegove objave jedinstva Božjeg i istinitosti Njegove Poruke! Tako Mi pravičnosti Moje Stvari! Moje Pero jauče, a sva stvorenja gorko plaču nad onim što je On propatio od ruku onih koji su razvrgli Pogodbu s Bogom, pogazili Njegov Zavjet, odbacili Njegove dokaze i poricali Njegovo znamenje. Tako ti Mi kazujemo priču o onom što se dogodilo u prošlosti, da bi mogao razumjeti.

Ti znaš kako su teško trpjeli Proroci Božji, Njegovi Glasnici i Izabranici. Promisli malo o povodu i razlogu takva progona. Ni u kojem dobu, ni u kojoj Dispenzaciji nisu Proroci Božji izbjegli huljenje svojih neprijatelja, okrutnost svojih tlačitelja, klevete učenih svoga doba koji su se zaodjenuli u čestitost i pobožnost. Danju i noću podnosili su takve muke kakve nitko ne može nikad izmjeriti, osim znanja jednoga pravoga Boga, slavljen bio On.

Razmisli o Ovome Kojemu naniješe nepravdu. Iako vrlo jasni dokazi svjedoče o istinitosti Njegove Stvari; iako su ispunjena proročanstva koja je On nedvosmislenim jezikom izrekao; iako je On izlio na ljude kišu Svog mnogostrukog i Bogom nadahnutog znanja, unatoč tome što nije bio ubrojen među učene, niti školovan niti vičan raspravama uobičajenim među duhovnicima; pa ipak, pogledaj kako je ovo pokoljenje odbacilo Njegov autoritet, i pobunilo se protiv Njega! On je, tijekom većeg dijela Svojeg života bio teško mučen u šakama Svojih neprijatelja. Njegove su patnje dosegle vrhunac u ovom mučnom Zatvoru, u koji su Ga Njegovi tlačitelji tako nepravedno bacili. Dao Bog da ti prodornim vidom i čistim srcem zapaziš što se dogodilo i sad se događa, te da, promislivši o tome u svojem srcu, prepoznaš ono što većina nije uspjela zapaziti na ovaj Dan. Neka bude drago Bogu da ti omogući udahnuti miomiris Njegovoga Dana, uživati u bezgraničnim izljevima Njegove milosti, da se napiješ do mile volje, zahvaljujući Njegovoj milostivoj naklonosti, iz najvećeg Oceana koji u ime Pradavnoga Kralja struji na ovaj Dan, te da ostaneš poput planine čvrst i nepomičan u Njegovoj Stvari.

Reci: Slava Tebi Koji si naveo Svete da priznaju svoju bespomoćnost pred mnogostrukim otkrivenjima Tvoje moći, a svakog Proroka da izjavi Svoju ništavnost pred blještavilom Tvoje vječne slave. Usrdno Te molim, imenom Tvojim koje je otključalo vrata Nebesa, a Družbu u visini ispunilo ushitom, da mi omogućiš da Ti služim, na ovaj Dan, i da me osnažiš da izvršavam ono što si Ti propisao u Tvojoj Knjizi. Ti znaš, o, Gospode moj, što je u meni; ali ja ne znam što je u Tebi. Ti si Sveznajući, Znalac.

~ XXIV ~

Čuvajte se, vi koji vjerujete u Jedinstvo Božje, iskušenja da izdvajate bilo kojega između Objavitelja Njegove Stvari, ili da različito prosuđujete znakove koji su pratili i objavili njihovo Otkrivenje. To je zaista istinsko značenje Jedinstva Božjega, ako ste vi od onih koji razabiru i vjeruju u ovu istinu. Budite, štoviše, sigurni, da djela i čini svake pojedine od tih Božjih Objava, dapače, što god im pripada, i što bi god mogli u budućnosti objaviti, sve je to Bog naložio, i odrazi su to Njegove Volje i Namjere. Tko, dakle, i najmanju razliku čini među njima, njihovim riječima, njihovim porukama i načinu, doista je odbacio vjeru u Boga, porekao Njegove znakove, i izdao Stvar Glasnika Njegovih.

~ XXV ~

Očigledno je da je svako doba u kojem je živio Objavitelj Božji božanski određeno, i može biti, na neki način, okarakterizirano kao od Boga određeni Dan. Ovaj je Dan, međutim, jedinstven, i valja ga razlikovati od onih koji su mu prethodili. Oznaka “Pečat Proroka” u potpunosti otkriva njegov visok položaj. Proročki ciklus uistinu je završio. Vječna Istina sada je došla. On je podigao Stijeg Moći, i sada izlijeva na svijet nezakriveni sjaj Svoje Objave.

~ XXVI ~

Hvaljen bio Bog, Sveposjedujući, Kralj neusporedive slave, hvalom koja je neizmjerno iznad razumijevanja svih stvorenja, i slavljena je iznad dosega umova ljudi. Nitko drugi osim Njega nikada nije mogao pjevati dostojno Njegovu hvalu, niti će ikoji čovjek ikada uspjeti u punoj mjeri opisati Njegovu slavu. Tko je onaj koji može ustvrditi da je dosegao visove Njegove uzvišene Biti, i koji um može izmjeriti dubine Njegova nedokučiva otajstva? Iz svake pojedine objave koja zrači iz Izvora Njegove slave pojavili su se sveti i trajni dokazi nezamisliva sjaja, a iz svakog objavitelja Njegove nepobjedive moći izlili su se oceani vječne svjetlosti. Koliko su neizmjerno uzvišena čudesna svjedočanstva o Njegovoj svemogućoj vrhovnosti, tračak koje, kad bi ih samo dotaknuo, u potpunosti bi sažgao sve koji su na nebu i na zemlji! Kako neopisivo visoko su znaci Njegove nenadmašne moći, koje jedan znak, ma koliko beznačajan, mora nadići shvaćanje bilo čega što je, od početka koji nema početka, bilo uvedeno u postojanje, ili će biti u budućnosti stvoreno, sve do kraja koji nema kraja. Sva Utjelovljenja Njegovih Imena lutaju divljinom potrage, žedni i željni otkriti Njegovu Bit, a svi objavitelji Njegovih pridjevaka preklinju Ga, da, sa Sinaja Svetosti, otkrije Svoje Otajstvo.

Kaplja iz uzburkanog oceana Njegove beskrajne milosti ukrasila je sve stvoreno uresom postojanja, a lahor koji je dahnuo iz Njegovoga neusporediva Raja zaodjenuo je sva bića u odoru Njegove svetosti i slave. Dažd iz nedokučive dubine Njegove vrhovne i sveprodorne Volje iz potpunog je ništavila pozvao u postojanje stvaranje koje je beskonačno po svom opsegu i besmrtno u svom trajanju. Čudesa Njegove dobrote nikada ne prestaju, a bujica Njegove suosjećajne milosti nikada ne može biti ustavljena. Proces Njegova stvaranja nije imao početka, i ne može imati kraja.

U svakom dobu i ciklusu On je, kroz blistavu svjetlost koju su izlijevali Objavitelji Njegove čudesne Biti, obnovio sve stvari, tako da što god na nebu i na zemlji odražava znakove Njegove slave, ne bude lišeno izljeva Njegove milosti, niti da očajava za kišom Njegovih darova. Kako su sveobuhvatna čudesa Njegove milosti! Pogledaj kako su proželi svekoliko stvaranje. Tolika je njihova dobrota da se ne može naći niti jedan atom u cijelom univerzumu koji ne iskazuje dokaze Njegove moći, koji ne slavi Njegovo sveto Ime, ili ne zrači sjajnim svjetlom Njegova jedinstva. Toliko je savršeno i golemo Njegovo stvaranje da niti jedan um ili srce, ma koliko pronicljivi ili čisti, nikada ne mogu dohvatiti prirodu najbeznačajnijega od Njegovih stvorenja; a koliko tek manje dokučiti otajstvo Njega Koji je Danica Istine, Koji je nevidljiva i nespoznatljiva Bit. Zamisli najpobožnijih mistika, dosezi najuspješnijih među ljudima, najviša hvala koju ljudski jezik ili pero mogu iskazati, svi su proizvod čovjekova ograničena uma i uvjetovani su njegovim ograničenjima. Deset tisuća Proroka, svaki poput Mojsija, gromom su ošinuti na Sinaju svoje potrage zabranom Njegovoga glasa, “Ti nikada nećeš gledati Mene!”; a deset tisuća Glasnika, svaki velik kao Isus, na svojim nebeskim prijestoljima prestravljeni stoje zabranom, “Moju Bit ti nikada nećeš shvatiti!” Od pamtivijeka On je bio uvijen u neiskazivu Svetost Svojega uzvišenog Bića, i vječno će biti umotan u neprobojno otajstvo Svoje nespoznatljive Biti. Svaki pokušaj dosezanja razumijevanja Njegove nedostupne Stvarnosti završio se u potpunoj zbunjenosti, a svaki napor približavanja Njegovom uzvišenom Biću kao ishod je imao beznađe i neuspjeh.

Koliko zbunjujući za mene, tako beznačajnoga, jest pokušaj da dokučim svete dubine Tvoga znanja! Koliko jalovi su moji napori da zamislim silinu moći sadržanu u djelu Tvojih ruku – u objavi Tvoje stvaralačke snage! Kako može moje oko, koje nema sposobnost vidjeti sebe samo, ustvrditi da je razabralo Tvoju Bit, i kako može moje srce, već nemoćno, shvatiti značenje svojih vlastitih mogućnosti, nagovijestiti da je shvatilo Tvoju prirodu? Kako mogu izjaviti da sam spoznao Tebe, kad je čitavo stvaranje zbunjeno Tvojim otajstvom, a kako mogu izjaviti da Te nisam upoznao, kad, gle! – cijeli univerzum proglašava Tvoju Nazočnost i svjedoči Tvojoj istini? Dveri Tvoje milosti bile su otvorene tijekom vječnosti, i sredstva pristupa u Tvoju Nazočnost bila su omogućavana svim bićima, a objave Tvoje neprispodobive Ljepote bile su u svim vremenima otisnute na stvarnostima svih bića, vidljivih i nevidljivih. Ipak, usprkos toj najvećoj milosti, tom savršenom i beskonačnom daru, moram posvjedočiti da je Tvoj dvor svetosti i slave neizmjerno uzvišen iznad znanja svega osim Tebe, a otajstvo Tvoje Nazočnosti neshvatljivo je svakom umu osim Tvojega. Nitko osim Tebe Samoga ne može proniknuti tajnu Tvoje prirode, i ništa drugo osim Tvoje nadspoznajne Biti ne može dohvatiti stvarnost Tvojega nespoznatljivog bića. Koliko je velik broj onih nebeskih i sveslavnih bića koja su lutala sve dane svojih života u divljini svoje razdvojenosti od Tebe, i na koncu Te nisu uspjeli naći! Koliko je mnoštvo posvećenih i besmrtnih duša koje su se izgubile i zbunile pretražujući pustinju potrage u želji da gledaju Tvoje lice! Mnoštvo je onih koji Te žarko ljube, a propali su i stradali zbog sveproždirućega ognja udaljenosti od Tebe, a bezbroj je vjernih duša koje su rado položile svoje živote u nadi da će gledati svjetlo Tvoga lica. Uzdasi i jauci onih čeznutljivih srdaca koje venu za Tobom nikada neće doprijeti do Tvojega svetog dvora, niti će jadikovke putnika koji žeđaju za pojavljivanjem pred Tvojim licem doseći Tvoje sjedište slave.

~ XXVII ~

Sva hvala jedinstvu Božjemu, i sva čast Njemu, vrhovnomu Gospodu, neusporedivom i sveslavljenomu Vladaru univerzuma, Koji je iz potpunoga ništavila proizveo stvarnost svih stvari, Koji je iz ničega u život dozvao najistančanije i najfinije elemente Svoga stvaranja, i Koji je Svoja stvorenja primio u Svoje kraljevstvo neprolazne slave izbavivši ih od poniženja zbog udaljenosti i opasnosti od potpunog izumiranja. Ništa osim Njegove sveobuhvatne milosti, Njegova sveprožimajućeg milosrđa nije moglo to ostvariti. Jer, kako bi, inače, puka ništavnost sama od sebe stekla vrijednost i sposobnost da iz svog stanja nepostojanja izroni u kraljevstvo postojanja?

Stvorivši svijet i sve što u njemu živi i kreće se, On je, izravnim djelovanjem Svoje nesputane i vrhovne Volje odlučio podariti čovjeku jedinstvenu različitost i sposobnost da spozna Njega i da ljubi Njega – sposobnost koju valja smatrati začetnim podsticajem i prvobitnom namjerom koja je podlogom čitavom stvaranju… Na unutarnju bit svake stvorene stvari izlio je svjetlo jednoga od Svojih imena, pohranivši tako u nju slavu jednog od Svojih pridjevaka. Na bit čovjeka, međutim, usredotočio je sjaj svih Svojih imena i pridjevaka, učinivši je tako zrcalom Sebe Samoga. Jedini od svih stvorenja čovjek je bio izabran za tako silnu milost, tako trajno obilje.

Te energije kojima je Danica Božanskoga obilja obdarila stvarnost čovjeka leže, međutim, uspavane u njemu, kao što je plamen skriven u svijeći, a zrake svjetlosti potencijalno prisutne u svjetiljci. Zračenje tih energija može biti pomračeno svjetovnim željama baš kao što svjetlost sunca može biti skrivena ispod prašine i prljavštine koje pokrivaju zrcalo. Niti svijeću niti svjetiljku ne mogu upaliti njihovi napori bez pomoći, niti se zrcalo može osloboditi od svoje prljavštine. Jasno je i očigledno da svjetiljka neće biti upaljena dok se ne zapali vatra, a, ukoliko prljavština nije izbrisana s lica zrcala, ono nikada neće predstavljati sliku sunca niti odraziti njegovu svjetlost i sjaj.

A, budući da ne može postojati veza izravna odnosa koja bi vezala jedinoga pravoga Boga s Njegovim stvaranjem, i nikakve sličnosti ne može biti između prolaznoga i Vječnoga, nestalnoga i Apsolutnoga, On je naložio da u svakom dobu i dispenzaciji čista i neokaljana Duša bude objavljena u kraljevstvima zemlje i neba. Tom istančanomu, otajstvenomu i eteričnom Biću, On je dodijelio dvojaku prirodu; tjelesnu, koja pripada svijetu tvari, i duhovnu, koja je rođena od srži Boga Samoga. On mu je, nadalje, dodijelio dvostruk položaj. Prvi položaj, koji se odnosi na Njegovu najunutarnjiju stvarnost, predstavlja Njega kao Onoga Čiji je glas glas Boga Samoga. Tomu svjedoči tradicija: “Mnogostruk i otajstven je moj odnos spram Boga. Ja sam On Osobno, a On je Ja Osobno, osim što sam ja onaj koji jesam, a On je Onaj koji je On.” A slično i riječi: “Ustani, Muhamede, jer, gle! – Ljubavnik i Ljubljeni spojeni su i sjedinjeni u Tebi.” Slično tome On kaže: “Nikakve razlike nema između Tebe i Njih, osim što su Oni Tvoji Sluge.” Drugi položaj je ljudski položaj, potkrijepljen ovim riječima: “Ja sam samo čovjek poput vas.” “Reci, slavljen bio moj Gospod! Jesam li više nego čovjek, zar apostol?” Te Biti Odvojenosti, te blistave Stvarnosti kanali su sveprodorne milosti Božje. Vođeni svjetlom nepogrešiva vodstva, i obdareni vrhovnom vlašću, Oni su ovlašteni upotrijebiti nadahnuće Svojih riječi, izljeve Svoje nepogrešive milosti i posvećujući lahor Svoje Objave za čišćenje svakoga čeznutljivog srca i osjetljivoga duha od prljavštine i prašine zemaljskih briga i ograničenja. Onda i samo onda će vjera u Boga, uspavana u stvarnosti svakoga čovjeka, izroniti, blistava kao Sunce božanske Objave na izlasku, iza vela skrivanja, i zabosti stijeg svoje objavljene slave na vrhunce srca ljudi.

Iz prijašnjih navoda i nagovještaja postalo je nedvojbeno jasno da u kraljevstvima zemlje i neba nužno mora biti objavljeno Biće, Bît Koja će djelovati kao Objavitelj i Prenosnik milosti Božanstva Samoga, Vrhovnoga Gospoda svega. Kroz Učenja ove Danice Istine svaki čovjek će napredovati i razvijati se dok ne dostigne stanje u kojem će moći iskazivati sve potencijalne snage kojima je bilo obdareno njegovo najunutarnjije istinsko biće. Upravo su se radi toga cilja u svakom dobu i dispenzaciji pojavljivali Proroci Božji i Njegovi Izabranici, i pokazali takvu snagu kakva je od Boga rođena i takvu moć kakvu samo Vječni može objaviti.

Može li zdrav razum ikada zamisliti, zbog nekih riječi kojima značenje ne može razumjeti, da dveri Božjega beskonačnoga vodstva mogu ikada biti zatvorene pred licima ljudi? Može li on ikada pojmiti početak ili kraj ovih Božanskih Zvijezda, ovih blistavih Luči? Kakav se povodanj može porediti s bujicom Njegove sveobuhvatne milosti, i kakav blagoslov može nadmašiti dokaze tako velike i obilne milosti? Ne može biti nikakve sumnje da, bude li na trenutak uskraćena plima Njegove milosti i milosrđa svijetu, on će u potpunosti propasti. Zbog tog razloga od početka koji nema početka dveri Božanskoga milosrđa bile su širom otvorene pred licem svih stvari, a oblaci Istine nastavit će do kraja koji nema kraja izlijevati na tlo ljudske sposobnosti, stvarnosti i osobnosti svoje darove i obilja. Takav je bio Božji način koji traje od vječnosti do vječnosti.

~ XXVIII ~

Sretan je čovjek koji će ustati služiti Mojoj Stvari, i veličati Moje prelijepo Ime. Uhvati se Moje Knjige snagom Moje moći, drži se ustrajno svake zapovijedi koju je tvoj Gospod, Zapovijedni, Premudri u njoj propisao. Pogledaj, o, Muhamede, kako su riječi i djela sljedbenika Shí’ih Islama otupili radost i žar njegovih ranih dana, i potamnili neokaljani sjaj njegove svjetlosti. U svojim prvim danima, dok su se još čvrsto držali preporuka povezanih s imenom svojega Proroka, Gospodara čovječanstva, njihova je povijest bila obilježena neprekinutim lancem pobjeda i uspjeha. A kako su postupno skretali s puta svojeg Savršenoga Vođe i Učitelja, kako su se okretali od Svjetla Božjega i zlorabili načelo Njegova Božanskog jedinstva, kako su sve više usredotočavali pozornost na one koji su samo objavitelji moći Njegove Riječi, tako se njihova moć pretvarala u slabost, njihova slava u sramotu, njihova hrabrost u strah. Ti svjedočiš onomu što ih je snašlo. Pogledaj kako su pridružili suparnika Onomu Koji je Žarište Božanskoga jedinstva. Pogledaj kako su ih njihova zlodjela spriječila da prepoznaju, na Dan Uskrsnuća, Riječ Istine, uzvišena bila Njegova slava. Nadamo se da će se ti ljudi odsada zakloniti od ispraznih nada i jalove uobrazilje, i doseći pravo razumijevanje značenja Božanskoga jedinstva.

Osoba Objavitelja uvijek je bila predstavnikom i glasom Božjim. On je, uistinu, Osvit Božjih najizvrsnijih Naslova, i Ishodište Njegovih uzvišenih pridjevaka. Ukoliko itko bude postavljen uz Njega kao da Mu je ravan, ako bude smatran istovjetan s Njegovom Osobom, kako se, onda, može ustvrditi da je Božansko Biće Jedno i Neusporedivo, a Njegova bit nedjeljiva i neprispodobiva? Razmisli o onom što Smo ti objavili kroz moć istine, i budi od onih koji mu razumiju značenje.

~ XXIX ~

Namjera Božja pri stvaranju čovjeka bila je, i uvijek će biti, omogućiti mu da spozna svojega Stvoritelja i dosegne Njegovu Blizinu. Toj najizvrsnijoj svrsi, tom vrhovnom cilju nedvosmisleno svjedoče sve Knjige nebeske i božanski objavljeni i značajni Spisi. Tko je tako prepoznao Danicu božanskog vodstva i ušao u Njegov sveti dvor, približio se Bogu i dosegao Njegovu Nazočnost, Nazočnost koja je pravi raj, i kojeg su samo simbol najviše odaje neba. Takav je čovjek dosegao spoznaju položaja Onoga Koji je “udaljen dva dometa strijele,” Koji stoji iza Sadratu’l-Muntahá. A tko nije uspio prepoznati Njega osudit će sebe na bijedu udaljenosti, udaljenosti koja nije ništa doli potpuno ništavilo i srž najdublje vatre. Takav će biti njegov usud, premda će, naizgled, zauzimati najuzvišenija sjedišta na zemlji i biti ustoličen na njezinom najvišem prijestolju.

Onaj Koji je Danica Istine bez sumnje je u potpunosti sposoban izbaviti iz te udaljenosti zalutale duše i približiti ih Njegovu dvoru i dovesti u Njegovu Nazočnost. “Da je Bog htio, On bi sigurno sve ljude učinio jednim narodom.” Njegova je namjera, međutim, bila omogućiti čistima u duhu i odijeljenima u srcu, zahvaljujući njihovim urođenim moćima, uspinjanje do obala Najvećega Oceana, da bi se tako oni koji traže Ljepotu Sveslavljenoga mogli razlikovati i odvojiti od zabludjelih i izopačenih. Tako je naložilo sveslavljeno i blistavo Pero…

Činjenicu da su Objavitelji Božanske pravde, Osviti nebeske milosti uvijek bili, pri pojavljivanju među ljudima, lišeni svake zemaljske vlasti i da su im bila uskraćena sredstva svjetovne nadmoći, valja pripisati tom istom načelu odvojenosti i razlikovanja koje nadahnjuje Božansku Namjeru. Kad bi Vječna Bit objavila sve što je skriveno u Njemu, kad bi On zablistao u punoći Svoje slave, nitko se ne bi našao da posumnja u Njegovu moć, ili odbaci Njegovu istinu. Nikako, sva bi stvorenja bila toliko zaslijepljena i obamrla dokazima Njegova svjetla, da bi se pretvorila u potpuno ništavilo. Kako se, dakle, u takvim uvjetima mogu pobožni razlikovati od tvrdoglavih?

Ovo je načelo djelovalo u svakoj od prijašnjih Dispenzacija i bilo je obilato iskazano… Zbog toga razloga, u svakom dobu, kad se novi Objavitelj pojavio i svježa objava Božje nadspoznajne moći bila podarena ljudima, oni koji su Njega zanijekali, obmanuti pojavom neprispodobive i vječne Ljepote u odori smrtna čovjeka, nisu Ga uspjeli prepoznati. Skrenuli su s Njegova puta i izbjegavali Njegovo društvo – društvo Onoga Koji je Simbol božje blizine. Zatim su ustali da bi desetkovali redove vjernih i istrijebili one koji su povjerovali u Njega.

Pogledaj kako su u ovoj Dispenzaciji bezvrijedni i budalasti rado zamišljali da će sredstvima kao što su pokolj, pljačka i progonstvo ugasiti Svjetiljku koju je upalila Ruka božanske moći, ili pomračiti Danicu vječnoga sjaja. Kako li izgledaju potpuno nesvjesni istine da je takva nevolja ulje koje hrani plamen ove Svjetiljke! Takva je Božja moć preobrazbe. On mijenja što god On hoće; On, uistinu, ima moć nad svim stvarima…

Razmisli u svako doba o vrhovnosti koju posjeduje Savršeni Kralj, i pogledaj dokaze Njegove moći najvišega utjecaja. Očisti svoje uši od dokona govora onih koji su simboli nijekanja i predstavnici nasilja i gnjeva. Čas se bliži kad ćete biti svjedocima pobjede moći jedinoga pravoga Boga nad svim stvorenjima i znacima Njegove vrhovnosti koja obuhvaća svo stvaranje. Na taj ćete dan otkriti kako će sve osim Njega biti zaboravljeno i biti smatrano potpunim ništavilom.

Međutim, valja imati na umu da Boga i Njegove objavitelje nije moguće, u bilo kojim uvjetima, odvojiti od visina i uzvišenosti koje Oni posjeduju po sebi. Ne, uzvišenost i visina same su stvorenja Njegove Riječi, ako izaberete vidjeti mojim očima a ne svojim.

~ XXX ~

Bog svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, Milostivoga, Ljubljenoga. Sva milost i obilje pripadaju Njemu. Komu god On hoće On daje što god On hoće. On je, uistinu, Svemogući, Svemoćni, Pomoćnik u nevolji, Samoopstojni. Mi, uistinu, vjerujemo u Onoga Koji je u osobi Bábovoj bio poslan dolje Voljom jedinoga pravoga Boga, Kralja nad Kraljevima, Sveslavljenoga. Mi, nadalje, prisižemo vjernost Onomu Koji je, u vremenu Mustaghátha, određen da se objavi, kao i onima Koji će doći nakon njega sve do kraja koji nema kraja. Prepoznajemo u pojavi svakoga od njih, bilo izvana ili iznutra, objavu nikoga drugoga doli Boga Samoga, ako ste od onih koji razumiju. Svaki od njih zrcalo je Božje, koje ne odražava ništa osim Njegovo Biće, Njegovu Ljepotu, Njegovu Moć i Slavu, ako hoćete razumjeti. Sve drugo osim njih valja smatrati zrcalima koja mogu odražavati slavu tih Objavitelja Koji su sami Prvotna Zrcala Božanskoga Bića, ako niste lišeni razumijevanja. Nitko im nikada nije umakao, i nije ih moguće spriječiti u izvršavanju njihove nakane. Ta će Zrcala vječno slijediti jedno drugo, i odražavat će svjetlo Drevnoga. Oni koji odražavaju njihovu svjetlost, na isti će način postojati zauvijek , jer Milost Božja nikada ne može prestati teći. Ovo je istina koju nitko ne može osporiti.

~ XXXI ~

Promatraj svojim unutarnjim okom lanac susljednih Objava koje su povezale Objavitelja Adama s Bábom. Svjedočim pred Bogom da je svaki od tih Objavitelja bio poslan dolje djelovanjem Božanske Volje i Namjere, da je svaki od njih bio nosilac posebne Poruke, da je svakom od njih bila povjerena božanski objavljena Knjiga, i da im je bilo naloženo da objave otajstva moćne Ploče. Količina Objave s kojom je svaki bio poistovjećen bila je jasno predodređena. To je, uistinu, zalog Naše milosti njima, ako ste od onih koji razumiju ovu istinu… A kad je ovaj proces progresivne Objave došao do vrhunca na stupnju na kojem je Njegovo neprispodobivo, Njegovo najsvetije, i Najuzvišenije Lice trebalo biti razotkriveno pred očima ljudi, On je izabrao skriti Svoje Biće iza tisuću koprena, da ne bi prostačke i smrtne oči otkrile Njegovu slavu. To je učinio kada su znaci i zalozi božanski imenovane Objave pljuštali na Njega – znaci i zalozi koje nitko ne može izbrojiti osim Gospoda Boga vašega, Gospoda svih svjetova. A kad je vrijeme određeno za skrivanje bilo ispunjeno, poslali Smo, premda još uvijen u bezbroj velova, beskonačno mali blijesak blistave Slave koja obavija Lice Mladića, i – gle!, cijelu družbu stanovnika Kraljevstava višnjih obuzela je silovita pometnja, a miljenici Božji pali su u poklonstvu pred Njim. On je, uistinu, iskazao takvu slavu kakvoj nitko u čitavom stvaranju nije bio svjedokom, jer On je ustao da bi osobno proglasio Svoju Stvar svima koji su na nebesima i svima koji su na zemlji.

~ XXXII ~

Ono što si čuo o Abrahamu, Prijatelju Svemilostivoga, istina je, i o tome nema nikakve sumnje. Glas Božji zapovjedio Mu je da kao žrtvu prinese Ishmaela, zato da bi ljudima bila pokazana Njegova ustrajnost u Vjeri Božjoj te Njegova odvojenost od svega osim od Njega. Nadalje, nakana Božja bila je žrtvovati ga za iskupljenje grijeha i opačina svih ljudi na zemlji. Tu je istu počast, da Mu bude dodijeljena, Isus, sin Marijin, zaiskao od jedinoga pravoga Boga, uzvišeno bilo Njegovo ime i slava. Zbog istog je razloga Muhamed, Apostol Božji ponudio kao žrtvu Husayna.

Nijedan čovjek ne može ikada ustvrditi da je razumio narav skrivene i mnogostruke milosti Božje; nitko ne može dokučiti Njegovo sveobuhvatno milosrđe. Ljudska izopačenost i prekršaji toliko su veliki, a patnje koje su snašle Proroke Božje i njihove izabranike toliko su teške da čovječanstvo zaslužuje mučenje i propast. Međutim, Božja skrivena providnost koja najviše ljubi, vidljivim ga je i nevidljivim načinima zaštićivala i nastavlja ga štititi od kazne za njegovu zloću. Razmisli o ovome u svom srcu, da bi ti se istina mogla objaviti, i budi postojan na Njegovu putu.

~ XXXIII ~

Naložili Smo da Riječ Božja i svi njezini potencijali budu objavljeni ljudima u strogom skladu s uvjetima koje je predodredio Onaj Koji je Sveznajući, Premudri. Mi smo, nadalje, naložili da njezin veo koji je skriva ne bude ništa drugo nego njezino vlastito Ja. Takva je, uistinu, Naša Moć da postignemo Naš Cilj. Kad bi Riječi bilo dopušteno otpustiti iznenada sve energije skrivene u njoj, nijedan čovjek ne bi mogao podnijeti težinu tako moćne Objave. Nikako, sve što je na nebu i na zemlji pobjeglo bi prestravljeno pred njom.

Razmisli o onom što je bilo poslano dolje Muhamedu, Apostolu Božjem. Veličinu Objave koje je On bio nosilac jasno je predodredio Onaj Koji je Svemogući, Svemoćni. Međutim, oni koji su Ga čuli, mogli su razumjeti Njegovu svrhu samo koliko je dopuštao njihov položaj i duhovna sposobnost. On je, na sličan način, otkrio Lice Mudrosti u skladu s njihovom mogućnošću podnošenja tereta Njegove Poruke. Tek što je čovječanstvo dostiglo stupanj zrelosti, a Riječ je ljudskim očima objavila skrivene energije kojima je bila obdarena – energije koje su se objavile u punoći svoje slave kad se Drevna Ljepota pojavila, godine šezdesete, u osobi ‘Alí Muhameda, Bába.

~ XXXIV ~

Sva hvala i slava Bogu Koji je, kroz snagu Svoje moći, oslobodio Svoje stvaranje od golotinje nepostojanja, i zaodjenuo je plaštom života. Između svih stvorenja izdvojio je za Svoju posebnu naklonost čistu, dragulju sličnu stvarnost čovjeka, i obdario je jedinstvenom sposobnošću spoznaje Njega i odražavanja veličine Njegove slave. Ova dvostruka distinkcija dodijeljena mu očistila je iz njegova srca hrđu svake isprazne želje, i učinila ga dostojnim odore kojom je njegov Stvoritelj blagoizvolio odjenuti ga. Ona je poslužila za spas njegove duše iz bijede neznanja.

Ova odora kojom su tijelo i duša čovjeka bili urešeni istinski je temelj njegova blagostanja i razvitka. O, kako je blagoslovljen dan kad će se, potpomognut milošću i snagom jedinoga pravoga Boga, čovjek osloboditi od ropstva i pokvarenosti svijeta i svega što je u njemu, i dosegnuti istinski i vječni spokoj u sjeni Stabla Spoznanja!

Pjesme koje je ptica tvoga srca izrekla u svojoj velikoj ljubavi za svoje prijatelje dosegla je njihove uši, i navela Me da odgovorim na tvoja pitanja, i objavim tebi takve tajne kakve Mi je dopušteno otkriti. U tvom cijenjenom pismu ti si upitao kojega od Proroka Božjih valja smatrati superiornim drugima. Znaj sigurno da je bit svih Proroka Božjih jedna te ista. Njihovo jedinstvo je apsolutno. Bog Stvoritelj kaže: Nema nikakve razlike između Nosilaca Moje Poruke. Oni svi imaju samo jedan cilj; njihova je tajna ista tajna. Više štovati jednoga nego drugoga, uzvisivati određene iznad ostalih nikako ne smije biti dopušteno. Svaki pravi Prorok smatrao je Svoju Poruku u osnovi identičnom Objavi svakog drugog Proroka koji je bio prije Njega. Ako bilo koji čovjek, stoga, ne bi uspio razumjeti ovu istinu, pa bi se, dakle, poslužio ispraznim i nedoličnim jezikom, nitko oštra vida i prosvijetljena uvida ne bi ikada dopustio da ga takav isprazan govor poljulja u njegovu vjerovanju.

Veličina objave Proroka Božjih na ovom svijetu, međutim, mora varirati. Svaki pojedini od njih bio je Nosilac različite Poruke, i bilo mu je naloženo da objavi Sebe kroz posebna djela. Zboga toga izgleda da se razlikuju po veličini. Njihova objava može se usporediti sa svjetlom mjeseca koji izlijeva svoj sjaj na zemlju. Premda svaki put kad se pojavi, on objavi novu količinu svojega svjetla, ipak se njegov osnovni sjaj nikada ne može smanjiti, niti njegovo svjetlo ugasiti.

Jasno je i očigledno, stoga, da bilo kakva prividna promjena u jačini njihova svjetla ne pripada samomu svjetlu, već je prije valja pripisati različitoj osjetljivosti promjenljivoga svijeta. Svakom Proroku Kojega je Svemogući Stvoritelj Kojemu nema premca namijenio poslati narodima svijeta bila je povjerena Poruka, i naloženo Mu je bilo djelovati na način koji će najbolje zadovoljiti potrebe doba u kojem Se pojavio. Božja namjera u slanju Svojih Proroka ljudima jest dvostruka. Prva je osloboditi djecu ljudi od tame neznanja, i povesti ih k svjetlu pravoga razumijevanja. Druga je osigurati mir i spokoj čovječanstva, te omogućiti sva sredstva kojima se oni mogu postići.

Proroke Božje valja promatrati kao liječnike čija je zadaća pospješiti blagostanje svijeta i njegovih naroda, da bi, zahvaljujući duhu jednosti izliječili bolest podijeljenosti čovječanstva. Nitko nema prava ispitivati njihove riječi niti omalovažavati njihovo ponašanje, jer samo oni smiju tvrditi da razumiju pacijenta i da su ispravno uspostavili dijagnozu njegovih bolesti. Nijedan čovjek, ma kako pronicljiva zapažanja bio, ne može se ikada ponadati da će doseći vrhunce koje su dosegli mudrost i razumijevanje Božanskog Vidara. Stoga se ne vrijedi čuditi ako se terapija koju je liječnik danas propisao razlikuje od one koju je propisao prije. Zar može biti drugačije, kad zla koja napadaju nevoljnika u svakom stadiju bolesti zahtijevaju poseban lijek? Slično tome, svaki put kad su Proroci Božji obasjali svijet blistavim sjajem Sunca Božanskog znanja, uvijek su pozvali narode da prigrle svjetlost Božju na način koji je najbolje odgovarao potrebama doba u kojem su se pojavili. Tako su mogli raspršiti tamu neznanja i na svijet izliti sjaj svojega znanja. Stoga se oko svakog razboritoga čovjeka mora upraviti prema unutarnjoj biti tih Proroka, jer je njihov jedan i jedini cilj uvijek bio voditi zalutale i podariti spokoj nevoljnima. Ovo nije vrijeme napretka i pobjede. Čitava je ljudska vrsta u vlasti mnogostrukih zala. Nastojte stoga spasiti joj život iscjeljujućim lijekom koji je pripravila svemoguća ruka nepogrešivoga Vidara.

A sada što se tiče tvojeg pitanja o prirodi religije. Znaj da oni koji su uistinu mudri usporedili su svijet s ljudskim hramom. kao što tijelo čovjeka treba odjeću da se pokrije, isto tako tijelo čovječanstva treba plašt pravde i mudrosti da se njim uresi. To je odora koju mu je Bog dodijelio Objavom. Kad god ta odora ispuni svoju svrhu, Bog će je zasigurno obnoviti. Jer svako doba zahtijeva svježu količinu svjetlosti Božje. Svaka Božanska Objava bila je poslana dolje na način koji je najbolje odgovarao uvjetima razdoblja u kojem se pojavila.

Glede tvojega pitanja o izrekama vođa prošlih religija. Svaki mudar i hvale vrijedan čovjek bez sumnje će izbjegavati takav uzaludan i beskoristan govor. Neusporedivi Stvoritelj stvorio je sve ljude iz jedne te iste tvari, i uzvisio njihovu stvarnost iznad ostalih Njegovih stvorenja. Uspjeh ili neuspjeh, dobitak ili gubitak moraju, stoga, ovisiti o čovjekovim vlastitim naporima. Što više on nastoji, to će veći biti njegov napredak. Rado bismo se nadali da će proljetne kiše darova Božjih pozvati cvjetove istinskoga razumijevanja da izniknu iz tla ljudskih srdaca, oprati ih od svakog zemaljskoga kala.

~ XXXV ~

Razmisli malo. Što je to što je navelo, u svakoj Dispenzaciji, narode svijeta da izbjegavaju Objavitelja Svemilostivoga? Što li ih je natjeralo da se okrenu od Njega i posumnjaju u Njegov autoritet? Kad bi ljudi promišljali o ovim riječima koje su potekle iz Pera Božanskoga Naložitelja, oni bi, svi do jednoga, pohitali prigrliti istinu ove Bogomdane i vječne Objave, i svjedočili bi onomu što je On Sam svečano ustvrdio. To je veo dokonih maštarija koji se ispriječio, u danima Objavitelja Jedinstva Božjega i Osvita Njegove vječne slave, i nastavit će isprječivati se između njih i ostatka čovječanstva. Jer, u tim danima Onaj Koji je Vječna Istina objavljuje Se u skladu s onim što je On Sam nakanio, a ne u skladu sa željama i očekivanjima ljudi. Baš kako je On objavio: ” Tako često, dakle, kad Apostol dođe k vama s onim što vaše duše ne žele, vi se nadimate od ponosa, i s nekima postupate kao s varalicama, a druge ubijate.”

Da su se ti Apostoli, u prošlim razdobljima i ciklusima, bili pojavili u skladu s ispraznim maštarijama koje su ljudska srca oblikovala, ne može biti nikakve sumnje da bi itko bio odbacio istinu tih posvećenih Bića. Premda su se takvi ljudi noću i danju spominjali jedinoga pravoga Boga, i predano su sprovodili svoje pobožnosti, ipak na kraju nisu uspjeli prepoznati, niti uživati u milosti Osvita znakova Božjih i Objavitelja Njegovih neopozivih dokaza. Tomu svjedoče Spisi. Ti si, bez sumnje, čuo o tome.

Razmisli o Dispenzaciji Isusa Krista. Pogledaj kako su svi učeni ljudi toga naraštaja, premda su s žudnjom očekivali dolazak Obećanoga, ipak zanijekali Njega. I Ana, najučeniji među duhovnicima u Njegovom danu, i Kajfa, veliki svećenik, vrijeđali su Ga i izrekli Mu smrtnu presudu.

Na sličan način, kad se Muhamed, Prorok Božji – neka Mu budu žrtvovani svi ljudi – pojavio, ustali su učeni ljudi iz Meke i Medine, u ranim danima Njegove Objave, pritom Njega i Njegovu Poruku odbacili, a oni koji su bili lišeni svake učenosti prepoznali su i prigrlili Njegovu Vjeru. Promisli kako je Balál, Etiopljanin, premda nepismen, uzašao u nebo vjere i osvjedočenja, dok je ‘Abdu’lláh Ubayy, vođa među učenima, opako nastojao protiviti se Njemu. Pogledaj kako je običan pastir bio toliko ponesen ushićenjem zbog riječi Božjih da je stekao pristup u stan Ljubljenoga, i bio sjedinjen s Onim Koji je Gospod Čovječanstva, dok su oni koji su se ponosili svojim znanjem skrenuli s Njegova puta i ostali lišeni Njegove milosti. Zbog toga je On napisao: “Onaj među vama koji je uzvišen ponizit će se, a onaj koji je ponižen bit će uzvišen.” Naznake ove teme mogu se naći u većini nebeskih Knjiga, kao i u izrekama proroka i Glasnika Božjih.

Istinu kazujem, tolika je veličina ove Stvari da otac bježi od svojega sina, a sin bježi od svojega oca. Prisjeti se priče o Noi i Kanaanu. Dao Bog da se, u ovim danima nebeskog ushita, ne lišite slasti Boga Sveslavljenoga, i da uzmognete, ovoga duhovnog Proljeća, uživati u izljevima Njegove milosti. Ustanite u ime Onoga Koji je Predmet svekolikoga znanja, i, potpuno odijeljeni od učenja ljudi, podignite glas i proglasite Stvar Njegovu. Prisežem Božanske Objave! Istog trena kad ustanete, bit ćete svjedocima kako će iz vaših srca poteći bujica Božanskoga znanja, i gledat ćete čudesa Njegove nebeske mudrosti kako se pojavljuju u svoj svojoj slavi pred vama. Kad biste kušali slast riječi Svemilostivoga, bez oklijevanja biste zanemarili svoje ja, i položili svoje živote za Ljubljenoga.

Tko može ikada povjerovati da je ovaj Sluga Božji bilo kada u Svom srcu njegovao želju za ikakvom zemaljskom čašću ili koristi? Stvar povezana s Njegovim Imenom daleko je iznad prolaznih stvari ovoga svijeta. Pogledajte Ga, prognanika, žrtvu tiranije, u Njegovom Najvećem Zatvoru. Njegovi su Ga neprijatelji napali sa svih strana, i činit će to do kraja Njegova života. Što god vam On, dakle, kaže, u potpunosti jest Boga radi, da bi možda narodi svijeta mogli očistiti svoja srca od prljavštine zlih želja, razderati svoj veo, i doseći spoznaju o jedinom pravom Bogu – najuzvišenije stanje kojem čovjek može težiti. Njihovo vjerovanje ili nevjerovanje u Stvar Moju ne može Mi niti koristiti niti štetiti. Mi ih pozivamo u potpunosti Boga radi. On, uistinu, može raspolagati svim stvorenjima.

~ XXXVI ~

Znaj da su sva stvorenja gorko zaplakala kad je Sin Čovjeka dah Svoj prepustio Bogu. Međutim, Njegovom je žrtvom ulivena svježa sposobnost u sva stvorenja. Dokazi toga, kao što je posvjedočeno u svim narodima na zemlji, sad su objelodanjeni pred tobom. Najdublja mudrost koju su mudri izrekli, najskrovitije znanje koje je ikoji um otkrio, umjetnosti koje su proizvele najvještije ruke, utjecaj koji su izvršili najmoćniji od vladara, samo su objave pospješujuće snage koju je oslobodio Njegov nadspoznajni, Njegov sveprožimljući i blistavi Duh.

Mi svjedočimo da je On, kad je došao na svijet, izlio sjaj Svoje slave na sva stvorenja. Kroz Njega se gubavac oporavio od gube izopačenosti i neznanja. Kroz Njega bijahu iscijeljeni bludni i zalutali. Kroz Njegovu moć, rođenu od Boga Svemogućega, oči slijepih bile su otvorene i duša griješnika očišćena.

Guba se može protumačiti kao koprena koja sprečava čovjeka da prizna Gospoda, Boga svoga. Tko tako dopusti da bude odvojen od Njega, uistinu je gubavac koji neće biti spomenut u Kraljevstvu Boga, Moćnoga, Sveslavljenoga. Mi svjedočimo da je kroz moć Riječi Božje svaki gubavac bio očišćen, svaka bolest bila je izliječena, svaka ljudska slabost uklonjena. On je Onaj koji je očistio svijet. Blagoslovljen je čovjek koji se, lica blistava od svjetlosti, okrenuo k Njemu.

~ XXXVII ~

Blagoslovljen je čovjek koji je priznao svoju vjeru u Boga i Njegove znakove, i koji priznaje da “On neće biti pitan o Svojim djelima.” Takvo je priznanje Bog učinio uresom svakog vjerovanja, i njegovim istinskim temeljem. Na to se mora oslanjati prihvaćanje svakoga dobrog djela. Uprite vaše oči u to, da vas šapat buntovnih ne bi naveo da se okliznete.

Kad bi On proglasio zakonitom stvar koja je od pamtivijeka bila zabranjena, a zabranio ono što je uvijek bilo smatrano zakonitim, nikomu nije dano pravo sumnjati u Njegov autoritet. Onoga, dakle, koji, pa makar i kraće od trenutka, oklijeva, valja smatrati prekršiteljem.

Onoga koji nije prepoznao tu uzvišenu i temeljnu istinu, i nije uspio doseći taj najviši položaj, vjetrovi sumnje će uznemiravati a riječi nevjernika zbunjivat će mu dušu. Onaj koji je priznao to načelo bit će obdaren najsavršenijom postojanošću. Svaka čast tom sveslavljenom položaju, spomen koje resi svaku uzvišenu Ploču. Takvo je učenje koje vam Bog daruje, učenje koje će vas osloboditi od svakovrsne sumnje i zbunjenosti, i omogućiti vam da dosegnete spas u ovom svijetu i u sljedećemu. On je, uistinu, Oprostitelj, Najdarežljiviji.

~ XXXVIII ~

Uvjeren budi da je u svakoj Dispenzaciji svjetlo Božanske Objave podareno ljudima u izravnom srazmjeru s njihovom duhovnom sposobnošću. Razmisli o suncu. Kako slabe su njegove zrake u trenutku kad se pojavljuje iznad obzorja. Kako postupno raste njegova toplota i moć dok se približava zenitu, omogućujući istovremeno svim stvorenjima da se prilagode na jačinu svjetla koja se povećava. Kako postojano silazi sve dok ne stigne do zalaska. Kad bi ono iznenada dalo na vidjelo sve energije koje se u njemu skrivaju, bez sumnje bi povrijedilo sva stvorenja… Na isti način, kad bi Sunce Istine iznenada razotkrilo, u najranijem stupnju svoje objave, sve moći kojima ga je obdarila providnost Svemogućega, tlo ljudskog razumijevanja bilo bi opustošeno i uništeno; jer ljudska srca ne bi mogla podnijeti jačinu njegove objave, niti bi mogla zrcaliti sjaj njegova svjetla. Klonuli i preplavljeni silinom, prestali bi postojati.

~ XXXIX ~

Slava Tebi, o, Gospode Bože Moj, zbog čudesnih otkrivenja Tvojega nespoznatljivoga naloga i višestrukih patnji i kušnji koje Si namijenio za Mene. Jednom prigodom predao Si Me u ruke Nimrodove; drugom prigodom dopustio Si faraonovu štapu da Me progoni. Ti jedini možeš izbrojati, kroz Tvoje sveobuhvatno znanje i djelovanje Tvoje Volje, neizmjerne patnje koje Sam pretrpio od njihovih ruku. Opet Si Me bacio u tamničku ćeliju bezbožnih, ni zbog čega osim što sam bio potaknut šapnuti u uho omiljenih stanovnika Tvojega Kraljevstva nagovještaj vizije kojom Si Me Ti, kroz Tvoje znanje, nadahnuo, i otkrio Mi njezino značenje snagom Tvoje moći. I opet Si naložio da Mi mač nevjernika odrubi glavu. Opet Sam bio razapet na križ zato što Sam razotkrio skrivene dragulje Tvojega slavna jedinstva ljudskim očima, zato što sam im objavio čudesna znamenja Tvoje vrhovne i vječne moći. Kako gorko pomiženje Me snašlo, u sljedećem dobu, u ravnici Karbile! Kako usamljen Sam se osjećao među Tvojim ljudima! Na kakvo stanje nemoći Sam spao u toj zemlji! Nezadovoljan takvim nedoličnostima, Moji su Mi progonitelji odrubili glavu, i noseći visoko Moju glavu iz zemlje u zemlju paradirali su s njom pred očima mnoštvom koje nije vjerovalo, te je položili na sjedište izopačenika i bezvjeraca. U kasnijem dobu bio sam obješen, i Moje grudi bile su metom za strijele opake okrutnosti Mojih neprijatelja. Moje su udove prošarali meci, a Tijelo Mi je rastrgano. Napokon, pogledaj, kako su se, na ovaj Dan, Moji prijetvorni neprijatelji urotili protiv Mene, i neprekidno spletkare ne bi li ucijepili otrov mržnje i zloće u duše Tvojih slugu. Svom svojom snagom snuju ispuniti svoj naum… Teška je Moja patnja, o, Bože, Ljubljeni Moj, zahvaljujem Ti, i Moj duh je zahvalan za sve što Me snašlo na putu Tvojega zadovoljstva. Sretan sam zbog onoga što si Mi Ti odredio, i rado dočekujem, ma koliko nevoljne, patnje i tuge koje moram otrpjeti.

~ XL ~

O, Ljubljeni Moj! Ti si udahnuo Svoj dah u Mene, i razdvojio Me od Moga vlastitoga Ja. Zatim Si naložio da ništa osim blijeda odraza, pukog znamena Tvoje Stvarnosti u Meni ostane među izopačenima i zavidnima. Pogledaj kako su, obmanuti tim znamenom, ustali protiv Mene, nagomilali na Mene svoje nijekanje! Otkrij Se, stoga, o, Najljubljeniji Moj, i oslobodi Me Moje patnje.

Na to je Glas odgovorio: “Ja ljubim, Ja silno štujem taj znamen. Kako da pristanem da Moje oči jedine gledaju taj znamen, i da ga nijedno srce osim Mojega ne prepozna? Moje Mi Ljepote, koja je ista Tvojoj Ljepoti! Moja je želja skriti Tebe od Mojih vlastitih očiju: koliko tek više od očiju ljudi!”

Spremao sam Se odgovoriti, kad – gle!, Ploča je iznenada završila, ostavivši Moju temu nedovršenu, a biser Mojega izričaja nenanizan.