Skrivene riječi Bahá’u’lláha

Prvi dio – s arapskog

On je Slava nad Slavama

Ovo je ono što je sišlo iz kraljevstva slave, objavljeno jezikom moći i snage, i otkriveno Prorocima davnih vremena. Mi smo uzeli njegovu unutarnju bit i zaodjenuli je odorom kratkoće, kao znak milosti pravednima, da bi oni mogli ostati vjerni Pogodbi Božjoj, da bi mogli u svojim životima ispuniti Njegovo povjerenje, a u carstvu duha doseći dragi kamen Božanske vrline.

– 1 –
O, sine duha!
Moj prvi savjet je ovaj: budi čista, dobra, i svijetla srca, da bi tvoje moglo biti carstvo drevno, postojano i vječno.

– 2 –
O, sine duha!
Najdraža od svih stvari u Mojim očima je Pravda; ne okreći se od nje želiš li Me, i ne zanemaruj je, da se Ja mogu uzdati u tebe. Uz njenu pomoć vidjet ćeš svojim očima, a ne očima drugih, znat ćeš svojom vlastitom spoznajom, a ne znanjem tvojih susjeda. Promisli u svojem srcu o tome kakvim ti dolikuje biti. Zaista, pravda je Moj dar tebi i znak Moje ljubazne dobrote. Postavi je, dakle, pred svoje oči.

– 3 –
O, sine čovjeka!
Skrivenu u Mom pradavnom biću i u drevnoj vječnosti Moje biti, spoznao sam Svoju ljubav za tebe; stoga te stvorih, urezah u tebe Svoju sliku i otkrih ti Svoju ljepotu.

– 4 –
O, sine čovjeka!
Ljubljah tvoj postanak, stoga te stvorih. Zato i ti ljubi Mene, kako bih mogao izreći tvoje ime i ispuniti tvoju dušu duhom života.

– 5 –
O, sine postojanja!
Ljubi Me, kako bih Ja mogao ljubiti tebe. Ako Me ne ljubiš, Moja te ljubav nikako ne može doseći. Znaj to, o, slugo.

– 6 –
O, sine postojanja!
Tvoj Raj je Moja ljubav; tvoj nebeski dom, ponovno sjedinjenje sa Mnom. Uđi unutra, i ne oklijevaj. To je ono što bješe određeno za tebe u Našem kraljevstvu gore i Našoj uzvišenoj vladavini.

– 7 –
O, sine čovjeka!
Ljubiš li Me, okreni se od sebe; a tražiš li Moje zadovoljstvo, ne mari za vlastito; da bi ti mogao umrijeti u Meni, a Ja vječno živjeti u tebi.

– 8 –
O, sine duha!
Nema ti mira sve dok se ne odrekneš sebe i ne okreneš se Meni; jer priliči ti slaviti u Moje, a ne u svoje ime; uzdati se u Mene, a ne u sebe, jer Ja žudim da budem ljubljen sâm i više od svega što jest.

– 9 –
O, sine postojanja!
Moja ljubav je Moja utvrda. Onaj koji uđe u nju spašen je i zaštićen, a onaj koji se od nje okrene zasigurno će zalutati i propasti.

– 10 –
O, sine izričaja!
Ti si Moja utvrda; uđi unutra, da bi mogao živjeti u sigurnosti. Moja ljubav je u tebi, znaj to, kako bi Me mogao naći u svojoj blizini.

– 11 –
O, sine postojanja!
Ti si Moja svjetiljka i Moja je svjetlost u tebi. Uzmi od nje svoj sjaj i ne traži drugoga osim Mene. Jer, stvorio sam te bogatim i darežljivo te obasuo Mojom naklonošću.

– 12 –
O, sine postojanja!
Rukama moći Ja te sazdah i prstima snage Ja te stvorih, i unutar tebe položih bit Moje svjetlosti. Budi njome zadovoljan i ne traži ništa više, jer Moje je djelo savršeno, a Moja zapovijed obvezujuća. Ne ispituj to, niti u to sumnjaj.

– 13 –
O, sine duha!
Stvorih te bogatim, zašto toneš u siromaštvo? Plemenitim Ja te načinih, zašto se ponižavaš? Iz biti spoznaje dadoh ti postojanje, zašto tražiš prosvjetljenje od bilo koga drugoga osim od Mene? Od gline ljubavi uobličih te, kako se možeš baviti drugim? Upravi svoj pogled k sebi, da bi tamo mogao pronaći Mene kako stojim u tebi, moćan, silan i samodovoljan.

– 14 –
O, sine čovjeka!
Ti si Moj posjed, Moj posjed ne propada; zbog čega strahuješ od svog propadanja? Ti si Moja svjetlost, a Moja svjetlost neće nikada utrnuti; zašto se bojiš iščeznuća? Ti si Moja slava, a Moja slava ne blijedi; Moja si odora, a Moja odora neće nikada dotrajati. Prebivaj, zato, u svojoj ljubavi za Mene, da bi Me mogao naći u kraljevstvu slave.

– 15 –
O, sine izričaja!
Okreni svoje lice k Mojem i odreci se svega osim Mene; jer Moja vrhovnost traje, a Moja vlast ne propada. Tražiš li drugog osim Mene, uistinu, čak i ako vječno tragaš univerzumom, tvoja će potraga biti uzaludna.

– 16 –
O, sine svjetlosti!
Zaboravi sve osim Mene i druži se s Mojim duhom. To je bit Moje zapovijedi, zato, vrati se tomu.

– 17 –
O, sine čovjeka!
Budi zadovoljan sa Mnom i ne traži drugog pomoćnika. Jer nitko ti, osim Mene, ne može udovoljiti.

– 18 –
O, sine duha!
Ne traži od Mene ono što Mi tebi ne želimo, već budi zadovoljan onim što Smo ti namijenili, jer to je ono što je dobro za tebe, zadovoljiš li se time.

– 19 –
O, sine čudesne vizije!
Udahnuh u tebe dah Vlastitog Duha, da bi Me ti mogao ljubiti. Zašto si Me napustio i potražio drugog ljubljenoga umjesto Mene?

– 20 –
O, sine duha!
Ono što od tebe tražim veliko je, ne može biti zaboravljeno. Moja milost za tebe je obilna, ne može biti skrivena. Moja je ljubav u tebi sagradila svoj dom, ne može biti zatajena. Moja ti je svjetlost objavljena, ne može biti pomračena.

– 21 –
O, sine čovjeka!
Na drvo blistave slave objesih za tebe najprobranije plodove, zašto si se okrenuo od toga i zadovoljio onim što je manje dobro? Vrati se, dakle, onomu što je bolje za tebe u kraljevstvu u visini.

– 22 –
O, sine duha!
Plemenitim te stvorih, a ti si se, ipak, ponizio. Uzdigni se, dakle, do onoga za što si stvoren.

– 23 –
O, sine Najvišega!
Ka vječnom te zovem, a ti tražiš ono što propada. Što te nagnalo da se okreneš od Naše želje i slijediš svoju vlastitu?

– 24 –
O, sine čovjeka!
Ne prekorači granica svojih, niti traži ono što Ti ne priliči. Padni pred licem Boga tvojega, Gospoda moći i snage.

– 25 –
O, sine duha!
Ne likuj nad siromašnim, jer Ja ga vodim na njegovu putu, a tebe gledam u bijednu stanju, i zbunjujem te zauvijek.

– 26 –
O, sine postojanja!
Kako možeš zaboraviti vlastite mane i baviti se manama drugih? Tko tako čini, Ja ga proklinjem.

– 27 –
O, sine čovjeka!
Ne odaj grijehe drugih dok god si i sâm grešnik. Prekršiš li ovu zapovijed, bit ćeš proklet, a tomu Ja svjedočim.

– 28 –
O, sine duha!
Znaj po istini: Onaj koji ljude obvezuje pravednošću, a sâm čini nepravdu, nije od Mene, pa makar nosio i Moje ime.

– 29 –
O, sine postojanja!
Ne pripisuj nijednoj duši ono što ne želiš da bude pripisano tebi, i ne govori ono što ne činiš. To je Moja zapovijed tebi, poslušaj je.

– 30 –
O, sine čovjeka!
Ne odbijaj Moga slugu, zatraži li išta od Tebe, jer njegovo je lice Moje lice; budi tada posramljen preda Mnom.

– 31 –
O, sine postojanja!
Preispitaj se svakoga dana prije nego što budeš pozvan na sud; jer smrt će, nenajavljena, doći po tebe i bit ćeš pozvan položiti račun za svoja djela.

– 32 –
O, sine Najvišega!
Učinih smrt glasnikom radosti tebi. Zašto se žalostiš? Učinih da svjetlost lije na tebe svoj sjaj. Zašto se sklanjaš od nje?

– 33 –
O, sine duha!
Radosnim vijestima svjetla pozdravljam te: raduj se! Na dvor svetosti pozivam te; prebivaj ondje da bi mogao živjeti u miru zauvijek.

– 34 –
O, sine duha!
Duh svetosti nosi ti radosne vijesti o ponovnom sjedinjenju; zašto se žalostiš? Duh snage učvršćuje te u stvari Njegovoj; zašto se skrivaš? Svjetlost Njegova lika vodi te; kako možeš ići stranputicom?

– 35 –
O, sine čovjeka!
Ne žali ni zbog čega osim što si daleko od Nas. Ne raduj se ničemu osim približavanju i povratku k Nama.

– 36 –
O, sine čovjeka!
Veseli se u radosti svog srca, da bi Me bio dostojan sresti i zrcaliti Moju ljepotu.

– 37 –
O, sine čovjeka!
Ne lišavaj se Moje prekrasne halje i nemoj proigrati svoj dio Moga čudesnog vrela, da ne bi žeđao zauvijek.

– 38 –
O, sine postojanja!
Postupaj po Mojem zakoniku zbog ljubavi prema Meni i uskrati sebi ono što sâm želiš, tražiš li Moje zadovoljstvo.

– 39 –
O, sine čovjeka!
Ne zanemaruj Moje zapovjedi, ljubiš li Moju ljepotu, i ne zaboravljaj Mojih savjeta, želiš li doseći Moje zadovoljstvo.

– 40 –
O, sine čovjeka!
Kad bi pohitao beskrajnim prostorom i prošao prostranstvom neba, ne bi našao spokoja osim u pokornosti Našoj zapovijedi i u skrušenosti pred Našim Licem.

– 41 –
O, sine čovjeka!
Veličaj stvar Moju kako bih ti mogao otkriti otajstva Moje veličine i obasjati te svjetlošću vječnosti.

– 42 –
O, sine čovjeka!
Ponizi se preda Mnom, da bih te mogao milostivo posjetiti. Ustani radi trijumfa stvari Moje, da bi, dok si još na zemlji, mogao ostvariti pobjedu.

– 43 –
O, sine postojanja!
Spomeni se Mene na Mojoj zemlji, da bih se Ja na Mojim nebesima mogao tebe sjetiti, tako će Moje i tvoje oči biti utješene.

– 44 –
O, sine prijestolja!
Tvoj sluh je Moj sluh, čuj njime. Tvoj vid je Moj vid, vidi njime, da bi duboko u svojoj duši mogao svjedočiti o Mojoj uzvišenoj svetosti, a Ja u Sebi mogao svjedočiti o visokom položaju za tebe.

– 45 –
O, sine postojanja!
Traži mučeničku smrt na Mom putu, zadovoljan Mojim zadovoljstvom i zahvalan za ono što Ja nalažem, da bi mogao počivati sa Mnom pod svodom veličanstva iza svetohraništa slave.

– 46 –
O, sine čovjeka!
Promisli i prosudi. Želiš li umrijeti na svojoj postelji, ili, proliti krv svojeg života u prašinu kao mučenik na Mojem putu, i tako postati utjelovljenjem Moje zapovijedi i objaviteljem Moje svjetlosti u najvišem raju? Sudi pravo, o slugo.

– 47 –
O, sine čovjeka!
Moje Mi ljepote! Oboji li se tvoja kosa krvlju tvojom, u Mojim očima to je više od stvaranja svemira i svjetla obaju svjetova. Trudi se, tada, doseći to, o, slugo.

– 48 –
O, sine čovjeka!
Postoji znak za sve. Znak ljubavi je ustrajnost u Mojem nalogu i strpljenje u Mojim kušnjama.

– 49 –
O, sine čovjeka!
Onaj koji istinski voli čezne za patnjom, kao pobunjenik za oprostom, a grešnik za milosrđem.

– 50 –
O, sine čovjeka!
Ne zadesi li te nevolja na Mom putu, kako ćeš kročiti stazom onih koji su zadovoljni Mojim zadovoljstvom? Ne snađu li te kušnje u tvojoj čežnji da Me sretneš, kako ćeš doseći svjetlost u svojoj ljubavi prema Mojoj ljepoti?

– 51 –
O, sine čovjeka!
Moja nesreća Moja je providnost, izvana ona je vatra i osveta, ali iznutra to je svjetlost i milosrđe. Požuri k njoj, kako bi mogao postati vječnom svjetlošću i besmrtnim duhom. To je Moja zapovijed tebi, izvršavaj je.

– 52 –
O, sine čovjeka!
Ako te blagostanje zadesi, ne raduj se, a ako te poniženje snađe, ne tuguj, jer će i jedno i drugo proći i neće ih više biti.

– 53 –
O, sine postojanja!
Ako te bijeda snađe, ne žalosti se, jer dolazi vrijeme kada će Gospod obilja posjetiti tebe. Ne boj se poniženja, jer jednoga će dana slava počivati na tebi.

– 54 –
O, sine postojanja!
Ako tvoje srce teži ovom vječnom, neprolaznom kraljevstvu, i ovom drevnom, trajnom životu, napusti tu smrtnu i nepostojanu vlast.

– 55 –
O, sine čovjeka!
Ne bavi se ovim svijetom, jer vatrom Mi kušamo zlato, a zlatom Mi kušamo Naše sluge.

– 56 –
O, sine čovjeka!
Ti žudiš za zlatom, a Ja želim da ga se oslobodiš. Posjeduješ li ga, smatraš se bogatim, a Ja tvoje bogatstvo vidim u tvojoj odvojenosti od njega. Mojega Mi života! Ovo je Moje znanje, a ono je tvoja uobrazilja; kako se Moj put može s tvojim uskladiti?

– 57 –
O, sine čovjeka!
Daruj Moje bogatstvo Mojim siromasima, da bi na nebu mogao crpsti iz zaliha sjaja koji ne blijedi i riznica neprolazne slave. Ali, života Mi! Ponuditi svoju dušu još je uzvišenije, kad bi ti to samo mogao vidjeti Mojim očima.

– 58 –
O, sine čovjeka!
Hram postojanja Moje je prijestolje; očisti ga od svih stvari, kako bih se Ja u njemu mogao nastaniti i u njemu boraviti.

– 59 –
O, sine postojanja!
Tvoje srce je Moj dom; posveti ga za Moj silazak. Tvoj duh je mjesto Mojeg otkrivenja; očisti ga za Moju objavu.

– 60 –
O, sine čovjeka!
Stavi svoju ruku na Moje grudi, kako bih se Ja mogao izdići nad tobom, sjajan i blistav.

– 61 –
O, sine čovjeka!
Vini se ka Mom nebu, da bi mogao steći radost ponovnoga susreta, i iz kaleža neprolazne slave piti vino bez premca.

– 62 –
O, sine čovjeka!
Mnogo je dana prošlo pored tebe dok si se bavio svojim uobraziljama i ispraznim maštanjima. Koliko ćeš dugo još spavati u svojoj postelji? Podigni svoju glavu od sna, jer Sunce je doseglo zenit, i možda te obasja svjetlošću ljepote.

– 63 –
O, sine čovjeka!
Svjetlost te je obasjala sa obzorja svete Gore, a duh prosvjetljenja dahnuo je na Sinaju tvog srca. Zato, oslobodi se velova ispraznih maštanja i uđi u Moj dvor, da bi bio spreman za vječni život i dostojan Mene sresti. Tako te neće snaći smrt, niti nemoć, ni nevolja.

– 64 –
O, sine čovjeka!
Moja vječnost je Moje djelo, stvorio sam je za tebe. Učini je ruhom svojega hrama. Moje jedinstvo je Moja rukotvorina; izradio sam ga za tebe; ogrni se njime, kako bi mogao cijelu vječnost biti objavom Mojega vječnoga postojanja.

– 65 –
O, sine čovjeka!
Moje je veličanstvo Moj dar tebi, a Moja veličajnost znak Mojeg milosrđa prema tebi. Ono što Meni dolikuje nitko neće razumjeti, niti itko može ispripovjediti. Uistinu, sačuvao sam to u Mojim skrivenim skladištima i u riznicama Moje zapovijedi, kao znak Moje ljubazne dobrote prema Mojim slugama i Mojega milosrđa prema Mojem narodu.

– 66 –
O, djeco božanske i nevidljive biti!
Bit ćete spriječeni da Me ljubite, a duše će biti zbunjene kad Me budu spominjale. Jer umovi Me ne mogu obuhvatiti, niti Me srca mogu sadržavati.

– 67 –
O, sine ljepote!
Mojega Mi duha i Moje Mi naklonosti! Mojega Mi milosrđa i Moje Mi ljepote! Sve što sam ti otkrio jezikom snage, i sve što sam ti napisao perom moći, bilo je u skladu s tvojim sposobnostima i razumijevanjem, ne s Mojim položajem i pjesmom Mojega glasa.

– 68 –
O, djeco ljudi!
Zar ne znate zašto Smo vas sve stvorili od istog praha? Da nitko ne bi uzdizao sebe iznad ostalih. Mislite u svako doba u svojem srcu o tome kako ste stvoreni. Budući da Smo vas sve stvorili od jedne te iste tvari, dolikuje vam da budete kao jedna duša, da hodate istim stopama, jedete istim ustima i živite u istoj zemlji, da bi se iz dubine vašeg bića, kroz vaša djela i postupke mogli pokazati znaci jedinstva i bit odricanja. Takav je Moj savjet vama, o, družbo svjetla! Marite za ovaj savjet da biste ubrali plodove svetosti sa stabla čudesne slave.

– 69 –
O, vi, sinovi duha!
Vi ste Moja riznica, jer u vas sam pohranio bisere Mojih otajstava i dragulje Mojega znanja. Čuvajte ih od stranaca među Mojim slugama i od bezbožnika u Mojem narodu.

– 70 –
O, sine onoga koji stajaše vlastitim bićem u kraljevstvu svojega jastva!
Znaj, udahnuh u tebe sve mirise svetosti, potpuno ti otkrih Moju riječ, usavrših kroz tebe Moju darežljivost i poželjeh tebi ono što poželjeh Sebi samom. Budi, stoga, zadovoljan Mojim zadovoljstvom i zahvalan Meni.

– 71 –
O, sine čovjeka!
Zapisuj sve što Smo ti otkrili tintom svjetlosti na ploči svojega duha. Nije li to u tvojoj moći, načini svoju tintu od srži svojega srca. Ne možeš li to učiniti, tada piši grimiznom tintom prolivenom na Mojem putu. Od svega drugog slađe Mi je, uistinu, to da njena svjetlost potraje zauvijek.

Drugi dio – s perzijskog

U Ime Gospoda Riječi, Silnoga

– 1 –
O, vi, ljudi koji imate um da spoznate i uši da čujete!
Prvi poziv Ljubljenoga je ovaj: o, mistični slavuju! Ne prebivaj drugdje do li u ružičnjaku duha. O, glasniče Salomona ljubavi! Ne traži utočiste do li onoga u Sabi voljenoga, i o, besmrtni feniksu, ne boravi drugdje do li na gori odanosti. Ondje je tvoj stan, vineš li se na krilima svoje duše do kraljevstva beskraja i pokušaš li dosegnuti svoj cilj.

– 2 –
O, sine duha!
Ptica traži svoje gnijezdo; slavuj čar ruže, a one ptice, srca ljudska, zadovoljne časovitim prahom, odlutaše daleko od svojega vječnog gnijezda, i očiju okrenutih ka glibu nepromišljenosti ostadoše lišene slave božanskoga prisustva. Jao! Kako čudno i bijedno; okrenuše se od uzburkanih mora Najvišega radi puke šalice, i ostadoše daleko od najsjajnijega obzorja.

– 3 –
O, prijatelju!
U vrtu svog srca ne sadi ništa do li ruže ljubavi i ne popuštaj stisak kojim držiš slavuja naklonosti i želje. Cijeni društvo pravednih a kloni se svakog druženja s bezbožnima.

– 4 –
O, sine pravde!
Kamo može poći onaj koji ljubi do li u zemlju svoje ljubljene, i koji tragatelj nalazi počinka daleko od žudnje svojega srca? Onomu koji istinski ljubi ponovni je sastanak život, a rastanak smrt. U njegovim grudima nema strpljivosti, a u njegovu srcu nema spokoja. Beskrajno bi mnoštvo života odbacio kako bi pohrlio domu svoje ljubljene.

– 5 –
O, sine praha!
Istinu ti kazujem: od svih ljudi najnemarniji je onaj koji raspravlja dokono i želi se postaviti iznad svoga brata. Reci: o, braćo! Neka djela, a ne riječi, budu vašim ukrasom.

– 6 –
O, sine zemlje!
Znaj, uistinu, da srce u kojem još oklijeva i najmanji ostatak zavisti, nikada neće doseći Moj vječni posjed, niti će udahnuti slatke mirise svetosti koji se šire iz Moga svetoga kraljevstva.

– 7 –
O, sine ljubavi!
Ti si samo korak udaljen od blaženih visina gore i od rajskoga stabla ljubavi. Učini jedan korak i sljedećim zakorači u besmrtno kraljevstvo i uđi u paviljon vječnosti. Poslušaj, dakle, ono što je objavilo pero slave.

– 8 –
O, sine slave!
Budi hitar na stazi svetosti i uđi u raj zajedništva sa Mnom. Očisti svoje srce laštilom svoga duha i pohitaj u dvor Najvišega!

– 9 –
O, nestalna sjeno!
Prođi pored nižih postaja sumnje i uzdigni se do veličanstvenih visina osvjedočenja. Otvori oko istine, da bi mogao gledati neskrivenu Ljepotu i uskliknuti: Svet bio Gospod, najvrsniji od svih stvoritelja!

– 10 –
O, sine želje!
Poslušaj ovo: nikad neće smrtno oko prepoznati vječnu Ljepotu, niti će se beživotno srce radovati ičemu do li uvelom cvijetu. Jer, slično traži slično i nalazi zadovoljstvo u društvu sebi sličnih.

– 11 –
O, sine praha!
Oslijepi svoje oči, kako bi mogao gledati Moju ljepotu, začepi svoje uši, da bi mogao slušati slatku pjesmu Moga glasa; oslobodi se svakog naukovanja, da bi mogao uživati u Mojem znanju, i odreci se bogatstva, da bi stekao trajan udio u oceanu Mojega vječnog blagostanja. Oslijepi svoje oči, dakle, za sve osim za Moju ljepotu; začepi svoje uši za sve osim Moje riječi; oslobodi se svakog učenja osim spoznaje o Meni; da bi jasna vida, čista srca i pozorna uha mogao ući u dvor Moje svetosti.

– 12 –
O, čovječe dviju vizija!
Zatvori jedno oko a otvori drugo. Zatvori ono prema svijetu i svemu što se ondje nalazi, a otvori drugo za posvećenu ljepotu Ljubljenoga.

– 13 –
O, Moja djeco!
Bojim se da ćete, lišeni pjesme nebeske golubice, potonuti natrag u sjene potpunog gubitka, i, ne vidjevši nikada ljepotu ruže, vratiti se vodi i glini.

– 14 –
O, prijatelji!
Ne napuštajte vječnu ljepotu radi ljepote koja mora umrijeti, i ne podarite svoju naklonost ovom smrtnom svijetu praha.

– 15 –
O, sine duha!
Dolazi vrijeme kad slavuj svetosti više neće otkrivati unutarnje tajne, i svi ćete biti lišeni rajske pjesme i glasa s visine.

– 16 –
O, biti nemara!
Bezbroj mističnih jezika nalazi izraz u jednom govoru, a bezbroj skrivenih otajstava otkriva se u jednoj pjesmi; ali, jao, nema uha da čuje, niti srca da shvati.

– 17 –
O, drugovi!
Vrata koja se otvaraju na Mjestu bez mjesta širom su otvorena, a stan voljenoga urešen je krvlju onih koji ljube, pa ipak svi, osim nekolicine, ostaju lišeni ovog rajskoga grada, a i od tih nekoliko samo se u najmanje šačice našlo čisto srce i posvećen duh.

– 18 –
O, vi, žitelji Najvišega Raja!
Obznanite djeci koja čvrsto vjeruju da se u kraljevstvu svetosti, u blizini nebeskoga raja, pojavio nov vrt, oko kojega kruže žitelji kraljevstva u visini i besmrtni stanovnici uzvišenoga raja. Trudite se, tad, da i vi dosegnete to mjesto, kako biste mogli otkriti tajne ljubavi iz njegovih anemona i saznati tajnu božanske i savršene mudrosti iz njegovih vječitih plodova. Utješene su oči onih koji uđu i borave ondje!

– 19 –
O, prijatelji Moji!
Zar ste zaboravili ono istinsko i blistavo jutro, kad ste se u onom posvećenom i blagoslovljenom okolišu svi okupili u Mojem prisustvu u sjeni stabla života, koje je posađeno u sveslavljenom raju? Puni strahopoštovanja slušaste kad izrekoh ove tri najsvetije riječi: O, prijatelji! Ne ljubite više svoju od Moje volje, ne želite nikad ono što Ja nisam za vas poželio, i ne prilazite Mi s beživotnim srcima, okaljanim svjetovnim žudnjama i željama. Kad biste samo očistili svoje duše od grijeha, sjetili biste se u ovom času toga mjesta i okoliša, i istina Mojega izričaja bila bi obznanjena svima vama.

U osmom od najsvetijih stihova, u petoj Ploči iz Raja, On kaže:

– 20 –
O, vi, koji kao mrtvi ležite na ležaju nemara!
Godine su prošle i vaši dragocjeni životi približiše se svojem kraju, pa ipak, niti jedan dah čistoće nije od vas dospio do Našeg dvora svetosti. Premda uronjeni u ocean krivovjerja, još uvijek svojim usnama ispovijedate jednu pravu vjeru u Boga. Onoga koga se užasavam vi ljubljaste, i Mojega neprijatelja učiniste prijateljem. Unatoč tome, vi hodate Mojom zemljom samodopadni i sobom zadovoljni, i ne opažate da je Moja zemlja umorna od vas i da se sve na njoj uklanja pred vama. Kad biste samo otvorili oči, uistinu biste beskrajno mnogo žalosti zavoljeli više od ove radosti, i samu biste smrt cijenili više od ovakva života.

– 21 –
O, pokretna tvorevino od praha!
Ja želim zajedništvo s tobom, ali ti se ne želiš pouzdati u Mene. Mač tvoje pobune oborio je stablo tvoje nade. U svakom času Ja sam ti blizu, ali ti si uvijek daleko od Mene. Neprolaznu slavu za tebe odabrah, no ti za sebe odabra beskrajnu sramotu. Vrati se dok je još vrijeme, i ne propusti svoju priliku.

– 22 –
O, sine žudnje!
Učeni i mudri godinama nastojahu, a ne uspješe dosegnuti prisustvo Sveslavljenoga; živote su svoje proveli u potrazi za Njim, pa ipak ne ugledaše ljepote Njegova lika. Ti si bez i najmanjeg napora dosegao svoj cilj, i bez potrage našao si ono za čim si tragao. No unatoč tome, ostao si toliko obavijen koprenom svoga ja da tvoje oči ne ugledaše ljepotu Ljubljenoga, niti se ruka tvoja dotakla poruba Njegova ruha. Vi koji imate oči, gledajte i čudite se.

– 23 –
O, žitelji grada ljubavi!
Smrtonosni udari vjetra zarobiše vječnu svijeću, a ljepota rajskoga Mladića obavijena je velom tame praha. Glavnomu među vladarima ljubavi tirani naudiše, a golubica svetosti leži zatočena u kandžama sova. Žitelji paviljona slave i nebeska družba oplakuju i tuže, a vi počivate u kraljevstvu nemara, i sebe smatrate iskrenim prijateljima. Kako li su jalove vaše uobrazilje!

– 24 –
O, vi, koji ste budalasti, a nosite ime mudrih!
Zašto nosite krinku pastira kad iznutra postadoste vuci koji vrebaju Moje stado? Vi ste poput zvijezde koja izlazi prije svitanja, i koja, premda se čini sjajnom i svijetlom, zavodi putnike Mojega grada na staze propasti.

– 25 –
O, vi, koji se činite valjanima, a podli ste iznutra!
Vi ste poput bistre, ali gorke vode, koja se izvana čini kristalno čistom, no od koje, nakon što je kuša, božanski Kušač ne prihvati niti jednu kap. Dakako, sunčeva zraka pada jednako i na prašinu i na zrcalo, no razlikuju se njihovi odrazi, kao što se i zvijezda razlikuje od zemlje; nikako, nemjerljiva je to razlika!

– 26 –
O, prijatelju na riječima!
Promisli malo. Jesi li ikada čuo da bi prijatelj i neprijatelj prebivali zajedno u istom srcu? Izbaci, dakle, tuđinca, da bi Prijatelj mogao ući u Svoj dom.

– 27 –
O, sine praha!
Sve što je na nebu i na zemlji odredio sam za tebe, osim srca ljudskoga, koje sam učinio boravištem Moje ljepote i slave; pa ipak, Moj si dom i prebivalište dao nekom drugom umjesto Mene; i kad god bi objavitelj Moje svetosti potražio Svoj vlastiti stan, pronašao bi tamo stranca, i beskućnik, pohitao bi k utočištu Ljubljenoga. Unatoč tomu Ja sam skrio tvoju tajnu i nisam te poželio izvrći sramoti.

– 28 –
O, biti žudnje!
Za mnogih zora Ja sam se iz kraljevstva Mjesta bez mjesta okretao k tvom domu i nalazio te na postelji ugode zaokupljenog drugima, a ne Mnome. Otud bih se, poput bljeska duha, vraćao u kraljevstva nebeske slave, ne odajući ništa nebeskim vojskama svetosti, gore u Mojim utočištima.

– 29 –
O, sine obilja!
Iz pustoši ništavila glinom Svoje zapovijedi učinih da se pojaviš, i odredih za tvoje odgajanje svaki postojeći atom i bit svih stvari. Tako, prije nego li si izašao iz utrobe svoje majke, namijenih ti dva vrela sjajnog mlijeka, oči da te paze i srca da te vole. Zbog ljubazne blagosti Moje, u sjeni Mojeg milosrđa odgajah te i čuvah suštinom Moje milosti i ljubavi. A Moja namjera u svemu tome bijaše da ti omogućim da dosegneš Moje vječno kraljevstvo i postaneš vrijedan Mojih nevidljivih darova. No, ti osta nepromišljen, i kao odrastao čovjek, zanemario si sve Moje obilje i bavio se vlastitim dokonim maštanjima, toliko da si postao posve zaboravan, i, okrenuvši se od vrata Prijatelja, nastanio se u dvorima Mojega neprijatelja.

– 30 –
O, okovani robe svijeta!
Za mnogih bi zorâ lahor Moje ljubazne dobrote dahnuo nad tobom i nalazio bi te na postelji nemara u duboku snu. Oplakujući tad tvoju nevolju vratio bi se otkuda je i došao.

– 31 –
O, sine zemlje!
Želiš li Mene, ne traži drugoga do li Mene; a želiš li gledati Moju ljepotu, zatvori svoje oči prema svijetu i svemu što je u njemu; jer Moja volja i volja drugoga osim Mene, poput vatre i vode, ne mogu živjeti u istom srcu.

– 32 –
O, stranče kojemu podarih prijateljstvo!
Svijeća tvojega srca zapaljena je rukom Moje moći, ne gasi je nepovoljnim vjetrovima svojega ja i strasti. Spomen na Mene iscjelitelj je svih tvojih bolesti, ne zaboravi to. Učini ljubav Moju svojim blagom i čuvaj je poput vlastita vida i života.

– 33 –
O, Moj brate!
Poslušaj prekrasne riječi Mojega mednoga jezika i pij rijeku mistične svetosti s Mojih slatkih usana. Posij sjeme Moje Božanske mudrosti u čisto tlo svojega srca, i zalijevaj ga vodom osvjedočenja, kako bi zumbuli Mojega znanja i mudrosti mogli niknuti svježi i zeleni u svetom gradu tvojega srca.

– 34 –
O, stanovnici Mojega raja!
Rukama ljubazne blagosti posadih u svetom vrtu raja mlado stablo vaše ljubavi i prijateljstva, i zalijevah ga blagotvornim kišama Moje nježne Milosti; sada kad je došao čas da rodi, trudite se da bude zaštićeno i da ga ne proguta plamen želje i strasti.

– 35 –
O, prijatelji Moji!
Ugasite svjetiljku grijeha i zapalite u svojim srcima vječnu luč božanskog vodstva. Jer, uskoro ispitivači čovječanstva, u svetoj prisutnosti Obožavanoga, neće prihvatiti ništa do li najčistije vrline i djela neokaljane svetosti.

– 36 –
O, sine praha!
Mudri su oni koji ne govore dok ne nađu slušateljâ, poput nositelja pehara koji ne nudi svoj pehar dok ne nađe onoga koji ga traži, i poput ljubavnika koji ne klikne iz dubine svojega srca sve dok ne ugleda ljepotu svoje ljubljene. Stoga posijte sjeme mudrosti i znanja u čisto tlo srca i čuvajte ga skrivenim, dok zumbuli božanske mudrosti ne izniknu iz srca, a ne iz mulja i gline.

U prvom retku Ploče zabilježeno je i zapisano, a u skrovištu svetohraništa Božjega skriveno je:

– 37 –
O, Moj slugo!
Ne napuštaj vječno kraljevstvo radi onoga što propada, i ne odbaci nebesku vrhovnost radi svjetovne žudnje. Ovo je rijeka vječnog života koja je potekla iz vrela pera milosrdnoga; dobro je uz one koji piju!

– 38 –
O, sine duha!
Razbij krletku na dvoje i poput feniksa ljubavi vini se u nebesa svetosti. Odreci se sebe, i, ispunjen duhom milosrđa, prebivaj u kraljevstvu nebeske svetosti.

– 39 –
O, potomče praha!
Ne budi zadovoljan ugodom dana koji prolazi i ne uskrati sebi vječni počinak. Ne daj vrt vječne radosti u zamjenu za prašnjav kup smrtnog svijeta. Iz svoje tamnice uspni se do veličanstvenih polja gore, i iz svoje smrtne krletke upravi svoj let ka raju u Mjestu bez mjesta.

– 40 –
O, Moj slugo!
Oslobodi se spona ovoga svijeta i pusti svoju dušu iz tamnice svojega ja. Zgrabi svoju sreću jer ti više nikada neće doći.

– 41 –
O, sine Moje službenice!
Kad bi ugledao besmrtnu vrhovnost, trudio bi se otići iz ovog nestalnog svijeta. No, sakriti jedno od tebe, a drugo ti otkriti, otajstvo je koje nitko osim čistih u srcu ne može shvatiti.

– 42 –
O, Moj slugo!
Očisti svoje srce od zlobe, i, neokaljan zavišću, uđi u božanski dvor svetosti.

– 43 –
O, prijatelji Moji!
Kročite putovima Prijateljeva zadovoljstva, i znajte da Njegov užitak leži u užitku Njegovih stvorenja. To jest: niti jedan čovjek ne bi smio ući u kuću svojega prijatelja osim ako je to prijatelju zadovoljstvo, niti položiti ruke na njegova blaga, ni dati prednost vlastitoj volji nad prijateljevom, i nikako ne bi smio tražiti prednost iznad njega. Promislite o ovomu, vi koji imate uvid!

– 44 –
O, pratioče Moga prijestolja!
Ne slušaj zla i ne gledaj zla, ne ponizi sebe, ne uzdiši i ne plači. Ne govori zlo, da ga ne bi čuo upućeno sebi, i ne uveličavaj mane drugih da se tvoje vlastite mane ne bi pokazale velikima; i ne poželi ničijeg poniženja, da tvoje vlastito ne bi došlo na vidjelo. Živi dane svog života, koji su kraći od prolaznog trena, neokaljana uma, neoskvrnuta srca, čistih misli i posvećene naravi, kako bi, slobodan i zadovoljan, mogao odložiti ovaj smrtni oklop i vratiti se u mistični raj i boraviti u vječnom kraljevstvu zauvijek.

– 45 –
Jao! Jao! O, ljubitelji svjetovne žudnje!
Poput bljeska munje vi prođoste pored Ljubljenoga, i upraviste svoja srca prema sotonskim obmanama. Padate na koljena pred svojom ispraznom uobraziljom i nazivate je istinom. Pogled svraćate na trn i zovete ga cvijetom. Ni čista daha niste udahnuli, niti je lahor odvojenosti pirnuo s livada vaših srca. Bacili ste u vjetar ljubazne savjete Voljenoga i posve ih izbrisali s ploče vaših srdaca, i poput životinja na polju, krećete se i postojite na pašnjacima žudnje i strasti.

– 46 –
O, braćo na stazi!
Zašto zanemariste spomen Ljubljenoga i ostadoste daleko od Njegove Svete prisutnosti? Bit ljepote postavljena je na tron slave u paviljonu bez premca, dok ste vi zaokupljeni jalovim prepirkama. Slatki mirisi svetosti šire se i dah obilja zapuhao je, pa ipak, svi ste vi bolno potišteni i lišeni toga. Jao vama i onima koji idu vašim putovima i slijede vaše stope!

– 47 –
O, djeco žudnje!
Odložite halju taštine i svucite sa sebe odjeću oholosti.

U trećem od najsvetijih redaka, zabilježenih i upisanih u Ploču boje Rubina perom neviđenoga, ovo je objavljeno:

– 48 –
O, braćo!
Budite strpljivi jedni s drugima i ne dajte svoje naklonosti nižim stvarima. Ne budite gordi u svojoj slavi i ne sramite se poniženja. Moje Mi ljepote! Od praha sam stvorio sve stvari i u prah ću ih opet vratiti.

– 49 –
O, djeco praha!
Pričajte bogatima o ponoćnom uzdisanju siromaha, da ih nemar ne povede stazom uništenja i liši ih Stabla Izobilja. Davati i biti velikodušan Moje su odlike; dobro je uz onoga koji se kiti Mojim vrlinama.

– 50 –
O, najdublja srži strasti!
Odbaci svu požudu i traži zadovoljstvo; jer požudni su oduvijek bili uskraćeni, a zadovoljni uvijek bijahu voljeni i hvaljeni.

– 51 –
O, sine Moje službenice!
Ne budi zabrinut u siromaštvu, niti siguran u bogatstvu, jer nakon siromaštva slijedi izobilje, a nakon izobilja siromaštvo. No, oskudijevati u svemu osim u Bogu čudesan je dar, i ne umanjuj vrijednost toga, jer će te na kraju to učiniti bogatim u Bogu, i tako ćeš spoznati značenje izreke: “uistinu vi ste siromašni”, a svete će riječi: “Bog je onaj koji sve posjeduje”, veličanstveno sjajne, poput prave zore sinuti po obzorju onoga koji ljubi, i boraviti sigurno na prijestolju blagostanja.

– 52 –
O, djeco nemara i strasti!
Pustiste Moga neprijatelja da uđe u Moj dom, a izbaciste Moga prijatelja, jer nosite ljubav za nekog drugoga, a ne za Mene, u svojim srcima. Poslušajte riječi Prijatelja i okrenite se Njegovu raju. Svjetovni prijatelji, koji traže vlastito dobro, naizgled vole jedan drugoga, dok istinski Prijatelj ljubljaše i ljubi vas zbog vas samih; uistinu, On je radi vašeg vođenja podnio bezbrojne boli. Ne budite nevjerni takvu Prijatelju, ne, već radije pohitajte k Njemu. Takvo je sunce riječi istine i vjernosti, koje je zasjalo nad obzorjem pera Gospoda svih imena. Otvorite uši kako biste čuli riječ Boga, Pomoćnika u nevolji, Samoopstojnoga.

– 53 –
O, vi koji se ponosite smrtnim bogatstvima!
Znajte, uistinu, da je bogatstvo moćna prepreka između tragatelja i njegove žudnje, između zaljubljenoga i njegove ljubljene. Bogati, osim nekolicine, nikako neće dospjeti do dvora Njegova prisustva, niti će ući u grad zadovoljstva i pomirenosti. Dobro je uz onoga, kojega, premda je bogat, njegova bogatstva nisu udaljila od vječnog kraljevstva, niti su ga lišila neuništivoga posjeda. Najvećega Mi Imena! Sjaj takva bogata čovjeka osvijetlit će žitelje nebesa, kao što sunce obasjava ljude na zemlji!

– 54 –
O, vi bogati na zemlji!
Siromašni među vama Moja su uzdanica; čuvajte Moju uzdanicu, i ne budite zaokupljeni samo vlastitom ugodom.

– 55 –
O, sine strasti!
Očisti se od prljavštine bogatstva i u savršenom miru zakorači u kraljevstvo siromaštva; kako bi s vrela odvojenosti mogao piti vino besmrtnog života.

– 56 –
O, Moj sine!
Društvo bezbožnika uvećava tugu, dok druženje s pravednima čisti hrđu sa srca. Onaj koji želi stupiti u zajednicu s Bogom neka se prihvati društva Njegovih ljubljenih; a onaj koji želi čuti riječ Božju, neka posluša riječi Njegovih odabranika.

– 57 –
O, sine praha!
Čuvaj se! Ne idi s bezbožnim i ne traži njegovo društvo, jer takvo druženje preobražava sjaj srca u pakleni plamen.

– 58 –
O, sine Moje službenice!
Tražiš li milost Duha Svetoga, stupi u društvo pravednoga, jer on je ispio pehar vječnog života iz ruku besmrtnog Peharnika i, poput istinske zore, on oživljava i osvjetljava srca mrtvih.

– 59 –
O, nemarni!
Ne mislite da su tajne srca skrivene, ne, znajte zasigurno da su jasnim slovima urezane i otvoreno obznanjene u svetoj Prisutnosti.

– 60 –
O, prijatelji!
Istinu vam kazujem, što god ste skrili u svojim srcima Nama je otvoreno i jasno kao dan; a skriveno je zbog Naše milosti i blagonaklonosti, a ne zbog vaše zasluge.

– 61 –
O, sine čovjeka!
Kaplju rose iz oceana bez dna Mojega milosrđa izlio sam na narode svijeta, no, niti jedan se na to ne osvrnu, jer se svaki okrenuo od rajskoga vina jedinstva ka gnjusnom talogu nečisti, i, zadovoljan smrtnom šalicom, odbacio kalež besmrtne ljepote. Opako je ono čime je on zadovoljan.

– 62 –
O, sine praha!
Ne odvraćaj svoje oči od vina bez premca besmrtnoga Ljubljenoga, i ne upiri ih u zao i smrtan talog. Uzmi iz ruku božanskog Peharnika kalež besmrtnog života, da bi sva mudrost tvoja bila, i da bi mogao čuti mistični glas koji doziva iz kraljevstva nevidljivoga. Plačite glasno, vi koji nisko ciljate! Zašto se okrenuste od Mojega svetog i besmrtnog vina ka vodi koja hlapi?

– 63 –
O, vi narodi svijeta!
Znajte, zaista, da vas slijedi neočekivan udes, i da vas čeka gorka odmazda. Ne mislite da su djela što ih počiniste obrisana pred Mojim pogledom. Moje Mi ljepote! Sva vaša djela Moje je pero urezalo jasnim slovima na pločama krizolita.

– 64 –
O, tlačitelji na zemlji!
Dignite ruke svoje od tiranije, jer Ja sam Se obvezao da neću oprostiti nepravdu niti jednog čovjeka. To je Moj zavjet koji sam neopozivo dao na sačuvanoj ploči i zapečatio ga Svojim pečatom.

– 65 –
O, buntovni!
Moja vas je strpljivost ohrabrila, a Moja duga popustljivost učinila vas nemarnima, toliko da ste podboli vatrenoga bojnog konja strasti na pogibeljne putove koji vode uništenju. Zar ste Me smatrali neobazrivim ili nesvjesnim toga?

– 66 –
O, iseljenici!
Jezik koji stvorih da bi Mene spominjao ne kaljajte klevetom. Nadvlada li vas vatra vašega ja, sjetite se svojih vlastitih mana, a ne mana Mojih stvorenja, jer svaki od vas poznaje sebe bolje nego što poznaje druge.

– 67 –
O, djeco mašte!
Znajte, zaista, da dok sjajna zora sviće nad obzorjem vječne svetosti, sotonske tajne i djela počinjena u tmini noći bit će ogoljena i objavljena narodima svijeta.

– 68 –
O, korove koji ničeš iz praha!
Zašto tvoje zablaćene ruke ne dotaknuše najprije tvoju vlastitu halju i zašto svojim srcem okaljanim žudnjom i strašću želiš ostvariti zajedništvo sa Mnom i ući u Moje posvećeno kraljevstvo? Daleko, daleko ste vi od onoga za čim žudite.

– 69 –
O, Adamova djeco!
Svete riječi i čista Bogu ugodna djela uzdižu se do neba rajske slave. Trudite se da vaša djela budu čista od prašine vašega ja i od dvoličnosti i steknu naklonost na dvoru slave; jer uskoro ispitivači čovječanstva, u svetoj prisutnosti Obožavanoga, neće prihvatiti ništa osim savršene vrline i djela neokaljane čistoće. Ovo je sunce mudrosti i Božanske tajne koje je zasjalo nad obzorjem Božanske volje. Blagoslovljeni su oni koji se k njemu okreću.

– 70 –
O, sine svjetovnosti!
Ugodno je kraljevstvo postojanja, kad bi ga ti dosegao; veličanstveno je polje vječnosti, kad bi ti nadišao svijet umiranja; sladak je sveti zanos, piješ li iz mističnoga kaleža iz ruku nebeskoga Mladića. Kad bi ti dosegao taj položaj, bio bi oslobođen propasti i smrti, napora i grijeha.

– 71 –
O, prijatelji Moji!
Dozovite u sjećanje onu pogodbu koju ste sa Mnom sklopili na Gori Paran, u svetom predjelu Zamana. Za svjedoke sam doveo družbu u visini i žitelje grada vječnosti, pa ipak, sada ne nalazim nikoga tko je vjeran pogodbi. Zasigurno su je gordost i pobuna izbrisali iz srca, toliko da od nje ni traga nije ostalo. Premda sam to znao, čekao sam i nisam toga odao.

– 72 –
O, Moj slugo!
Ti si ravan fino prekaljenom maču skrivenom u tami korica, čija je vrijednost skrivena od njegova tvorca. Izađi, stoga, iz korica svoga ja i poželi da tvoja vrijednost zablista i da se obznani cijelomu svijetu.

– 73 –
O, Moj prijatelju!
Ti si danica nebesa Moje svetosti, ne daj da kal svijeta pomrači tvoj sjaj. Razderi veo nemara, kako bi iza oblaka mogao izaći sjajan, i zaodjenuti sve stvari ruhom života.

– 74 –
O, djeco taštine!
Radi prolazne vlasti napustili ste Moju neuništivu vladavinu, i ukrasili se kićenom odorom svijeta pa se njome hvalite. Moje mi ljepote! Okupit ću sve pod jednobojnim plaštem prašine i izbrisat ću sve te raznovrsne boje, osim onih koji izaberu Moju, a to je očišćenje od svake boje.

– 75 –
O, djeco nemara!
Ne usmjerite svoju ljubav na smrtnu vladavinu i ne radujte joj se. Vi ste poput nesmotrene ptice koja s punim povjerenjem pjeva na grani, dok je odjednom lovac Smrt ne zbaci u prašinu, a pjesma, obličje i boja nestanu bez traga. Zato, pazite, o, sputani robovi žudnje!

– 76 –
O, sine Moje službenice!
Vodstvo je uvijek bilo davano kroz riječi, a sada je dano kroz djela. Svatko mora obznaniti djela čista i sveta, jer riječi pripadaju svima jednako, dok djela poput ovih pripadaju samo Našim miljenicima. Trudite se, tada, srcem i dušom, da se istaknete vašim djelima. Tako vas Mi savjetujemo u ovoj svetoj i sjajnoj Ploči.

– 77 –
O, sine pravde!
U noćno doba ljepota besmrtnoga Bića vrati se iz smaragdnih visina vjernosti u Sadratu’l-Muntahá i zaplaka takvim plačem da družba u visini i žitelji kraljevstava višnjih tugovahu nad Njegovim jadom. Kad se postavi pitanje zašto kuknjava i plač? On odgovori: čekao sam, kako Mi bi zapovjeđeno, pun iščekivanja, na brijegu odanosti, no ne udahnuh mirisa vjernosti od onih koji žive na zemlji. Tada, pozvan da se vratim, pogledah, ali jao! Neke golubice svetosti bijahu bolno iskušavane u kandžama zemaljskih pasa. Tada Djevica nebeska pohita, nepokrivena i blistava, iz Svog mističnoga doma, i upita za njihova imena, i sva joj bijahu rečena osim jednoga. I na nagovor bi izrečeno prvo slovo, na što stanovnici rajskih odaja izjuriše iz svojih boravišta slave. A kad bi izgovoreno drugo slovo, oni padoše, svi do jednoga, u prašinu. U tom času začu se glas iz najdubljeg svetišta: “Dovde i ne dalje.” Zaista, svjedoci smo onoga što učiniše i što i sada čine.

– 78 –
O, sine Moje službenice!
Ispij s jezika milosrdnoga rijeku božanske tajne, a iz osvita božanskog izričaja gledaj nepokriven sjaj danice mudrosti. Posij sjeme Moje božanske mudrosti u čisto tlo srca, i zalijevaj ga vodama osvjedočenja, da bi zumbuli spoznaje i mudrosti mogli niknuti svježi i zeleni iz svetog grada srca.

– 79 –
O, sine žudnje!
Koliko dugo ćeš lebdjeti u kraljevstvu žudnje? Dao sam ti krila da odletiš do kraljevstava mistične svetosti, a ne do krajeva sotonske uobrazilje. Češalj sam ti, također, dao, da urediš Moje vrane uvojke, a ne da razdereš Moj vrat.

– 80 –
O, Moji sluge!
Vi ste stabla Moga vrta; vi morate uroditi krasnim i čudesnim plodovima, kako bi od njih imali koristi i vi i drugi. Tako je svakom naloženo da se bavi obrtima i zanimanjima, jer u tome leži tajna blagostanja, o, ljudi od razuma! Jer, ishodi ovise o sredstvima, a Božja milost bit će vam posve dovoljna. Stabla koja ne daju roda bijahu i bit će uvijek namijenjena vatri.

– 81 –
O, Moj slugo!
Najniži su ljudi koji ne daju ploda na zemlji. Takvi su ljudi zaista ubrojeni među mrtve, nikako, bolji su mrtvi, u očima Boga, nego te jalove i nedostojne duše.

– 82 –
O, Moj slugo!
Najbolji među ljudima su oni koji zarađuju za život prema svom pozivu i troše na sebe i na svoje bližnje iz ljubavi prema Bogu, Gospodu svih svjetova.

~ ~ ~

Mistična i čudesna Nevjesta, prije ovoga skrivena pod koprenom riječi, sada je, zahvaljujući Božjoj milosti i Njegovoj božanskoj naklonosti, otkrivena, poput sjajnog svjetla koje lije ljepota Ljubljenoga. Ja sam svjedokom, o, prijatelji, da je naklonost potpuna, obrazloženje ispunjeno, dokaz objavljen a potkrjepa utvrđena. Neka se sada vidi što će otkriti vaši napori na stazi odvojenosti. Na ovaj je način božanska milost u potpunosti podarena vama i onima koji su u nebu i na zemlji. Sva hvala Bogu, Gospodu svih Svjetova!