Kitáb-i-Aqdas

Najsvetija Knjiga

(nerevidirani prijevod)

Sadržaj

Predgovor

Uvod

Opis knjige Kitáb-i-Aqdas koji je dao Shoghi Effendi

Kitáb-i-Aqdas

Neki tekstovi koje je objavio Bahá’u’lláh koji nadopunjuju Kitáb-i-Aqdas

Pitanja i odgovori

Sinopsis i kodifikacija zakona i odredbi u Kitáb-i-Aqdas

Bilješke

Glosar

Ključ za odlomke iz Kitáb-i-Aqdas

Predgovor

Godine 1953. Shoghi Effendi, Čuvar Bahá’í Vjere, uključio je kao jedan od ciljeva svojeg Desetogodišnjeg plana pripremu sinopsisa i kodifikaciju zakona i uredbi Kitáb-i-Aqdasa kao bitnog uvoda u njegov prijevod. On je sam radio na kodifikaciji, ali je nije završio kad je umro 1957. Zadatak je nastavljen na temelju njegova rada, a rezultirajući svezak objavljen je 1973. Ta je publikacija uključivala, osim Sinopsisa i samu Kodifikaciju i bilješke s objašnjenjima, kompilaciju odlomaka iz Kitáb-i-Aqdas koje je Shoghi Effendi već preveo i objavio u raznim knjigama. Sinopsis i kodifikacija pokrivaju tekst Kitáb-i-Aqdasa te Pitanja i odgovore koji čine dodatak Aqdasu. Godine 1986. Univerzalna kuća pravde odlučila je da je došlo vrijeme kad je priprema engleskog prijevoda cjelovitog teksta Najsvetije knjige i moguća i neophodna pa je to postizanje postavila kao cilj Šestogodišnjeg plana 1986.–1992. Njegovo objavljivanje na engleskom jeziku bit će popraćeno prijevodima na druge jezike.

Prepoznato je da Kitáb-i-Aqdas, kao Sveto Pismo, treba biti predstavljen u obliku koji se može čitati s lakoćom i nadahnućem, bez pretrpanosti fusnotama i brojevima indeksa koji su uobičajeni u znanstvenim tekstovima. Unatoč tome, kako bi se čitatelju pomoglo u praćenju tijeka teksta i njegovih tema koje se mijenjaju, dodane su podjele na odlomke – takve podjele nisu uobičajene u djelima arapske literature – a ti su odlomci zatim numerirani radi lakšeg pristupa i indeksiranja, kao kao i za ujednačenost referenci na svim jezicima na kojima će djelo biti objavljeno.

Nakon teksta Aqdasa slijedi kratka kompilacija Spisa Bahá’u’lláha koji su dopuna Najsvetije knjige, te prijevod Pitanja i odgovora koji su ovdje prvi put objavljeni.

Shoghi Effendi je izjavio da bi engleski prijevod Aqdasa trebao biti „obilno komentiran”. Politika koja se slijedila u pripremi bilješki bila je koncentriranje na one točke koje bi se čitatelju koji ne govori arapski mogle učiniti nejasnima ili koje, iz raznih razloga, zahtijevaju pojašnjenje ili pozadinske informacije. Oni nisu namijenjeni da budu sveobuhvatan komentar na tekst izvan ovih temeljnih zahtjeva.

Bilješke, koje se nalaze nakon Sinopsisa i kodifikacije, numerirane su kako slijede. Svakoj od njih prethodi citat odlomka na koji se odnosi i označava broj odlomka u kojem se pojavljuje. Ovo olakšava unakrsno upućivanje između teksta i bilješki, dok čitateljima omogućuje proučavanje bilješki bez opetovanog pregledavanja teksta, ako to žele. Nadamo se da će to na ovaj način zadovoljiti potrebe čitatelja širokog spektra pozadina i interesa.

Kazalo pruža vodič kroz teme u svim odjeljcima sveska.

Značaj i karakter Kitáb-i-Aqdas i niz tema koje sadrži slikovito je opisao Shoghi Effendi u svojoj povijesti prvog Bahá’í stoljeća pod naslovom Bog prolazi svijetom. Kao pomoć čitatelju, ovi su odlomci navedeni u odjeljku koji slijedi neposredno nakon uvoda. Sinopsis i Kodifikacija, koji su ponovno objavljeni u ovom svesku, služe kao još jedna pomoć za dobivanje pregleda Knjige.

Uvod

Ove godine, 149. Bahá’í ere, obilježava se stota obljetnica uzašašća Bahá’u’lláha, Nositelja sveopće Božje Objave kojoj je suđeno da vodi čovječanstvo do njegove kolektivne zrelosti. To što ovu prigodu treba svetkovati zajednica vjernika koja predstavlja presjek cijelog ljudskog roda i osnovana, tijekom stoljeća i pol, u najudaljenijim krajevima zemaljske kugle, znak je snaga jedinstva oslobođenoga Bahá’u’lláhovim dolaskom. Daljnje svjedočanstvo o djelovanju tih istih sila može se vidjeti u mjeri u kojoj je Bahá’u’lláhova vizija predočila suvremeno ljudsko iskustvo u toliko njegovih aspekata. Povoljan je trenutak za objavljivanje ovog prvog autoriziranog prijevoda na engleski Knjige Majke Njegove Objave, Njegove „Najsvetije knjige,” Knjige u kojoj On iznosi Božje zakone za Dispenzaciju kojoj je suđeno da traje ništa manje nego tisuću godina.

Od više od stotinu svezaka koji sačinjavaju svete Spise Bahá’u’lláha, Kitáb-i-Aqdas je od jedinstvene važnosti. „Iznova izgraditi cijeli svijet” je zahtjev i izazov Njegove poruke, a Kitáb-i-Aqdas je Povelja buduće svjetske civilizacije koju je Bahá’u’lláh došao podići. Njegove odredbe čvrsto počivaju na temeljima koje su uspostavile prošle religije, jer, prema riječima Bahá’u’lláha, „Ovo je nepromjenjiva Vjera Božja, vječna u prošlosti, vječna u budućnosti.” U ovoj Objavi koncepti prošlosti dovedeni su na novu razinu razumijevanja, a društveni zakoni, promijenjeni kako bi odgovarali dobu koje sada sviće, osmišljeni su da ponesu čovječanstvo naprijed u svjetsku civilizaciju čiji se sjaj tek jedva može zamisliti.

U svojoj potvrdi valjanosti velikih religija prošlosti, Kitáb-i-Aqdas ponavlja one vječne istine koje su objavili svi Božanski Glasnici: jedinstvo Boga, ljubav prema bližnjemu i moralnu svrhu zemaljskog života. U isto vrijeme uklanja one elemente prošlih religijskih kodeksa koji sada predstavljaju prepreke nadolazećem ujedinjenju svijeta i rekonstrukciji ljudskog društva.

Božji zakon za ovu dispenzaciju bavi se potrebama cijele ljudske obitelji. Postoje zakoni u Kitáb-i-Aqdas koji su prvenstveno upućeni pripadnicima određenog dijela čovječanstva i oni ih mogu odmah razumjeti, ali koji, na prvo čitanje, mogu biti nejasni ljudima druge kulture. Takav je, na primjer, zakon koji zabranjuje ispovijedanje grijeha bližnjemu, što, iako razumljivo onima kršćanskog podrijetla, može zbuniti druge. Mnogi zakoni se odnose na one iz prošlih dispenzacija, posebno na dvije najnovije, one Muḥammadove i Bábove utjelovljene u Qur’ánu i Bayánu. Ipak, iako određeni propisi Aqdasa imaju tako fokusiranu referencu, oni također imaju univerzalne implikacije. Svojim Zakonom, Bahá’u’lláh postupno otkriva značaj novih razina znanja i ponašanja na koje su ljudi svijeta pozvani. On ugrađuje svoje propise u postavku duhovnog komentara, uvijek imajući pred umom čitatelja načelo da ovi zakoni, bez obzira na predmet kojim se bave, služe višestrukim svrhama donošenja mira u ljudsko društvo, podizanja standarda ljudskog života. ponašanja, povećavajući raspon ljudskog razumijevanja i produhovljujući život svakoga i svih. Sve u svemu, krajnji je cilj religijskih zakona odnos pojedinačne duše prema Bogu i ispunjenje njezine duhovne sudbine. „Nemojte misliti,” Bahá’u’lláhova je vlastita tvrdnja, „da smo vam otkrili puki kodeks zakona. Ne, naprotiv, Mi smo otpečatili odabrano Vino prstima sile i moći.” Njegova Knjiga zakona je Njegovo „najvažnije svjedočanstvo svim ljudima, i dokaz Svemilosrdnoga svima koji su na nebu i svima koji su na zemlji.”

Uvod u duhovni svemir razotkriven u Kitáb-i-Aqdas ne bi ispunio svoju svrhu kad ne bi čitatelja upoznao s tumačenjem i zakonodavnim institucijama koje je Bahá’u’lláh neraskidivo povezao sa sustavom zakona koji je tako objavljen. U temelju ovog vodstva leži jedinstvena uloga koju Bahá’u’lláhovi Spisi – zapravo tekst samog Kitáb-i-Aqdasa – dodjeljuju Njegovom najstarijem sinu, ‘Abdu’l-Baháu. Ova jedinstvena figura je ujedno i Uzor obrasca života koji je naučavao Njegov Otac, božanski nadahnuti autoritativni Tumač Njegovih Učenja te Središte i Stožer Pogodbe koju je Autor Bahá’í Objave sklopio sa svima koji Ga priznaju. Dvadeset i devet godina ‘Abdu’l-Baháove službe podarilo je Bahá’í svijetu blistavi korpus komentarâ koji otvara mnogostruke vidike u razumijevanje namjere Njegova Oca.

U Svojoj Posljednjoj volji i Oporuci ‘Abdu’l-Bahá je dodijelio plašt Čuvara Stvari i nepogrešivog Tumača njezinih učenja svom najstarijem unuku, Shoghi Effendiju, i potvrdio autoritet i jamstvo božanskog vodstva koje je Bahá’u’lláh odredio za Univerzalnu kuću pravde o svim pitanjima „koja nisu izričito zapisana u Knjizi.” Stoga se Funkcija Čuvara i Univerzalna kuća pravde mogu smatrati, prema riječima Shoghi Effendija, „Dvojnim nasljednicima” Bahá’u’lláha i ‘Abdu’l-Baháa. Oni su vrhovne institucije administrativnog poretka koji je utemeljen i anticipiran u Kitáb-i-Aqdas i razrađen od strane ‘Abdu’l-Baháa u Njegovoj Oporuci.

Tijekom trideset i šest godina svoje službe, Shoghi Effendi je podigao strukturu izabranih Duhovnih Vijeća – kuća pravde o kojima se govori u Kitáb-i-Aqdas, sada u fazi zametka – i uz njihovu suradnju pokrenuo sustavnu provedbu Božanskog plana koji je ‘Abdu’l-Bahá iznio za širenje Vjere po cijelom svijetu. Također je pokrenuo, na temelju jake administrativne strukture koja je bila uspostavljena, procese koji su bili bitna priprema za izbor Univerzalne kuće pravde. To tijelo, koje je počelo postojati u travnju 1963., biraju odrasli bahá’í širom svijeta tajnim glasovanjem i većinskim glasom na izborima u tri faze. Objavljena Riječ Bahá’u’lláha, zajedno s tumačenjima i izlaganjima Središta Pogodbe i Čuvara Stvari, čine obvezujuće smjernice djelovanja Univerzalne Kuće Pravde i njezin su siguran temelj.

Što se tiče samih zakona, pomno ispitivanje otkriva da oni upravljaju trima područjima: odnos pojedinca prema Bogu, fizičke i duhovne stvari koje izravno koriste pojedincu, te odnosi među pojedincima i između pojedinca i društva. Mogu se grupirati pod sljedećim naslovima: molitva i post; zakoni o osobnom statusu koji reguliraju brak, razvod i nasljeđivanje; niz drugih zakona, uredbi i zabrana, kao i opomena; te ukidanje specifičnih zakona i uredbi prijašnjih Dispenzacija. Istaknuta karakteristika je njihova kratkoća. Oni čine jezgru širokog raspona zakonâ koji će se pojaviti u nadolazećim stoljećima. Ovu razradu zakona donijet će Univerzalna kuća pravde po ovlaštenju koje joj je dodijelio Sâm Bahá’u’lláh. U jednoj od Svojih ploča ‘Abdu’l-Bahá pojašnjava ovo načelo:

Ona pitanja od velike važnosti koja čine temelj Božjeg zakona izričito su zapisana u tekstu, ali su dopunski zakoni prepušteni Kući pravde. Mudrost ovoga je da vremena nikada ne ostaju ista, jer promjena je nužna kvaliteta i bitna osobina ovoga svijeta, vremena i mjesta. Stoga će kuća pravde poduzimati odgovarajuće mjere…

Ukratko, ovo je mudrost upućivanja zakona društva na Kuću pravde. U islamskoj vjeri, slično, nije svaka uredba bila eksplicitno objavljena; čak ni desetina desetine nije bila uključena u Tekst; iako su sva pitanja od velike važnosti posebno navedena, nedvojbeno je bilo na tisuće zakona koji nisu bili specificirani. Njih su osmislili duhovnici kasnijeg doba u skladu sa zakonima islamske pravne znanosti, a pojedini duhovnici su izveli proturječne zaključke iz izvorno otkrivenih uredbi. Sve su te mjere provedene. Danas je ovaj proces dedukcije pravo tijela Kuće pravde, a dedukcije i zaključci pojedinih učenih ljudi nemaju autoritet, osim ako ih ne potvrdi kuća pravde. Razlika je upravo u tome da iz zaključaka i odobrenja tijela Kuće pravde čiji su članovi izabrani i poznati svjetskoj Bahá’í zajednici, neće nastati nikakve razlike; dok bi zaključci pojedinih bogoslova i učenjaka definitivno doveli do razlika, i rezultirali raskolom, podjelama i raspršenjem. Jednost Riječi bila bi uništena, jedinstvo Vjere bi nestalo, a zgrada Vjere Božje bila bi uzdrmana.

Iako je Univerzalna kuća pravde izričito ovlaštena mijenjati ili ukidati svoje vlastite zakone kako se uvjeti mijenjaju, pružajući tako bahá’í zakonu bitan element fleksibilnosti, ona ne može ukinuti ili promijeniti niti jedan zakon koji je izričito izložen u svetom Tekstu.

Društvo za koje su osmišljeni određeni zakoni Aqdasa nastat će tek postupno, a Bahá’u’lláh je osigurao progresivnu primjenu Bahá’í zakona:

Zaista, Božji zakoni su kao ocean, a djeca ljudska kao ribe, kad bi to samo znali. Međutim, u njihovom promatranju čovjek mora iskazivati taktičnost i mudrost… Budući da je većina ljudi slaba i daleko od Božje namjere, stoga valja poštivati taktičnost i razboritost u svim uvjetima, tako da se ne dogodi ništa što bi moglo uzrokovati uznemirenost i neslogu ili podići galamu među bezobzirnima. Uistinu, Njegova dobrota nadmašila je cijeli svemir a Njegovi darovi obuhvatili s u sve koji žive na Zemlji. Valja voditi čovječanstvo do oceana istinskog razumijevanja u duhu ljubavi i tolerancije. Sam Kitáb-i-Aqdas donosi rječito svjedočanstvo o Božjoj providnosti koja ljubi.

Načelo koje upravlja ovom progresivnom primjenom izrečeno je u pismu napisanom u ime Shoghi Effendija Nacionalnom duhovnom vijeću 1935. godine:

Zakoni koje je Bahá’u’lláh objavio u Aqdasu jesu, kad god je to izvedivo i kad nisu u izravnom sukobu s građanskim pravom zemlje, apsolutno obvezujući za svakog vjernika ili Bahá’í instituciju bilo na Istoku ili Zapadu. Određene bi zakone … svi bi vjernici trebali smatrati univerzalno i životno primjenjivima u današnje vrijeme. Drugi su formulirani u očekivanju stanja društva kojem je suđeno da proizađe iz kaotičnih uvjeta koji prevladavaju danas… Ono što nije formulirano u Aqdasu, pored pitanja detalja i od sekundarne važnosti koja proizlaze iz primjene zakona koje je formulirao Bahá’u’lláh, morat će donijeti Univerzalna kuća pravde. Ovo tijelo može dopuniti, ali nikada poništiti ili modificirati u najmanjoj mjeri ono što je već formulirao Bahá’u’lláh. Niti Čuvar ima ikakvo pravo umanjiti obvezujući učinak, a kamoli poništiti odredbe tako temeljne i svete Knjige.

Broj zakona koji s u obvezujući za bahá’íje nije povećan objavljivanjem ovog prijevoda. Kada se to bude smatralo pravodobnim, Bahá’í zajednica će biti obaviještena koji su dodatni zakoni obvezujući za vjernike, i bit će pružene sve smjernice ili dopunski zakoni potrebni za njihovu primjenu.

Općenito, zakoni Kitáb-i-Aqdasa navedeni su jezgrovito. Primjer ove jezgrovitosti može se vidjeti u činjenici da su mnogi izraženi samo onako kako se odnose na muškarca, ali je očito iz Čuvarovih spisa da se, tamo gdje je Bahá’u’lláh donio zakon između muškarca i žene, primjenjuje mutatis mutandis između žene i muškarca, osim ako kontekst to onemogućuje. Na primjer, tekst Kitáb-i-Aqdas zabranjuje muškarcu da se oženi ženom svojeg oca (tj. svojom maćehom), a Čuvar je ukazao da je isto tako ženi zabranjeno udati se za svog očuha. Ovo razumijevanje implikacija Zakona ima dalekosežne učinke u svjetlu temeljnog Bahá’í principa jednakosti spolova, i treba ga imati na umu kada se proučava sveti Tekst. Da se muškarci i žene međusobno razlikuju po određenim karakteristikama i funkcijama neizostavna je prirodna činjenica i omogućuje njihove komplementarne uloge u određenim područjima društvenog života; ali je značajno da je ‘Abdu’l-Bahá izjavio kako je u ovoj Dispenzaciji „Jednakopravnost muškaraca i žena, osim u nekim zanemarivim slučajevima, potpuno i kategorički izražena.”

Već je spomenut prisan odnos između Kitáb-i-Aqdas i Svetih knjiga prethodnih dispenzacija. Posebno je blizak odnos s Bayánom, Knjigom zakona koju je objavio Báb. To je razjašnjeno u sljedećim izvadcima iz pisama napisanih u ime Čuvara: Shoghi Effendi smatra da treba naglasiti jedinstvo Bahá’í Objave kao jedne potpune cjeline koja obuhvaća Bábovu Vjeru… Bábovu Vjeru ne bi trebalo odvojiti od Bahá’u’lláhove. Iako su učenja Bayána ukinuta i zamijenjena zakonima Aqdasa, ipak zbog činjenice da je Báb sebe smatrao Predvjesnikom Bahá’u’lláha, mi bismo smatrali da Njegova dispenzacija zajedno s Bahá’u’lláhovom formira jedan entitet, pri čemu je prva uvod u pojavu druge.

Báb izjavljuje da su Njegovi zakoni privremeni i ovise o prihvaćanju buduće Objave. To je razlog zašto u Knjizi Aqdas Bahá’u’lláh odobrava neke od zakona koji se nalaze u Bayánu, modificira druge a mnoge stavlja na stranu.

Baš kao što je Báb objavio Bayán otprilike na polovici Svoje Službe, Bahá’u’lláh je objavio Kitáb-i-Aqdas oko 1873., nekih dvadeset godina nakon što je primio, u Síyáh-Chál u Ṭihránu, nagovještaj Svoje Objave. U jednoj od Svojih Ploča On ukazuje da je, čak i nakon objave, On zadržao Aqdas neko vrijeme prije nego što ju je poslao prijateljima u Iranu. Nakon toga, kako je ispričao Shoghi Effendi:

Bahá’u’lláhova formulacija, u Njegovom Kitáb-i-Aqdasu, temeljnih zakona Njegove Dispenzacije bila je popraćena, kako se Njegova misija bližila kraju, objavljivanjem određenih propisa i načela koji leže u samoj srži Njegove Vjere, ponovnim potvrđivanjem istina koje je On prethodno proglasio, razradom i pojašnjenjem nekih od zakona koje je već uspostavio, objavljivanjem daljnjih proročanstava i upozorenja, te uspostavljanjem dopunskih uredbi osmišljenih da dopune odredbe Njegove Najsvetije Knjige. To je bilo zapisano u nebrojenim Pločama, koje je On nastavio objavljivati sve do posljednjih dana Svojeg zemaljskog života…

Među takvim djelima su Pitanja i odgovori, kompilacija koju je napravio Zaynu’l-Muqarrabín, najeminentniji od prepisivača Bahá’u’lláhovih Spisa. Sastoji se od odgovora koje je objavio Bahá’u’lláh na pitanja koja su Mu postavili različiti vjernici, i predstavlja neprocjenjiv dodatak Kitáb-i-Aqdasu. Godine 1978. najistaknutije od ostalih Ploča ove vrste objavljene su na engleskom jeziku kao kompilacija pod naslovom Ploče Bahá’u’lláha objavljene nakon Kitáb-i-Aqdas.

Nekoliko godina nakon objave Kitáb-i-Aqdas, Bahá’u’lláh je poslao kopije rukopisa bahá’íma u Iranu, a godine 1308. po Hidžri (1890.–91. n.e.), pred kraj svog života, On organizirao izdavanje originalnog arapskog teksta Knjige u Bombayu.

Treba reći nekoliko riječi o stilu jezika kojim je Kitáb-i-Aqdas preveden na engleski. Bahá’u’lláh je vrhunski vladao arapskim jezikom i radije ga je koristio u onim Pločama i drugim Spisima gdje je njegova preciznost značenja bila posebno prikladna za izlaganje osnovnog načela. Međutim, osim samog izbora jezika, korišteni stil je uzvišenog i emotivnog karaktera, neizmjerno uvjerljiv, osobito onima koji su upoznati s velikom književnom tradicijom iz koje je nastao. Preuzimajući svoj zadatak prevođenja, Shoghi Effendi suočio se s izazovom pronalaženja engleskog stila koji ne samo da bi vjerno prenio točnost značenja teksta, već bi također u čitatelju pobudio duh meditativnog poštovanja koji je razlikovna značajka odgovora na izvornik. Oblik izražavanja koji je odabrao, koji podsjeća na stil koji su koristili prevoditelji Biblije iz sedamnaestog stoljeća, hvata uzvišeni način Bahá’u’lláhovoga arapskog, a pritom ostaje dostupan suvremenom čitatelju. Njegovi su prijevodi, štoviše, obasjani njegovim jedinstveno nadahnutim razumijevanjem smisla i implikacija izvornika.

Iako su i arapski i engleski jezici s bogatim rječnicima i različitim načinima izražavanja, njihovi se oblici uvelike razlikuju jedan od drugog. Arapski Kitáb-i-Aqdas obilježen je intenzivnom koncentracijom i jezgrovitošću izraza. Karakteristika ovog stila je da ako je konotacija očita, ne treba je eksplicitno navoditi. Ovo predstavlja problem za čitatelja čija je kulturna, vjerska i književna pozadina potpuno drugačija od arapske. Doslovan prijevod odlomka koji je jasan na arapskom mogao bi biti nejasan na engleskom. Stoga postaje neophodno uključiti u engleski prijevod takvih odlomaka onaj element arapske rečenice koji je očito implicitan u izvorniku. U isto vrijeme, bitno je izbjeći ekstrapolaciju ovog procesa do točke u kojoj bi on neopravdano dodavao izvorniku ili ograničavao njegovo značenje. Uspostavljanje prave ravnoteže između ljepote i jasnoće izraza s jedne strane, te doslovnosti s druge, jedan je od glavnih problema s kojima su se prevoditelji morali boriti i koji je uzrokovao opetovana preispitivanja prijevoda određenih odlomaka. Drugo veliko pitanje je pravna implikacija određenih arapskih izraza koji imaju raspon značenja drugačiji od onih sličnih izraza na engleskom.

Sveto Pismo očito zahtijeva posebnu brigu i vjernost u prijevodu. Ovo je iznimno važno u slučaju Knjige Zakona, gdje je od ključne važnosti da čitatelj ne bude zaveden ili uvučen u besplodnu raspravu. Kao što je bilo predviđeno, prijevod Najsvetije Knjige bio je vrlo težak posao, koji je zahtijevao konzultacije sa stručnjacima u mnogim zemljama. Budući da je otprilike jednu trećinu teksta već preveo Shoghi Effendi, bilo je potrebno težiti trima kvalitetama u prijevodu preostalih odlomaka: točnosti značenja, ljepoti engleskog jezika i usklađenosti stila sa stilom koji je koristio Shoghi Effendi.

Sada smo zadovoljni da je prijevod došao do točke u kojoj predstavlja prihvatljivo tumačenje izvornika. Ipak, nedvojbeno će izazvati pitanja i prijedloge koji bi mogli dodatno rasvijetliti njegov sadržaj. Duboko smo zahvalni za marljiv i pedantan rad članova odbora koje smo ovlastili da pripreme i pregledaju ovaj prijevod Aqdasa i da sastave bilješke. Uvjereni smo da će ovo prvo autorizirano englesko izdanje Kitáb-i-Aqdas omogućiti svojim čitateljima da steknu barem nagovještaj sjaja Knjige Majke Bahá’í dispenzacije.

Naš je svijet ušao u mračno srce doba temeljnih promjena koje nadilaze sve u svojoj burnoj povijesti. Njegovi narodi, bez obzira na rasu, naciju ili religiju, suočeni su s izazovom da podrede sve manje lojalnosti i ograničavajuće identitete svojoj jednosti kao građani jedine planetarne domovine. Bahá’u’lláhovim riječima: „Blagostanje čovječanstva, njegov mir i sigurnost, nedostižni su ukoliko i sve dok njegovo jedinstvo nije čvrsto uspostavljeno.” Neka objavljivanje ovog prijevoda Kitáb-i-Aqdasa pruži novi poticaj ostvarenju ove univerzalne vizije, otvarajući vidike svjetske obnove.

Univerzalna kuća pravde

Opis knjige Kitáb-i-Aqdas koji je dao Shoghi Effendi

Preuzeto iz knjige Bog prolazi svijetom,
njegove povijesti prvoga Bahá’í stoljeća

Ma koliko jedinstvena i čudesna da je bila ova Proklamacija, pokazala se tek predigrom za još moćniju objavu stvaralačke moći njezina Autora, te za ono što može sigurno zauzeti položaj najznačajnijeg čina Njegove službe – objavljivanje Kitáb-i-Aqdas. Nagoviještena u Kitáb-i-Íqán, glavnom spremniku Zakona koji je najavio Prorok Izaija, a koji je pisac Apokalipse opisao kao „novo nebo” i „novu zemlju”, kao „svetohranište Božje”, kao „Sveti Grad”, kao „Nevjestu”, „Novi Jeruzalem koji silazi od Boga”, ovu „Najsvetiju Knjigu”, čiji propisi moraju ostati nepovrijeđeni tijekom ne manje nego tisuću godina, i čiji će sustav obuhvatiti cijeli planet, valja sigurno smatrati najsjajnijom emanacijom uma Bahá’u’lláha, Knjigom Majkom Njegove Dispenzacije, i Poveljom Njegovoga Novog svjetskog poretka.

Objavljena ubrzo nakon što je Bahá’u’lláh bio premješten u kuću ‘Údí Khammára (oko 1873.), u vrijeme kad je On još bio okružen patnjama koje su Ga pogađale, kroz djela Njegovih neprijatelja i deklariranih pripadnika Njegove Vjere, ova Knjiga, ova riznica u kojoj su pohranjeni neprocjenjivi dragulji Njegove Objave, ističe se, zahvaljujući principima koje zastupa, administrativnim institucijama koje određuje, te funkcijom kojom zaodijeva imenovanoga Nasljednika svojega Autora, jedinstvena i neusporediva među svjetskim svetim Spisima. Jer, za razliku od Staroga i Novoga zavjeta i Svetih knjiga koje su im prethodile, u kojima stvarni propisi Sâmoga Proroka ne postoje; za razliku od Evanđeljâ, u kojima ono malo izreka pripisanih Isusu Kristu ne pružaju jasno vodstvo glede budućeg upravljanja poslovima Njegove Vjere; za razliku čak i od Qur’ána koji, iako je zakone i propise izrijekom uobličio Apostol Božji, šuti o svima važnoj temi sukcesije, Kitáb-i-Aqdas, koju je Sam Autor Dispenzacije objavio od prvog do zadnjeg slova, ne samo što čuva za potomstvo temeljne zakone i propise na kojima mora počivati tkivo Njegova budućeg Svjetskog poretka, nego određuje, osim funkcije tumača koju dodjeljuje Svojem Nasljedniku, nužne institucije kroz koje se jedino mogu očuvati cjelovitost i jedinstvo Njegove Vjere.

U toj Povelji civilizacije budućega svijeta njezin Autor – istovremeno Sudac, Zakonodavac, Ujedinitelj i Otkupitelj ljudske vrste – najavljuje kraljevima na zemlji proglašenje „Najvećega Zakona”; proglašava ih Svojim vazalima; Sebe proglašava „Kraljem nad Kraljevima”; odriče se bilo kakve namjere polaganja prava na njihova kraljevstva; zadržava za Sebe pravo da „osvoji i posjeduje srca ljudska”; upozorava svjetske duhovne vođe da ne važu „Knjigu Božju” onim mjerilima koja su uobičajena među njima; i tvrdi da je sama Knjiga „Nepogrešiva Vaga” uspostavljena među ljudima. U njoj On formalno određuje instituciju „Kuće Pravde”, definira njezine funkcije, utvrđuje njezine dohotke, i imenuje njezine članove kao „Muškarce Pravde”, „Namjesnike Božje”, „Povjerenike Svemilosrdnoga”; nagovješta buduće Središte Njegove Pogodbe, i obdaruje Ga pravom tumačenja Njegovog svetog Pisma; najavljuje podrazumijevanjem instituciju Čuvarstva; svjedoči o prekretničkom učinku Svojega Svjetskog poretka; objavljuje doktrinu o „Najvećoj nepogrešivosti” Objavitelja Božjega; ustvrđuje da je ta nepogrešivost urođeno i isključivo pravo Proroka; te isključuje mogućnost pojave drugog Objavitelja prije nego istekne tisuća godina.

U ovoj Knjizi On, nadalje, propisuje obvezatne molitve; određuje vrijeme i razdoblje posta; zabranjuje kongregacijsku molitvu osim za preminule; postavlja smjer Kible; uspostavlja Ḥuqúqu’lláh (Pravo Božje); daje oblik zakonu o nasljeđivanju; određuje instituciju Mashriqu’l‑Adhkár; uspostavlja Svetkovinu devetnaestog dana, Bahá’í festivale i Umetnute dane; ukida instituciju svećenstva; zabranjuje ropstvo, asketizam, prosjačenje, redovnički život, pokoru, upotrebu govornica i ljubljenje ruku; propisuje monogamiju; osuđuje okrutnost prema životinjama, besposličarenje i lijenost, ogovaranje i klevetanje; osuđuje razvod; zabranjuje kockanje, uživanje opijuma, vina i drugih opojnih pića; specificira kaznu za umorstvo, palež, preljub i krađu; ističe važnost braka i polaže njegove osnovne uvjete; nameće obvezu bavljenja nekim zanatom ili profesijom, uzdižući takvo zanimanje na razinu bogoštovlja; naglašava nužnost priskrbljivanja sredstava za odgoj djece; i svakoj osobi stavlja u dužnost da napiše oporuku i strogu poslušnost vladi pojedinca.

Osim tih propisa Bahá’u’lláh nagovara Svoje sljedbenike da se druže, prijateljski i složno i bez diskriminacije, sa pripadnicima svih religija; upozorava ih da se čuvaju fanatizma, pobune, oholosti, prijepora i nadmetanja; nameće im neokaljanu čistoću, strogu istinoljubivost, neporočnu kreposnost, vjerodostojnost, gostoljubivost, vjernost, uljudnost, snošljivost, pravdu i poštenje; savjetuje im da budu „poput prstiju jedne ruke i udovi jednog tijela”; poziva ih da ustanu i služe Stvari Njegovoj; i jamči im Svoju nesumnjivu potporu. On se, nadalje, bavi nestabilnošću ljudskih poslova; izjavljuje da se istinska sloboda sastoji od čovjekova podvrgavanja Njegovim zapovijedima; upozorava ih da ne budu popustljivi u provođenju Njegovih zakona; propisuje dvije nerazdvojne dužnosti prepoznavanja „Osvita Božje Objave” i izvršavanja svih naloga koje je On objavio, te nijedna, tvrdi On, nije prihvatljiva bez one druge.

Značajni pozivi odaslani Predsjednicima Republikâ američkog kontinenta da zgrabe svoju priliku na Dan Božji i brane stvar pravde; naredba članovima parlamenata širom svijeta, kojom ih nagovara da usvoje sveopće pismo i jezik; Njegova upozorenja Wilhelmu I., koji je pokorio Napoleona III.; prijekor koji upućuje Franji Josipu, austrijskom caru; Njegova referenca na Njegovo obraćanje „obalama Rajne”; Njegova osuda „prijestolja tiranije” uspostavljenoga u Konstantinopolu, i Njegovo predviđanje gašenja njegova „vanjskog sjaja” i muka koje su predodređene zadesiti njegove stanovnike; riječi ohrabrenja i utjehe koje On upućuje Svojem rodnom gradu, uvjeravajući ga da ga je Bog izabrao da bude „izvor radosti cijele ljudske vrste”; Njegovo proročanstvo da će se „glas junakâ iz Khurásána” dići u slavljenju njihova Gospoda; Njegova tvrdnja da će se u Kirmánu dići ljudi „obdareni moćnom hrabrošću” koji će spominjati Njega; i na koncu, Njegovo velikodušno uvjeravanje izdajničkom bratu koji Mu je priredio tolike muke, da će mu „uvijek praštajući, svedarežljivi” Bog oprostiti njegove nepravde ako se samo pokaje – sve to dalje obogaćuje sadržaj Knjige koju je njezin Autor označio kao „izvor istinske sreće”, kao „Nepogrešivu Vagu”, kao „Pravi Put” i kao „oživotvoritelj ljudske vrste”.

Zakone i propise koji predstavljaju glavnu temu ove Knjige, Bahá’u’lláh je, štoviše, specifično okarakterizirao kao „dah života svim stvorenim stvarima”, kao „najmoćniju utvrdu”, kao „plodove” s Njegovoga „Stabla”, kao „najviša sredstva za održavanje reda u svijetu i sigurnosti njegovih naroda”, kao „svjetiljke Njegove mudrosti i ljubazne dobrote”, kao „slatki miomiris Njegove halje”, te „ključeve” Njegova „milosrđa” za Njegova stvorenja. „Ova Knjiga”, On Sâm svjedoči, „jest nebo koje Smo ukrasili zvijezdama Naših zapovijedi i zabrana.” „Blagoslovljen je čovjek”, On je, nadalje, ustvrdio, „koji će je čitati, i promišljati o stihovima koje je u njoj dolje poslao Bog, Gospod Moći, Svemogući. Reci, o, ljudi! Uhvatite se nje rukom prepuštanja… Života Mi! Bila je poslana dolje na način koji zadivljuje umove ljudi. Uistinu, to je Moje najvažnije svjedočanstvo svim ljudima, i dokaz Svemilosrdnoga svima koji su na nebu i svima koji su na zemlji.” I opet: „Blagoslovljeno je nepce koje kuša njezinu slast, i pozorno oko koje prepoznaje ono što je pohranjeno unutra, i razborito srce koje razumije njezine nagovještaje i otajstva. Tako Mi Boga! Takvo je veličanstvo onoga što je objavljeno unutra, i tako strahovita objava njezinih zakrivenih nagovještaja da bedra izričaja drhte kad ih pokušavaju opisati.” I konačno: „Na takav je način bila objavljena Kitáb-i-Aqdas da ona privlači i obuhvaća sve božanski imenovane Dispenzacije. Blagoslovljeni su oni koji je proučavaju! Blagoslovljeni oni koji je shvaćaju! Blagoslovljeni oni koji o njoj promišljaju! Blagoslovljeni oni koji razmišljaju o njezinu značenju! Toliko je širok njezin doseg da je obuhvatila sve ljude prije nego su je oni prepoznali. Uskoro će njezina vrhovna moć, njezin prodorni utjecaj i veličina njezine moći biti objavljena na zemlji.”

Kitáb-i-Aqdas

U ime onoga koji je vrhovni vladar
nad svim što je bilo i svim što će biti

Neki tekstovi koje je objavio Bahá’u’lláh
koji nadopunjuju Kitáb-i-Aqdas

Određeni broj Ploča koje je Bahá’u’lláh objavio nakon Kitáb-i-Aqdas sadrži odlomke koji nadopunjuju odredbe Najsvetije Knjige. Najznačajnije među njima objavljene su u Pločama Bahá’u’lláha objavljenim nakon Kitáb‑i‑Aqdas. U ovaj ulomak uvršten je izvadak iz Ploče Ishráqát. Tekst tri Obvezatne molitve na koje upućuju Pitanja i odgovori te molitva za preminule spomenuta u tekstu također su ovdje ponovno tiskane.

Ploča Ishráqát

Osmi Ishráq

Ovaj odjeljak, sada zapisan Perom Slave, dio je Najsvetije Knjige: Muškarci iz Božje Kuće pravde zaduženi su za poslove ljudi. Oni su, uistinu, Božji Povjerenici među Njegovim slugama i izvori vlasti u Njegovim zemljama.

O, Božji ljudi! Ono što odgaja svijet jest Pravda, jer je podržavaju dva stupa, nagrada i kazna. Ta su dva stupa izvori života na svijetu. Budući da se svakog dana javlja novi problem a za svaki problem odgovarajuće rješenje, takva pitanja valja javiti Službenicima Kuće Pravde da bi mogli djelovati u skladu s potrebama i zahtjevima vremena. Oni koji, radi Boga, ustanu da služe Njegovoj Stvari, prijamnici su božanskog nadahnuća iz neviđenoga Kraljevstva. Njima se svi moraju pokoravati. Sva Državna pitanja moraju se javiti Kući Pravde, ali čin bogoštovlja mora se izvršavati u skladu s onim što je Bog objavio u Svojoj Knjizi.

O, ljudi Bahá! Vi ste osvit ljubavi Božje i vrela njegove dobrote koja ljubi. Ne okaljajte jezike svoje kletvama i pogrdama bilo koje duše, i čuvajte svoj pogled od onoga što ne dolikuje. Ponudite ono što je vaše. Ako to bude prihvaćeno s naklonošću, vaš je cilj postignut: ako, pak, ne bude, uzalud su svi prosvjedi. Prepustite tu dušu samoj sebi i okrenite se Gospodu, Zaštitniku, Samoopstojnomu. Ne budite uzrokom žalosti, a pogotovo ne nesloge i sukoba. Nadamo se da ćete steći istinsko obrazovanje u zaklonu stabla Njegove nježne milosti i da ćete djelovati u skladu s onim što Bog želi. Svi ste vi lišće jednog stabla i kapi jednog oceana.

(Ploče Bahá’u’lláha objavljene nakon Kitáb-i-Aqdas)

Dugačka obvezatna molitva

Da se izgovori jednom u dvadeset i četiri sata

Tko god poželi izreći ovu molitvu, neka ustane i okrene se prema Bogu, i dok stoji na mjestu, neka pogleda udesno i ulijevo, kao da očekuje milosrđe od svojega Gospoda, Najmilosrdnijega, Suosjećajnoga. Zatim neka kaže:

O, Ti, Koji si Gospod svih imena i Tvorac nebesa! Preklinjem Te onima Koji su Izvori Tvoje nevidljive Biti, Najuzvišenije, Sveslavne, da od moje molitve učiniš vatru koja će spaliti koprene koje su me odvojile od Tvoje ljepote, i svjetlo koje će me dovesti do oceana Tvoje Prisutnosti.

Tada neka podigne ruke u usrdnoj molitvi prema Bogu – blagoslovljen i uzvišen bio On – i neka kaže:

O, Ti, Žudnjo svijeta i Ljubljeni narodâ! Vidiš me kako se upravljam k Tebi, i lišen sam svake vezanosti za bilo koga osim za Tebe, i držim se za Tvoju sponu koja je svojim gibanjem uskomešala sve što je stvoreno. Tvoj sam sluga, o, moj Gospode, i sin Tvojega sluge. Pogledaj me kako stojim spreman izvršavati Tvoju volju i Tvoju želju, i ne želim ništa drugo osim Tvojega zadovoljstva. Zaklinjem te Oceanom Tvojeg milosrđa i Suncem Tvoje milosti da činiš sa Svojim slugom što Te volja i želja. Tako mi Tvoje moći koja nadilazi svaki spomen i hvalu! Što god Ti objaviš, žudnja je srca moga i ljubav duše moje. O, Bože, Bože moj! Ne gledaj na moja nadanja i moja djela, ne, radije svrni pogled na Svoju volju koja je obuhvatila nebesa i zemlju. Tako mi Tvojega Najvećeg Ímena, o, Ti, Gospode svih naroda! Poželio sam samo ono što si Ti želio, a ljubim samo ono što Ti ljubiš.

Zatim neka klekne, i poklonivši se čelom do zemlje, neka kaže:

Uzvišen si Ti iznad opisa bilo koga osim Tebe Sama, i poimanja bilo čega osim Tebe.

Zatim neka ustane i kaže:

Učini molitvu moju, o, Gospode moj, vrelom živih voda da poživim koliko traje vladavina Tvoja, i da spominjem Tebe u svakom svijetu Tvojih svjetova.

Neka tada opet podigne ruke u usrdnoj molitvi i kaže:

O, Ti, u Čijoj se odvojenosti tope srca i duše, i Čijom je vatrom ljubavi planuo čitav svijet! Preklinjem Te Imenom Tvojim kojim si Ti podredio sva stvorenja, ne uskrati mi ono što je Tvoje, o, Ti, Koji vladaš svim ljudima! Ti vidiš, o, Gospode moj, ovog tuđinca koji hita u svoj najviši dom pod pokrovom Tvojeg veličanstva u okrilju Tvoje milosti; i ovoga prijestupnika koji traži ocean Tvojega oprosta; i ovoga poniznoga koji traži sud Tvoje slave; i ovo jadno stvorenje koje traži osvit Tvojega bogatstva. Ti imaš moć zapovijedati što god Ti hoćeš. Svjedočim da Tebe valja hvaliti u Tvojim djelima, i pokoravati se Tvojim nalozima, i da si nesputan u Svojem zapovijedanju.

Neka zatim podigne ruke, i tri puta ponovi Najveće Ime. Neka se zatim sagne i položi ruke na koljena pred Bogom – blagoslovljen i uzvišen bio On – i neka kaže:

Ti vidiš, o, Gospode moj, kako se duh moj uzburkao u mojem tijelu i udovima, u želji da obožava Tebe, i čežnji da spominje Tebe i veliča Tebe; i kako svjedoči o onome o čemu je posvjedočio Jezik Tvoje Zapovijedi u kraljevstvu Tvojeg izričaja i na nebu Tvojega znanja. Volim, u ovome stanju, o, Gospode moj, od Tebe zaiskati sve što je Tvoje, da uzmognem iskazati svoje siromaštvo, i uzveličati Tvoje obilje i Tvoje bogatstvo, da izjaviti svoju nemoć, a objaviti Tvoju silu i Tvoju moć. Zatim neka ustane i dvaput podigne ruke u usrdnoj molitvi, i neka kaže:

Nema drugog Boga osim tebe, Svemogućega, Sveobdaritelja. Nema drugog Boga osim Tebe, Zapovjednoga, kako na početku tako i na kraju. O, Bože, Bože moj! Tvoje praštanje me osokolilo, Tvoje milosrđe me osnažilo i Tvoj me zov probudio, a Tvoja milost me podigla i povela k Tebi. Jer, tko sam, inače, ja, da se usudim stati kod vrata Tvoje blizine, ili svoje lice upraviti ka svjetlima koja sjaju s neba Tvoje volje? Ti vidiš, o, Gospode moj, ovo nesretno stvorenje koje kuca na vrata Tvoje milosti, i ovu dušu koja blijedi u potrazi za rijekom vječnog života iz ruku Tvojega izobilja. Tvoja je zapovijed za sva vremena, o, Ti Koji si Gospod svih imena; a na meni je popustiti i dragovoljno se podrediti Tvojoj volji, o, Stvoritelju nebesa!

Tada neka podigne ruke tri puta, i neka kaže:

Veći je Bog od svakog velikana!

Zatim neka klekne, i, poklonivši se čelom do zemlje, neka kaže:

Previsoko si Ti da bi se hvala onih koji su Ti blizu vinula u nebo Tvoje blizine, ili da ptice srdaca odanih Tebi stignu do Tvojih dveri. Svjedočim da si Ti posvećen iznad svih pridjevaka i svet iznad svih imena. Nema drugog Boga osim Tebe, Svevišnjega, Sveslavnoga. Zatim neka sjedne i kaže:

Svjedočim onom čemu su posvjedočila sva živa bića, i Družba u visini, i žitelji najvišeg Raja, a iza njih i sam Jezik Veličajni sa sveslavnog Obzorja, da Ti si Bog, da nema drugog Boga osim Tebe, da je Onaj Koji je objavljen jest Skriveno Otajstvo, Štovani Simbol, kroz kojeg su slova B, I, T i I (Biti) spojena i isprepletena. Svjedočim da Onaj Čije ime je zapisano perom Najvišega, Koji je spomenut u Knjigama Božjim, jest Gospod na Prijestolju u visini i dolje na zemlji.

Neka zatim ustane uspravno i kaže:

O, Gospode svih stvorenja i Posjedniče svega vidljivoga i nevidljivoga! Ti zapažaš moje suze i uzdahe, i čuješ moje jauke, kukanje i jadikovanje mojeg srca. Tako Ti Tvoje moći! Moji prekršaji spriječili su me da se Tebi približim; a moji grijesi zadržali su me daleko od dvora Tvoje svetosti. Tvoja ljubav, o, Gospode moj, obogatila me, odvojenost od Tebe uništila me, a udaljenost od Tebe razorila me. Zaklinjem Te Tvojim koracima u ovoj divljini, i riječima „Evo me. Evo me” koje su Izabranici Tvoji izrekli u ovom beskraju, i dahom Tvojeg Otkrivenja, i blagim vjetrima Zore Tvoje Objave, naloži da smijem gledati Tvoju ljepotu i izvršavati sve što sadrži Tvoja Knjiga. Zatim neka tri puta ponovi Najveće Ime, sagne se položivši dlanove na koljena, i kaže:

Hvaljen bio Ti, o, Bože moj, jer Ti si mi pomogao da se sjetim Tebe i da hvalim Tebe, i obznanio si mi Onoga Koji je Sunce Tvojega znamenja, i naveo si me da se poklonim pred Tvojim Gospodstvom, i ponizim pred Tvojim Božanstvom, i prihvatim ono što je izrekao Jezik Tvoj Veličajni.

Neka zatim ustane i kaže:

O, Bože, Bože moj! Leđa se moja savijaju pod teretom mojih grijeha, a moja nemarnost me uništila. Kad god pomislim o svojim zlodjelima i Tvojoj dobrohotnosti, srce u meni rastopi se, a krv proključa u žilama. Tako mi Tvoje Ljepote, o, Ti, Žudnjo svijeta! Pocrvenim kad dižem lice k Tebi, a moje čeznutljive ruke stide se posegnuti za nebom Tvojega izobilja. Ti vidiš, o, Bože moj, kako me suze sprečavaju da se sjetim Tebe i da veličam Tvoje vrline, o, Ti, Gospode Prijestolja u visini i zemlje dolje! Preklinjem Te znacima Tvojega Kraljevstva i otajstvima Tvoje Vladavine da postupaš s Tvojim ljubljenima kako dolikuje Tvojoj dobroti, o, Gospode svega postojanja, i kako je dostojno Tvoje milosti, o, Kralju viđenoga i neviđenoga!

Zatim neka ponovi tri puta Najveće Ime, klekne i dotakne čelom zemlju, i neka kaže:

Hvaljen bio Ti, o, Bože naš, jer si nam poslao ono što nas približava Tebi, i daje nam svako dobro koje si Ti poslao u Svojim Knjigama i Svojim Spisima. Čuvaj nas, molimo Te, o, Gospode moj, od četa dokonih maštarija i jalovih uobrazilja. Ti si, zaista, Moćni, Sveznajući.

Neka zatim digne glavu, sjedne, i kaže:

Svjedočim, o, Bože moj, onome čemu su posvjedočili Tvoji Izabranici, i prihvaćam ono što su prihvatili žitelji najvišeg Raja i oni koji kruže oko Tvojega Moćnog Prijestolja. Tvoja su kraljevstva zemlje i neba, o, Gospodaru svjetova!

(Molitve i meditacije Bahá’u’lláha, CLXXXIII)

Srednja obvezatna molitva

Da se izgovara svaki dan, ujutro, u podne i uvečer

Tko god želi moliti, neka opere ruke i dok ih pere neka kaže:

Osnaži moju ruku, o, moj Bože, da bi mogla čvrsto prionuti uz Tvoju Knjigu takvom postojanošću da vojske svijeta nad njom nemaju nikakve moći. Čuvaj je, dakle, da se ne lati ničega što joj ne pripada. Ti si, uistinu, Svemogući, Najmoćniji.

I dok umiva svoje lice neka kaže:

Okrenuh lice svoje k Tebi, o, moj Gospode! Obasjaj ga svjetlom Tvojega lika. Zaštiti ga, tad, da se ne okrene nikomu do li Tebi.

Neka potom ustane, i okrenut licem prema Qiblihu (Mjesto poklonstva, Bahjí, ‘Akká), neka kaže:

Bog svjedoči da nema drugog Boga osim Njega. Njegova su Kraljevstva Objave i stvaranja. On je, doista, objavio Onoga Koji je Osvit Otkrivenja, Koji je razgovarao na Sinaju, kroz Kojega je Najviši Obzor zasjao, a Stablo Lot iza kojega nema prolaza progovorilo, i kroz Kojega je bio upućen poziv svima koji su na nebu i na zemlji: „Gle, Sveposjedujući je došao. Zemlja i nebo, slava i vlast pripadaju Bogu, Gospodaru svih ljudi i Posjedniku Prijestolja u visini i zemlje dolje!”

Neka se onda pogne s rukama na koljenima i kaže:

Uzvišen si Ti iznad moje hvale i hvale bilo koga drugoga, iznad mojeg opisivanja i opisivanja svih koji su na nebu i svih koji su na zemlji!

Tada, stojeći otvorenih ruku, dlanova okrenutih gore prema licu, neka kaže:

Nemoj razočarati, o, moj Bože, onoga koji se preklinjućim prstima uhvatio za porub Tvojeg milosrđa i Tvoje milosti, o, Ti Koji si Najmilosrdniji od onih koji iskazuju milosrđe!

Neka potom sjedne i kaže:

Svjedočim o Tvojem jedinstvu i Tvojoj jednosti, i da si Ti Bog i da nema drugog Boga osim Tebe. Ti si, uistinu, otkrio Svoju Stvar, ispunio Svoju Pogodbu i širom otvorio vrata Svoje milosti za sve koji borave na nebu i na zemlji. Blagoslov i mir, pozdrav i slava neka počivaju na Tvojim ljubljenima, koje mijene i udesi svijeta nisu odvratili od okretanja prema Tebi, i koji su sve svoje dali, u nadi da će dobiti ono što je Tvoje. Ti si, zaista, Sveoprostitelj, Sveobdaritelj.

(Odabere li tko da umjesto dugog stiha izgovori ove riječi: „Bog svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, Pomoćnika u nevolji, Samoopstojnoga”, to će biti dovoljno, a isto tako, bit će dovoljno da, sjedeći, izgovori ove riječi: „Svjedočim o Tvojem jedinstvu i Tvojoj jednosti, i da si Ti Bog, i da nema drugog Boga osim Tebe.”)

(Molitve i meditacije Bahá’u’lláha, CLXXXII)

Kratka obvezatna molitva

Da se izgovara jednom u dvadeset i četiri sata, u podne

Svjedočim, o, Bože moj, da si me stvorio da spoznajem Tebe i štujem Tebe. Svjedočim, u ovom času, o svojoj nemoći i Tvojoj moći, o svojem siromaštvu i Tvojem bogatstvu.

Nema drugog Boga osim Tebe, Pomoćnika u nevolji, Samoopstojnoga.

(Molitve i meditacije Bahá’u’lláha, CLXXXI)

Molitva za preminule

O, moj Bože! Ovo je Tvoj sluga i sin Tvojega sluge, koji je povjerovao u Tebe i Tvoje znakove i okrenuo svoje lice prema Tebi, posve odvojen od svega osim od Tebe. Ti si, uistinu, najmilosrdniji od onih što iskazuju milosrđe.

Postupi s njim, o, Ti koji praštaš grijehe ljudi i skrivaš njihove mane, kako dolikuje nebu Tvoje dobrote i oceanu Tvoje milosti. Podari mu pristup u odaje Tvojeg nadspoznajnog milosrđa koje je bilo prije postanka i zemlje i neba. Nema Boga osim Tebe, Onoga Koji vječno prašta, Najvelikodušnijega.

Neka, tada, šest puta ponovi pozdrav „Alláh-u-Abhá”, a zatim 19 puta svaki od sljedećih stihova:

Svi mi, uistinu, štujemo Boga.
Svi se mi, uistinu, klanjamo Bogu.
Svi smo mi, uistinu, odani Bogu.
Svi mi, uistinu, slavimo Boga. Svi mi, uistinu, zahvaljujemo Bogu.
Svi smo mi, uistinu, strpljivi u Bogu.

(Ako je pokojnik žena, neka kaže: Ovo je Tvoja službenica i kći Tvoje službenice, itd.)

(Molitve i meditacije Bahá’u’lláha, CLXVII)

Pitanja i odgovori

Sinopsis i kodifikacija zakona i
odredbi u Kitáb-i-Aqdas

Sažetak sadržaja

1. Imenovanje ‘Abdu’l-Baháa nasljednikom Bahá’u’lláha i tumačem Njegovih Učenja

   1. Okrenite se k Njemu

   2. Uputite Njemu

2. ANTICIPACIJA INSTITUCIJE ČUVARSTVA

3. INSTITUCIJA KUĆE PRAVDE

4. ZAKONI, ODREDBE I POTICAJI

   1. Molitva

   2. Post

   3. Zakoni o osobnom statusu

   4. Različiti zakoni, odredbe i poticaji

5. POSEBNE OPOMENE, PRIJEKORI I UPOZORENJA

6. RAZLIČITE TEME

Sinopsis i kodifikacija

1. Imenovanje ‘Abdu’l-Baháa Bahá’u’lláhovim nasljednikom i tumačem Njegovih Učenja

   1. Vjernicima se nalaže da okrenu svoja lica prema Onomu „Koga je Bog namijenio, Koji je ogranak iz ovoga Drevnog Korijena.”

   2. Vjernicima se nalaže da što god ne razumiju u Bahá’í spisima upute „Onomu Koji je izdanak iz ovoga moćnog Stabla.”

2. Anticipacija institucije Čuvarstva

3. Institucija Kuće pravde

   1. Kuća pravde je službeno posvećena.

   2. Njezine su funkcije definirane.

   3. Njezini prihodi su fiksni.

4. Zakoni, uredbe i poticaji

   1. Molitva

      1. Uzvišeno mjesto koje zauzimaju Obvezne molitve u Bahá’í Objavi.

      2. Qiblih:

         1. Báb ga je poistovjetio s „Onim Koga će Bog objaviti”.

         2. Imenovanje koje je izvršio Báb potvrđuje Bahá’u’lláh.

         3. Bahá’u’lláh određuje Svoje počivalište kao Qiblih nakon Svoje smrti.

         4. Okretanje prema Qiblih je obavezno prilikom izgovaranja obvezatnih molitava.

      3. Obvezatne molitve su obvezujuće za muškarce i žene nakon punoljetnosti, koja je određena na dob od 15 godina.

      4. Izuzeće od izvršavanja obvezatnih molitava imaju:

         1. Oni koji su bolesni.

         2. Oni koji imaju preko 70 godina.

         3. Žene u svojim ciklusima pod uvjetom da obave abluciju (ritualno umivanje) i ponove posebno objavljeni stih 95 puta dnevno.

      5. Obvezatne molitve treba obavljati pojedinačno.

      6. Dopušten je izbor jedne od tri obvezatne molitve.

      7. Pod izrazima „jutro”, „podne” i „večer”, spomenutim u vezi sa obvezatnim molitvama, misli se na intervale između izlaska sunca i podneva, između podneva i zalaska sunca, te od zalaska sunca do dva sata nakon zalaska sunca.

      8. Izgovaranje prve (duge) obvezatne molitve jednom u dvadeset i četiri sata je dovoljno.

      9. Treću (kratku) obvezatnu molitvu poželjno je izgovarati stojeći.

      10. Ablucija (ritualno umivanje):

          1. Ablucija mora prethoditi izgovaranju obvezatnih molitava.

          2. Za svaku obvezatnu molitvu mora se obaviti svježa ablucija.

          3. Ako se u podne izgovaraju dvije obvezatne molitve, dovoljna je jedna ablucija za obje molitve.

          4. Ako voda nije dostupna ili je njena upotreba štetna za lice ili ruke, propisano je ponavljanje, pet puta, posebno objavljenog stiha.

          5. Ako je vrijeme prehladno, preporučuje se korištenje tople vode.

          6. Ako je ablucija bila obavljena u druge svrhe, nije potrebno njezino obnavljanje prije izgovaranja Obvezatne molitve.

          7. Ablucija je neophodna bez obzira jeste li se prethodno okupali ili ne.

      11. Određivanje vremena određenih za molitvu:

          1. Oslanjanje na satove dopušteno u određivanju vremena za izvršavanje obvezatnih molitava.

          2. U zemljama koje se nalaze na krajnjem sjeveru ili jugu, gdje trajanje dana i noći znatno varira, treba se pouzdati u satove i mjerače vremena, bez obzira na izlazak ili zalazak sunca.

      12. U slučaju opasnosti, bilo da se putuje ili ne, za svaku obvezatnu molitvu koja nije izgovorena naložena je prostracija i izgovor određenog stiha, nakon čega slijedi ponavljanje, osamnaest puta, drugog određenog stiha.

      13. Zabranjena je kongregacijska molitva osim Molitve za preminule.

      14. Izgovaranje, u cijelosti, Molitve za preminule propisano je osim za one koji ne znaju čitati, kojima je naređeno da ponove šest specifičnih odlomaka u toj Molitvi.

      15. Obvezatna molitva koja se ponavlja tri puta, tri puta dnevno, ujutro, u podne i navečer, zamijenjena je trima obvezatnim molitvama koje su naknadno objavljene.

      16. Molitva za znakove je poništena, a zamijenjena je posebno objavljenim stihom. Izgovaranje ovog stiha ipak nije obvezatno.

      17. Kosa, samurovina, kosti i slično ne poništavaju molitvu.

   2. Post

      1. Uzvišeni položaj koji zauzima post u Bahá’í Objavi.

      2. Razdoblje posta počinje s završetkom Umetnutih dana, a završava s festivalom Naw-Rúz.

      3. Uzdržavanje od jela i pića, od izlaska do zalaska sunca, je obvezatno.

      4. Post je obvezujući za muškarce i žene od punoljetnosti, koja je određena na 15 godina starosti.

      5. Oslobođenje od posta imaju:

         1. Putnici

            1. Pod uvjetom da putovanje traje dulje od 9 sati.

            2. Oni koji putuju pješice, pod uvjetom da putovanje traje dulje od 2 sata.

            3. Oni koji prekinu svoje putovanje kraće od 19 dana.

            4. Oni koji za vrijeme posta prekinu putovanje u mjestu gdje će ostati 19 dana, oslobađaju se posta samo prva tri dana od dolaska.

            5. Oni koji stignu kući za vrijeme posta moraju početi postiti od dana svojeg dolaska.

         2. Oni koji su bolesni.

         3. Oni koji imaju preko 70 godina.

         4. Žene koje su trudne.

         5. Žene koje doje.

         6. Žene u svojim ciklusima, pod uvjetom da obavljaju abluciju i ponavljaju posebno objavljeni stih 95 puta dnevno.

         7. Oni koji izvršavaju teški fizički rad, njima se savjetuje da pokažu poštovanje prema zakonu korištenjem diskrecije i suzdržanosti kada se koriste izuzećem.

      6. Zavjetovanje na post (u mjesecu koji nije propisan za post) je dopušteno. Međutim zavjeti koji koriste čovječanstvu poželjni su u Božjim očima.

   3. Zakoni o osobnom statusu

      1. Brak:

         1. Brak se toplo preporučuje, ali nije obvezatan.

         2. Zabranjeno je imati više žena.

         3. Brak je uvjetovan činjenicom da su obje strane dostigle dob zrelosti koja je određena na 15 godina.

         4. Brak je uvjetovan pristankom obiju strana i njihovih roditelja, bez obzira je li žena djevica ili nije.

         5. Dužnost je obje strane izgovoriti posebno objavljeni stih koji pokazuje da su zadovoljni Božjom voljom.

         6. Zabranjen je brak s vlastitom maćehom.

         7. Sva pitanja vezana uz brak s rodbinom treba uputiti Kući pravde.

         8. Brak s nevjernicima je dopušten.

         9. Zaruke:

            1. Period zaruka ne smije biti duži od 95 dana.

            2. Protuzakonito je zaručiti se s djevojkom prije nego ona dostigne dob zrelosti.

         10. Miraz:

             1. Brak je uvjetovan isplatom miraza.

             2. Miraz je određen na 19 mithqála čistog zlata za stanovnike grada i 19 mithqála srebra za stanovnike sela, ovisno o stalnom prebivalištu muža, a ne žene.

             3. Zabranjeno je platiti više od 95 mithqála.

             4. Poželjno je da se čovjek zadovolji plaćanjem 19 mithqála srebra.

             5. Ako potpuna isplata miraza nije moguća, dopušteno je izdavanje mjenice.

         11. Ako se bilo koja strana, nakon izgovaranja posebno objavljenog stiha i plaćanja miraza, ne svidi drugoj prije nego što se brak konzumira, razdoblje čekanja nije potrebno prije razvoda. Međutim, povrat miraza nije dopušten.

         12. Muž mora svojoj ženi odrediti vrijeme povratka kada namjerava putovati. Ako je iz opravdanog razloga spriječen vratiti se u dogovoreno vrijeme, dužan je obavijestiti je i nastojati da joj se vrati. Ako on ne ispuni niti jedan uvjet, ona mora pričekati 9 mjeseci, nakon čega se može ponovno udati, iako je poželjno da čeka dulje. Ako vijest o njegovoj smrti ili ubojstvu stigne do nje, a vijest je potvrđena općim izvještajem ili od strane 2 pouzdana svjedoka, može se ponovno udati nakon isteka 9 mjeseci.

         13. Ako muž ode a da ne obavijesti svoju ženu o datumu svojeg povratka, a upoznat je sa zakonom propisanim u Kitáb-i-Aqdasu, žena se može ponovo udati nakon što je čekala punu godinu. Ako muž nije svjestan ovog zakona, žena mora čekati dok do nje ne dođu vijesti o njenom mužu.

         14. Ako muž nakon isplate miraza otkrije da žena nije djevica, može se zahtijevati povrat miraza i učinjenih troškova. o. Ako je brak uvjetovan djevičanstvom, može se zahtijevati povrat miraza i nastalih troškova i brak poništiti. Međutim, prikrivanje stvari je vrlo zaslužno u Božjim očima.

      2. Razvod:

         1. Razvod se oštro osuđuje.

         2. Ako se kod muža ili žene razvije antipatija ili zamjeranje, razvod je dopušten tek nakon isteka jedne pune godine. O početku i kraju godine čekanja moraju svjedočiti dva ili više svjedoka. Akt o razvodu treba biti registriran od strane pravosudnog službenika koji predstavlja Kuću pravde. Snošaj tijekom ovog razdoblja čekanja je zabranjen, a tko god prekrši ovaj zakon mora se pokajati i platiti Kući pravde 19 mithqála zlata.

         3. Daljnje razdoblje čekanja nakon razvoda nije potrebno.

         4. Supruga koja se treba razvesti zbog svoje nevjere odriče se plaćanja troškova tijekom razdoblja čekanja.

         5. Ponovno vjenčanje sa suprugom od koje se čovjek razveo dopušteno je, pod uvjetom da se nije udala za drugu osobu. Ako jest, ona se mora razvesti prije nego što je bivši muž može ponovno oženiti.

         6. Ako se u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja čekanja ljubav ponovi, bračna veza je važeća. Ako nakon pomirbe uslijedi udaljavanje i opet želja za razvodom, morat će se krenuti u novu godinu čekanja.

         7. Dođe li do razmirica između muža i žene tijekom putovanja, on ju je dužan poslati kući ili je povjeriti pouzdanoj osobi koja će je otpratiti kući, dužan joj je platiti put i troškove cijele godine.

         8. Ako žena inzistira na razvodu od muža radije nego da se preseli u drugu zemlju, godinu čekanja treba računati od vremena kada su se rastali, bilo dok se on priprema za odlazak, bilo nakon njegovog odlaska.

         9. Islamski zakon o ponovnom braku sa ženom od koje se muž prethodno razveo je ukinut.

      3. Nasljeđe¹:

         1. Nasljeđe spada u sljedeće kategorije:

            1. djeca 1.080 od 2.520 dionica

            2. muž ili žena 390 ″ 2.520 ″

            3. otac 330 ″ 2.520 ″

            4. majka 270 ″ 2.520 ″

            5. brat 210 ″ 2.520 ″

            6. sestra 150 ″ 2.520 ″

            7. učitelj 90 ″ 2.520 ″

         2. Udio djece, kako ga je dodijelio Báb, Bahá’u’lláh je udvostručio, a jednaki dio u skladu s tim smanjio od svakog od preostalih korisnika.

         3. 1. U slučajevima kada nema potomstva, udio djece vraća se u Kuću pravde kako bi se potrošio na siročad i udovice i na sve što će koristiti čovječanstvu.

            2. Ako je sin pokojnika mrtav i ostavi potomstvo, oni će naslijediti dio svojeg oca. Ako je kći pokojnika mrtva i ostavi potomstvo, njezin udio će se morati podijeliti u sedam kategorija navedenih u Najsvetijoj Knjizi.

         4. Ako netko ostavi potomstvo, ali dio ili sve druge kategorije nasljednika ne postoje, dvije trećine njihovih udjela vraća se potomstvu, a jedna trećina Kući pravde.

         5. Ako niti jedan od navedenih korisnika ne postoji, dvije trećine nasljedstva vraćaju se nećacima i nećakinjama umrlog. Ako oni ne postoje, isti udio se vraća tetkama i stričevima; u nedostatku ovih, njihovim sinovima i kćerima. U svakom slučaju, preostala trećina vraća se u Kuću pravde.

         6. Ukoliko netko ne ostavi niti jednog od gore navedenih nasljednika, cjelokupno nasljeđe prelazi Kući pravde.

         7. Prebivalište i osobna odjeća umrlog oca prelaze na muško, a ne na žensko potomstvo. Ako ima više prebivališta, ono glavno i najvažnije prelazi na muško potomstvo. Preostala prebivališta će se zajedno s ostalom imovinom preminuloga podijeliti među nasljednicima. Ako nema muškog potomstva, dvije trećine glavnog prebivališta i osobne odjeće preminulog oca vratit će se ženskom potomstvu, a jedna trećina Kući pravde. U slučaju preminule majke, sva njezina rabljena odjeća mora se ravnomjerno podijeliti među njezinim kćerima. Njezina nenošena odjeća, dragulji i imovina moraju se podijeliti među nasljednicima, kao i njezina rabljena odjeća, ako iza nje ne ostane kći.

         8. Ako su djeca pokojnika maloljetna, njihov udio treba povjeriti pouzdanoj osobi ili poduzeću radi ulaganja, dok ne postanu punoljetni. Dio obračunanih kamata trebao bi biti dodijeljen povjereniku.

         9. Nasljedstvo se ne bi trebalo dijeliti sve dok se ne isplate Ḥuqúqu’lláh (Božje pravo), bilo koji dugovi koje je preminuli ostavio i svi troškovi nastali za doličan sprovod i ukop.

         10. Ako je brat preminuloga od istog oca, naslijedit će njegov puni pripadajući dio. Ako je od drugog oca, naslijediti će samo dvije trećine njegovog udjela, a preostala jedna trećina će se vratiti Kući pravde. Isti se zakon primjenjuje na sestru pokojnika.

         11. Ako ima rođene braće ili rođenih sestara, braća i sestre s majčine strane ne nasljeđuju.

         12. Učitelj koji nije bahá’í ne nasljeđuje. Ako ima više od jednog učitelja, udio koji pripada učitelju ima se među njima jednako podijeliti.

         13. Nasljednici koji nisu bahá’í ne nasljeđuju.

         14. Osim ženine rabljene odjeće i darova u obliku nakita ili na drugi način za koje je dokazano da ih je dao njezin muž, sve što je muž kupio za svoju ženu treba se smatrati muževljevom imovinom koja će se podijeliti među njegovim nasljednicima.

         15. Svaka osoba ima slobodu da oporuči svoju imovinu onako kako smatra prikladnim pod uvjetom da napravi odredbe za plaćanje Ḥuqúqu’lláha i rješavanje svojih dugova.

   4. Razni zakoni, uredbe i opomene

      1. Razni zakoni i pravilnici:

         1. Hodočašće

         2. Ḥuqúqu’lláh

         3. Zaklade

         4. Mashriqu’l-Adhkár

         5. Trajanje Bahá’í Dispenzacije

         6. Bahá’í festivali

         7. Svetkovina devetnaestog dana

         8. Bahá’í godina

         9. Interkalarni dani

         10. Doba zrelosti

         11. Pokop mrtvih

         12. Bavljenje zanatom ili profesijom je obvezatno i uzdignuto na položaj bogoštovlja

         13. Poslušnost vlasti

         14. Obrazovanje djece

         15. Pisanje oporuke

         16. Desetine (Zakát)

         17. Ponavljanje Najvećeg Imena 95 puta dnevno

         18. Lov na životinje

         19. Postupanje sa sluškinjama

         20. Pronalazak izgubljene imovine

         21. Raspolaganje pronađenim blagom

         22. Raspolaganje predmetima koji se čuvaju u povjerenju

         23. Ubojstvo iz nehata

         24. Definicija pravičnih svjedoka

         25. Zabrane:

             1. Tumačenje Svetog Pisma

             2. Trgovina robljem

             3. Asketizam

             4. Redovništvo

             5. Prosjačenje

             6. Svećenstvo

             7. Uporaba propovjedaonica

             8. Ljubljenje ruku

             9. Ispovijedanje grijeha

             10. Mnogoženstvo

             11. Opojna pića

             12. Opijum

             13. Kockanje

             14. Palež

             15. Preljub

             16. Umorstvo

             17. Krađa

             18. Homoseksualnost

             19. Kongregacijska molitva, osim za mrtve

             20. Okrutnost prema životinjama

             21. Besposlica i ljenčarenje

             22. Ogovaranje

             23. Kleveta

             24. Nošenje oružja osim ako je nužno

             25. Korištenje javnih bazena u perzijskim kupalištima

             26. Ulazak u kuću bez dopuštenja vlasnika

             27. Udaranje ili ranjavanje osobe

             28. Prijepor i sukob

             29. Izgovaranje svetih stihova na ulici

             30. Uranjanje ruke u hranu

             31. Brijanje glave

             32. Rast muške kose preko uha

      2. Ukidanje posebnih zakona i uredbi prijašnjih dispenzacija, koji su propisivali:

         1. Uništavanje knjiga

         2. Zabrana nošenja svile

         3. Zabrana upotrebe zlatnog i srebrnog posuđa

         4. Ograničenje putovanja

         5. Nuditi neprocjenjive darove Utemeljitelju Vjere

         6. Zabrana ispitivanja Utemeljitelja Vjere

         7. Zabrana ponovnog sklapanja braka s (bivšom) razvedenom ženom

         8. Kažnjavanje onoga tko uzrokuje tugu bližnjemu

         9. Zabrana glazbe

         10. Ograničenja glede nečije odjeće i brade

         11. Nečistoća raznih predmeta i ljudi

         12. Nečistoća sjemena (sperme)

         13. Nečistoća (korištenja) određenih predmeta u svrhu prostracije

      3. Razni poticaji:

         1. Družiti se sa sljedbenicima svih religija u prijateljstvu

         2. Poštivati roditelje

         3. Ne željeti drugima ono što ne želite sebi

         4. Poučavati i širiti Vjeru nakon uzašašća njezina Utemeljitelja

         5. Pomagati onima koji ustanu promicati Vjeru

         6. Ne odstupiti od Spisa niti biti zaveden od strane onih koji to čine

         7. Pozvati se na Sveto Pismo kad se pojave razlike

         8. Uroniti u proučavanje Učenja

         9. Ne slijediti svoje jalove maštarije i isprazne uobrazilje

         10. Izgovarati svete stihove ujutro i navečer

         11. Izgovarati svete stihove pojući

         12. Učiti svoju djecu da pjevaju svete stihove u Mashriqu’l-Adhkáru

         13. Proučavati one umjetnosti i znanosti koje su od koristi čovječanstvu

         14. Savjetovati se zajedno

         15. Ne biti popustljiv u izvršavanju Božjih propisa

         16. Pokajati se Bogu za svoje grijehe

         17. Isticati se dobrim djelima

             1. biti iskren

             2. biti pouzdan

             3. biti vjeran

             4. biti pravičan i bojati se Boga

             5. biti pravedan i pošten

             6. biti taktičan i mudar

             7. biti uljudan

             8. biti gostoljubiv

             9. biti ustrajan

             10. biti odvojen

             11. biti apsolutno podložan Božjoj Volji

             12. ne izazivati nered

             13. ne biti licemjeran

             14. ne biti gord

             15. ne biti fanatičan

             16. ne voljeti sebe više nego bližnjega

             17. ne svađati se s bližnjim

             18. ne prepuštati se strastima

             19. ne jadikovati u nevolji

             20. ne prepirati se s onima koji su na vlasti

             21. ne gubiti živce

             22. ne ljutiti bližnjega

         18. Biti tijesno ujedinjeni

         19. U slučaju bolesti obratiti se sposobnim liječnicima

         20. Odgovoriti na pozive

         21. Iskazivati ljubaznost prema rodu Utemeljitelja Vjere

         22. Učiti jezike radi unapređivanja Vjere

         23. Nastavljati razvoj gradova i zemalja radi slavljenje Vjere

         24. Obnoviti i sačuvati mjesta povezana s Utemeljiteljima Vjere

         25. Biti suština čistoće:

             1. prati noge

             2. koristiti parfem

             3. kupati se u čistoj vodi

             4. rezati svoje nokte

             5. prati zaprljane stvari u čistoj vodi

             6. ne oblačiti prljavu odjeću

             7. obnoviti namještaj svoje kuće

5. Specifične opomene, ukori i upozorenja
   Upućeni:

   1. cijelom ljudskom rodu

   2. okrunjenim glavama svijeta

   3. družbi duhovnika

   4. vladarima Amerike i predsjednicima republika u njoj

   5. Vilimu I. (Wilhelmu I.), pruskom kralju

   6. Franji Josipu, car austrijskom

   7. Narodu Bayána

   8. članovima parlamenata diljem svijeta

6. Razne teme

   1. Transcendentni karakter Bahá’í Objave

   2. Uzvišeni položaj Autora Vjere

   3. Izuzetna važnost Kitáb-i-Aqdasa, „Najsvetije knjige”

   4. Doktrina „Najveće nepogrešivosti”

   5. Dvojne dužnosti prepoznavanja Objavitelja i poštivanja Njegovih Zakona, te neodvojivost toga dvoga

   6. Svrha svakog učenja je prepoznavanje Onoga koji je Objekt svekolikog znanja

   7. Blaženstvo onih koji su prepoznali temeljnu istinu „On neće biti upitan o Svojim djelima”

   8. Revolucionirajući učinak „Najvećeg Poretka”

   9. Odabir jednog jezika i usvajanje zajedničkog pisma za sve na zemlji: jedan od dva znaka zrelosti ljudske rase

   10. Bábova proročanstva o „Onome Koga će Bog objaviti”

   11. Pretkazanje koje se odnosi na protivljenje Vjeri

   12. Pohvala kralju koji će ispovijedati Vjeru i ustati da joj služi

   13. Nestalnost ljudskih stvari

   14. Značenje prave slobode

   15. Vrijednost svih djela ovisi o Božjem prihvaćanju

   16. Važnost ljubavi prema Bogu kao motiva poslušnosti Njegovim Zakonima

   17. Važnost korištenja materijalnih sredstava

   18. Pohvala učenima među ljudima Bahá

   19. Jamstvo oprosta Mírzá Yaḥyáu ako se pokaje

   20. Obraćanje upućeno Ṭihránu

   21. Obraćanje upućeno Carigradu i njegovom narodu

   22. Obraćanje upućeno „obalama Rajne”

   23. Osuda onih koji lažno tvrde da posjeduju ezoterično znanje

   24. Osuda onih koji dopuštaju da ih oholost u učenju udalji od Boga

   25. Proročanstva koja se odnose na Khurásán

   26. Proročanstva koja se odnose na Kirmán

   27. Aluzija na Shaykha Aḥmad-i-Aḥsá’íja

   28. Aluzija na Prosijavača Pšenice

   29. Osuda Ḥájí Muḥammad-Karím Khána

   30. Osuda Shaykha Muḥammada-Ḥasana

   31. Aluzija na Napoleona III.

   32. Aluzija na Siyyid Muḥammad-i-Iṣfaháníja

   33. Jamstvo pomoći svima onima koji ustanu služiti Vjeri

Bilješke

slatki miomiris Moje odjeće ¶4

Ovo je aluzija na priču o Josipu u Qur’ánu i Starom Zavjetu, u kojoj je Josipova odjeća, koju su njegova braća donijela Jakovu, njihovom ocu, omogućila Jakovu da identificira svojeg voljenoga davno izgubljenog sina. Metafora mirisne „odjeće” često se koristi u Bahá’í Spisima gdje se odnosi na prepoznavanje Božjeg Objavitelja i Njegove Objave.

Bahá’u’lláh, u jednoj od Svojih ploča, Sebe opisuje kao „Božanskog Josipa” Koga su „prodali” nemarni „za najnižu cijenu”. Báb, u Qayyúmu’l-Asmá, identificira Bahá’u’lláha kao „pravog Josipa” i predviđa muke koje će trpjeti od ruke Svojeg brata izdajnika (vidi bilješku 190). Isto tako, Shoghi Effendi povlači paralelu između intenzivne ljubomore koju je nadmoćnost ‘Abdu’l-Baháa probudila u Njegovom polubratu, Mírzá Muḥammad-‘Alíju, i pogubne zavisti „koju je superiorna izvrsnost Josipa zapalila u srcima njegove braće.”

Otpečatili smo birano Vino prstima moći i snage. ¶5

Konzumacija vina i drugih opojnih sredstava je zabranjena u Kitáb-i-Aqdasu (vidi bilješke 144 i 170).

Upućivanje na korištenje „vina” u alegorijskom smislu – kao što je uzrok duhovne ekstaze – nalazi se, ne samo u Objavi Bahá’u’lláha, već i u Bibliji, u Qur’ánu i u drevnim hinduističkim tradicijama.

Na primjer, u Qur’ánu je pravednicima obećano da će im se dati piti „birano zapečaćeno vino”. U svojim pločama, Bahá’u’lláh poistovjećuje „birano Vino” sa Svojom Objavom čiji je „miris pun mošusa” raširen „na sve stvorene stvari”. Izjavljuje da je „otpečatio” ovo „Vino”, otkrivajući tako duhovne istine koje su do sada bile nepoznate, i omogućavajući onima koji ga piju da „razaberu sjaj svjetla božanskog jedinstva” i da „shvate bitnu svrhu na kojoj počivaju Spisi Božji.”

U jednoj od svojih meditacija, Bahá’u’lláh moli Boga da obdari vjernike „odabranim Vinom Tvoje milosti, kako bi ih ono moglo navesti da zaborave na bilo koga osim na Tebe, i da ustanu služiti Tvojoj Stvari, i da budu postojani u svojoj ljubavi prema Tebi.”

Naložili Smo vam obvezatnu molitvu ¶6

U arapskom jeziku postoji nekoliko riječi za molitvu. Riječ „ṣalát”, koja se pojavljuje ovdje u izvorniku, odnosi se na posebnu kategoriju molitava, čije se izgovaranje nalaže vjernicima u određeno doba dana. Kako bi se ova kategorija molitvi razlikovala od drugih vrsta, riječ je prevedena kao „obvezatna molitva”.

Bahá’u’lláh tvrdi da „obvezatna molitva i post zauzimaju uzvišeno mjesto u Božjim očima” (P&O 93). ‘Abdu’l-Bahá potvrđuje da takve molitve „dovode do poniznosti i podložnosti, do okretanja lica prema Bogu i izražavanja odanosti Njemu”, te da kroz te molitve „čovjek održava zajedništvo s Bogom, nastoji Mu se približiti, razgovara s istinskim Ljubljenim svojega srca i doseže duhovni položaj.”

Obvezatna molitva (vidi bilješku 9) spomenuta u ovom stihu je zamijenjena trima obvezatnim molitvama koje je Bahá’u’lláh kasnije objavio (P&O 63). Tekstovi triju molitava koje su trenutno u upotrebi, zajedno s uputama u vezi s njihovog izgovaranja, nalaze se u ovom svesku u Nekim tekstovima koji nadopunjuju Kitáb-i-Aqdas.

Brojne stavke u Pitanjima i odgovorima bave se aspektima tri nove obvezatne molitve. Bahá’u’lláh pojašnjava da je pojedincu dopušteno odabrati bilo koju od tri obvezatne molitve (P&O 65). Ostale odredbe pojašnjene su u Pitanjima i odgovorima, brojevi 66, 67, 81 i 82.

Pojedinosti zakona o obveznoj molitvi sažete su u odjeljku IV.A.1.-17. u Sinopsisu i kodifikaciji.

devet rak’áha ¶6

Rak’áh je izgovaranje posebno objavljenih stihova popraćeno propisanim nizom klečanja i drugih pokreta.

Obvezatna molitva koju je Bahá’u’lláh izvorno naredio svojim sljedbenicima sastojala se od devet rak’áha. Točna priroda ove molitve i posebne upute za njezino izgovaranje nisu poznate, budući da je molitva izgubljena. (Vidi bilješku 9.)

U Ploči koja komentira trenutno obvezujuće Obvezatne molitve, ‘Abdu’l-Bahá ukazuje da „u svakoj riječi i pokretu obvezatne molitve postoje aluzije, otajstva i mudrost koju čovjek ne može shvatiti, a slova i svici ne mogu sadržavati.”

Shoghi Effendi objašnjava da nekoliko jednostavnih uputa koje je dao Bahá’u’lláh za izgovaranje određenih molitava ne samo da ima duhovno značenje, već i da pomaže pojedincu „da se potpuno koncentrira kada moli i meditira.”

u podne i ujutro i navečer ¶6

Što se tiče definicije riječi „jutro”, „podne” i „večer”, u koje vrijeme treba recitirati trenutno obvezujuću srednju Obvezatnu molitvu, Bahá’u’lláh je izjavio da se ona podudaraju s „izlaskom, podnevom i zalaskom sunca” (P&O 83). On precizira da su „dopuštena vremena za obvezatne molitve od jutra do podneva, od podneva do zalaska sunca i od zalaska sunca do dva sata nakon toga.” Nadalje, ‘Abdu’l-Bahá je izjavio da se jutarnja obvezatna molitva može moliti već u zoru.

Definicija „podne” kao razdoblja „od podneva do zalaska sunca” odnosi se na izgovaranje kratke obvezatne molitve, kao i srednje.

Oslobodili Smo vas od većeg broja ¶6

Zahtjevi za obvezatnu molitvu koji se traže u Bábí i Islamskoj dispenzaciji bili su zahtjevniji od onih za obavljanje obvezatne molitve koja se sastoji od devet rak’áha koja je propisana u Kitáb-i-Aqdas (vidi bilješku 4).

U Bayánu, Báb je propisao obvezatnu molitvu koja se sastoji od devetnaest rak’áha koja se treba izgovoriti jednom u periodu od dvadeset četiri sata – od podneva jednog dana do podneva sljedećega.

Muslimanska molitva se izgovara pet puta dnevno, i to rano ujutro, u podne, poslijepodne i navečer i noću. Dok broj rak’áha varira u zavisnosti od vremena izgovaranja, ukupno se izvodi sedamnaest rak’áha u toku jednog dana.

Kad poželite izgovoriti ovu molitvu, okrenite se prema Dvoru Moje Najsvetije Prisutnosti, ovom Posvećenom mjestu za koje je Bog… naložio da bude Točkom Štovanja za žitelje Gradova Vječnosti ¶6

„Točka štovanja”, tj. točka prema kojoj se štovatelj treba okrenuti kada izvršava obveznu molitvu, naziva se Qiblih. Koncept Qiblih je postojao u prethodnim religijama. Jeruzalem je u prošlosti bio određen za tu svrhu. Muḥammad je promijenio Qiblih u Meku. Bábove upute u arapskom Bayánu bile su:

Qiblih je zaista Onaj Koga će Bog objaviti; kad god se On kreće, Qiblih se kreće, sve dok On ne stane.

Ovaj odlomak citira Bahá’u’lláh u Kitáb-i-Aqdas (¶137) i potvrđuje ga u gore navedenom stihu. On je također ukazao da je okrenutost u pravcu Qiblih „utvrđen preduvjet za izgovaranje obvezatne molitve” (P&O 14 i 67). Međutim, za druge molitve i pobožnosti pojedinac se može okrenuti u bilo kojem smjeru.

a kada Sunce Istine i Izričaja zađe, okrenite svoja lica prema Mjestu koje Smo za vas odredili. ¶6

Bahá’u’lláh određuje Svoje počivalište kao Qiblih nakon Svoje smrti. Najsvetiji grob je u Bahjíju, ‘Akká. ‘Abdu’l-Bahá opisuje tu Točku kao „svijetleće Svetište”, „mjesto oko kojega kruži Družba u visini.”

U pismu napisanom u njegovo ime, Shoghi Effendi koristi analogiju s biljkom koja se okreće u smjeru sunca kako bi objasnio duhovno značenje okretanja prema Qiblihu:

… baš kao što se biljka pruža prema sunčevoj svjetlosti – od koje dobiva život i rast – tako mi okrećemo svoja srca prema Božjem Objavitelju, Bahá’u’lláhu, kada molimo; … okrećemo svoja lica… prema mjestu gdje Njegov prah leži na ovoj zemlji, kao simbol unutarnjeg čina.

Pojedinosti obvezatne molitve iznijeli Smo u drugoj Ploči. ¶8

Izvornu obavezatnu molitvu Bahá’u’lláh je objavio „zbog razloga mudrosti” u zasebnoj Ploči (P&O 63). Nije bila predana vjernicima za Njegova života, budući da su je zamijenile tri obvezatne molitve koje se sada koriste.

Ubrzo nakon uzašašća Bahá’u’lláha, tekst ove molitve, zajedno s nizom drugih ploča, ukrao je Muḥammad-‘Alí, glavni prekršitelj Njegove Pogodbe.

Molitva za preminule ¶8

Molitva za preminule (vidi Neke tekstove koji nadopunjuju Kitáb-i-Aqdas) je jedina Bahá’í obvezatna molitva koju valja izgovarati u kongregaciji; treba je izgovarati jedan vjernik dok svi prisutni stoje u tišini (vidi bilješku 19.). Bahá’u’lláh je pojasnio da je molitva za preminule potrebna samo kada je umrli odrastao (P&O 70.), da izgovaranje treba prethoditi ukopu preminuloga i da nema zahtjeva da se licem okrene prema Qiblihu kada se izgovara ova molitva (P&O 85).

Daljnje pojedinosti o Molitvi za preminule sažete su u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.A. 13.–14.

šest je posebnih odlomaka Bog, Objavitelj Stihova, poslao dolje.¶8

Odlomci koji čine dio Molitve za preminule uključuju ponavljanje pozdrava „Alláh-u-Abhá” (Bog je Sveslavni) šest puta, a nakon svakoga slijedi devetnaest ponavljanja jednoga od šest posebno objavljenih stihova. Ovi stihovi su identični onima u Molitvi za preminule koju je Báb objavio u Bayánu. Bahá’u’lláh je dodao usrdnu molitvu prije ovih odlomaka.

Dlaka ne poništava vašu molitvu, niti bilo što iz čega je duh otišao, kao što su kosti i slično. Slobodno nosite krzno samura kao što biste nosili i ono dabra, vjeverice, i drugih životinja ¶9

U nekim ranijim vjerskim Dispenzacijama, nošenje dlake određenih životinja ili nošenje određenih drugih predmeta na vlastitoj osobi smatralo se da poništavaju molitvu. Bahá’u’lláh ovdje potvrđuje Bábovu izjavu u arapskom Bayánu da takve stvari ne poništavaju nečiju molitvu.

Zapovjedili Smo vam da molite i postite od početka zrelosti ¶10

Bahá’u’lláh definira „dob zrelosti s obzirom na vjerske dužnosti” kao „petnaest godina i za muškarce i za žene” (P&O 20.). Za detalje o razdoblju posta, vidi bilješku 25.

On je izuzeo iz toga one koji su slabi od bolesti ili starosti ¶10

Oslobađanje od izvršavanja obvezatnih molitava i od posta onih koji su slabi zbog bolesti ili poodmakle dobi objašnjeno je u Pitanjima i odgovorima. Bahá’u’lláh ukazuje da u „vrijeme lošeg zdravlja nije dopušteno pridržavati se ovih obveza” (P&O 93). On definira starost, u ovom kontekstu, kao starost od sedamdeset godina ( P&O 74). Shoghi Effendi je u odgovoru na jedno pitanje pojasnio da su ljudi koji navrše sedamdeset godina oslobođeni, bez obzira na to jesu li slabi ili ne.

Izuzeće od posta dopušteno je i drugim posebnim kategorijama ljudi navedenih u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.B.5. Vidi bilješke 20, 30 i 31 za dodatnu raspravu.

Bog vam je dopustio prostraciju na bilo kojoj čistoj podlozi, jer Mi smo s tim u vezi otklonili ograničenje koje je bilo izloženo u Knjizi ¶10

Zahtjevi molitve u prethodnim dispenzacijama često su uključivali prostraciju. U arapskom Bayánu Báb je pozvao vjernike da polože svoja čela na površine od kristala kada se pružaju u poklonstvu. Slično tome, u islamu su nametnuta određena ograničenja u pogledu površine na kojoj muslimani smiju vršiti prostraciju. Bahá’u’lláh ukida takva ograničenja i jednostavno navodi „svaku površinu koja je čista”.

Neka onaj koji ne može naći vodu za abluciju pet puta ponovi riječi „U Ime Boga, Najčistijega, Najčistijega”, i zatim nastavi sa svojim pobožnostima. ¶10

Vjernik treba izvršiti abluciju kao pripremu za izgovaranje obvezatne molitve. Sastoji se od pranja ruku i lica. Ako voda nije dostupna, propisano je ponavljanje pet puta posebno objavljenog stiha. Vidi bilješku 34. za opću raspravu o abluciji.

Presedani u ranijim Dispenzacijama za određivanje zamjenskih postupaka koje valja slijediti kada nema vode nalaze se u Qur’ánu i u arapskom Bayánu.

U krajevima gdje dani i noći traju dugo, neka vremena za molitvu mjere satovi i druge naprave koje obilježavaju prolazak sati. ¶10

Ovo se odnosi na teritorije smještene na krajnjem sjeveru ili jugu, gdje trajanje dana i noći značajno varira (P&O 64. i 103.). Ova odredba se odnosi i na post.

Odriješili Smo vas od obveze izvođenja Molitve za Znakove. ¶11

Molitva za znakove je poseban oblik muslimanske obvezatne molitve koja je određena da se izgovara u vrijeme prirodnih događaja, kao što su potresi, pomrčine sunca i drugi takvi fenomeni, koji mogu izazvati strah i koji se doživljavaju kao znakovi ili djela Božja. Obveza izvršavanja ove molitve je poništena. Umjesto toga, bahá’í može reći: „Vlast pripada Bogu, Gospodu viđenoga i neviđenoga, Gospodu stvaranja”, ali to nije obvezatno (P&O 52).

Osim u Molitvi za preminule, praksa kongregacijske molitve ukinuta je. ¶12

Kongregacijska molitva, u smislu formalne obvezatne molitve koja se mora izgovarati u skladu s propisanim ritualom kao što je, na primjer, praksa u islamu gdje molitvu petkom u džamiji predvodi imám, ukinuta je u Bahá’í Dispenzaciji. Molitva za preminule (vidi bilješku 10) jedina je kongregacijska molitva koju propisuje Bahá’í zakon. Treba je izgovarati jedan od prisutnih dok ostatak skupine stoji u tišini; čitatelj nema poseban status. Od kongregacije se ne zahtijeva da bude okrenuta prema Qiblihu (P&O 85).

Tri dnevne obvezatne molitve treba klanjati pojedinačno, a ne u kongregaciji. Ne postoji propisani način izgovaranja mnogih drugih Bahá’í molitava i svi mogu slobodno koristiti takve neobvezne molitve na skupovima ili pojedinačno, kako žele. S tim u vezi Shoghi Effendi navodi da

…iako je prijateljima na taj način ostavljena sloboda da slijede svoje vlastite sklonosti… trebali bi paziti da bilo koji način koji prakticiraju ne dobije previše krut karakter i tako se razvije u instituciju. Ovo je točka koju bi prijatelji uvijek trebali imati na umu, kako ne bi skrenuli s jasnog puta naznačenog Učenjima.

Bog je izuzeo žene u mjesečnici od obvezatne molitve i posta. ¶13

Izuzeće od obvezatne molitve i posta imaju žene koje imaju mjesečnicu; one bi, umjesto toga, trebali obaviti abluciju (vidi bilješku 34) i ponoviti 95 puta dnevno, između jednog podneva i sljedećega, stih „Slavljen bio Bog, Gospod Sjaja i Ljepote.” Ova odredba ima svoju prethodnicu u arapskom Bayánu, gdje je dan sličan oprost.

U nekim ranijim vjerskim dispenzacijama, žene u svojim mjesečnicama smatrane su ritualno nečistima i bilo im je zabranjeno pridržavati se dužnosti molitve i posta. Bahá’u’lláh je ukinuo koncept ritualne nečistoće (vidi bilješku 106).

Univerzalna kuća pravde je pojasnila da su odredbe u Kitáb-i-Aqdasu koje daju izuzeća od određenih dužnosti i odgovornosti, kao što riječ ukazuje, izuzeci, a ne zabrane. Stoga se svaki vjernik može slobodno poslužiti primjenjivim izuzećem ako to želi. Međutim, kuća pravde savjetuje da, pri odlučivanju hoće li to učiniti ili ne, vjernik treba koristiti mudrost i shvatiti da je Bahá’u’lláh dopustio ova izuzeća s dobrim razlogom.

Propisano izuzeće od obvezatne molitve, izvorno vezano za obvezatnu molitvu koja se sastoji od devet rak’áha, sada se primjenjuje na tri obvezatne molitve koja su je zamijenile.

Na putovanju, ako se zaustavite i odmarate se na nekom sigurnom mjestu, izvedite – muškarci i žene jednako – po jednu prostraciju umjesto svake neizgovorene Obvezatne molitve¶14.

Izuzeće od obvezatne molitve imaju oni koji se nađu u takvom stanju nesigurnosti da izgovaranje obvezatne molitve nije moguće. Izuzeće se primjenjuje bilo na putu ili kod kuće, i pruža način na koji se mogu nadoknaditi obvezatne molitve koje su ostale neizgovorene zbog ovih nesigurnih okolnosti.

Bahá’u’lláh je jasno stavio do znanja da obvezatna molitva „nije obustavljena tijekom putovanja” sve dok se može pronaći „sigurno mjesto” na kojem se obavlja (P&O 58).

Brojevi 21, 58, 59, 60 i 61 u Pitanjima i odgovorima proširuju ovu odredbu.

Nakon što završite prostraciju, sjednite prekriženih nogu ¶14

Arapski izraz „haykalu’t-tawḥíd”, ovdje preveden kao „prekriženih nogu”, znači „(tjelesni) položaj jedinstva”. Tradicionalno je označavao položaj prekriženih nogu.

Recite: Bog je Moju skrivenu ljubav učinio ključem do Blaga ¶15

Postoji dobro poznata islamska tradicija koja se tiče Boga i Njegovoga stvaranja:

Bio sam Skriveno Blago. Želio sam biti obznanjen i stoga sam pozvao stvaranje u postojanje kako bih mogao biti poznat.

Reference i aluzije na ovu tradiciju nalaze se u svim Bahá’í Spisima. Na primjer, u jednoj od svojih molitava, Bahá’u’lláh objavljuje:

Hvaljeno bilo ime Tvoje, o, Gospode Bože moj! Svjedočim da si Ti bio skriveno Blago uvijeno u Svoje vječno Biće i neprobojno Otajstvo pohranjeno u Svojoj vlastitoj Biti. U želji da Se objaviš, Ti si pozvao u postojanje Veliki i Mali svijet, i izabrao Čovjeka iznad svih Tvojih stvorenja, i učinio Ga znakom u oba ova svijeta, o, Ti Koji si naš Gospod, Najsamilosniji!

Ti si Ga podigao da zauzme Tvoje prijestolje ispred svih ljudi Tvojega stvaranja. Ti si Mu omogućio da razotkrije Tvoja otajstva, i da zasja svjetlima Tvojeg nadahnuća i Tvoje Objave, i da iskazuje tvoja iména i Tvoje pridjevke. Kroz Njega Ti si uresio predgovor knjige Tvojega stvaranja, o, Ti Koji si Vladar univerzuma koji si uobličio! (Bahá’u’lláh, Molitve i meditacije, XXXVIII)

Isto tako, u Skrivenim riječima, On kaže:

O, sine čovjeka! Ljubljah tvoj postanak, stoga te stvorih. Zato i ti ljubi Mene, kako bih mogao izreći tvoje ime i ispuniti tvoju dušu Duhom života.

‘Abdu’l-Bahá je u svom komentaru na gore citiranu predaju napisao:

O, putniče na putu Ljubljenoga! Znaj da je glavna svrha ove svete tradicije spomenuti stupnjeve Božjeg skrivanja i očitovanja unutar Utjelovljenja Istine, Onih koji su Osviti Njegovoga Sveslavnog Bića. Na primjer, prije nego što se plamen beskrajne Vatre upali i očituje, on postoji sâm u sebi u skrivenom identitetu univerzalnih Manifestacija, i to je stupanj „Skrivenoga Blaga”. A kada se blagoslovljeno Stablo zapali samo od sebe u sebi, i ta Božanska vatra gori svojom biti unutar svoje biti, to je faza „Želio sam da budem poznat.” A kada zasja s Obzorja svemira s beskonačnim Božanskim Iménima i Pridjevcima na prolazne svjetove bez mjesta, to predstavlja pojavu novoga i čudesnog stvaranja koje odgovara stupnju „Tako sam pozvao stvaranje u postojanje.” I kada posvećene duše razderu velove svih zemaljskih vezanosti i svjetovnih uvjeta, i pohitaju u fazu gledanja ljepote Božanske Prisutnosti i budu počašćene prepoznavanjem Objavitelja i budu sposobne svjedočiti sjaju Božjega Najvećeg Znaka u svojim srcima, tada će se očitovati svrha stvaranja, koja je spoznaja Onoga koji je Vječna Istina.

O, Pero Najvišega! ¶16

„Pero Najvišega”, „Vrhovno Pero” i „Najuzvišenije Pero” sve se odnose na Bahá’u’lláha, pokazujući Njegovu funkciju Objavitelja Riječi Božje.

Naložili smo vam post tijekom kratkog razdoblja ¶16

Post i obvezatna molitva čine dva stupa koji podupiru objavljeni Božji Zakon. Bahá’u’lláh u jednoj od Svojih Ploča potvrđuje da je objavio zakone obvezatne molitve i posta kako bi se kroz njih vjernici mogli približiti Bogu.

Shoghi Effendi ukazuje da je razdoblje posta, koje uključuje potpuno uzdržavanje od hrane i pića od izlaska do zalaska sunca,

…u biti razdoblje meditacije i molitve, duhovnog oporavka, tijekom kojega vjernik mora nastojati izvršiti potrebne prilagodbe u svom unutarnjem životu, te osvježiti i ponovno okrijepiti duhovne snage skrivene u svojoj duši. Njegovo značenje i svrha, dakle, temeljno su duhovnog karaktera. Post je simboličan i podsjetnik je na uzdržavanje od sebičnih i tjelesnih želja.

Post je naložen svim vjernicima od navršenih 15 godina života do navršenih 70 godina života.

Sažetak detaljnih odredaba koje se tiču zakona o postu i izuzeća odobrenih određenim kategorijama ljudi sadržan je u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.B.1.-6. Za raspravu o izuzećima od posta vidi bilješke 14, 20, 30 i 31.

Devetnaestodnevno razdoblje posta podudara se s Bahá’í mjesecom ‘Alá’, obično od 2.–20. ožujka, odmah nakon završetka Umetnutih dana (vidi bilješke 27 i 147), a slijedi ga blagdan Naw-Rúz (vidi bilješku 26).

a na njegovu koncu odredili Smo vam Naw-Rúz kao blagdan ¶16

Báb je predstavio novi kalendar, sada poznat kao Badí‘ ili Bahá’í kalendar (vidi bilješke 27 i 147). Prema ovom kalendaru, dan je razdoblje od zalaska do zalaska sunca. U Bayánu, Báb je odredio da mjesec ‘Alá’ bude mjesec posta, odredio je da dan Naw-Rúz treba označavati završetak tog razdoblja i odredio Naw-Rúz kao Božji Dan. Bahá’u’lláh potvrđuje Badí‘ kalendar u kojem je Naw-Rúz označen kao blagdan.

Naw-Rúz je prvi dan nove godine. Poklapa se s proljetnim ekvinocijem na sjevernoj hemisferi, koji obično nastupa 21. ožujka. Bahá’u’lláh objašnjava da se ovaj blagdan treba slaviti onog dana kada sunce prijeđe u zviježđe Ovna (tj. vernalni ekvinocij), čak i ako se to dogodi jednu minutu prije zalaska sunca (P&O 35). Stoga bi Naw-Rúz mogao pasti 20., 21. ili 22. ožujka, ovisno o vremenu ekvinocija.

Bahá’u’lláh je ostavio detalje mnogih zakona da ih ispuni Univerzalna kuća pravde. Među njima su brojna pitanja koja utječu na Bahá’í kalendar. Čuvar je izjavio da će provedba, širom svijeta, zakona koji se tiče vremena Naw-Rúza zahtijevati odabir određenog mjesta na zemlji koje će služiti kao standard za određivanje vremena proljetnog ekvinocija. Također je naznačio da je izbor ovog mjesta prepušten odluci Univerzalne kuće pravde.

Neka preostali dani mjesécâ budu smješteni prije mjȅseca posta ¶16

Badí‘ kalendar temelji se na solarnoj godini od 365 dana, 5 sati i otprilike 50 minuta. Godina se sastoji od 19 mjeseci od po 19 dana (tj. 361 dan), uz ostatak četiri dodatna dana (pet u prijestupnoj godini). Báb nije konkretno definirao mjesto za umetnute dane u novom kalendaru. Kitáb-i-Aqdas rješava ovo pitanje dodjeljivanjem danima „viška” fiksnog mjesta u kalendaru neposredno prije mjeseca ‘Alá’, razdoblja posta. Za daljnje detalje pogledajte odjeljak o Bahá’í kalendaru u Bahá’í Svijetu, sv. XVIII.

Mi smo zapovjedili da oni … budu objave slova Há ¶16

Poznati kao Ayyám-i-Há (Dani Há), Umetnuti dani se ističu povezanošću sa „slovom Há”. Abdžadska numerička vrijednost ovog arapskog slova je pet, što odgovara potencijalnom broju umetnutih dana.

Slovo „Há” je dobilo nekoliko duhovnih značenja u Svetim Spisima, među kojima je i kao simbol Božje Biti.

ti dani davanja koji prethode razdoblju suzdržavanja ¶16

Bahá’u’lláh je naložio Svojim sljedbenicima da te dane posvete gozbi, veselju i milosrđu. U pismu napisanom u ime Shoghi Effendija objašnjeno je da su „umetnuti dani posebno određeni za gostoljubivost, davanje darova, itd.”

Putnik … nije obvezan Postom ¶16

Minimalno trajanje putovanja koje oslobađa vjernika od posta definirao je Bahá’u’lláh (P&O 22 i 75). Pojedinosti ove odredbe sažete su u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.B.5.a.i.–v.

Shoghi Effendi je pojasnio da, iako su putnici izuzeti od posta, slobodni su postiti ako to žele. Također je naznačio da se izuzeće primjenjuje tijekom cijelog razdoblja putovanja, a ne samo tijekom sati provedenih u vlaku ili automobilu, itd.

Putnik, bolesnik, one koje nose dijete ili doje, nisu obvezani Postom; njih je Bog izuzeo kao znamen Svoje milosti. ¶16

Izuzeće od posta odobreno je onima koji su bolesni ili u poodmakloj dobi (vidi bilješku 14), žene u svojim mjesečnicama (vidi bilješku 20), putnike (vidi bilješku 30) i žene koje su trudne i one koje doje. Ovo izuzeće također se proširuje na ljude koji su angažirani na teškim poslovima, kojima se, u isto vrijeme, savjetuje „da pokažu poštovanje prema Božjem zakonu i uzvišenom položaju posta” jedući „štedljivo i nasamo” (P&O 76). Shoghi Effendi je naznačio da će vrste poslova koji bi ljude oslobodili posta definirati Univerzalna kuća pravde.

Suzdržavajte se od jela i pila od izlaska sunca do zalaska ¶17

Ovo se odnosi na razdoblje posta. U jednoj od Svojih Ploča, ‘Abdu’l-Bahá, nakon što je izjavio da se post sastoji od suzdržavanja od hrane i pića, dalje ukazuje da je pušenje jedan oblik „pića”. U arapskom se glagol „piti” jednako odnosi na pušenje.

Bilo je zapovijeđeno da svaki vjernik u Boga … svakog dana, … ponovi „Alláh-u-Abhá” devedeset i pet puta. ¶18

„Alláh-u-Abhá” je arapski izraz koji znači „Bog Sveslavni”. To je oblik Najvećeg Božjeg Ímena (vidi bilješku 137). U islamu postoji tradicija da je među mnogim Božjim imenima jedno bilo najveće; međutim, identitet tog Najvećeg Ímena je bio skriven. Bahá’u’lláh je potvrdio da je Najveće Ime „Bahá”.

Različite izvedenice riječi „Bahá” također se smatraju Najvećim ĺmenom. Shoghi Effendijeva tajnica koja piše u njegovo ime to objašnjava

Najveće Ime je Ime Bahá’u’lláha. „Yá Bahá’u’l-Abhá” je zaziv koji znači: „O ti, Slavo nad Slavama!” „Alláh-u-Abhá” je pozdrav koji znači: „Sveslavni Bog”. Oba se odnose na Bahá’u’lláha. Pod Najvećim ĺmenom se misli da se Bahá’u’lláh pojavio u Božjem Najvećem Ímenu, drugim riječima, da je On vrhovni Božji Objavitelj.

Pozdrav „Alláh-u-Abhá” usvojen je tijekom razdoblja Bahá’u’lláhova progonstva u Adrianopolu.

Ponavljanju „Alláh-u-Abhá” devedeset pet puta treba prethoditi obavljanje ablucija (vidjeti bilješku 34).

Izvodite … ablucije prije obvezatne molitve ¶18

Ablucija je posebno povezana s određenim molitvama. Ona mora prethoditi izvođenju tri obvezatne molitve, svakodnevnom izgovaranju „Alláh-u-Abhá” devedeset pet puta i izgovaranju stiha propisanog kao alternativa obvezatnoj molitvi i postu za žene u njihovim mjesečnicama (vidi bilješku 20).

Propisana ablucija se sastoji od pranja ruku i lica u pripremi za molitvu. U slučaju srednje obvezatne molitve, to je popraćeno izgovaranjem određenih stihova (vidi Neke tekstove koje je Bahá’u’lláh objavio kao nadopunu Kitáb-i-Aqdasu).

Da ablucija ima značaj izvan pranja može se vidjeti iz činjenice da čak i ako se vjernik okupao neposredno prije izgovaranja obvezatne molitve, i dalje bi bilo potrebno izvršiti abluciju (P&O 18).

Kada nema vode za abluciju, propisani stih treba ponoviti pet puta (vidi bilješku 16), a ova odredba se proširuje na one za koje bi korištenje vode bilo fizički štetno (P&O 51).

Detaljne odredbe zakona koje se tiču ablucija navedene su u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.A.10.a.–g., kao i u Pitanjima i odgovorima brojevi 51, 62, 66, 77 i 86.

Bilo vam je zabranjeno počiniti umorstvo ¶19

Zabranu oduzimanja tuđeg života Bahá’u’lláh ponavlja u paragrafu 73 Kitáb-i-Aqdas. Propisane su kazne za ubojstvo s predumišljajem (vidi bilješku 86). U slučaju ubojstva iz nehata, potrebno je platiti određenu odštetu obitelji umrloga (vidi Kitáb-i-Aqdas, ¶188).

ili preljub ¶19

Arapska riječ „ziná”, ovdje prevedena kao „preljub”, označava i blud i preljub. Odnosi se ne samo na spolne odnose između bračne osobe i osobe koja joj nije supružnik, nego i na izvanbračne spolne odnose općenito. Jedan oblik „ziná” je silovanje. Jedina kazna koju je propisao Bahá’u’lláh je za one koji počine blud (vidi bilješku 77); kazne za druge vrste seksualnih prijestupa prepuštene su Univerzalnoj kući pravde da odredi.

ogovaranje ili klevetanje ¶19

Bahá’u’lláh je u više navrata osudio ogovaranje, klevetanje i bavljenje tuđim manama. U Skrivenim riječima, On jasno kaže: „O, sine postojanja! Kako možeš zaboraviti vlastite mane i baviti se manama drugih? Tko tako čini, Ja ga proklinjem.” I opet: „O Sine Čovjeka! Ne odaj grijehe drugih dok god si i sâm grešnik. Prekršiš li ovu zapovijed, bit ćeš proklet, a tomu Ja svjedočim.” Ova snažna opomena dalje je ponovljena u Njegovom posljednjem djelu, „Knjizi Moje Pogodbe”: „Uistinu, kazujem, jezik služi za spomen onoga što je dobro, ne kaljajte ga nepriličnim govorom. Bog je oprostio ono što je prošlo. Od sada nadalje svatko bi morao izricati ono što je dostojno i prilično, i suzdržavati se od klevetanja, vrijeđanja i svega što izaziva tugu u ljudima.”

Podijelili smo nasljedstvo na sedam kategorija ¶20

Bahá’í zakoni o nasljeđivanju primjenjuju se samo u slučaju nepostojanja oporuke, to jest, kada pojedinac umre ne ostavivši oporuku. U Kitáb-i-Aqdas (¶109), Bahá’u’lláh upućuje svakog vjernika da napiše oporuku. On drugdje jasno kaže da pojedinac ima punu nadležnost nad svojom imovinom i slobodan je odrediti način na koji će se njegova ili njezina imovina podijeliti i odrediti, u oporuci, one, bilo bahá’í ili ne-bahá’í, koji bi trebali naslijediti (P&O 69). S tim u vezi, pismo napisano u ime Shoghi Effendija objašnjava sljedeće:

…premda je bahá’íju dopušteno da u oporuci raspolaže svojim bogatstvom na način koji on želi, ipak je moralno i savješću obvezan uvijek imati na umu, dok piše svoju oporuku, nužnost da podržava princip Bahá’u’lláha koji se tiče društvene funkcije bogatstva, te posljedičnu nužnost izbjegavanja njegova pretjeranog gomilanja i koncentracije u nekolicini pojedinaca ili grupa pojedinaca.

Ovaj stih Aqdasa uvodi poduži odlomak u kojem Bahá’u’lláh razrađuje Bahá’í zakon o nasljeđivanju. Čitajući ovaj odlomak treba imati na umu da je zakon formuliran s pretpostavkom da je pokojnik muškarac; njegove se odredbe primjenjuju, mutatis mutandis, kad je preminula osoba žena.

Sustav nasljeđivanja koji predviđa raspodjelu ostavine pokojnika između sedam kategorija nasljednika (djeca, supružnik, otac, majka, braća, sestre i učitelji) temelji se na odredbama koje je postavio Báb u Bayánu. Glavne značajke bahá’í zakona o nasljeđivanju u slučaju oporuke jesu:

1. Ako je preminuli otac i njegova ostavina uključuje osobno prebivalište, takvo prebivalište prelazi na najstarijeg sina (P&O 34).

2. Ako preminuli nema muških potomaka, dvije trećine prebivališta prelaze na njegove ženske potomke, a preostala trećina prelazi na Kuću pravde (P&O 41, 72). Vidi bilješku 42 u vezi s razinama institucije Kuće pravde na koje se ovaj zakon primjenjuje. (Vidi također bilješku 44.)

3. Ostatak ostavine dijeli se između sedam kategorija nasljednika. Za detalje o broju dionica koje će primiti svaka grupa, vidi Pitanja i odgovore, broj 5, i Sinopsis i kodifikaciju, odjeljak IV.C.3.a.

4. U slučaju da postoji više od jednog nasljednika u bilo kojoj kategoriji, udio dodijeljen toj klasi treba se podijeliti među njima na jednake dijelove, bili oni muškarci ili žene.

5. U slučajevima kada nema potomstva, udio djece vraća se Kući pravde (P&O 7, 41).

6. Ako netko ostavi potomstvo, ali dio ili sve ostale kategorije nasljednika ne postoje, dvije trećine njihovih udjela vraćaju se potomstvu, a jedna trećina Kući pravde (P&O 7).

7. Ako nijedna od navedenih kategorija ne postoji, dvije trećine ostavine vraćaju se nećacima i nećakinjama umrloga. Ako oni ne postoje, isti se udjeli vraćaju tetkama i stričevima; u nedostatku ovih, njihovim sinovima i kćerima. U svakom slučaju, preostala trećina vraća se Kući pravde.

8. Ako netko ne ostavi niti jednoga od gore navedenih nasljednika, cjelokupno imanje se vraća Kući pravde.

9. Bahá’u’lláh izjavljuje da ne-bahá’í nemaju pravo nasljeđivati od svojih bahá’í roditelja ili rođaka (P&O 34). Shoghi Effendi u pismu napisanom u njegovo ime ukazuje da se ovo ograničenje odnosi „samo na takve slučajeve kada bahá’í umre ne ostavivši oporuku i kada će, stoga, njegova imovina morati biti podijeljena u skladu s pravilima postavljenim u Aqdas. Inače, bahá’í može slobodno ostaviti svoju imovinu u nasljedstvo bilo kojoj osobi, bez obzira na vjeru, pod uvjetom da ostavi oporuku u kojoj navodi svoje želje.” Stoga je uvijek moguće da se bahá’í pobrine za svog ne-bahá’í partnera, djecu ili rođake ostavljajući oporuku.

Dodatne pojedinosti o zakonima nasljeđivanja sažete su u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.C.3.a.–o.

braći, pet dijelova… sestrama, četiri dijela ¶20

Pitanja i odgovori proširuju odredbe zakona koje se odnose na udjele nasljedstva koji se dodjeljuju braći i sestrama umrloga. Ako su brat ili sestra od istog oca kao i umrli, on ili ona će naslijediti njegov puni pripadajući dio. Međutim, ako su brat ili sestra od drugog oca, on ili ona će naslijediti samo dvije trećine dodijeljenog udjela, a preostala jedna trećina vraća se Kući pravde (P&O 6). Nadalje, u slučaju kada umrli među svojim nasljednicima ima rođenu braću ili rođene sestre, polubraća i polusestre s majčine strane ne nasljeđuju (P&O 53). Polubraća i polusestre će, naravno, dobiti nasljedstvo od ostavštine vlastitog oca.

učitelji ¶20

U Ploči, ‘Abdu’l-Bahá uspoređuje učitelje koji su uključeni u duhovni odgoj djeteta s „duhovnim ocem” koji „svojem djetetu daruje vječni život”. Objašnjava da je to razlog zašto su „učitelji navedeni među nasljednicima” u „Božjem zakonu”.

Bahá’u’lláh navodi uvjete pod kojima učitelj nasljeđuje i udio koji dobiva (P&O 33).

Kad Smo čuli viku djece još nerođene, udvostručili Smo njihov udio a smanjili one drugih. ¶20

U Bábovim zakonima o nasljeđivanju djeci umrloga je dodijeljeno devet dijelova koji se sastoje od 540 dionica. Ova dodjela činila je manje od četvrtine cjelokupnog imanja. Bahá’u’lláh je udvostručio njihov dio na 1080 dionica i smanjio one dodijeljene ostalim šest kategorija nasljednika. On također ističe preciznu namjeru ovog stiha i njegove implikacije na raspodjelu nasljedstva (P&O 5).

Kuća pravde ¶21

Govoreći o Kući pravde u Kitáb-i-Aqdas, Bahá’u’lláh ne pravi uvijek eksplicitnu razliku između Univerzalne Kuće pravde i Mjesne Kuće pravde, a obje institucije su uspostavljene u toj Knjizi. Obično se jednostavno poziva na „Kuću pravde”, ostavljajući otvorenom za kasnije pojašnjenje razinu ili razine cijele institucije na koje bi se svaki zakon primjenjivao.

U Ploči koja nabraja prihode lokalne riznice, ‘Abdu’l-Bahá uključuje ona nasljedstva za koja nema nasljednika, pokazujući tako da je kuća pravde o kojoj se govori u ovim odlomcima Aqdasa koji se odnose na nasljedstvo mjesna.

Ako preminuli ostavi potomstvo, ali nijednoga od ostalih kategorija nasljednika ¶22

Bahá’u’lláh pojašnjava da „Ova odluka ima i opću i posebnu primjenu, što znači da, kad god je bilo koja kategorija iz ove posljednje klase nasljednika odsutna, dvije trećine njihovog nasljedstva prelazi na potomstvo, a preostala trećina na Kuću pravde” (P&O 7).

Prebivalište i osobnu odjeću preminuloga dodijelili Smo muškom potomku, ne ženskom, niti drugim nasljednicima. ¶25

U jednoj Ploči, ‘Abdu’l-Bahá ukazuje da prebivalište i osobna odjeća preminulog muškarca ostaju u muškoj liniji. Oni prelaze na najstarijeg sina, a u odsutnosti najstarijeg sina, prelaze na drugog najstarijeg sina, i tako dalje. On objašnjava da je ova odredba izraz zakona primogeniture koji je uvijek bio podržan od strane Božjeg Zakona. U Ploči sljedbeniku vjere u Perziji napisao je: „U svim Božanskim dispenzacijama najstarijem su sinu dane izvanredne odlike. Čak mu je i položaj proroštva pripao rođenjem.” Uz odlike koje se daju najstarijem sinu, međutim, idu i popratne dužnosti. Na primjer, on ima moralnu odgovornost, Boga radi, brinuti se za svoju majku i također uzeti u obzir potrebe ostalih nasljednika.

Bahá’u’lláh pojašnjava razne aspekte ovog dijela zakona o nasljeđivanju. On precizira da, ako postoji više od jednog prebivališta, ono glavno i najvažnije prelazi na muško potomstvo. Preostala prebivališta će, zajedno s ostalom imovinom preminuloga, morati biti podijeljena među nasljednicima (P&O 34), a On ukazuje da, u nedostatku muškog potomstva, dvije trećine glavnog prebivališta i osobne odjeće preminulog oca vratit će se ženskom potomstvu, a jedna trećina Kući pravde (P&O 72). Nadalje, kada je preminula žena, Bahá’u’lláh navodi da se sva njezina rabljena odjeća ravnomjerno podijeli među njezinim kćerima. Njezina nenošena odjeća, dragulji i imovina moraju se podijeliti među njezinim nasljednicima, kao i njezina rabljena odjeća, ako iza nje ne ostane kći (P&O 37).

Ako je sin preminuloga umro za života svojeg oca i ostavio djecu, ona će naslijediti udio svojeg oca ¶26

Ovaj aspekt zakona primjenjuje se samo u slučaju sina koji je preminuo prije svojeg oca ili majke. Ako je kći pokojnika umrla i ostavila potomstvo, njezin će se udio morati podijeliti prema sedam kategorija navedenih u Najsvetijoj Knjizi (P&O 54).

Ako pokojnik ostavi maloljetnu djecu, njihov dio nasljedstva mora se povjeriti pouzdanoj osobi ¶27

Riječ „amín”, prevedena u ovom paragrafu kao „pouzdana osoba” i „povjerenik”, prenosi na arapskom širok raspon značenja povezanih prvenstveno s idejom vjerodostojnosti, ali označava i takve kvalitete kao što su pouzdanost, lojalnost, vjernost, čestitost, poštenje, i tako dalje. Korišteno u pravnom jeziku „amín” označava, između ostalog, povjerenika, jamca, tutora, skrbnika i čuvara.

Razdioba imanja smije se dogoditi tek nakon što je plaćen Ḥuqúqu’lláh, svi dugovi podmireni, troškovi sprovoda i ukopa namireni ¶28

Bahá’u’lláh precizira da su redoslijed prvenstva za plaćanje ovih troškova prvo troškovi sprovoda i ukopa, zatim dugovi preminuloga, zatim Ḥuqúqu’lláh (vidi bilješku 125) (P&O 9). On također precizira da se, pri primjeni ostavine na njih, isplata najprije mora izvršiti iz ostatka ostavine, a zatim, ako to nije dovoljno, iz prebivališta i osobne odjeće preminuloga (P&O 80).

Ovo je ono skriveno znanje koje se nikada neće promijeniti, jer ono počinje s brojem devet ¶29

U arapskom Bayánu Báb je opisao Svoj zakon o nasljeđivanju da je „u skladu sa skrivenim znanjem u Knjizi Božjoj – znanjem koje se nikada neće promijeniti ili zamijeniti.” Također je izjavio da su brojevi kojima je bila izražena podjela nasljedstva obdareni značenjem s namjerom da pomognu u prepoznavanju Onoga Koga će Bog objaviti.

Ovdje spomenutih „devet” predstavljeno je u arapskom tekstu slovom „Ṭá”, koje je njegov ekvivalent u zapisu abjad (vidi Glosar). To je prvi element Bábove podjele nasljedstva, gdje On namjenjuje „devet dijelova” kao udio djece. Značaj broja devet leži u tome što je ono numerički ekvivalent Najvećeg Imena „Bahá,” na koje se u sljedećem dijelu ovog stiha aludira kao na „skriveno i objavljeno, nepovredivo i nedostupno uzvišeno Ime”. (Vidi također bilješku 33.)

Gospod je naložio da u svakom gradu bude utemeljena kuća pravde ¶30

Instituciju Kuće pravde čine izabrana vijeća koja djeluju na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini društva. Bahá’u’lláh u Kitáb-i-Aqdasu određuje i Univerzalnu kuću pravde i mjesne kuće pravde. ‘Abdu’l-Bahá, u Svojoj Posljednjoj volji i Oporuci, predviđa sekundarne (nacionalne ili regionalne) kuće pravde i zacrtava metodu koju valja slijediti za izbor Univerzalne kuće pravde.

U gore citiranom stihu, referenca je na Mjesnu kuću pravde, instituciju koja se bira u mjestu koje je prebivalište devet ili više odraslih bahá’íja. U tu svrhu, definiciju odrasle osobe privremeno je odredio Čuvar za dob od 21 godine, koji je naznačio da Univerzalna kuća pravde može to promijeniti u budućnosti.

Mjesne i sekundarne kuće pravde su, za sada, poznate kao mjesna duhovna vijeća i nacionalna duhovna vijeća. Shoghi Effendi je naznačio da je ovo „privremeni naziv” koji će,

… kako se položaj i ciljevi Bahá’í vjere budu bolje razumjeli i potpunije prepoznavali, postupno biti zamijenjeni stalnim i prikladnijim nazivom Kuće pravde. Ne samo da će današnja duhovna vijeća u budućnosti biti drukčije oblikovana, već će im biti omogućeno da svojim sadašnjim funkcijama dodaju one ovlasti, dužnosti i povlastice koje iziskuje priznanje Bahá’u’lláhove Vjere, ne samo kao jednoga od priznatih religijskih sustava svijeta, nego kao državne religije neovisne i suverene sile.

broj Bahá ¶30

Abdžadski numerički ekvivalent riječi „Bahá” je devet. Univerzalna kuća pravde i nacionalna i mjesna duhovna vijeća trenutno imaju svako po devet članova, minimalni broj koji je propisao Bahá’u’lláh.

Dolikuje im da budu pouzdanici Milosrdnoga među ljudima ¶30

Opće ovlasti i dužnosti Univerzalne kuće pravde, Nacionalnih duhovnih vijeća i Mjesnih duhovnih vijeća te kvalifikacije za članstvo izložene su u Zapisima Bahá’u’lláha i ‘Abdu’l-Baháa, u pismima Shoghi Effendija, te u razjašnjenjima Univerzalne kuće pravde. Glavne funkcije ovih institucija zacrtane su u Ustavu Univerzalne kuće pravde, te u onima Nacionalnih i Mjesnih duhovnih vijeća.

Valja im savjetovati se zajedno ¶30

Bahá’u’lláh je uspostavio savjetovanje kao jedno od temeljnih načela Svoje Vjere i potaknuo je vjernike da se „zajedno savjetuju o svim stvarima”. On opisuje savjetovanje kao „svjetiljku vodilju koja pokazuje put” i kao „davatelja razumijevanja”. Shoghi Effendi izjavljuje da „načelo savjetovanja… predstavlja jedan od temeljnih zakona” Bahá’í administrativnog poretka.

U Pitanjima i odgovorima, broj 99, Bahá’u’lláh zacrtava pristup savjetovanju i naglašava važnost postizanja jednoglasnosti u donošenju odluka, a u slučaju da je nema mora prevagnuti odluka većine. Univerzalna kuća pravde je pojasnila da su ove smjernice koje se tiču savjetovanja objavljene prije nego što su duhovna vijeća bila uspostavljena i da su bile odgovor na pitanje o Bahá’í učenjima o savjetovanju. kuća pravde potvrđuje da pojava duhovnih vijeća, kojima se prijatelji uvijek mogu obratiti za pomoć, ni na koji način ne zabranjuje prijateljima da slijede proceduru navedenu u Pitanjima i odgovorima. Ovaj pristup mogu koristiti prijatelji, ako to žele, kad se požele posavjetovati o svojim osobnim problemima.

Gradite kuće bogoštovlja širom zemalja ¶31

Bahá’í kuća bogoštovlja posvećena je slavljenju Boga. Dom kuće bogoštovlja čini središnje zdanje Mashriqu’l-Adhkára (Mjesto osvita slavljenja Boga), kompleksa koji će, kako se bude razvijao u budućnosti, osim kuće bogoštovlja, sadržavati niz građevina posvećenih društvenim, humanitarnim, obrazovnim i znanstvenim aktivnostima. ‘Abdu’l-Bahá opisuje Mashriqu’l-Adhkár kao „jednu od najvitalnijih institucija na svijetu”, a Shoghi Effendi ukazuje da ona u opipljivom obliku predstavlja primjer integracije „Bahá’í bogoštovlja i služenja”. Predviđajući budući razvoj ove institucije, Shoghi Effendi predviđa da će kuća bogoštovlja i njegove građevine „pružati olakšanje patnicima, prehranu siromašnima, utočište putniku, utjehu ožalošćenima i obrazovanje neukima.” U budućnosti će se Bahá’í kuće bogoslužja graditi u svakom gradu i selu.

Gospod je naložio da oni među vama koji to mogu pođu na hodočašće u svetu Kuću ¶32

Dvije svete Kuće obuhvaćene su ovom uredbom, Bábova kuća u Shírázu i Bahá’u’lláhova kuća u Baghdádu. Bahá’u’lláh je precizirao da hodočašće u bilo koju od ove dvije Kuće ispunjava zahtjev ovog odlomka (Pitanja i odgovori 25, 29). U dvije odvojene Ploče, poznate kao Súriy-i-Ḥajj (Q&A 10), Bahá’u’lláh je propisao posebne obrede za svako od ovih hodočašća. U tom smislu, obavljanje hodočašća je više od običnog posjeta ovim dvjema kućama.

Nakon smrti Bahá’u’lláha, ‘Abdu’l-Bahá je Bahá’u’lláhovo svetište u Bahjíju odredio kao mjesto hodočašća. U Ploči, On ukazuje da su „Najsvetije Svetište, Blagoslovljena kuća u Baghdádu i štovana Bábova kuća u Shírázu” „posvećene za hodočašće”, i da je „obvezatno” posjetiti ova mjesta „ako si to čovjek može priuštiti i u mogućnosti je to učiniti, te ako mu nikakva prepreka ne stoji na putu.” Nisu propisani nikakvi obredi za hodočašće u Najsvetije Svetište.

a od toga je izuzeo žene, kao znak milosrđa s Njegove strane ¶32

U Bayánu, Báb je naložio hodočašće jednom u životu onim svojim sljedbenicima koji su financijski bili u stanju krenuti na to putovanje. Naveo je da ta obveza nije obvezujuća za žene kako bi ih poštedjela surovosti putovanja.

Bahá’u’lláh također izuzima žene od Svojih zahtjeva za hodočašće. Univerzalna kuća pravde je pojasnila da ovo izuzeće nije zabrana i da žene mogu slobodno hodočastiti.

baviti se nekim zanimanjem ¶33

Obvezatno je da se muškarci i žene bave zanatom ili zanimanjem. Bahá’u’lláh uzdiže „bavljenje takvim radom” na „razinu štovanja” Boga. Duhovni i praktični značaj ovog zakona, te uzajamna odgovornost pojedinca i društva za njegovu provedbu objašnjeni su u pismu napisanom u ime Shoghi Effendija:

Glede Bahá’u’lláhove zapovijedi u vezi s uključivanjem vjernika u neku vrstu zanimanja: Učenja su najsnažnije izražena po ovom pitanju, posebno izjava u Aqdasu u tom smislu koja sasvim jasno pokazuje da besposleni ljudi koji nemaju želje za radom ne mogu imati mjesta u novom Svjetskom poretku. Kao posljedica ovog načela, Bahá’u’lláh dalje navodi da prosjačenje treba ne samo obeshrabriti, već i potpuno izbrisati s lica društva. Dužnost je onih koji su zaduženi za organizaciju društva dati svakom pojedincu mogućnost stjecanja potrebnog talenta u nekoj vrsti zanimanja, kao i sredstva za korištenje takvog talenta, kako radi njega samoga tako i radi zarađivanja sredstava za život. Svaki pojedinac, koliko god hendikepiran i ograničen bio, obvezan je baviti s nekim poslom ili zanimanjem, jer je rad, posebno kada se obavlja u duhu služenja, prema Bahá’u’lláhu, oblik bogoštovlja. On nema samo utilitarnu svrhu, već ima vrijednost sam po sebi, jer nas približava Bogu i omogućuje nam da bolje shvatimo Njegovu svrhu za nas u ovom svijetu. Očito je, dakle, da naslijeđe bogatstva nikoga ne može učiniti imunim na svakodnevni rad.

U jednoj od Svojih Ploča, ‘Abdu’l-Bahá navodi da „ako je osoba nesposobna zarađivati za život, pogođena je strašnim siromaštvom ili postane bespomoćna, onda je dužnost bogataša ili Izaslanika da mu osiguraju mjesečnu naknadu dodatak za svoje uzdržavanje… Pod ‘izaslanicima’ se misli na predstavnike naroda, to jest na članove Kuće pravde.” (Vidi također bilješku 162 o prosjačenju.)

U odgovoru na pitanje zahtijeva li Bahá’u’lláhova naredba da žena i majka, kao i njezin muž, rade za život, Univerzalna kuća pravde je objasnila da je Bahá’u’lláhova direktiva da se prijatelji moraju baviti poslom koji će koristiti i njima i drugima te da je domaćinstvo vrlo častan i odgovoran posao od temeljne važnosti za društvo.

Što se tiče odlaska u mirovinu za osobe koje su navršile određenu dob, Shoghi Effendi je u pismu napisanom u njegovo ime izjavio da je „ovo pitanje o kojem će Međunarodna kuća pravde morati donijeti zakon jer u Aqdasu nema odredbi koje se tiču toga.”

Ljubljenje ruku bilo je zabranjeno u Knjizi. ¶34

U nizu ranijih vjerskih dispenzacija i u određenim kulturama očekivalo se ljubljenje ruke vjerskog lika ili istaknute osobe kao znak poštovanja i štovanja prema takvim osobama i kao znak podložnosti njihovoj vlasti. Bahá’u’lláh zabranjuje ljubljenje ruku i, u Svojim Pločama, On također osuđuje takve prakse kao što je prostracija (padanje ničice) pred drugom osobom i druge oblike ponašanja koji ponižavaju jednu osobu u odnosu na drugu. (Vidi bilješku 58.)

Nikome nije dopušteno tražiti odriješenje od druge duše ¶34

Bahá’u’lláh zabranjuje ispovijedanje i traženje odriješenja za svoje grijehe od (drugog) ljudskog bića. Umjesto toga treba moliti Boga za oprost. U Ploči Bishárát, On navodi da „takvo priznanje pred ljudima rezultira nečijim poniženjem i sramoćenjem”, i potvrđuje da Bog „ne želi poniženja svojih slugu.”

Shoghi Effendi stavlja zabranu u kontekst. Njegov tajnik je u njegovo ime napisao da je nama

… zabranjeno ispovijedati bilo kome, kao što to čine katolici svojim svećenicima, svoje grijehe i mane, ili to činiti javno, kao što to čine neke vjerske sekte. Međutim, ako spontano poželimo priznati da smo u nečemu pogriješili, ili da imamo neku karakternu manu, i zamoliti drugu osobu za oproštenje ili oprost, sasvim smo slobodni to učiniti.

Univerzalna kuća pravde također je pojasnila da Bahá’u’lláhova zabrana ispovijedanja grijeha ne sprječava pojedinca da prizna prijestupe tijekom savjetovanja koje se održava pod okriljem Bahá’í institucija. Isto tako, to ne isključuje mogućnost traženja savjeta od bliskog prijatelja ili profesionalnog savjetnika u vezi s takvim stvarima.

Među ljudima je onaj koji je sjeo među sandale kraj vrata dok žudi u svom srcu za počasnim sjedištem. ¶36

Tradicionalno na Istoku bila je praksa da se skinu sandale i cipele prije ulaska na skup. Dio sobe koji je najudaljeniji od ulaza smatra se glavom sobe i počasnim mjestom gdje sjede najistaknutiji među prisutnima. Drugi sjede silaznim redom prema vratima, kraj kojih su ostavljene cipele i sandale i gdje bi sjedili najniži.

A među ljudima je onaj koji polaže pravo na unutarnje znanje ¶36

Ovo je referenca na ljude koji tvrde da imaju pristup ezoterijskom znanju i čija vezanost za takvo znanje ih skriva od Objave Božjeg Objavitelja. Na drugom mjestu Bahá’u’lláh potvrđuje: „Oni koji su štovatelji idola koji je njihova mašta isklesala, i koji ga nazivaju Unutarnjom Stvarnošću, takvi se ljudi uistinu ubrajaju među pogane.”

Koliko se ljudi osamilo u krajevima Indije, uskratilo sebi stvari koje je Bog proglasio zakonitima, nametnulo sebi odricanja i poniženja ¶36

Ovi stihovi predstavljaju zabranu redovništva i asketizma. Vidi Sinopsis i kodifikaciju, odjeljak IV. D. 1. y.iii.-iv. U Riječima iz Raja Bahá’u’lláh pojačava ove odredbe. On navodi: „Život u osami ili prakticiranje asketizma nije prihvatljivo u Božjoj prisutnosti”, i poziva one koji su u to uključeni da „izvršavaju ono što će izazvati radost i sjaj.” On upućuje one koji su zauzeli „svoja prebivališta u pećinama planînâ” ili koji su se „povukli na groblja noću” da napuste ove prakse, i On im naređuje da se ne lišavaju „blagodati” ovoga svijeta koje je stvorio Bog za čovječanstvo. A u Ploči Bishárát, dok priznaje „pobožna djela” redovnika i svećenika, Bahá’u’lláh ih poziva da „prekinu samotnički život i uprave svoje korake prema otvorenom svijetu, te neka se bave onim što će biti od koristi njima i drugima.” On im, također, daje dopuštenje „da stupe u brak kako bi od njih došao onaj koji će spominjati Boga.”

Tko položi pravo na položaj izravne Objave od Boga, prije nego što istekne puna tisuća godina ¶37

Dispenzacija Bahá’u’lláha trajat će do dolaska sljedećeg Božjeg Objavitelja, Čiji se dolazak neće dogoditi prije nego što prođe barem „punih tisuću godina”. Bahá’u’lláh upozorava protiv pripisivanja „ovom stihu” ičega drugog osim njegovog „očiglednog značenja”, i u jednoj od Svojih Ploča precizira da se „svaka godina” ovog tisućugodišnjeg razdoblja sastoji od „dvanaest mjeseci prema Qur’ánu, te od devetnaest mjeseci svaki po devetnaest dana, prema Bayánu.”

Najava Njegove Objave Bahá’u’lláhu u Síyáh-Chálu u Ṭihránu, u listopadu 1852., označava rođenje Njegove Proročke Misije, a time i početak tisuću ili više godina koje moraju proći prije pojave sljedećeg Objavitelja Božjega.

To je ono na što Smo vas upozorili kad Smo stanovali u Iraku, a zatim u Zemlji Otajstva, i sada sa ovoga Blistavoga Mjesta. ¶37

„Zemlja Otajstva” odnosi se na Adrianopol, a „ovo Blistavo Mjesto” referenca je na ‘Akku.

Među ljudima ima jedan čija učenost ga je učinila ponosnim… koji, kada čuje korak sandala iza sebe, nadima se u vlastitom samoljublju ¶41

Na Istoku je praksa bila da sljedbenici vjerskog vođe, iz poštovanja, hodaju korak ili dva iza njega.

Nimrod ¶41

Nimrod koji se spominje u ovom stihu je, i u židovskoj i u islamskoj tradiciji, kralj koji je progonio Abrahama i čije je ime postalo simbolom velike oholosti.

Aghṣán ¶42

„Aghṣán” (množina od Ghuṣn) je arapska riječ za „Grane”. Ovaj izraz koristi Bahá’u’lláh da označi Svoje muške potomke. Ima posebne implikacije ne samo za raspolaganje naslijeđem, već i za nasljeđivanje autoriteta nakon smrti Bahá’u’lláha (vidi bilješku 145) i ‘Abdu’l-Baháa. Bahá’u’lláh je u Knjizi Svoje Pogodbe imenovao ‘Abdu’l-Baháa, Svojeg najstarijeg sina, Središtem Svoje Pogodbe i Poglavarom Vjere. ‘Abdu’l-Bahá je u Svojoj Posljednjoj Volji i Oporuci imenovao Shoghi Effendija, Svojega najstarijeg unuka, Čuvarom i Poglavarom Vjere.

Ovaj odlomak iz Aqdasa, prema tome, anticipira nasljeđivanje izabranog Aghṣána, a time i instituciju Čuvarstva i predviđa mogućnost prekida te njihove linije. Smrt Shoghi Effendija 1957. godine ubrzala je samu situaciju opisanu u ovom odlomku, time što je loza Aghṣána završila prije nego što je uspostavljena Univerzalna kuća pravde (vidi bilješku 67).

…će biti vraćena ljudima Bahá ¶42

Bahá’u’lláh predviđa mogućnost da loza Aghṣána prestane prije uspostave Univerzalne kuće pravde. Odredio je da će se u takvoj situaciji „darivanja će biti vraćena ljudima Bahá.” Izraz „ljudi Bahá” u Bahá’í Spisima koristi se s nizom različitih značenja. U ovom slučaju, oni su opisani kao oni „koji ne govore osim s Njegovim dopuštenjem i ne sude osim u skladu s onim što je Bog naložio u ovoj Ploči.” Nakon smrti Shoghi Effendija 1957., Ruke Stvari Božje upravljale su poslovima Stvari do izbora Univerzalne Kuće Pravde 1963. (vidi bilješku 183).

Nemojte brijati svoje glave ¶44

U nekim vjerskim tradicijama smatra se poželjnim obrijati glavu. Bahá’u’lláh je zabranio brijanje glave i On jasno daje do znanja da je odredba sadržana u Njegovoj Súriy-i-Ḥajj koja zahtijeva od hodočasnika u Svetu kuću u Shírázu da obriju svoje glave zamijenjena ovim stihom u Kitáb-i-Aqdas (P&O 10).

nije pristojno pustiti pustiti da kosa pređe granicu ušiju ¶44

Shoghi Effendi je jasno stavio do znanja da se, za razliku od zabrane brijanja glave, ovaj zakon koji zabranjuje rast kose preko resice uha odnosi samo na muškarce. Primjena ovog zakona zahtijevat će pojašnjenje od strane Univerzalne kuće pravde.

Za kradljivca je propisano progonstvo i utamničenje ¶45

Bahá’u’lláh izjavljuje da određivanje stupnja kazne, u skladu s ozbiljnošću prekršaja, leži na Kući pravde (P&O 49). Kazne za krađu namijenjene su budućem stanju društva, kada će ih Univerzalna kuća pravde nadopuniti i primjenjivati.

nakon trećeg prekršaja, stavite oznaku na njegovo čelo kako ne bi mogao, tako označen, biti prihvaćen u gradovima Božjim i Njegovim zemljama ¶45

Znak koji se treba staviti na čelo lopova ima za cilj upozoriti ljude na njegove sklonosti. Sve pojedinosti koje se tiču prirode znaka, kako se znak primjenjuje, koliko dugo se mora nositi, pod kojim uvjetima se može ukloniti, kao i ozbiljnost različitih stupnjeva krađe ostavio je Bahá’u’lláh da Univerzalna kuća pravde odredi kada se zakon bude primjenjivao.

Tko želi koristiti posude od srebra i zlata, slobodan je to učiniti. ¶46

U Bayánu Báb je dopustio korištenje zlatnog i srebrnog posuđa, čime je ukinuo islamsku osudu njihove upotrebe koja ne proizlazi iz eksplicitne naredbe Qur’ána, već iz muslimanskih tradicija. Bahá’u’lláh ovdje potvrđuje Bábovu odluku.

Pazite da, kad jedete hranu, ne uronite svoje ruke u sadržaj zdjela i pladnjeva. ¶46

Ovu je zabranu Shoghi Effendi definirao kao „uranjanje ruke u hranu”. U mnogim dijelovima svijeta bio je običaj jesti rukama iz zajedničke zdjele.

Usvojite one običaje koji se najviše drže profinjenosti. ¶46

Ovo je prvi od nekoliko odlomaka koji govore o važnosti profinjenosti i čistoće. Izvorna arapska riječ „laṭáfah” ovdje prevedena kao „profinjenost”, ima širok raspon značenja s duhovnim i fizičkim implikacijama, kao što su elegancija, gracioznost, čistoća, uljudnost, pristojnost, nježnost, finoća i gracioznost, kao i suptilnost, profinjenost, posvećenost i čistoća. U skladu s kontekstom različitih odlomaka u kojima se pojavljuje u Kitáb-i-Aqdas, prevedena je ili kao „profinjenost” ili „čistoća”.

Onomu Koji je Osvit Stvari Božje nema ravna u Najvećoj Nepogrešivosti. ¶47

U Ploči Ishráqát Bahá’u’lláh potvrđuje da je Najveća Nepogrešivost ograničena na Objavitelje Božje.

Poglavlje 45 u knjizi Odgovori na neka pitanja posvećeno je objašnjenju od strane ‘Abdu’l‑Baháa ovog stiha iz Aqdasa. U ovom poglavlju On naglašava, između ostaloga, neodvojivost suštinske „nepogrešivosti” od Božjih Objaviteljâ, i tvrdi da je „što god proizlazi iz Njih identično s istinom, i u skladu sa stvarnošću”, da „Oni nisu pod sjenom prijašnjih zakona”, i „Što god Oni kažu Božja je Riječ, a što god Oni čine je ispravno djelo.”

Svakom je ocu bilo naloženo da pouči svojega sina i kćer umijeću čitanja i pisanja ¶48

‘Abdu’l‑Bahá, u Svojim Pločama, ne samo da skreće pozornost na odgovornost roditelja da obrazuju svu svoju djecu, već On također jasno navodi da je „odgoj i kultura kćeri potrebnija od one sinova”, jer djevojčice će jednog dana biti majke, a majke su prve odgajateljice nove generacije. Ako, dakle, nije moguće da obitelj obrazuje svu djecu, prednost treba dati kćerima, jer se preko obrazovanih majki dobrobiti znanja mogu najučinkovitije i najbrže proširiti u cijelom društvu.

Bog je uveo novčanu kaznu za svakog preljubnika i preljubnicu, da je plate Kući pravde ¶49

Iako se termin koji je ovdje preveden kao preljub odnosi, u svom najširem smislu, na nezakonit spolni odnos između vjenčanih ili nevjenčanih osoba (vidi bilješku 36 za definiciju izraza), ‘Abdu’l-Bahá je precizirao da je ovdje propisana kazna za spolni odnos između osoba koje nisu u braku. On ukazuje da ostaje na Univerzalnoj kući pravde da odredi kaznu za preljub koji je počinila osoba u braku. (Vidi i P&O 49.)

U jednoj od svojih Ploča, ‘Abdu’l-Bahá upućuje na neke od duhovnih i društvenih implikacija kršenja zakona morala i, u vezi s kaznom koja je ovdje opisana, On ukazuje da je cilj ovog zakona razjasniti svima da je takav postupak sramotan u Božjim očima i da je, u slučaju da se prekršaj može utvrditi i novčana kazna izreći, glavna svrha razotkrivanje prijestupnikâ – da budu osramoćeni i postiđeni u očima društva. On potvrđuje da je takvo razotkrivanje sámo po sebi najveća kazna.

Kuća pravde o kojoj se govori u ovom stihu je vjerojatno Mjesna kuća pravde, trenutno poznata kao Mjesno duhovno vijeće.

devet mithqála u zlatu, da se udvostruči ako ponove prekršaj. ¶49

Mithqál je jedinica za težinu. Težina tradicionalnog mithqála koji se koristi na Bliskom istoku jednaka je 24 nakhuda. Međutim, mithqál koji koriste bahá’í sastoji se od 19 nakhuda, „u skladu sa specifikacijom u Bayánu” (P&O 23). Težina devet ovih mithqála jednaka je 32,775 grama ili 1,05374 trojske unce.

U odnosu na primjenu novčane kazne, Bahá’u’lláh jasno navodi da je svaka sljedeća novčana kazna dvostruko veća od prethodne (P&O 23); stoga se izrečena novčana kazna povećava u geometrijskoj progresiji. Izricanje ove novčane kazne namijenjeno je budućem stanju društva, kada će Univerzalna kuća pravde taj zakon dopuniti i primjenjivati.

Učinili Smo zakonitim da slušate glazbu i pjevanje. ¶51

‘Abdu’l-Bahá je napisao da „Među određenim narodima Istoka glazba se smatrala vrijednom prijekora.” Iako Qur’án ne sadrži posebne smjernice o ovoj temi, neki muslimani slušanje glazbe smatraju nezakonitim, dok drugi toleriraju glazbu u određenim granicama i pod određenim uvjetima.

Postoji niz odlomaka u Bahá’í Spisima koji hvale glazbu. ‘Abdu’l-Bahá, na primjer, tvrdi da je „glazba, pjevana ili svirana, duhovna hrana za dušu i srce”.

O, vi, muškarci Pravde! ¶52

U spisima ‘Abdu’l-Baháa i Shoghi Effendija je razjašnjeno da, iako je članstvo u Univerzalnoj kući pravde ograničeno na muškarce, i žene i muškarci imaju pravo biti izabrani u sekundarne i mjesne kuće pravde (trenutno nazvane Nacionalnim i Mjesnim duhovnim vijećima).

Kazne za ranjavanje ili udaranje osobe ovise o težini ozljede; za svaki stupanj Gospod Suda propisao je određenu odštetu. ¶56

Iako je Bahá’u’lláh precizirao da opseg kazne ovisi o „težini ozljede”, nema zapisa da je iznio pojedinosti o veličini odštete s obzirom na svaki stupanj prekršaja. Odgovornost da se to odredi prenosi se na Univerzalnu kuću pravde.

Zaista, naloženo vam je da ponudite svetkovinu, jednom mjesečno¶57

Ova je zapovijed postala osnova za održavanje mjesečnih Bahá’í svečanosti i kao takva predstavlja nalog za održavanje Svetkovine devetnaestog dana. U arapskom Bayánu Báb je pozvao svoje sljedbenike da se okupe svakih devetnaest dana kako bi pokazali gostoprimstvo i zajedništvo. Bahá’u’lláh ovdje to potvrđuje i primjećuje ujedinjujuću ulogu takvih prilika.

‘Abdu’l-Bahá i Shoghi Effendi nakon Njega postupno su razotkrili institucionalni značaj ove zapovijedi. ‘Abdu’l-Bahá je naglasio važnost duhovnog i pobožnog karaktera ovih okupljanja. Shoghi Effendi, osim daljnje razrade molitvenih i društvenih aspekata Svetkovine, razvio je administrativni element takvih okupljanja i, sustavno uspostavljajući Svetkovinu, osigurao je razdoblje za savjetovanje o poslovima Bahá’í zajednice, uključujući dijeljenje vijesti i poruka.

U odgovoru na pitanje je li ova zapovijed obvezna, Bahá’u’lláh je izjavio da nije (P&O 48). Shoghi Effendi u pismu napisanom u njegovo ime dalje komentira:

Dolazak na Svetkovinu devetnaestog dana nije obvezan, ali je vrlo važan, te bi svaki vjernik trebao smatrati dužnošću i povlasticom prisustvovati takvim prigodama.

Budete li lovili sa životinjama ili grabljivicama, zazovite Ime Božje kad ih šaljete da slijede svoj plijen; jer će tada sve što one ulove biti vam zakonito, čak i ako nađete da je uginulo.¶60

Ovim zakonom Bahá’u’lláh uvelike pojednostavljuje običaje i vjerske propise iz prošlosti koji se odnose na lov. Također je naveo da je lov oružjem kao što su luk i strijele, puške i slično, uključen u ovu presudu, ali da je konzumacija divljači ako je pronađena mrtva u zamci ili mreži zabranjena (P&O 24).

ne lovite pretjerano ¶60

Iako Bahá’u’lláh ne zabranjuje lov, On upozorava na pretjerani lov. Univerzalna kuća pravde će u dogledno vrijeme morati razmotriti što predstavlja prekomjernost u lovu.

On nije dao nikakvo pravo na imetak drugih.¶61

Naredba da se iskazuje ljubaznost Bahá’u’lláhovoj rodbini ne daje im udio u tuđem vlasništvu. To je u suprotnosti s praksom šijitskih muslimana, u kojoj potomci loze Muḥammada imaju pravo na udio u određenom porezu.

Ako netko namjerno uništi kuću vatrom, njega također morate spaliti; ako netko namjerno uzme nečiji život, njega također morate pogubiti. ¶62

Zakon Bahá’u’lláha propisuje smrtnu kaznu za ubojstvo i palež, uz alternativu doživotnog zatvora (vidi bilješku 87).

U svojim Pločama ‘Abdu’l-Bahá objašnjava razliku između osvete i kazne. On potvrđuje da se pojedinci nemaju pravo osvetiti, da je osveta u Božjim očima prezrena, te da motiv kazne nije odmazda, nego izricanje kazne za počinjeni prijestup. U knjizi Odgovori na neka pitanja, On potvrđuje da društvo ima pravo nametnuti kazne kriminalcima u svrhu zaštite svojih članova i obrane svojeg postojanja.

S obzirom na ovu odredbu, Shoghi Effendi u pismu napisanom u njegovo ime daje sljedeće objašnjenje:

U Aqdasu Bahá’u’lláh je odredio smrt kao kaznu za umorstvo. Međutim, On je dopustio doživotni zatvor kao alternativu. Obje prakse bile bi u skladu s Njegovim Zakonima. Neki od nas možda neće moći shvatiti mudrost ovoga kada se ne slaže s našom ograničenom vizijom; ali moramo to prihvatiti, znajući da su Njegova Mudrost, Njegovo Milosrđe i Njegova Pravda savršeni i za spasenje cijelog svijeta. Kad bi čovjek bio pogrešno osuđen na smrt, zar ne možemo vjerovati da bi mu Svemogući Bog tisućustruko nadoknadio, na drugom svijetu, za ovu ljudsku nepravdu? Ne možete odustati od spasonosnog zakona samo zato što bi u rijetkim prilikama nevini mogli biti kažnjeni.

Bahá’u’lláh nije precizirao pojedinosti Bahá’í zakona o kažnjavanju za umorstvo i palež, zakona osmišljenog za buduće stanje društva. Različiti detalji zakona, kao što su stupnjevi prekršaja, treba li uzeti u obzir olakotne okolnosti i koja od dvije propisane kazne treba biti norma, prepušteni su Univerzalnoj kući pravde da odluči, u svjetlu prevladavajućih uvjeta, kada zakon treba da bude na snazi. Način na koji će se kazna izvršiti također je prepušten Univerzalnoj kući pravde da odluči.

Što se tiče podmetanja požara, to ovisi o tome koja je „kuća” spaljena. Očito je golema razlika u stupnju prijestupa između onoga tko zapali prazno skladište i onoga tko zapali školu punu djece.

Ako palikuću i ubojicu osudite na doživotni zatvor, to bi bilo dopustivo prema propisima iz Knjige.¶62

Shoghi Effendi je u odgovoru na pitanje o ovom stihu Aqdasa potvrdio da je smrtna kazna dopuštena, ali je predviđena alternativa, „doživotni zatvor”, „čime se strogost takve osude može ozbiljno ublažiti.” Izjavljuje da nam je „Bahá’u’lláh dao izbor i stoga nam je ostavio slobodu da koristimo vlastitu diskreciju unutar određenih ograničenja nametnutih Njegovim zakonom.” U nedostatku specifičnih smjernica u vezi s primjenom ovog aspekta Bahá’í zakona, ostaje na Univerzalnoj kući pravde da donese zakone o tom pitanju u budućnosti.

Bog vam je propisao brak.¶62

Bahá’u’lláh, u jednoj od svojih ploča, navodi da je Bog, uspostavljajući ovaj zakon, učinio brak „utvrdom blagostanja i spasenja”.

Sinopsis i kodifikacija, odjeljak IV.C.1.a.–o., sažima i sintetizira odredbe u Kitáb-i-Aqdas te Pitanja i odgovore koji se tiču braka i uvjeta pod kojima je on dopušten (P&O 3, 13, 46, 50, 84 i 92), zakon o zarukama (P&O 43), isplatu miraza (P&O 12, 26, 39, 47, 87 i 88), postupci koje treba usvojiti u slučaju produljene odsutnosti supružnika (P&O 4 i 27), te razne druge okolnosti (P&O 12 i 47). (Vidi također bilješke 89–99.)

Pazite da ne uzmete za sebe više od dvije žene. Onaj koji se zadovolji s jednom partnericom između službenica Božjih, i on i ona živjet će spokojno. ¶63

Dok se čini da tekst Kitáb-i-Aqdas dopušta bigamiju, Bahá’u’lláh savjetuje da spokoj i zadovoljstvo proizlaze iz monogamije. U drugoj ploči, On naglašava važnost pojedinca koji djeluje na takav način da „donosi utjehu sebi i svom partneru”. ‘Abdu’l-Bahá, ovlašteni tumač Bahá’í spisa, tvrdi da je u tekstu Aqdasa monogamija zapravo naređena. On razrađuje ovu temu u brojnim Pločama, uključujući sljedeće:

Znaj da poligamija nije dopuštena prema Božjem zakonu, jer je zadovoljstvo jednom ženom jasno propisano. Uzimanje druge žene ovisi o jednakosti i pravdi koja se održava između dvije žene, pod svim uvjetima. Međutim, poštivanje pravde i pravednosti prema dvjema ženama je potpuno nemoguće. Činjenica da se bigamija počela oslanjati na nemoguće stanje jasan je dokaz njene apsolutne zabrane. Stoga nije dopušteno da muškarac ima više od jedne žene.

Poligamija je vrlo drevna praksa u većem dijelu čovječanstva. Uvođenje monogamije samo su postupno postigli Božji Objavitelji. Isus, na primjer, nije zabranio poligamiju, ali je ukinuo razvod osim u slučaju bluda; Muḥammad je ograničio broj žena na četiri, ali učinivši pluralitet žena uvjetovanim pravdom, i ponovno uvodeći dopuštenje za razvod; Bahá’u’lláh, koji je objavljivao Svoja Učenja u okruženju muslimanskog društva, uvodio je pitanje monogamije postupno u skladu s načelima mudrosti i postupnim otkrivanjem Svoje namjere. Činjenica da je Svojim sljedbenicima ostavio nepogrešivog Tumača Svojih Spisa omogućila mu je da izvana dopusti dvije žene u Kitáb-i-Aqdasu, ali da podrži uvjet koji je omogućio ‘Abdu’l-Baháu da kasnije pojasni da je namjera zakona bila provesti monogamiju.

Onaj koji u službu uzme djevojku, smije to učiniti pristojno. ¶63

Bahá’u’lláh kaže da muškarac može zaposliti djevojku za kućnu pomoć. To nije bilo dopušteno prema praksi šijitskih muslimana osim ako poslodavac s njom nije sklopio bračni ugovor. Bahá’u’lláh naglašava da je „služba” o kojoj se govori u ovom stihu isključivo „onakva kakvu obavlja bilo koja druga klasa slugu, bili oni mladi ili stari, u zamjenu za plaću” (Pitanja i odgovori 30). Poslodavac nema seksualna prava nad svojom sluškinjom. Ona je „slobodna izabrati muža u koje god vrijeme želi”, jer je kupovina žena zabranjena (P&O 30).

Ovo je Moja zapovijed vama; čvrsto je se držite kao pomoć vama. ¶63

Iako je brak propisan u Kitáb-i-Aqdas, Bahá’u’lláh pojašnjava da on nije obavezan (Pitanja i odgovori 46). Shoghi Effendi, u pismu napisanom u njegovo ime, također je izjavio da „brak ni u kom slučaju nije obveza”, i potvrdio je da je „u krajnjem slučaju na pojedincu da odluči želi li voditi obiteljski život ili živjeti u stanju celibata.” Ako osoba mora čekati dosta vremena prije nego što pronađe supružnika, ili u konačnici mora ostati samac, to ne znači da pojedinac time nije u stanju ispuniti svoju životnu svrhu, koja je temeljno duhovna.

Mi smo uvjetovali da… njihovi roditelji daju svoj pristanak. ¶65

U pismu napisanom u njegovo ime, Shoghi Effendi je komentirao ovu odredbu zakona:

Bahá’u’lláh je jasno rekao da je za Bahá’í brak potreban pristanak svih živih roditelja. Ovo vrijedi bez obzira jesu li roditelji bahá’í ili ne- bahá’í, razvedeni godinama ili ne. Ovaj veliki zakon On je postavio kako bi ojačao društveno tkivo, čvršće povezao kućne veze, kako bi u srca djece usadio određenu zahvalnost i poštovanje za one koji su im dali život i poslali njihove duše u vječnost na putovanje prema svom Stvoritelju.

Nijedan brak ne smije biti sklopljen bez plaćanja miraza ¶66

Sinopsis i kodifikacija, odjeljak IV.C.1.j.i.–v., sažima glavne odredbe koje se tiču miraza. Ove odredbe imaju svoje prethodnike u Bayánu.

Miraz treba platiti mladoženja nevjesti. On je određen je na 19 mithqála od čistog zlata za stanovnike gradova i 19 mithqála od srebra za stanovnike sela (vidi bilješku 94). Bahá’u’lláh ukazuje da, ako, u vrijeme vjenčanja, mladoženja nije u mogućnosti platiti miraz u cijelosti, dopušteno mu je izdati zadužnicu mladenki (Pitanja i odgovori 39).

S Objavom Bahá’u’lláha mnogi poznati koncepti, običaji i institucije su redefinirani i poprimaju novo značenje. Jedan od njih je i miraz. Institucija miraza vrlo je stara praksa u mnogim kulturama i ima mnogo oblika. U nekim zemljama to je plaćanje koje roditelji mladenke uplate mladoženji; u drugima je to isplata koju mladoženja plaća roditeljima mladenke, koja se naziva „cijena za mladenku”. U oba takva slučaja iznos je često prilično značajan. Zakon Bahá’u’lláha ukida sve takve varijante i pretvara miraz u simboličan čin kojim mladoženja nevjesti daje dar određene ograničene vrijednosti.

19 mithqála od čistog zlata za stanovnike gradova i 19 mithqála od srebra za stanovnike sela ¶66

Bahá’u’lláh precizira da je kriterij za određivanje isplate miraza mjesto stalnog prebivališta mladoženje, a ne nevjeste (Pitanja i odgovori 87, 88).

Tko želi povećati taj iznos, zabranjeno mu je prekoračiti granicu od devedeset i pet mithqála… Međutim, ako je zadovoljan plaćanjem najnižeg iznosa, bit će mu to bolje u skladu s Knjigom. ¶66

U odgovoru na pitanje o mirazu, Bahá’u’lláh je rekao:

Sve što je objavljeno u Bayánu, u odnosu na one koji žive u gradovima i selima, odobreno je i treba se izvršiti. Međutim, u Kitáb-i-Aqdas se spominje najniža razina. Namjera je devetnaest mithqála od srebra, navedenih u Bayánu za stanovnike sela. Ovo je ugodnije Bogu, pod uvjetom da se dvije strane slažu. Svrha je promicanje udobnosti svih i postizanje sloge i jedinstva među ljudima. Stoga, što se veća pozornost pokaže u ovim stvarima, to će biti bolje… Ljudi Bahá moraju se udruživati i odnositi jedni prema drugima s najvećom ljubavlju i iskrenošću. Trebali bi voditi računa o interesima svih, osobito prijatelja Božjih.

‘Abdu’l-Bahá je u jednoj od Svojih Ploča sažeo neke od odredbi za određivanje visine miraza. Jedinica plaćanja spomenuta u izvatku, citiranom u nastavku, je „váḥid”. Jedan váḥid je ekvivalentan devetnaest mithqála. Izjavio je:

Stanovnici gradova moraju plaćati u zlatu, a stanovnici sela u srebru. Ovisi o financijskim sredstvima kojima mladoženja raspolaže. Ako je siromašan, plaća jedan váḥid; ako ima skromna sredstva, plaća dva váḥida; ako je dobrostojeći, tri váḥida; ako je bogat, četiri váḥida; a ako je vrlo bogat, daje pet váḥida. To je, zaista, stvar dogovora između mladoženje, nevjeste i njihovih roditelja. Kakav god se dogovor postigne valja ga izvršiti.

U toj istoj Ploči, Abdu’l-Bahá je potaknuo vjernike da upućuju pitanja u vezi s primjenom ovog zakona Univerzalnoj kući pravde, koja ima „ovlasti donositi zakone”. Naglasio je da je „to tijelo koje će donositi zakone i zakonodavstvo o sekundarnim stvarima koje nisu eksplicitne u Svetom Tekstu.”

ako bilo koji od Njegovih slugu namjerava putovati, mora odrediti za svoju ženu vrijeme do kad će se vratiti kući ¶67

Ako muž ode ne obavijestivši svoju ženu o datumu svog povratka, a do nje ne dođu nikakve vijesti o njemu i izgubi mu se svaki trag, Bahá’u’lláh je izjavio ukoliko je muž trebao znati za zakon propisan u Kitáb-i-Aqdas, žena se može ponovno udati nakon što je čekala punu godinu dana. Međutim, ako muž nije znao za zakon, žena mora pričekati dok do nje ne dođu vijesti o njezinu mužu (Pitanja i odgovori 4).

ona mora pričekati devet mjeseci, nakon čega više nema prepreke da se uda za drugog muža ¶67

U slučaju da se muž ne vrati na kraju određenog vremenskog razdoblja ili ne obavijesti svoju ženu o kašnjenju, žena mora pričekati devet mjeseci, nakon čega se može ponovno udati, iako je za nju poželjno čekati duže (vidi bilješku 147 za Bahá’í kalendar).

Bahá’u’lláh navodi da, u takvim okolnostima, ako do žene dopru vijesti o „muževljevoj smrti ili ubojstvu”, ona također mora pričekati devet mjeseci prije nego što se ponovno uda (Pitanja i odgovori 27). ‘Abdu’l-Bahá, u jednoj Ploči, dalje je pojasnio da se period čekanja od devet mjeseci nakon vijesti o muževljevoj smrti primjenjuje samo ako je muž bio odsutan u vrijeme svoje smrti, a ne ako umre dok je bio kod kuće.

ona bi trebala izabrati ono što je hvalevrijedno ¶67

Bahá’u’lláh definira „postupak koji je u vezi s tim hvalevrijedan” kao „strpljivo čekanje” (Pitanja i odgovori 4).

dva pravedna svjedoka ¶67

Bahá’u’lláh uspostavlja „kriterij pravednosti” u odnosu na svjedoke kao „dobar ugled među ljudima”. On navodi da nije nužno da svjedoci budu bahá’í budući da je „svjedočanstvo svih Božjih slugu, bilo koje vjere ili vjeroispovijesti, prihvatljivo pred Njegovim Prijestoljem” (P&O 79).

Ako se između muža i žene pojavi zamjeranje i antipatija, on se ne smije razvesti od nje nego čekati strpljivo cijelu jednu godinu ¶68

Razvod se strogo osuđuje u Bahá’í učenjima. Međutim, ako se među bračnim partnerima razvije antipatija ili zamjeranje, razvod je dopušten nakon isteka jedne pune godine. Tijekom ove godine strpljenja, muž je dužan osigurati financijsku potporu svojoj ženi i djeci, a par se poziva da nastoji pomiriti svoje razlike. Shoghi Effendi potvrđuje da i muž i žena „imaju jednako pravo tražiti razvod” kad god bilo koji od partnera „smatra da je to apsolutno neophodno”.

U Pitanjima i odgovorima, Bahá’u’lláh razrađuje niz pitanja koja se tiču godine strpljivosti, njezinog izvršavanja (Pitanja i odgovori 12), utvrđivanja datuma njezinog početka (Pitanja i odgovori 19 i 40), uvjeta za pomirenje (Pitanja i odgovori 38), te uloge svjedokâ i Mjesne kuće pravde (Q&A 73 i 98). U vezi sa svjedocima, Univerzalna kuća pravde je pojasnila da ovih dana dužnosti svjedoka u slučajevima razvoda obavljaju Duhovna vijeća.

Detaljne odredbe Bahá’í zakonâ o razvodu sažete su u Sinopsisu i kodifikaciji, odjeljak IV.C.2.a.–i.

Gospod je zabranio… praksu kojoj ste ranije pribjegavali kad ste se tri puta razvodili od žene ¶68

Ovo se odnosi na islamski zakon iznesen u Qur’ánu koji naređuje da pod određenim uvjetima muškarac ne može ponovno oženiti svoju razvedenu ženu osim ako se ona nije udala za drugog muškarca i razvela od njega. Bahá’u’lláh potvrđuje da je ovo praksa koja je zabranjena u Kitáb-i-Aqdasu (Pitanja i odgovori 31).

Onaj koji se razveo od žene može izabrati, po isteku svakog mjeseca, da se ponovno njom oženi ako postoji uzajamna ljubav i pristanak, sve dok se ona nije udala za drugog supruga… osim ako se, naravno, njezine okolnosti ne promjene. ¶68

Shoghi Effendi navodi, u pismu napisanom u njegovo ime, da namjera „prolaska svakog mjeseca” nije nametanje ograničenja i da je moguće da se razvedeni par ponovno vjenča bilo kada nakon razvoda, pod uvjetom da nijedna strana trenutno nije u braku s drugom osobom.

sjeme nije nečisto ¶74

U brojnim vjerskim tradicijama i u šijitskoj muslimanskoj praksi sjeme je proglašeno ritualno nečistim. Bahá’u’lláh je ovdje odbacio taj koncept. Vidi također bilješku 106 u nastavku.

Čvrsto uhvatite sponu istančanosti ¶74

‘Abdu’l-Bahá govori o učinku „čistote i svetosti, čistoće i profinjenosti” na uzdizanje „ljudskog stanja” i „razvoj čovjekove unutarnje stvarnosti”. On kaže: „Činjenica da imate čisto i besprijekorno tijelo ima utjecaj na ljudski duh.” (Vidi također bilješku 74.)

Operite svaku okaljanu stvar vodom koja nije prošla kroz promjenu u bilo kojem od ova tri vida ¶74

„Tri vida” o kojima se govori u ovom stihu su promjene u boji, okusu ili mirisu vode. Bahá’u’lláh daje dodatne smjernice u vezi s čistom vodom i točkom u kojoj se smatra neprikladnom za upotrebu (Pitanja i odgovori 91).

Bog je, također… ukinuo pojam „nečistoće”, zbog kojega su različite stvari i ljudi bili smatrani nečistima. ¶75

Bahá’u’lláh je ukinuo koncept obredne „nečistoće”, kako se shvaćao i prakticirao u nekim plemenskim društvima i u vjerskim zajednicama određenih ranijih razdoblja. On navodi da je kroz Njegovu Objavu „sve stvoreno uronjeno u more pročišćenja.” (Vidi također bilješke 12, 20 i 103.)

na prvi dan Riḍvána ¶75

Ovo je referenca na dolazak Bahá’u’lláha i Njegovih drugova u vrt Najíbíyyih izvan grada Baghdáda, koji su bahá’í kasnije nazivali Vrtom Riḍván. Ovaj događaj, koji se zbio trideset i jedan dan nakon Naw-Rúza, u travnju 1863., najavio je početak razdoblja tijekom kojeg je Bahá’u’lláh objavio Svoju Misiju Svojim drugovima. U Ploči, On se poziva na Svoju Deklaraciju kao „Dan najveće sreće” i opisuje vrt Riḍván kao „mjesto s kojeg je On izlio na cijelo stvaranje sjaj Svojeg Imena, Svemilosrdnoga.” Bahá’u’lláh je proveo dvanaest dana u ovom vrtu prije nego što je otišao u Istanbul, mjesto u koje je bio prognan.

Deklaracija Bahá’u’lláha slavi se svake godine dvanaestodnevnim festivalom Riḍván, koji je Shoghi Effendi opisao kao „najsvetiji i najznačajniji od svih Bahá’í festivala” (vidi bilješke 138 i 140).

u Bayánu ¶77

Bayán, Knjiga Majka Bábí Dispenzacije, naziv je koji je Báb dao svojoj Knjizi zakona, a također se primjenjuje na cjelokupno tijelo Njegovih Spisa. Perzijski Bayán glavno je doktrinarno djelo i glavno spremište zakona koje je propisao Báb. Arapski Bayán je paralelan po sadržaju, ali manji i manje značajan. Kada je opisivao perzijski Bayán u „Bog prolazi svijetom”, Shoghi Effendi je ukazao da ga treba smatrati „prvenstveno hvalospjevom Obećanoga, a ne kodeksom zakona i uredbi osmišljenim da budu stalni vodič budućim generacijama”.

‘Abdu’l-Bahá je napisao: „Bayán je zamijenjen Kitáb-i-Aqdasom, osim u pogledu onih zakona koji su potvrđeni i spomenuti u Kitáb-i-Aqdasu.”

uništavanje knjiga ¶77

U Ploči Ishráqát Bahá’u’lláh, pozivajući se na činjenicu da je Báb podvrgao zakone Bayána Njegovoj sankciji, navodi da je neke od Bábovih zakona stavio na snagu „utjelovljujući ih u Kitáb-i-Aqdas različitim riječima,” dok je druge ostavio po strani.

Što se tiče uništavanja knjiga, Bayán je naredio Bábovim sljedbenicima da unište sve knjige osim onih koje su napisane kao opravdanje Božje Stvari i Religije. Bahá’u’lláh ukida ovaj specifični zakon Bayána.

Što se tiče prirode i strogosti zakona u Bayánu, Shoghi Effendi u pismu napisanom u njegovo ime daje sljedeći komentar:

Strogi zakoni i naredbe koje je Báb otkrio mogu se ispravno cijeniti i razumjeti samo kada se tumače u svjetlu Njegovih vlastitih izjava o prirodi, svrsi i karakteru Njegove vlastite Dispenzacije. Kao što ove izjave jasno otkrivaju, Bábí Dispenzacija je u biti bila po prirodi vjerske i zapravo društvene revolucije, te je stoga trajala kratko, ali puna tragičnih događaja, sveobuhvatnih i drastičnih reformi. Te drastične mjere koje su nametnuli Báb i Njegovi sljedbenici poduzete su s ciljem potkopavanja samih temelja šijitske ortodoksije, i time otvaranja puta za dolazak Bahá’u’lláha. Kako bi ustvrdio neovisnost nove Dispenzacije i također pripremio tlo za dolazak Bahá’u’lláhove Objave, Báb je stoga morao objaviti vrlo stroge zakone, iako većina njih nikada nije bila provedena. Ali sama činjenica da ih je On objavio bila je sama po sebi dokaz neovisnog karaktera Njegove Dispenzacije, i bila je dovoljna da izazove tako rasprostranjenu uznemirenost i pobudi takvo protivljenje od strane svećenstva da ih je dovelo do Njegovog konačnog mučeništva.

Dopustili smo da čitate iz onih znanosti koje su vam korisne, a ne iz onih koje završavaju u dokonom raspravljanju ¶77

Bahá’í spisi nalažu stjecanje znanja i proučavanje umjetnosti i znanosti. Bahá’íje se savjetuje da poštuju ljude od učenja i postignuća, te ih se upozorava protiv bavljenja studijima koji su produktivni samo kao uzaludna prepirka.

U Svojim Pločama Bahá’u’lláh savjetuje vjernike da proučavaju takve znanosti i umjetnosti koje su „korisne” i koje će doprinijeti „progresu i napretku” društva, i On upozorava protiv znanosti koje „započinju riječima i završavaju riječima”, bavljenje kojima vodi u „dokono raspravljanje”. Shoghi Effendi, u pismu napisanom u njegovo ime, usporedio je znanosti koje započinju riječima i završavaju riječima s „besplodnim izletima u metafizičko cjepidlačenje”, a u drugom pismu objasnio je da ono što je Bahá’u’lláh primarno imao na umu da su takve „znanosti” jesu „one teološke rasprave i komentari koji opterećuju ljudski um umjesto da mu pomognu da dosegne istinu.”

Onaj Koji je razgovarao s Bogom ¶80

Ovo je tradicionalna židovska i islamska titula Mojsija. Bahá’u’lláh tvrdi da su s dolaskom Njegove Objave „ljudske uši imale povlasticu čuti ono što je Onaj Koji je razgovarao s Bogom čuo na Sinaju.”

Sinaj ¶80

Gora na kojoj je Bog Mojsiju otkrio Zakon.

Duh Božji ¶80

Ovo je jedan od naslova korištenih u islamskim i Bahá’í Spisima za označavanje Isusa Krista.

Karmel je… (iz srca) Siona ¶80

Karmel, „Božji vinograd” je gora u Svetoj zemlji gdje se nalazi Bábovo svetište i sjedište svjetskog administrativnog središta Vjere.

Sion je brdo u Jeruzalemu, tradicionalno mjesto grobnice kralja Davida i simbol je Jeruzalema kao Svetoga grada.

… Grimizne arke ¶84

„Grimizna arka” odnosi se na Stvar Bahá’u’lláha. Njegovi sljedbenici označeni su kao „družbenici Grimizne arke”, koje je hvalio Báb u Qayyúmu’l-Asmá’.

O, Care Austrije! Onaj Koji je Osvit Božje Svjetlosti stanovao je u zatvoru Akke u razdoblju kad si ti krenuo posjetiti džamiju Aqṣá ¶85

Franjo Josip (Franz Josef, 1830.–1916.), austrijski car i mađarski kralj, hodočastio je u Jeruzalem 1869. Dok je bio u Svetoj zemlji, propustio je iskoristiti priliku da se raspita o Bahá’u’lláhu Koji je u to vrijeme bio je zatočenik u ‘Akki.

Džamija Aqṣá, doslovno „Najudaljenija” džamija, spominje se u Qur’ánu i poistovjećena je s Brdom Hrama u Jeruzalemu.

O, Kralju Berlina! ¶86

Kaiser William I. (Wilhelm Friedrich Ludwig, 1797. – 1888.), sedmi pruski kralj, proglašen je prvim njemačkim carem u siječnju 1871. u Versaillesu u Francuskoj, nakon pobjede Njemačke nad Francuskom u Francusko-pruskom ratu.

čija je moć nadilazila tvoju moć, i čiji je položaj bio nadvisivao tvoj položaj ¶86

Ovo je referenca na Napoleona III. (1808. – 1873.), francuskog cara, kojega su mnogi povjesničari smatrali najistaknutijim monarhom svojega vremena na Zapadu.

Bahá’u’lláh je uputio dvije Ploče Napoleonu III, u drugoj od kojih je jasno prorekao da će Napoleonovo carstvo biti „bačeno u pomutnju”, da će njegovo „carstvo proći” iz njegovih ruku, i da će njegov narod doživjeti velika „komešanja”.

U roku od godinu dana, Napoleon III je pretrpio veliki poraz, od strane cara Williama I, u bitci kod Sedana 1870. Otišao je u egzil u Englesku, gdje je umro tri godine kasnije.

O, ljudi Konstantinopola! ¶89

Riječ ovdje prevedena kao „Konstantinopol” je u izvorniku „Ar-Rúm” ili „Rim”. Ovaj se izraz općenito koristio na Bliskom istoku za označavanje Konstantinopola i Istočnog Rimskog Carstva, zatim grada Bizanta i njegovog carstva, a kasnije Osmanskog Carstva.

O, Mjesto koje si smješteno na obalama dvaju mora! ¶89

Ovo je referenca na Konstantinopol, koji se sada zove Istanbul. Smješten na Bosporu, tjesnacu dugom oko 31 kilometar koji povezuje Crno more i Mramorno more, najveći je grad i luka Turske.

Konstantinopol je bio glavni grad Otomanskog Carstva od 1453. do 1922. Tijekom Bahá’u’lláhovog boravka u ovom gradu, tiranski sultan ‘Abdu’l-‘Azíz je bio na prijestolju. Osmanski sultani su također bili kalifi, vođe sunitskog islama. Bahá’u’lláh je predvidio pad kalifata, koji je ukinut 1924.

O, obale Rajne! ¶90

U jednoj od Svojih Ploča napisanih prije Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.), ‘Abdu’l-Bahá je objasnio kako se Bahá’u’lláhovo spominjanje da je vidio obale Rajne „prekrivene krvlju” povezuje s francusko-pruskim ratom (1870.–1871.), te da će biti još stradanja.

U Bog prolazi svijetom Shoghi Effendi navodi da je „opresivno strogi sporazum” koji je nametnut Njemačkoj nakon poraza u Prvom svjetskom ratu „izazvao ‘jadikovanje [Berlina]’ koje je prije pola stoljeća bilo zloslutno prorečeno.”

O, zemljo Ṭá ¶91

„Ṭá” je početno slovo Ṭihrána, glavnog grada Irana. Bahá’u’lláh je često birao predstavljanje određenih imena mjesta pozivanjem na njihovo početno slovo. Prema abjad sustavu računanja, brojčana vrijednost Ṭá je devet, što je jednako brojčanoj vrijednosti imena Bahá.

u tebi je rođen Objavitelj Njegove Slave ¶92

Ovo je referenca na rođenje Bahá’u’lláha u Ṭihránu 12. studenog 1817.

O zemljo Khá! ¶94

Referenca na iransku pokrajinu Khurásán i susjedna područja, koja uključuju grad ‘Ishqábád (Ashkhabad).

Ako netko stekne stotinu mithqála zlata, devetnaest mithqála iz toga pripadaju Bogu i valja ih vratiti Njemu ¶97

Ovaj stih utvrđuje Ḥuqúqu’lláh, Božje Pravo, ponudu dara određenog dijela vrijednosti vjernikove imovine. Ovaj dar ponuđen je učinjena Bahá’u’lláhu kao Božjem Objavitelju, a zatim, nakon Njegovog uzašašća, ‘Abdu’l-Baháu kao Središtu Pogodbe. U Svojoj Posljednjoj Volji i Oporuci, ‘Abdu’l-Bahá je predvidio da se Ḥuqúqu’lláh nudi „preko Čuvara Stvari Božje”. Budući da sada nema čuvara, nudi se kroz Univerzalnu kuću pravde kao Poglavara Vjere. Ovaj fond služi za promicanje Vere Božje i njezinih interesa kao i za razne dobrotvorne svrhe. Ponuda Ḥuqúqu’lláha je duhovna obveza, čije je ispunjavanje ostavljeno savjesti svakog bahá’íja. Premda se zajednica podsjeća na zahtjeve zakona Ḥuqúq, nijednom se vjerniku ne smije pojedinačno obratiti da ga plati.

Nekoliko točaka u Pitanjima i odgovorima dodatno razrađuje ovaj zakon. Plaćanje Ḥuqúqu’lláha temelji se na izračunu vrijednosti imovine pojedinca. Ako osoba ima imovinu jednaku vrijednosti najmanje devetnaest mithqála zlata (Pitanja i odgovori 8), duhovna je obaveza platiti devetnaest posto ukupnog iznosa, samo jednom, kao Ḥuqúqu’lláh (Pitanja i odgovori 89). Nakon toga, kad god nečiji prihod, nakon što su plaćeni svi troškovi, poveća vrijednost nečijeg posjeda za iznos od najmanje devetnaest mithqála zlata, treba platiti devetnaest posto tog povećanja, i tako dalje za svako daljnje povećanje (Pitanja i odgovori 8 , 90).

Određene kategorije imovine, kao što je nečije prebivalište, izuzete su od plaćanja Ḥuqúqu’lláha (Pitanja i odgovori 8, 42, 95), a navedene su posebne odredbe za pokrivanje slučajeva financijskog gubitka (Pitanja i odgovori 44, 45), neuspjeha ulaganja za ostvarivanje dobiti (Pitanja i odgovori 102) i za isplatu Ḥuqúqa u slučaju smrti osobe (Pitanja i odgovori 9, 69, 80). (U ovom drugom slučaju, vidi bilješku 47.)

Opsežni odlomci iz Ploča, Pitanja i odgovora i drugih Spisa koji se tiču duhovnog značaja Ḥuqúqu’lláha i pojedinosti njegove primjene objavljeni su u kompilaciji pod naslovom Ḥuqúqu’lláh.

Različiti zahtjevi došli su pred Naše prijestolje od vjernikâ, glede zakona od Boga… Mi Smo, na to, objavili ovu Svetu Ploču i opremili je plaštem Njegova Zakona, kako bi se ljudi, možda, pridržavali zapovijedi svojega Gospoda. ¶98

„Više godina,” Bahá’u’lláh navodi u jednoj od Svojih Ploča, „molbe su stizale do Najsvetije Prisutnosti iz raznih zemalja moleći za Božje Zakone, ali Mi smo zadržali Pero prije nego što je došlo određeno vrijeme.” Tek nakon što je prošlo dvadeset godina od rođenja Njegove Proročke misije u Síyáh-Chálu u Ṭihránu, Bahá’u’lláh je objavio Kitáb-i-Aqdas, Repozitorij zakona Svoje Dispenzacije. Čak i nakon objave, On je na neko vrijeme zadržao Aqdas, prije nego što ga je poslao prijateljima u Perziji. Ovo odlaganje s božanskom namjerom u objavi osnovnih Božjih zakona za ovo doba, i kasnija postupna provedba njihovih odredbi, ilustriraju načelo progresivne objave koje se primjenjuje čak i unutar službe svakoga Proroka.

grimizna točka ¶100

Ovo je referenca na grad zatvor ‘Akku. U Bahá’í spisima riječ „grimiz” koristi se u nekoliko alegorijskih i simboličnih značenja. (Vidi također bilješku 115.)

Sadratu’l-Muntahá ¶100

Doslovno „najudaljenije Stablo Lot”, što je Shoghi Effendi preveo kao „stablo iza kojega se ne može proći”. Ovo se koristi kao simbol u islamu, na primjer u izvješćima o Muḥammadovom noćnom putovanju, da označi točku na nebesima iza koje ni ljudi ni anđeli ne mogu prijeći u svojem pristupu Bogu, i tako ograniči granice božanskog znanja koje je otkriveno čovječanstvu. Stoga se često koristi u Bahá’í spisima za označavanje Objavitelja Samoga Boga. (Vidi također bilješku 164.)

Knjiga Majka ¶103

Izraz „Knjiga Majka” općenito se koristi za označavanje središnje knjige vjerske Dispenzacije. U Qur’ánu i islamskom Hadisu, termin se koristi za opisivanje samog Qur’ána. U Bábí dispenzaciji, Bayán je Knjiga Majka, a Kitáb-i-Aqdas je Knjiga Majka dispenzacije Bahá’u’lláha. Nadalje, Čuvar je u pismu napisanom u njegovo ime naveo da se ovaj koncept također može koristiti kao „skupni izraz koji označava tijelo Učenjâ koja je objavio Bahá’u’lláh.” Ovaj izraz se također koristi u širem smislu da označi Božanski Repozitorij Objave.

Tko god protumači ono što je bilo poslano dolje s neba Objave, i promijeni njegovo očigledno značenje ¶105

U nekoliko Svojih Ploča, Bahá’u’lláh potvrđuje razliku između alegorijskih stihova, koji su podložni tumačenju, i onih stihova koji se odnose na predmete kao što su zakoni i uredbe, bogoslužje i vjerski obredi, čija su značenja očigledna i koji zahtijevaju pokornost od strane vjernikâ.

Kao što je objašnjeno u bilješkama 145 i 184, Bahá’u’lláh je odredio ‘Abdu’l-Baháa, Svojega najstarijeg sina, Svojim Nasljednikom i Tumačem Svojih Učenja. ‘Abdu’l-Bahá je, sa Svoje strane, imenovao Svojega najstarijeg unuka, Shoghi Effendija, da Ga naslijedi kao tumač svetog Pisma i Čuvar Stvari. Tumačenja ‘Abdu’l-Baháa i Shoghi Effendija smatraju se božanskim vođenim i obvezujuća su za bahá’íje.

Postojanje autoritativnih tumačenja ne sprječava pojedinca da se uključi u proučavanje Učenja i tako dođe do osobnog tumačenja ili razumijevanja. Međutim, u Bahá’í Spisima je povučena jasna razlika između autoritativnog tumačenja i razumijevanja do kojeg svaki pojedinac dolazi proučavanjem njihovih Učenja. Individualna tumačenja temeljena na nečijem razumijevanju Učenja plod su čovjekove racionalne moći i mogu doprinijeti većem razumijevanju Vjere. Takvim viđenjima, međutim, nedostaje autoritet. U predstavljanju svojih osobnih ideja, pojedinci su upozoreni da ne odbacuju autoritet objavljenih riječi, da ne poriču ili se ne nadmeću s autoritativnim tumačenjem i da se ne upuštaju u raspravljanje; nego bi trebali ponuditi svoje misli kao doprinos znanju, jasno stavljajući do znanja da su njihovi pogledi samo njihovi.

(Pripazite) da se ne približite javnim bazenima u perzijskim kupalištima ¶106

Bahá’u’lláh zabranjuje korištenje bazena koji se nalaze u tradicionalnim javnim kupalištima u Perziji. U tim kupkama bio je običaj da se mnogo ljudi pere u istom bazenu i da se voda mijenja u rijetkim intervalima. Posljedično, voda je bila bezbojna, zaprljana i nehigijenska, te je imala vrlo neugodan smrad.

Na isti način izbjegavajte smrdljive bazene u dvorištima perzijskih domova ¶106

Većina kuća u Perziji imala je bazen u svojem dvorištu koji je služio kao rezervoar za vodu koja se koristila za čišćenje, pranje i druge kućne potrebe. Budući da je voda u bazenu bila ustajala i obično se nije mijenjala tjednima, u njoj se često razvijao vrlo neugodan zadah.

Zabranjeno vam je oženiti se ženama vašega oca. ¶107

Brak sa vlastitom maćehom ovdje je izričito zabranjen. Ova se zabrana također odnosi na sklapanje braka s očuhom. Tamo gdje je Bahá’u’lláh izrazio zakon između muškarca i žene, on se primjenjuje mutatis mutandis kao između žene i muškarca osim ako kontekst to onemogućuje.

‘Abdu’l-Bahá i Shoghi Effendi potvrdili su da, iako su maćehe jedina kategorija srodnika koja se spominje u tekstu, to ne znači da su sve druge zajednice unutar obitelji dopuštene. Bahá’u’lláh navodi da se na Kuću pravde prenosi zakonodavstvo „u vezi s legitimnošću ili nepravomoćnošću sklapanja braka s rođacima” (Pitanja i odgovori 50). ‘Abdu’l-Bahá je napisao da, što je udaljenije krvno srodstvo između para, to bolje, budući da takvi brakovi pružaju osnovu za fizičku dobrobit čovječanstva i pogoduju zajedništvu među ljudima.

(od razmatranja) teme o dječacima ¶107

Riječ koja je ovdje prevedena kao „dječaci” ima, u ovom kontekstu, u arapskom izvorniku, implikaciju pederastije. Shoghi Effendi je ovu referencu protumačio kao zabranu svih homoseksualnih odnosa.

Bahá’í učenja o seksualnom moralu usredotočuju se na brak i obitelj kao temelj cijele strukture ljudskog društva i osmišljena su da zaštite i ojačaju tu božansku instituciju. Bahá’í zakon stoga ograničava dopušteni spolni odnos na onaj između muškarca i žene s kojom je u braku.

U pismu napisanom u ime Shoghi Effendija stoji:

Koliko god predana i profinjena bila ljubav između osoba istoga spola, pogrešno je dopustiti joj da se izrazi u spolnim odnosima. Reći da je idealan nije izgovor. Bahá’u’lláh zaista zabranjuje nemoral svake vrste, a homoseksualne odnose On smatra takvima, osim što su protivni prirodi. Biti pogođen na ovaj način veliki je teret za savjesnu dušu. Ali uz pomoć savjeta i pomoći liječnika, kroz snažan i odlučan napor i kroz molitvu, duša može pobijediti ovaj nedostatak.

Bahá’u’lláh daje odredbu da Univerzalna kuća pravde odredi, prema stupnju prijestupa, kazne za preljub i sodomiju (Pitanja i odgovori 49).

Nikomu nije dopušteno mrmljati svete stihove u javnosti dok hoda ulicom ili tržnicom ¶108

Ovo je aluzija na praksu određenih svećenikâ i vjerskih vođâ ranijih Dispenzacija koji su, zbog licemjerja i afektiranja, i kako bi zadobili hvalu svojih sljedbenikâ, razmetljivo mrmljali molitve na javnim mjestima kao demonstraciju svoje pobožnosti. Bahá’u’lláh zabranjuje takvo ponašanje i naglašava važnost poniznosti i istinske odanosti Bogu.

Svakomu je naloženo da napiše oporuku. ¶109

Prema Učenjima Bahá’u’lláha, pojedinac ima dužnost napisati posljednju volju i oporuku i slobodan je raspolagati svojim imanjem na koji god način želi (vidi bilješku 38).

Bahá’u’lláh potvrđuje da prilikom sastavljanja svoje oporuke „osoba ima punu nadležnost nad svojom imovinom,” budući da je Bog dopustio pojedincu „da postupa s onim što mu je dao na bilo koji način koji želi” (Pitanja i odgovori 69). U Kitáb-i-Aqdasu su navedene odredbe za raspodjelu nasljedstva u slučaju nepostojanja pismenog zavještanja. (Vidi bilješke 38–48.)

(ukrasiti) Najvećim Imenom ¶109

Kao što je objašnjeno u bilješci 33, Najveće Božje Ime može poprimiti različite oblike, a svi se temelje na riječi „Bahá”. Bahá’í na Istoku su primijenili ovu naredbu Aqdasa tako što su svoje oporuke naslovili izrazima kao što su „O Ti, Slavo Sveslavnoga”, „U ime Boga, Sveslavnoga” ili „On je Sveslavni” i slično.

Svi blagdani dosegli su svoj vrhunac u dva Najveća Festivala, te u dva druga Festivala koji padaju na dvojne dane ¶110

Ovaj odlomak uspostavlja četiri velika festivala u Bahá’í godini. Dva koja je Bahá’u’lláh označio kao „dva Najveća festivala” su, prvo, Festival Riḍvána, koji obilježava Bahá’u’lláhovu izjavu o Njegovoj Proročkoj misiji u vrtu Riḍván u Baghdádu tijekom dvanaest dana u travnju/svibnju 1863. i On ga naziva „Kraljem Festivala” i, drugo, Bábova Deklaracija, koja se dogodila u svibnju 1844. u Shírázu. Prvi, deveti i dvanaesti dan festivala Riḍván su Blagdani (P&O 1), kao i dan Bábove Deklaracije.

„Dva druga festivala” su godišnjice rođenja Bahá’u’lláha i Bába. U muslimanskom lunarnom kalendaru ovi padaju na uzastopne dane, rođenje Bahá’u’lláha drugog dana mjeseca Muḥarrama 1233. po Hidžri (12. studenog 1817.), a rođenje Bába prvog dana istog mjeseca 1235. godine po Hidžri (20. listopada 1819.), odnosno. Oni se stoga nazivaju „Dvojni rođendani” i Bahá’u’lláh navodi da se ta dva dana u Božjim očima smatraju jednim (Pitanja i odgovori 2). On navodi da, ako padnu unutar mjeseca posta, naredba o postu neće se primjenjivati na te dane (Pitanja i odgovori 36). S obzirom na to da je Bahá’í kalendar (vidi bilješke 26 i 147) solarni kalendar, ostaje na Univerzalnoj kući pravde da odredi hoće li se Dvojni sveti rođendani slaviti na solarnoj ili lunarnoj osnovi.

prvi dan mjeseca Bahá ¶111

U Bahá’í kalendaru prvi mjesec u godini i prvi dan svakog mjeseca nazivaju se „Bahá”. Dan Bahá u mjesecu Bahá je stoga Bahá’í Nova godina, Naw-Rúz, koju je Báb odredio kao festival, a Bahá’u’lláh je ovdje potvrdio (vidi bilješke 26 i 147).

Uz sedam blagdana propisanih u ovim odlomcima Kitáb-i-Aqdas, godišnjica Bábova mučeništva također se obilježavala kao blagdan za života Bahá’u’lláha i, kao posljedica ovoga, ‘Abdu’l-Bahá je dodao svetkovanje Uzašašća Bahá’u’lláha, čineći ukupno devet Blagdana. Dvije druge obljetnice koje se obilježavaju, ali na koje se rad ne obustavlja, jesu Dan Pogodbe i obljetnica smrti ‘Abdu’l-Baháa. Pogledajte odjeljak o Bahá’í kalendaru u knjizi Bahá’í Svijet, sv. XVIII.

Najveći Festival je, zaista, Kralj festivala ¶112

Referenca na Festival Riḍvána (vidi bilješke 107 i 138).

Bog je ranije naložio svakom od vjernikâ dužnost da ponude pred Naše prijestolje neprocjenjive darove iz svoje imovine. Sada… odriješili Smo ih te obveze. ¶114

Ovaj odlomak ukida odredbu iz Bayána koja je nalagala da svi predmeti bez premca u svojoj vrsti trebaju, nakon pojave Onoga Koga će Bog objaviti, biti predani Njemu. Báb je objasnio da, budući da je Božje očitovanje neusporedivo, sve što je bez premca u svojoj vrsti treba s pravom biti rezervirano za Njega, osim ako On ne odredi drugačije.

u zoru ¶115

U odnosu na prisustvovanje molitvama u zoru u Mashriqu’l-Adhkár, Bahá’í Kući Bogoštovlja, Bahá’u’lláh je objasnio da, iako je stvarno vrijeme navedeno u Knjizi Božjoj „čas zore”, to je prihvatljivo u bilo koje vrijeme, „od najranijeg svitanja, između zore i izlaska sunca, ili čak do dva sata nakon izlaska sunca.” (Pitanja i odgovori 15)

Ove Ploče urešene su pečatom Onoga Koji prouzročuje dolazak zore, Koji podiže Svoj glas između nebesa i zemlje. ¶117

Bahá’u’lláh opetovano potvrđuje apsolutnu valjanost Svojih Spisa kao Riječi Božje. Neke od Njegovih Ploča također nose znak jednog od Njegovih pečata. Bahá’í svijet, svezak V, str. 4, sadrži fotografiju niza Bahá’u’lláhovih pečata.

Nedopustivo je da čovjek, koji je obdaren razumom, konzumira ono što ga lišava njega. ¶119

Postoje mnoge reference u Bahá’í Spisima koje zabranjuju upotrebu vina i drugih opojnih pića i koje opisuju štetan učinak takvih opojnih sredstava na pojedinca. U jednoj od Svojih Ploča, Bahá’u’lláh kaže:

Čuvajte se da ne zamijenite Božje Vino svojim vlastitim vinom, jer će ono zatupjeti vaše umove i odvratiti vaša lica od Lika Boga, Sveslavljenoga, Neprispodobivoga, Nedostupnoga. Ne prilazite tome, jer vam je to zabranjeno po nalogu Boga, Uzvišenoga, Svemogućega.

‘Abdu’l-Bahá objašnjava da Aqdas zabranjuje „i laka i jaka pića”, i navodi da je razlog za zabranu upotrebe alkoholnih pića taj što „alkohol zavodi um na krivi put i uzrokuje slabljenje tijela.”

Shoghi Effendi, u pismima napisanim u njegovo ime, navodi da ova zabrana ne uključuje samo konzumaciju vina, već i „svega što poremećuje um”, te pojašnjava da je uporaba alkohola dopuštena samo kada je dio liječenja koje se provodi „prema savjetu kompetentnog i savjesnog liječnika, koji će ga možda morati propisati za liječenje neke posebne bolesti.”

okrenite svoja lica prema Onomu Koga je Bog namijenio, Koji je ogranak iz ovoga Drevnog Korijena. ¶121

Bahá’u’lláh ovdje aludira na ‘Abdu’l-Baháa kao Svojeg Nasljednika i poziva vjernike da Mu se okrenu. U Knjizi Pogodbe, Svojoj Posljednjoj Volji i Oporuci, Bahá’u’lláh otkriva namjeru ovog stiha. On kaže: „Predmet ovog svetog stiha nije nitko drugi do li Najmoćnija Grana.” „Najmoćnija Grana” je jedan od naslova koje je Bahá’u’lláh dodijelio ‘Abdu’l-Baháu. (Vidi također bilješke 66 i 184.)

U Bayánu je bilo zabranjeno postavljati Nam pitanja. ¶126

Báb je zabranio svojim sljedbenicima da postavljaju pitanja Onome Koga će Bog objaviti (Bahá’u’lláhu), osim ako njihova pitanja nisu bila predana u pisanom obliku i odnosila su se na teme dostojne Njegovoga uzvišenog položaja. Vidi knjigu Izbor iz Bábovih Spisa.

Bahá’u’lláh uklanja ovu Bábovu zabranu. On poziva vjernike da postavljaju ona pitanja koja oni „moraju postaviti”, i upozorava ih da se suzdrže od postavljanja „neutemeljenih pitanja” poput onih koja su zaokupljala „ljude iz prijašnjih vremena”.

Broj mjeseci u godini, određen u Knjizi Božjoj, jest devetnaest. ¶127

Bahá’í godina, u skladu s Badí kalendarom, sastoji se od devetnaest mjeseci od po devetnaest dana, s dodatkom određenih umetnutih dana (četiri u običnoj godini i pet u prijestupnoj godini) između osamnaestog i devetnaestog mjeseca u kako bi prilagodili kalendar solarnoj godini.¹ Báb je nazvao mjesece po određenim Božjim pridjevcima. Bahá’í Nova godina, Naw-Rúz, astronomski je fiksna i podudara se s ožujskim ekvinocijem (vidi bilješku 26). Za daljnje pojedinosti, uključujući nazive dana u tjednu i mjeseci, pogledajte odjeljak o Bahá’í kalendaru u knjizi Bahá’í Svijet, sv. XVIII.

prvi je bio urešen ovim Imenom koje zasjenjuje čitavo stvaranje. ¶127

U perzijskom Bayánu, Báb je dao ime „Bahá” prvom mjesecu u godini (vidi bilješku 139).

Gospod je odredio da mrtvi budu pokopani u lijesovima ¶128

U Bayánu, Báb je propisao da pokojnik bude sahranjen u lijesu od kristala ili uglačanog kamena. Shoghi Effendi, u pismu napisanom u njegovo ime, objasnio je da je značaj ove odredbe da se pokaže poštovanje prema ljudskom tijelu koje je „nekada uzvisila besmrtna ljudska duša”.

Ukratko, Bahá’í zakon za pokop mrtvih kaže da je zabranjeno nositi tijelo više od jednog sata putovanja od mjesta smrti; da tijelo treba biti umotano u pokrov od svile ili pamuka, a na njegov prst treba staviti prsten s natpisom „Od Boga dođoh, i k Njemu se vraćam, odvojen(a) od svega osim od Njega, čvrsto se držeći Njegovog Imena, Milosrdnoga, Suosjećajnoga”; a da lijes bude od kristala, kamena ili tvrdog finog drva. Određena je posebna Molitva za mrtve (vidi bilješku 10) koja se izgovara prije pokopa. Kao što su potvrdili Abdu’l-Bahá i Čuvar, ovaj zakon zabranjuje kremiranje mrtvih. Formalna molitva i prsten namijenjeni su za one koji su dostigli dob zrelosti, tj. 15 godina (Pitanja i odgovori 70).

Što se tiče materijala od kojeg će lijes biti izrađen, duh zakona je da lijesovi trebaju biti od što je moguće izdržljivijeg materijala. Stoga je Univerzalna kuća pravde objasnila da, uz materijale navedene u Aqdasu, nema prigovora na korištenje najtvrđeg dostupnog drva ili betona za kovčeg. Za sada, bahá’íma je ostavljena sloboda da donose vlastite izbore po ovom pitanju.

Ishodište Bayána ¶129

„Ishodište Bayána” je jedan od naslova kojima je Báb nazivao Sebe.

(naložio da) preminuli bude uvijen u pet platna od svile ili pamuka ¶130

U Bayánu, Báb je precizirao da tijelo preminulog treba biti umotano u pet platna od svile ili pamuka. Bahá’u’lláh je potvrdio ovu odredbu i dodao odredbu da će za „one čija su sredstva ograničena biti dovoljno jedno platno od bilo koje tkanine.”

Na pitanje odnosi li se „pet platna” spomenutih u zakonu na „pet pokrova u punoj duljini” ili na „pet platna koja su se do tada uobičajeno koristila,” Bahá’u’lláh je odgovorio da je namjera „upotreba pet platna” (Pitanja i odgovori 56).

Što se tiče načina na koji tijelo treba biti zamotano, u Bahá’í Spisima nema ničega što bi definiralo kako se treba obaviti zamatanje tijela, bilo kada se koristi „pet tkanina” ili samo „jedno platno”. Trenutačno, bahá’í mogu slobodno koristiti svoju prosudbu o tom pitanju.

Zabranjeno je prevoziti tijelo preminuloga na udaljenost veću od jednog sata putovanja iz grada ¶130

Namjera ove naredbe je ograničiti trajanje putovanja na jedan sat, bez obzira na prijevozno sredstvo koje je odabrano za prijevoz tijela do mjesta ukopa. Bahá’u’lláh potvrđuje da, što se prije izvrši ukop, „to će biti prikladnije i prihvatljivije” (Pitanja i odgovori 16).

Može se uzeti da mjesto smrti obuhvaća grad ili mjesto u kojem je osoba umrla, pa se stoga jednosatno putovanje može računati od granica grada do mjesta ukopa. Duh Bahá’u’lláhovog zakona je da se preminuli pokopa blizu mjesta gdje on ili ona umre.

Bog je uklonio ograničenja glede putovanja koja su bila nametnuta u Bayánu. ¶131

Báb je uspostavio određena ograničenja putovanja koja su trebala ostati na snazi do dolaska Obećanoga u Bayánu, a tada su vjernici dobili upute da krenu, čak i pješice, u susret Njemu, budući da je dostizanje Njegove nazočnosti bio plod i svrha njihovoga samog postojanja.

Ustanite i veličajte dvije Kuće na Dvojnim Svetim Mjestima, i druga mjesta u kojima je bilo uspostavljeno prijestolje vašega Gospoda… ¶133

Bahá’u’lláh identificira „dvije Kuće” kao Svoju Kuću u Baghdádu, koju je On označio kao „Najveću Kuću”, i Bábovu Kuću u Shírázu, koje je On obje odredio kao mjesta hodočašća. (Pogledajte Pitanja i odgovore 29, 32 i bilješku 54.)

Shoghi Effendi je objasnio da se „druga mjesta na kojima je prijestolje vašeg Gospoda… uspostavljeno” odnose na ona mjesta gdje je boravila Osoba Božjeg Objavitelja. Bahá’u’lláh navodi da „ljudi iz područja u kojima su ona smještena mogu izabrati da sačuvaju ili svaku kuću” u kojoj je On boravio, „ili jednu od njih” (Pitanja i odgovori 32). Bahá’í institucije identificirale su, dokumentirale i, gdje je to bilo moguće, nabavile i obnovile brojna povijesna mjesta povezana s Dvojnim Objaviteljima.

Pazite da vas ne spriječi bilo što zapisano u Knjizi da poslušate ovu, Živu Knjigu ¶134

„Knjiga” je zapis objavljene Riječi Božjih Objavitelja. „Živa knjiga” je referenca na Osobu Objavitelja.

Ove riječi sadrže aluziju na izjavu Bába u perzijskom Bayánu o „Živoj Knjizi”, koju On identificira kao Onoga Koga će Bog objaviti. U jednoj od Svojih ploča Sâm Bahá’u’lláh kaže: „Knjiga Božja je poslana dolje u obličju ovog Mladića.”

U ovom stihu Aqdasa, i ponovno u paragrafu 168 Aqdasa, Bahá’u’lláh Sebe naziva „Živom Knjigom”. On upozorava „sljedbenike svake druge Vjere” da ne traže „razloge u svojim Svetim Knjigama” za opovrgavanje izričaja „Žive Knjige”. On opominje ljude da ne dopuste da ih ono što je zabilježeno u „Knjizi” spriječi da prepoznaju Njegov Položaj i da se čvrsto drže onoga što je u ovoj novoj Objavi.

u počast ovoj Objavi, iz Pera Onoga Koji je bio Moj Vjesnik ¶135

„Počast” koju Bahá’u’lláh navodi u ovom odlomku je iz arapskog Bayána.

„Qiblih je, zaista, Onaj Koga će Bog objaviti; kad god se On kreće, Qiblih se kreće, sve dok On ne stane.” ¶137

Za raspravu o ovom stihu pogledajte bilješke 7 i 8.

Nije zakonito stupiti u brak osim sa vjernikom u Bayán. Ako samo jedna stranka u braku prigrli ovu Stvar, njegov ili njezin imetak postat će nezakonit za ono drugo ¶139

Odlomak Bayána koji Bahá’u’lláh ovdje citira skreće pažnju vjernicima na skori dolazak „Onoga Koga će Bog objaviti”. Njegovu zabranu braka s ne-bábíjem i njegovu odredbu da imovina muža ili žene koji su prihvatili Vjeru ne može zakonito prijeći na ne-bábí supružnika Báb je izričito držao u mirovanju, a Bahá’u’lláh ih je naknadno poništio, prije nego što mogu stupiti na snagu. Bahá’u’lláh, citirajući ovaj zakon, ukazuje na činjenicu da je, objavljujući ga, Báb jasno predvidio mogućnost da će se Stvar Bahá’u’lláha uzdići na istaknuto mjesto ispred Samoga Bába.

U knjizi Bog prolazi svijetom Shoghi Effendi ističe da Bayán „treba prvenstveno smatrati hvalospjevom Obećanoga, a ne kodeksom zakona i uredbi osmišljenih da budu stalni vodič budućim generacijama.” „Namjerno strog u pravilima i propisima koje je nametnuo,” nastavlja on, „revolucionirajući načela koja je usadio, sračunat na to da iz njihove vjekovne obamrlosti probudi kler i narod, i da zada iznenadni i smrtonosni udarac zastarjelim i pokvarenim institucija, proglasio je, kroz svoje drastične odredbe, dolazak očekivanog Dana, Dana kada će ‘Pozivač pozvati na strogi posao’, kada će On ‘srušiti sve što je bilo prije Njega, baš kao što je Apostol Božji srušio načine onih koji su Mu prethodili’” (vidi također bilješku 109).

Ishodište Bayána ¶140

Jedan od Bábovih naslova.

Uistinu, nema drugog Boga osim Mene ¶143

Bahá’í Spisi sadrže mnoge odlomke koji razjašnjavaju prirodu Očitovanja i Njegov odnos s Bogom. Bahá’u’lláh naglašava jedinstvenu i transcendentnu prirodu Božanstva. Objašnjava da „budući da ne može postojati veza izravnog odnosa koja bi povezivala jedinoga pravog Boga s Njegovim stvaranjem” Bog naređuje da „u svakom dobu i dispenzaciji čista i besprijekorna Duša bude objavljena u kraljevstvima zemlje i neba.” Ovo „misteriozno i eterično Biće”, Objavitelj Božji, ima ljudsku prirodu koja pripada „svijetu materije” i duhovnu prirodu „rođenu od supstance Boga Samoga”. Također je obdaren „dvostrukim položajem”:

Prvi položaj, koji je povezan s Njegovom najdubljom stvarnošću, predstavlja Ga kao Onoga Čiji je glas glas Boga Samoga… Drugi položaj je ljudski položaj, prikazan sljedećim stihovima: „Ja sam samo čovjek poput tebe.” „Reci, hvaljen budi Gospod moj! Zar sam više od čovjeka, apostol?”

Bahá’u’lláh također potvrđuje da, u duhovnom carstvu, postoji „suštinsko jedinstvo” između svih Objaviteljâ Božjih. Svi oni objavljuju „Ljepotu Božju”, manifestiraju Njegova imena i atribute i daju izričaj Njegovoj Objavi. S tim u vezi, On navodi:

Kad bi itko od sveobuhvatnih Božjih Objaviteljâ izjavio: „Ja sam Bog!” On, bi doista, govorio istinu, i nema sumnje s tim u vezi. Jer više puta je pokazano da se kroz njihovu Objavu, njihove osobine i imena, Otkrivenje Božje, Njegovo ime i Njegovi atributi, očituju u svijetu.

Dok Objavitelji iskazuju imena i atribute Boga te su način na koji čovječanstvo ima pristup spoznaji Boga i Njegovog Otkrivenja, Shoghi Effendi izjavljuje da se Objavitelji „nikada ne bi trebali … identificirati s onom nevidljivom Stvarnošću, Esencijom samog Božanstva.” U vezi s Bahá’u’lláhom, Čuvar je napisao da „ljudski hram koji je bio dom tako premoćne Objave” ne valja poistovjećivati sa „Stvarnošću” Boga.

Što se tiče jedinstvenosti Bahá’u’lláhova položaja i veličine Njegove Objave, Shoghi Effendi potvrđuje da su proročanske izjave o „Božjem Danu,” koje se nalaze u Svetim spisima prošlih dispenzacija, ispunjene dolaskom Bahá’u’lláha:

Za Izrael On nije bio ni više ni manje nego utjelovljenje „Oca Vječnosti”, „Gospoda nad vojskama” koji je sišao „s deset tisuća svetaca”; za kršćanstvo Krist koji se vratio „u slavi Oca”; za šiitski Islám povratak Imama Ḥusayna; za sunitski Islám silazak „Božjeg Duha” (Isus Krist); zoroastrijancima obećani Sháh-Bahrám; Hindusima reinkarnacija Krišne; budistima peti Buddha.

Bahá’u’lláh opisuje položaj „božanstva” koji On dijeli sa svim Objaviteljima Božjim kao

…položaj u kojemu pojedinac umre za sebe, a živi u Bogu. Božanstvo, kad god ga spomenem, ukazuje na Moju potpunu i apsolutnu samozatajnost. To je položaj u kojem nemam kontrolu nad vlastitim blagom ili nesrećom, niti nad svojim životom niti nad svojim uskrsnućem.

A u vezi sa svojim odnosom prema Bogu, On svjedoči:

Kada razmišljam, o moj Bože, o odnosu koji me veže s Tobom, potaknut sam proglasiti svim stvorenim stvarima „uistinu, ja sam Bog!”; a kad sebe promotrim, gle, nalazim se prostijim od gline!

plaćanje(m) Zakáta ¶146

Zakát se u Qur’ánu spominje kao redovita dobročinstva koja obvezuju muslimane. S vremenom je koncept evoluirao u oblik poreza na milostinju koji je nametao obvezu davanja fiksnog dijela određenih kategorija prihoda, iznad određenih ograničenja, za pomoć siromašnima, u razne dobrotvorne svrhe i za pomoć Vjeri Božjoj. Granica izuzeća varirala je za različite robe, kao i postotak koji se plaća na dio koji se može procijeniti.

Bahá’u’lláh tvrdi da Bahá’í zakon Zakáta slijedi „ono što je objavljeno u Qur’ánu” (Pitanja i odgovori 107). Budući da pitanja kao što su ograničenja za izuzeće, dotične kategorije prihoda, učestalost isplata i skala stopa za različite kategorije Zakáta nisu spomenuta u Qur’ánu, ta pitanja će morati rješavati u budućnosti Univerzalna kuća pravde. Shoghi Effendi je naznačio da bi vjernici, u skladu sa svojim sredstvima i mogućnostima, trebali davati redovite doprinose u Bahá’í fond dok čekaju takav zakon.

Nije zakonito prosjačiti, i zabranjeno je davati onomu koji prosjači. ¶147

U jednoj Ploči ‘Abdu’l-Bahá objašnjava značenje ovog stiha. On navodi da je „prosjačenje zabranjeno i da je također zabranjeno davanje milostinje ljudima koji se bave prosjačenjem kao zanimanjem.” On dalje ističe u toj istoj Ploči: „Cilj je potpuno iskorijeniti prosjačenje. Međutim, ako je osoba nesposobna zarađivati za život, pogođena je teškim siromaštvom ili postane bespomoćna, tada je dužnost bogatih ili Predstavnika da joj osiguraju mjesečnu naknadu za njezino uzdržavanje… Pod ‘Predstavnicima’ se misli na zastupnike ljudi, odnosno članove Kuće pravde.”

Zabrana davanja milostinje ljudima koji prosjače ne sprječava pojedince i Duhovna vijeća da pružaju financijsku pomoć siromašnima i potrebitima ili pružaju mogućnosti za stjecanje onih vještina koje bi im omogućile zaradu za život (vidi bilješku 56).

Kaznu… ranije je propisao… bilo kome tko je bio uzrok tuge drugoga ¶148

Bahá’u’lláh ukida zakon iz perzijskog Bayána koji se odnosi na plaćanje kazne kao odštetu za nanošenje tuge bližnjemu.

sveto Stablo Lot ¶148

„Sveto Stablo Lot” referenca je na Sadratu’l‑Muntahá, „stablo iza kojega se ne može proći” (vidi bilješku 128). Ovdje se koristi simbolično za označavanje Bahá’u’lláha.

Izgovarajte stihove Božje svakog jutra i večeri. ¶149

Bahá’u’lláh navodi da je suštinski „zahtjev” za izgovaranje „Božjih stihova” „revnost i ljubav” vjernika da „čitaju Riječ Božju” (Pitanja i odgovori 68).

Što se tiče definicije „Božjih stihova”, Bahá’u’lláh navodi da se ona odnosi na „sve što je poslano s Neba Božanskog Izričaja”. Shoghi Effendi, u pismu napisanom jednom od vjernika na Istoku, pojasnio je da pojam „Božji stihovi” ne uključuje spise ‘Abdu’l-Baháa; on je također naznačio da se ovaj izraz ne odnosi na njegove vlastite spise.

Bilo vam je naloženo da obnovite namještaj svojih domova po prolasku svakih devetnaest godina ¶151

Bahá’u’lláh potvrđuje naredbu u arapskom Bayánu u vezi s obnavljanjem, svakih devetnaest godina, namještaja nečijeg doma, pod uvjetom da je (on) to u mogućnosti učiniti. ‘Abdu’l-Bahá povezuje ovu uredbu s promicanjem profinjenosti i čistoće. Pojašnjava da je svrha zakona da se promijeni onaj namještaj koji stȁri, gubi sjaj i izaziva gađenje. Ne odnosi se na stvari poput rijetkih ili dragocjenih predmeta, antikviteta ili nakita.

Perite svoje noge ¶152

Kitáb-i-Aqdas potiče vjernike da se redovno kupaju, da nose čistu odjeću i da općenito budu suština čistoće i profinjenosti. Sinopsis i kodifikacija, odjeljak IV. D. 3. y. i.–vii., sažima relevantne odredbe. U vezi s pranjem nogu, Bahá’u’lláh navodi da je poželjno koristiti toplu vodu; međutim, pranje u hladnoj vodi također je dopušteno (P&O 97).

Bilo vam je zabranjeno upotrebljavati propovjedaonice. Tko tako poželi izgovarati vam stihove svojega Gospoda, neka sjedne na stolicu smještenu na podiju ¶154

Ove odredbe imaju svoj prethodnik u Perzijskom Bayánu. Báb je zabranio korištenje propovjedaonica za držanje propovijedi i čitanje Teksta. Pojasnio je da, umjesto toga, kako bi svi mogli jasno čuti Riječ Božju, stolac za govornika treba postaviti na platformu.

U komentarima na ovaj zakon, ‘Abdu’l-Bahá i Shoghi Effendi su jasno rekli da u Mashriqu’l-Adhkáru (gdje su propovijedi zabranjene i gdje se mogu čitati samo riječi Svetog Pisma) čitač može stajati ili sjediti, i ako je potrebno da ga se bolje čuje, može koristiti nisku pokretnu platformu, ali da propovjedaonica nije dopuštena. U slučaju sastanaka na drugim mjestima osim Mashriqu’l-Adhkára, također je dopušteno da čitač ili govornik sjedi ili stoji i koristi platformu. U jednoj od Svojih Ploča, kad je ponovio zabranu korištenja propovjedaonica na bilo kojem mjestu, ‘Abdu’l-Bahá je naglasio da kada bahá’í drže svoje govore na skupovima, to trebaju činiti u stavu krajnje poniznosti i samozatajnosti.

Kockanje ¶155

Aktivnosti koje su uključene u ovu zabranu nisu navedene u Spisima Bahá’u’lláha. Kao što su i ‘Abdu’l-Bahá i Shoghi Effendi naznačili, prepušteno je Univerzalnoj kući pravde da odredi pojedinosti ove zabrane. U odgovoru na pitanja o tome jesu li lutrije, klađenja na stvari kao što su konjske utrke i nogometne igre, bingo i slično, uključeni u zabranu kockanja, Univerzalna kuća pravde je naznačila da je to stvar koja će se razmatrati detaljno u budućnosti. U međuvremenu, Vijećima i pojedincima se preporučuje da se ne bave tim pitanjem i da ga prepuste savjesti pojedinačnih vjernika.

Kuća pravde odlučila je da nije prikladno da se sredstva za Vjeru prikupljaju putem lutrije, tombole i igara na sreću.

uporaba opijuma… bilo kakve tvari koja izaziva tupost i mlitavost ¶155

Ovu zabranu upotrebe opijuma Bahá’u’lláh ponavlja u posljednjem paragrafu Kitáb-i-Aqdasa. S tim u vezi, Shoghi Effendi je izjavio da je jedan od zahtjeva za „čedan i svet život” „potpuna apstinencija … od opijuma i sličnih droga koje stvaraju naviku.” Heroin, hašiš i drugi derivati kanabisa poput marihuane, kao i halucinogeni agensi poput LSD-a, pejotla i sličnih tvari, potpadaju pod ovu zabranu.

‘Abdu’l-Bahá je napisao:

Što se tiče opijuma, on je ogavan i proklet. Sačuvao nas Bog od kazne kojoj On podvrgava uživatelja. Prema izričitom tekstu Najsvetije Knjige, zabranjen je, a njegova uporaba je u potpunosti osuđena. Razum pokazuje da je pušenje opijuma svojevrsno ludilo, a iskustvo potvrđuje da je uživatelj potpuno odsječen od ljudskog carstva. Neka Bog zaštiti sve od počinjenja tako odvratnog čina kao što je ovaj, čina koji potpuno ruši sam temelj onoga što znači biti čovjek, i koji uzrokuje da korisnik bude lišen (vlastitih sposobnosti) na vijeke vjekova. Jer opijum sputava dušu tako da korisnikova savjest umre, njegov um se izbriše, njegova percepcija nagrize. On pretvara žive u mrtve. Gasi prirodnu toplinu. Ne može se zamisliti veća šteta od one koju nanosi opijum. Sretni su oni koji mu ime nikad ne izgovore; onda razmislite koliko je uživatelj jadan.

O vi, koji ljubite Boga! U ovom ciklusu Boga Svemogućega, nasilje i sila, ograničenje i ugnjetavanje, osuđeni su svi do jednoga. Međutim, nužno je da se uporaba opijuma spriječi na bilo koji način, kako bi se možda ljudski rod uspio osloboditi od ove najjače pošasti. A u protivnom, jao i teško onomu koji ne ispuni svoju dužnost prema svojem Gospodu.

U jednoj od Svojih Ploča ‘Abdu’l-Bahá je izjavio u vezi s opijumom: „uživatelj, kupac i prodavač su svi lišeni darežljivosti i milosti Božje.”

U još jednoj Ploči, ‘Abdu’l-Bahá je napisao:

Što se tiče hašiša, istaknuli ste da su se neki Perzijanci navikli na njegovu upotrebu. Milostivi Bože! Ovo je najgore od svih opojnih sredstava, a njegova zabrana je izričito objavljena. Njegova uporaba uzrokuje raspadanje misli i potpunu otupjelost duše. Kako bi itko mogao tražiti plod paklenog stabla, i uzimajući ga, biti naveden da pokaže osobine čudovišta? Kako bi netko mogao koristiti ovu zabranjenu drogu i tako sebe lišiti blagodati Svemilosrdnoga?

Alkohol proždire um i tjera čovjeka da čini apsurdna djela, ali taj opijum, taj ogavni plod s paklenoga stabla i taj opaki hašiš gase um, lede duh, okamenjuju dušu, upropaštavaju tijelo i ostavljaju čovjeka frustriranim i izgubljenim.

Treba napomenuti da gornja zabrana uzimanja određenih klasa lijekova ne zabranjuje njihovu upotrebu kada ih propisuju kvalificirani liječnici kao dio medicinskog tretmana.

„otajstvo Velikog Preokreta u Znaku Vrhovnika” ¶157

Shaykh Aḥmad-i-Aḥsá’í (1753.–1831.), koji je bio utemeljitelj Shaykhí škole i prvi od „dvojnih luči koje su navijestile dolazak Bábove Vjere,” prorekao je da će se pri pojavi Obećanoga sve stvari preokrenuti, zadnja će biti prva, a prva posljednja. Bahá’u’lláh u jednoj od Svojih Ploča spominje „simbol i aluziju” „otajstva Velikog Preokreta u znaku Vrhovnika”. On navodi: „Ovim preokretom On učinio je da uzvišeni budu poniženi, a poniženi budu uzvišeni,” i podsjeća da su „u Isusovo vrijeme oni koji su bili istaknuti po svojoj učenosti, ljudi od pisma i vjere, bili oni koji su Ga zanijekali, dok je skromni ribar pohitao da dobije pristup u Kraljevstvo” (vidi također bilješku 172). Za dodatne informacije o Shaykh Aḥmad-i-Aḥsá’íju vidi knjigu Vjesnici Zore, poglavlja 1. i 10.

„Šest” podignuto zahvaljujući ovom „Uspravnom Alifu” ¶157

U svojim spisima, Shaykh Aḥmad-i-Aḥsá’í stavio je veliki naglasak na arapsko slovo „Váv.” U knjizi Vjesnici Zore, Nabíl navodi da je ovo slovo „za Bába simboliziralo dolazak novog ciklusa Božanske Objave, a od tada na njega aludira Bahá’u’lláh u Kitáb-i-Aqdas u odlomcima kao što su ‘otajstvo Velikog Preokreta’ i ‘Znak Vrhovnika’.”

Naziv za slovo „Váv” sastoji se od tri slova: Váv, Alif, Váv. Prema računanju abjada, brojčana vrijednost svakog od ovih slova je 6, 1 i 6 redom. Shoghi Effendi u pismu napisanom u njegovo ime jednom od vjernika na Istoku daje tumačenje ovog stiha Aqdasa. On navodi da se „Uspravni Alif” odnosi na dolazak Bába. Prvo slovo sa svojom vrijednošću šest, koje dolazi prije Alifa, simbol je ranijih Dispenzacija i Objavitelja koji prethode Bábu, dok treće slovo, koje također ima brojčanu vrijednost šest, označava Bahá’u’lláhovu vrhovnu Objavu koja je objavljena nakon Alifa.

Bilo vam je zabranjeno nositi oružje osim osnovnoga ¶159

Bahá’u’lláh potvrđuje zabranu sadržanu u Bayánu koja čini protuzakonitim nošenje oružja, osim ako je to nužno. S obzirom na okolnosti pod kojima bi nošenje oružja moglo biti „od suštinskog značaja” za pojedinca, ‘Abdu’l-Bahá daje dopuštenje vjerniku za samozaštitu u opasnom okruženju. Shoghi Effendi je u pismu napisanom u njegovo ime također naznačio da, u hitnim slučajevima, kada nema pravne sile na koju bi se mogao pozvati, bahá’í ima pravo braniti svoj život. Postoji niz drugih situacija u kojima je oružje potrebno i može se legitimno koristiti; na primjer, u zemljama u kojima ljudi love zbog hrane i odjeće, te u sportovima kao što su streličarstvo, streljaštvo i mačevanje.

Na društvenoj razini, načelo kolektivne sigurnosti koje je izrekao Bahá’u’lláh (vidi knjigu Ulomci iz Spisa Bahá’u’lláha, CXVII) i razradio Shoghi Effendi (vidi Čuvarova pisma u knjizi Svjetski poredak Bahá’u’lláha) ne pretpostavlja ukidanje uporabe sile, ali propisuje „sustav u kojem je Sila sluga Pravde”, i koji predviđa postojanje međunarodnih mirovnih snaga koje „će čuvati organsko jedinstvo cijelog commonwealtha.” U Ploči Bishárát, Bahá’u’lláh izražava nadu da se „ratno oružje diljem svijeta može pretvoriti u instrumente obnove i da se razmirice i sukobi mogu ukloniti iz ljudske sredine.”

U toj istoj Ploči Bahá’u’lláh naglašava važnost zajedništva sa sljedbenicima svih religijâ; On također navodi da je „zakon svetog rata izbrisan iz Knjige.”

i dopušteno vam je odijevati se u svilu. ¶159

Prema islamskoj praksi, muškarcima je općenito bilo zabranjeno nošenje svile, osim u vrijeme svetog rata. Ovu zabranu, koja se nije temeljila na stihovima Qur’ána, ukinuo je Báb.

Gospod vas je oslobodio… ograničenja koja su se ranije primjenjivala na odijevanje i šišanje brade. ¶159

Mnoga pravila o odijevanju potječu iz zakona i tradicionalnih običaja svjetskih religijâ. Na primjer, šijitsko svećenstvo usvojilo je za sebe prepoznatljivo pokrivalo za glavu i haljine i, jedno vrijeme, zabranilo ljudima da prihvate europsku odjeću. Muslimanska praksa, u želji da oponaša običaje Proroka, također je uvela niz ograničenja u pogledu podrezivanja brkova i dužine brade.

Bahá’u’lláh je uklonio takva ograničenja glede nečije odjeće i brade. On takve stvari ostavlja „diskreciji” pojedinca, a ujedno poziva vjernike da ne prelaze granice pristojnosti i da budu umjereni u svemu što se tiče odijevanja.

O, zemljo Káf i Rá! ¶164

Káf i Rá su prvi konsonanti u (imenu) Kirmán, gradu i provinciji u Iranu.

Mi opažamo ono što se krišom i potajice širi iz tebe. ¶164

Ovaj je odlomak referenca na spletke grupe Azalíjâ, sljedbenika Mírze Yaḥye (vidi bilješku 190), povezanih s gradom Kirmánom. Među njima su Mullá Ja‘far, njegov sin Shaykh Aḥmad-i-Rúḥí i Mírzá Áqá Khán-i-Kirmání (obojica zetovi Mírze Yaḥye), kao i Mírzá Aḥmad-i-Kirmání. Ne samo da su nastojali potkopati Vjeru, već su se uključili u političke spletke koje su kulminirale atentatom na Sháha Náṣiri’d-Dína.

Prisjetite se shaykha čije ime je bilo Muḥammad-Ḥasan ¶166

Shaykh Muḥammad-Ḥasan, jedan od vodećih predstavnika šijitskog islama, odbacio je Bába. Taj autor opsežnih spisa o šijitskom pravosuđu navodno je umro oko 1850.

Nabíl, u knjizi Vjesnici Zore, opisuje susret koji se dogodio u Najafu između Mullá ‘Alíy-i-Basṭámíja, jednog od Slova Živih, i Shaykha Muḥammada-Ḥasana. Tijekom sastanka, Mullá ‘Alí je najavio objaviteljstvo Bába i veličao snagu Njegove Objave. Na poticaj shaykha, Mullá ‘Alí je odmah proglašen heretikom i izbačen iz vijeća. Suđeno mu je, prevezen u Istanbul i osuđen na prinudni rad.

prosijač pšenice i ječma ¶166

Ovo je aluzija na Mullu Muḥammada Ja‘fara Gandum-Pák-Kuna, prvu osobu u Isfáhánu koja je prihvatila Bábovu Vjeru. Spominje se u perzijskom Bayánu i hvaljen kao onaj koji je „odjenuo ruho učeništva”. U knjizi Vjesnici Zore Nabíl opisuje kako je „prosijač pšenice” bezrezervno prihvatio Poruku i njegovo revno zagovaranje nove Objave. Pridružio se četi braniteljâ tvrđave Shaykh Ṭabarsí i poginuo tijekom te opsade.

Pazite da vam riječ „Prorok” ne uskrati pristup ovom Najvećem Navještenju ¶167

Bahá’u’lláh upozorava ljude „od uvida” da ne dopuste da ih njihova tumačenja Svetog Pisma spriječe u prepoznavanju Božjeg Objavitelja. Sljedbenici svake religije bili su skloni dopustiti da ih njihova odanost njezinom Utemeljitelju navede da percipiraju Njegovu Objavu kao konačnu Riječ Božju i da poriču mogućnost pojavljivanja bilo kojega sljedećeg Proroka. To je bio slučaj u judaizmu, kršćanstvu i islamu. Bahá’u’lláh poriče valjanost ovog koncepta konačnosti kako u odnosu na prošla razdoblja, tako i u odnosu na Svoje vlastito. Što se tiče muslimana, On je napisao u Kitáb-i-Iqánu da su „ljudi Qur’ána … dopustili da riječi ‘Pečat proroka’ prekriju njihove oči,” „da zamagle njihovo razumijevanje i liše ih milosti svih Njegovih mnogostrukih blagodati!” On potvrđuje da je „ova tema… bila teška kušnja za cijelo čovječanstvo”, i žali nad sudbinom „onih koji, držeći se ovih riječi, nisu povjerovali u Onoga Koji je njihov pravi Objavitelj.” Báb se poziva na istu temu kada upozorava: „Neka vas imena ne zatvore kao velom od Onoga Koji je njihov Gospod, pa čak ni ime Prorok, jer takvo ime je samo stvorenje Njegovoga izričaja.”

(ili) da vas bilo kakav naputak o „Namjesništvu” ogradi od vrhovnosti Onoga Koji je Namjesnik Božji ¶167

Riječ ovdje prevedena „Namjesništvo” je, u izvornom arapskom jeziku, „viláyat”, što ima niz značenja uključujući „namjesništvo”, „skrbništvo”, „zaštitništvo” i „nasljeđivanje”. Koristi se u odnosu na samog Boga, na Njegovog Objavitelja ili na one koji su imenovani Nasljednici Objavitelja.

U ovom stihu Aqdasa, Bahá’u’lláh upozorava protiv dopuštanja takvim konceptima da zaslijepe čovjeka za „vrhovnost” novoga Božanskog Objavitelja, pravog „Božjeg Namjesnika”.

Prisjetite se Karíma ¶170

Ḥájí Mírzá Muḥammad Karím Khán-i-Kirmání (1810.–oko 1873.) bio je samozvani vođa Shaykhí zajednice nakon smrti Siyyid Káẓima, koji je bio imenovani nasljednik Shaykh Aḥmad-i-Aḥsá’íja (vidi bilješke 171 i 172). Posvetio se promicanju učenja Shaykh Aḥmada. Mišljenja koja je iznio postala su predmetom kontroverzi među njegovim pristašama i protivnicima.

Smatran jednim od vodećih znalaca i plodnih autora svojega doba, napisao je brojne knjige i poslanice na različitim područjima učenjâ koja su se njegovala u to doba. Aktivno se suprotstavljao i Bábu i Bahá’u’lláhu, te je koristio svoje rasprave za napad na Bába i Njegova Učenja. U Kitáb-i-Íqánu Bahá’u’lláh osuđuje ton i sadržaj njegovih spisa i izdvaja zbog kritiziranja jedno od njegovih djela koje sadrži negativne aluzije na Bába. Shoghi Effendi ga opisuje kao „neumjereno ambicioznog i licemjernog” i opisuje kako je „na poseban zahtjev Sháha u jednoj raspravi žestoko napao novu Vjeru i njezine doktrine.”

o, vi upućeni u Bahá ¶173

Bahá’u’lláh veliča učene među Svojim sljedbenicima. U Knjizi Svoje Pogodbe napisao je: „Blagoslovljeni su vladari i učeni među ljudima Bahá.” Pozivajući se na ovu izjavu, Shoghi Effendi je napisao:

U ovom svetom ciklusu „učeni” su, s jedne strane, Ruke Božje Stvari, a, s druge strane, učitelji i širitelji Njegovih Učenja koji se ne smatraju Rukama, ali koji su postigli istaknut položaj u radu na poučavanju. Što se tiče „vladara”, oni se odnose na članove Mjesnih, Nacionalnih i Međunarodnih kućâ pravde. Dužnosti svake od ovih duša bit će određene u budućnosti.

Ruke Božje Stvari bile su osobe koje je imenovao Bahá’u’lláh i zadužene za razne dužnosti, posebno za zaštitu i širenje Njegove Vjere. U knjizi Uspomene na vjerne ‘Abdu’l-Bahá je druge istaknute vjernike nazvao Rukama Stvari, a u Svoju Posljednju Volju i oporuku uključio je odredbu koja poziva Čuvara Vjere da po svom nahođenju imenuje Ruke Stvari. Shoghi Effendi je prvi posthumno uzdigao jedan broj vjernika u položaj Ruke Stvari, a u posljednjim godinama svojeg života imenovao je ukupno 32 vjernika sa svih kontinenata na ovu poziciju. U razdoblju između smrti Shoghi Effendija 1957. i izbora Univerzalne kuće pravde 1963., Ruke Stvari su upravljale poslovima Vjere u svojstvu Glavnih upravitelja Bahá’u’lláhova embrionalnog Svjetskog Commonwealtha (vidi bilješku 67). U studenom 1964., Univerzalna kuća pravde odlučila je da ne može donijeti zakone koji bi omogućili imenovanje Ruku Stvari. Umjesto toga, odlukom Kuće pravde 1968., funkcije Ruka Stvari u vezi sa zaštitom i širenjem Vjere proširene su u budućnost stvaranjem Kontinentalnih odbora savjetnika, a 1973. uspostavom Međunarodnog centra za poučavanje sa sjedištem u Svetoj zemlji.

Univerzalna kuća pravde imenuje Savjetnike članove Međunarodnog centra za poučavanje i Kontinentalne savjetnike. Članove Pomoćnih odbora imenuju Kontinentalni savjetnici. Svi ti pojedinci spadaju u definiciju „učenih” koju je dao Shoghi Effendi u gore citiranoj izjavi.

uputite Onomu Koji je izdanak iz ovoga moćnog Stabla ¶173

Bahá’u’lláh daje ‘Abdu’l-Baháu pravo tumačenja Njegovoga svetog Pisma (vidi također bilješku 145).

prema Školi Nadspoznajne Jednosti ¶175

U ovom stihu i onima koji ga neposredno slijede, Bahá’u’lláh se suočava s jednim od razloga zašto su neki od bábíja odbacili Njegovu tvrdnju da je On Obećani u Bayánu. Njihovo odbijanje temeljilo se na Ploči koju je Báb uputio „Onomu Koji će biti Objavljen”, na čijoj je poleđini Báb napisao: „Neka pogledi Onoga Koga će Bog objaviti osvijetle ovo pismo u osnovnoj školi.” Ova ploča je objavljena u Izboru iz Bábovih spisa.

Ovi bábíji su tvrdili da, budući da je Bahá’u’lláh bio dvije godine stariji od Bába, nije bilo moguće da On primi ovu Ploču „u osnovnoj školi”.

Bahá’u’lláh ovdje objašnjava da se misli na događaje koji se odvijaju u duhovnim svjetovima izvan ove razine postojanja.

prihvatili Smo stihove Boga… koje Nam je On predstavio ¶175

U svojoj Ploči upućenoj „Onomu Koji će biti objavljen”, Báb karakterizira Bayán kao Svoj (žrtveni) dar Bahá’u’lláhu. Vidi knjigu Izbor iz Bábovih Spisa.

O, ljudi Bayána! ¶176

Referenca na sljedbenike Bába.

slova B, I, (T i I) bila (su) spojena i isprepletena zajedno.

Shoghi Effendi, u pismima napisanim u njegovo ime, objasnio je značaj „slova B i I”. Oni sačinjavaju riječ „Budi”, koja, kaže on, „znači stvaralačku Moć Boga Koji kroz Svoju zapovijed uzrokuje da sve stvari postanu” i „snagu Objavitelja Božjega, Njegovu veliku duhovnu kreativnu silu.”

Imperativ „Budi” u izvornom arapskom jeziku je riječ „kun”, koja se sastoji od dva slova „káf” i „nún”. Preveo ih je Shoghi Effendi na gore navedeni način. Ova riječ je korištena u Qur’ánu kao Božji nalog koji poziva stvaranje u postojanje.

(utjecaj) ovog (najvećeg,) novoga Svjetskog Poretka. ¶181

U perzijskom Bayánu, Báb je izjavio: „Dobro je uz onoga koji svoj pogled usmjeri na Poredak Bahá’u’lláha i zahvaljuje svomu Gospodu. Jer On će sigurno biti objavljen. Bog je to doista neopozivo naložio u Bayánu.” Shoghi Effendi poistovjećuje ovaj „Poredak” sa Sustavom koji Bahá’u’lláh predviđa u Aqdasu, u kojem On svjedoči o njegovom revolucionarnom učinku na život čovječanstva i otkriva zakone i principe koji upravljaju njegovim djelovanjem.

Značajke „novoga Svjetskog Poretka” ocrtane su u Spisima Bahá’u’lláha i ‘Abdu’l-Baháa te u pismima Shoghi Effendija i Univerzalne kuće pravde. Institucije današnjega Bahá’í Administrativnog poretka, koje čine „strukturnu osnovu” Bahá’u’lláhova Svjetskog poretka, sazrijevat će i razviti se u Bahá’í Svjetski Commonwealth. U tom smislu, Shoghi Effendi potvrđuje da će Administrativni poredak „kao njegovi sastavni dijelovi, njegove organske institucije, početi funkcionirati s učinkovitošću i snagom, potvrđivati svoje zahtjeve i pokazati svoju sposobnost da se smatra ne samo jezgrom, već i samim obrascem Novoga Svjetskog poretka kojemu je suđeno da u punini vremena obuhvati cijelo čovječanstvo.”

Za dodatne informacije o evoluciji ovog novoga Svjetskog poretka, pogledajte, na primjer, pisma Shoghi Effendija objavljena u knjizi Svjetski Poredak Bahá’u’lláha.

O, izvore izopačenosti! ¶184

Ovo je referenca na Mírzu Yaḥyu, poznatog kao Ṣubḥ-i-Azal (Jutro vječnosti), Bahá’u’lláhovog mlađeg polubrata, koji je ustao protiv Njega i suprotstavio se Njegovoj Stvari. Báb je imenovao Mírzu Yaḥyu da služi kao figura u Bábí zajednici do skorog objavljivanja Obećanoga. Na poticaj Siyyida Muḥammad-i-Iṣfaháníja (vidi bilješku 192), Mírzá Yaḥyá je izdao Bábovo povjerenje, tvrdio da je Njegov nasljednik i spletkario protiv Bahá’u’lláha, čak Ga je pokušao ubiti. Kad mu je Bahá’u’lláh službeno objavio Svoju Misiju u Adrianopolu, Mírzá Yaḥyá je odgovorio tako što je otišao toliko daleko da iznese vlastitu tvrdnju da je primatelj neovisne Objave. Njegove pretenzije na kraju su odbacili svi osim nekolicine, koji su postali poznati kao Azalí (vidi bilješku 177). Shoghi Effendi ga je opisao kao „Glavnog prekršitelja Bábove Pogodbe” (vidi knjigu Bog prolazi svijetom, X. poglavlje).

sjeti se kako Smo te njegovali danju i noću da bi služio Stvari. ¶184

U knjizi Bog prolazi svijetom, Shoghi Effendi spominje činjenicu da ga je Bahá’u’lláh, koji je bio trinaest godina stariji od Mírze Yaḥye, savjetovao i pazio na njegovu ranu mladost i doba zrelosti.

Bog je dohvatio onoga koji je tebe zaveo. ¶184

Referenca na Siyyida Muḥammad-i-Iṣfaháníja, kojeg je Shoghi Effendi opisao kao „Antikrista Bahá’í Objave”. On je bio čovjek pokvarenog karaktera i velike osobne ambicije koji je naveo Mírzu Yaḥyu da se suprotstavi Bahá’u’lláhu i položi pravo na proroštvo za sebe (vidi bilješku 190). Iako je bio sljedbenik Mírze Yaḥye, Siyyid Muḥammad je prognan s Bahá’u’lláhom u ‘Akku. Nastavio je agitirati i spletkariti protiv Bahá’u’lláha. Opisujući okolnosti njegove smrti, Shoghi Effendi je napisao u knjizi Bog prolazi svijetom:

Nova opasnost sada je očito prijetila životu Bahá’u’lláha. Iako je On Sâm strogo zabranio Svojim sljedbenicima, u nekoliko navrata, usmeno i pismeno, bilo kakve odmazde protiv njihovih mučitelja, i čak je poslao nazad u Bejrut jednog neodgovornog arapskog obraćenika, koji je razmišljao o osveti za nepravde koje je pretrpio njegov ljubljeni Vođa, sedmorica suputnika tajno su potražili i ubili trojicu svojih progonitelja, među kojima su bili Siyyid Muḥammad i Áqá Ján.

Zaprepaštenje koje je zahvatilo ionako potlačenu zajednicu bilo je neopisivo. Bahá’u’lláhovo ogorčenje nije imalo granica. „Kad bismo”, On tako izražava svoje emocije, u Ploči objavljenoj ubrzo nakon što je ovaj čin počinjen, „spomenuli ono što Nas je snašlo, nebesa bi se rascijepila, a planine bi se srušile.” „Moje zatočeništvo”, napisao je drugom prilikom, „Meni ne može nauditi. Ono što Mi može naškoditi je ponašanje onih koji Me vole, koji tvrde da su mi u srodstvu, a ipak čine ono što uzrokuje da Moje srce i Moje pero jauču.”

Izaberite jedan jezik… usvojite zajedničko pismo. ¶184

Bahá’u’lláh nalaže usvajanje univerzalnog jezika i pisma. Njegovi Spisi predviđaju dvije faze u ovom procesu. Prva faza trebala bi se sastojati od odabira postojećeg ili izmišljenog jezika koji bi se potom učio u svim školama svijeta kao pomoćni materinjim jezicima. Pozivaju se svjetske vlade preko svojih parlamenata da provedu ovaj značajan zakon. Druga faza, u dalekoj budućnosti, bila bi konačno usvajanje jednog jezika i zajedničkog pisma za sve na zemlji.

Mi smo imenovali dva znaka sazrijevanja ljudske rase ¶184

Prvi znak sazrijevanja čovječanstva koji se spominje u Spisima Bahá’u’lláha je pojava znanosti koja je opisana kao ona „božanska filozofija” koja će uključivati otkriće radikalnog pristupa transmutaciji elemenata. Ovo je pokazatelj raskoši budućeg čudesnoga širenja znanja.

U vezi s „drugim” znakom za koji Bahá’u’lláh kaže da je objavljen u Kitáb-i-Aqdas, Shoghi Effendi navodi da je Bahá’u’lláh, „…u Svojoj Najsvetijoj Knjizi, zapovjedio odabir jednog jezika i usvajanje zajedničkog pisma za sve na zemlji, naredba koja bi, kad bi se izvršila, bila, kao što On Sâm potvrđuje u toj Knjizi, jedan od znakova ‘sazrijevanja ljudske rase’.” Daljnji uvid u ovaj proces odrastanja čovječanstva i napredovanja prema zrelosti pruža sljedeća izjava Bahá’u’lláha:

Jedan od znakova zrelosti svijeta je da nitko neće prihvatiti nositi težinu kraljevanja. Kraljevstvo će ostati tako da nitko ne želi sâm nositi njegovu težinu. Taj će dan biti dan kada će se očitovati mudrost među čovječanstvom.

Sazrijevanje ljudske rase Shoghi Effendi povezuje s ujedinjenjem cijelog čovječanstva, uspostavom svjetskog commonwealtha i neviđenim poticajem za „intelektualni, moralni i duhovni život cijele ljudske rase.”

Glosar

‘Abdu’l-Bahá

„Sluga Slave”, Abbas Effendi (1844-1921) najstariji sin i imenovani Nasljednik Bahá’u’lláha, i Središte Njegove Pogodbe.

Abdžad

Drevni arapski sustav dodjeljivanja numeričke vrijednosti slovima alfabeta, kako bi brojevi mogli biti predstavljeni slovima i obrnuto. Tako svaka riječ ima doslovno značenje i numeričku vrijednost.

Báb

Doslovno „Vrata”, naslov koji je uzeo Mirzá ‘Alí-Muḥammad (1819.-1850.) nakon Deklaracije Svoje Misije u Shirázu u svibnju 1844. On je bio Osnivač Vjere Bábí i Vjesnik Bahá’u’lláha.

Bahá

Bahá znači Slava. To je Najveće Ime Božje i naslov dodijeljen Bahá’u’lláhu. Isto tako, to je prvi mjesec Bahá’í godine te prvi dan svakog Bahá’í mjeseca.

Bahá’u’lláh

„Slava Božja”, naslov Mirze Ḥusayn-‘Alíja (1917.-1892.), Osnivača Bahá’í vjere.

Bayán

Bayán („Izričaj”) naslov je koji je Báb dao Svojoj Knjizi Zakonâ, a primjenjuje se također na cjelokupni opus Njegovih Spisa. Perzijski Bayán veliko je doktrinarno djelo i glavni spremnik zakona koje je donio Báb. Arapski Bayán paralelan je po sadržaju ali manji i manje značajan. Reference na zapise o temama koje se nalaze u oba Bayána, kako perzijskom tako i arapskom, poistovjećuju se s terminom „Bayán” bez daljnje kvalifikacije.

Ḥuqúqu’lláh

„Pravo Božje”. Uspostavljen u Kitáb-i-Aqdas, to je doprinos koji daju bahá’í preko Poglavara Vjere u svrhe posebno navedene u Bahá’í Spisima.

Mashriqu’l-Adhkár

Doslovno „Mjesto osvita hvale Božje”, naziv Bahá’í kuće Bogoštovlja i njezinih pratećih zgrada.

Mithqál

Mjerna jedinica težine, ekvivalent malo preko 3½ grama, korišten u Kitáb-i-Aqdas kao referenca za količine zlata ili srebra za različite svrhe, obično u iznosima 9, 19 ili 95 mithqála. Ekvivalenti ovih u metričkom sustavu i u uncama (koje se koriste za mjerenje plemenitih metala) jesu kako slijedi:

• 9 mithqála = 32.775 grama = 1.05374 unce

• 19 mithqála = 69.192 grama = 2.22456 unce

• 95 mithqála = 345.958 grama = 11.12282 unce

Taj izračun temelji se na vodstvu Shoghi Effendija, iz jednog pisma napisanog u njegovo ime, koje kaže „jedan mithqál sastoji se od devetnaest nakhuda. Težina dvadeset i četiri nakhuda jednaka je četiri grama i tri petine. Računanje se može temeljiti na toj osnovi.” Mithqál koji se tradicionalno koristio na Srednjem Istoku sastojao se od 24 nakhuda ali je u Bayánu promijenjen u 19 nakhuda a Bahá’u’lláh je to potvrdio kao veličinu mithqála o kojem govori u Bahá’í zakonima (Pitanja i odgovori 23.)

mutatis mutandis (lat.)

Promijenivši ono što treba promijeniti; uz potrebne preinake (npr. prihvatiti neki zakon mutatis mutandis znači prihvatiti ga pošto u njem bude izmijenjeno sve što treba izmijeniti).

Nakhud

Mjerna jedinica težine. Vidi „mithqál”.

Qayyúmu’l-Asmá

Bábov komentar na Suru o Josipu u Qur’ánu. Objavljeno 1844., to djelo je Bahá’u’lláh okarakterizirao kao „prvu, najveću, i najmoćniju od svih knjiga” u Bábí Dispenzaciji.

Shoghi Effendi

Shoghi Effendi (1897.-1957.), Čuvar Bahá’í vjere od 1921.-1957. On je bio najstariji unuk ‘Abdu’l-Baháa i On ga je imenovao Poglavarom Vjere.

Síyáh-Chál

Doslovno „Crna jama”. Mračna podzemna tamnica ogavna mirisa u Ṭihránu gdje je Bahá’u’lláh bio zatočen četiri mjeseca 1852. Godine.

Ključ za odlomke iz Kitáb-i-Aqdas
koje je preveo Shoghi Effendi

Kratice izvora

BA Shoghi Effendi, Bahá’í administracija: Izabrane poruke, 1922-1932., Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, revidirano izdanje, 1968.

BC Nacionalno duhovno vijeće bahá’íja Sjedinjenih Država. Bahá’í zajednica: Sažetak njezine organizacije i zakona, Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, revidirano izdanje, 1963.

CF Shoghi Effendi, Utvrda Vjere: Poruke Americi, 1947.-1957., Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, 1965.

ESW Bahá’u’lláh, Poslanica Sinu Vuka, Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, 1979.

GWB Bahá’u’lláh, Ulomci iz Spisa Bahá’u’lláha, Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, revidirano izdanje, 1980.

PDC Shoghi Effendi, Obećani Dan je došao, Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, revidirano izdanje, 1980.

SW Zvijezda Zapada: Bahá’í magazin, sv. XIV, srpanj 1923. br. 4, ponovni tisak 1978. Oxford: George Ronald

UD Shoghi Effendi, Razvojna sudbina Britanske Bahá’í zajednice, London: Bahá’í izdavačka kuća, 1981.

WOB Shoghi Effendi, Svjetski poredak Bahá’u’lláha: Izabrana pisma, Wilmette, Illinois: Bahá’í izdavačka kuća, 1974.

Utvrđivanje odlomaka

Odjeljak

1–5 „Prva dužnost… O, ljudi uvida!” (GWB CLV)

7 „ Kad god se Moji zakoni… Njegova odlučnoga naloga.” (GWB CLV)

10 „Zapovjedili Smo vam da molite i postite… Velikodušni.” (BC str. 40)

16 „Naložili smo vam post… svetkovinu.” „Putnik, bolesnik… Postom…” (BC str. 40)

17 „Uzdržavajte se od jela… određena u Knjizi.” (BC str. 40)

30 „Gospod je naložio… nije važno.” „Dolikuje im da budu povjerenici… O, vi koji razabirete.” (BA, str.21)

35 „O, vi, sluge Milosrdnoga… jalove uobrazilje.” (SW, str. 112)

37 „Tko god položi pravo… Premudroga.” (GWB CLXVI)

38-40 „Ne obeshrabrite se… među mrtve.” (GWB LXXI)

43 „Ne jadikujte u svojim trenutcima kušnje… Onaj Koji je svjestan.” (SW, str. 112)

48 „Svakom je ocu… obuhvatile svijet.” (SW, str. 112)

52 „O, vi, ljudi Pravde… Vjerni.” (SW, str. 112)

53-55 „Neka vam se srca… od zahvalnih.” (GWB LXXII)

58-59 „Pazite da… će posvjedočiti …” (GWB LXXII)

63 „Stupajte u brak… spominjati Mene… (UD str. 195)

78-84 „O, kraljevi na zemlji! Onaj Koji je vrhovni Gospod… za pomoć njemu.” (GWB CV)

85 „O, Care Austrije!… svijetlog Obzorja.” (PDC str. 37)

86 „Reci: O, Kralju Berlina!… onih koji promišljaju.” (PDC str. 36-37)

87 „Ništa nismo zatražili… o, družbo kraljeva!” (PDC str. 26)

88 „Posluhnite, o, Vladari Amerike… Naložitelja, Premudroga.” (CF str. 18-19)

89 „O, mjesto koje si smješteno… Sveznajući, Premudri.” (PDC str. 40)

90 „O, obale Rajne!… očiglednom sjaju.” (PDC str. 37)

91-93 „Neka te ništa ne ožalosti… čudesnoj Knjizi.” (GWB LVI)

99-104 „Reci: o, vjerski vođe… kad biste to samo znali.” (GWB XCVII)

105 „Tko god protumači… Svijetloj Knjizi.” (ESW str. 129-130)

118 „Gospod je dopustio… kost koja trune oživi.” (SW str. 113)

120 „Ukrasite svoje glave… Premudroga.” (SW str. 113)

121 „Kad se povuče ocean Moje prisutnosti… Drevnog Korijena.” (WOB str. 134)

122-125 „Promislite koliko je jadna… zemlji i nebu.” (GWB XXXVII)

144 „Družite se sa svim religijama… stvari završavaju.” (SW str. 114)

161-163 „Blagoslovljen je čovjek… Najdarežljiviji.” (GWB XXXVII)

165 „O, družbo duhovnika! Kad su Moji… čudna stvar.” (PDC str. 82)

166 „Da je bio povjerovao… nemarnih.” (PDC str. 82)

167 „Ovo je Stvar… zadrhte… idoli.” (PDC str. 82)

169 „O, družbo duhovnika! Čuvajte se da… svih znakova!” (PDC str. 82)

171 „Razderite širom velove… nemarnomu.” (PDC str. 82)

173 „Sretni ste vi… kost koja se mrvi.” (SW str. 114)

174 „Kad se Mistična Golubica… ovoga moćnog Stabla.” (WOB str. 134)

181-183 „Svjetsku je ravnotežu… Moćnoga, Koji ljubi.” (GWB LXX)