Pariški govori

Govori koje je ‘Abdu’l-Bahá održao 1911. godine

Prvi dio

– 1 –
Dužnost ljubaznosti i suosjećanja prema neznancima i strancima

16. i 17. listopada 1911.

Kada čovjek okrene svoje lice k Bogu, on svugdje otkriva sunčevu svjetlost. Svi su ljudi njegova braća. Nemojte dozvoliti da zbog uobičajenih načina ponašanja izgledate hladno i bezosjećajno kada sretnete neobične ljude iz drugih zemalja. Ne gledajte u njih kao da sumnjate da su zločinci, lopovi ili neotesanci. Vi mislite da je potrebno biti vrlo oprezan, ne izlagati sebe riziku sklapanja poznanstva s takvim, vjerojatno nepoželjnim, ljudima.

Ja vas molim da ne mislite samo na sebe. Budite ljubazni prema strancima, došli oni iz Turske, Japana, Perzije, Rusije, Kine, ili ma koje druge zemlje na svijetu.

Pomozite im da se osjećaju kao kod kuće, saznajte gdje su se smjestili, upitajte ih možete li im učiniti kakvu uslugu; pokušajte učiniti njihov život nešto sretnijim.

Nastavite biti ljubazni prema njima na ovakav način čak i kada se katkad obistini ono što ste u početku sumnjali – ta će im ljubaznost pomoći da postanu boljima.

Naposljetku, zašto bi trebalo postupati prema ma kojim strancima kao prema tuđincima?

Neka oni koji vas sretnu znaju – a da im vi tu činjenicu i ne objavite – da ste vi uistinu bahá’í.

Provedite u djelo Učenje Bahá’u’lláha – učenje o ljubaznosti prema svim narodima. Nemojte biti zadovoljni iskazivanjem prijateljstva samo na riječima. Neka vam srce izgara od srdačne ljubaznosti prema svima koji naiđu na vas.

O, vi iz zapadnih zemalja, budite ljubazni prema onima koji dolaze iz istočnoga svijeta da privremeno proborave među vama. Zaboravite na svoju konvencionalnost kada razgovarate s njima; oni nisu naviknuti na nju. Istočnjacima takvo držanje izgleda hladno, neprijateljsko. Neka vaše ponašanje radije bude suosjećajno. Neka se vidi da ste ispunjeni sveopćom ljubavlju. Kada sretnete nekog Perzijanca, ili ma kojeg drugog stranca, razgovarajte s njime kao s prijateljem; izgleda li usamljeno, nastojte mu pomoći, rado mu pružite svoju podršku; bude li tužan, okrijepite ga; ako je siromašan, pritecite mu u pomoć; ako je potlačen, izbavite ga; osjeća li se bijedno, pružite mu utjehu. Postupajući tako, pokazat ćete ne samo na riječima nego i na djelu kako uistinu sve ljude smatrate svojom braćom.

Kakve li koristi ima od pukog mišljenja da je sveopće prijateljstvo dobro i od pričanja o slozi čovječanstva kao o nekom velikom idealu? Ne prevode li se te misli u svijet djelovanja, beskorisne su.

Zlo u svijetu nastavlja postojati upravo stoga što ljudi samo govore o svojim idealima, a ne nastoje ih provesti u djelo. Kada bi djela zamijenila riječi, svjetska bi se bijeda vrlo brzo pretvorila u blagostanje.

Čovjek koji čini veliko dobro, a ne govori o njemu, nalazi se na putu prema savršenstvu.

Čovjek koji je učinio neko malo dobro djelo, a uveličava ga u svome govoru, vrlo malo vrijedi.

Ako te volim, ne trebam stalno govoriti o svojoj ljubavi – znat ćeš za nju i bez ikakvih riječi. S druge strane, ne volim li te, i to ćeš znati – i nećeš mi povjerovati sve i kada bih potrošio tisuću riječi da bih ti rekao kako te volim.

Ljudi mnogo glume dobrotu, gomilajući fine riječi stoga što žele da ih smatraju većima i boljima od svojih bližnjih, tražeći slavu u očima svijeta. Oni koji čine najviše dobra troše najmanje riječi kada govore o svojim postupcima.

Božja djeca obavljaju svoje poslove bez hvalisanja, pokoravajući se Njegovim zakonima.

Moja je nada da ćete uvijek izbjegavati tiraniju i tlačenje; da ćete neprekidno raditi sve dok u svakoj zemlji ne zavlada pravda, da ćete sačuvati čista srca i da će vam ruke ostati neokaljane nepravdom.

To je ono što zahtijeva prisan dodir s Bogom i ono što ja očekujem od vas.

– 2 –
Snaga i vrijednost prave misli ovise o njezinom manifestiranju u djelovanju

18. listopada

Stvarnost čovjeka je njegova misao, a ne njegovo materijalno tijelo. Misaona snaga i životinjska snaga su suradnici. Iako je čovjek dio životinjskog svijeta, on posjeduje moć mišljenja koja ga čini višim u odnosu na sva druga stvorena bića.

Ako čovjekova misao stalno teži nebeskim stvarima, onda on postaje poput sveca; s druge strane, ako se njegova misao ne vine u nebo, nego biva usmjerena nadolje, da bi se usredotočila na stvari ovoga svijeta, on postaje sve više i više materijalan, dok ne dospije u stanje koje je tek nešto malo bolje od stanja jedne obične životinje.

Misli se mogu podijeliti na dvije skupine:

(1.) Misao koja pripada samo misaonom svijetu.

(2.) Misao koja se izražava u djelovanju.

Pojedini muškarci i žene diče se svojim uzvišenim mislima, ali ako te misli nikada ne prijeđu u djelo, ostat će beskorisne; snaga misli ovisna je o njezinom manifestiranju u djelima. Međutim, u svijetu napretka i evolucije, misli filozofa mogu se provesti u djelovanjima drugih ljudi, čak i onda kad oni sami nisu sposobni ili spremni dokazati te svoje velike ideale u vlastitim životima. Ovoj skupini pripada većina filozofa čija su učenja daleko iznad njihovih djelovanja. To je razlika između filozofa koji su Duhovni Učitelji i onih koji su samo filozofi: Duhovni će se Učitelj prvi pridržavati vlastitoga učenja; svoja shvaćanja i ideale on spušta u svijet djelovanja. Njegove božanske misli bivaju objelodanjene svijetu. Njegova misao jest On sam, ono od čega se on ne može razdvojiti. Kad naiđemo na filozofa koji naglašava važnost i veličanstvenost pravednosti, a onda podržava nekog grabežljivog vladara u njegovom tlačenju i tiraniji, odmah ćemo shvatiti kako pripada prvoj skupini: jer on samo promišlja nebeske misli, a ne prakticira vrline koje tim mislima odgovaraju.

Ovakvo je stanje nemoguće kada se radi o Duhovnim Filozofima, jer oni svoje uzvišene i plemenite misli uvijek izražavaju djelima.

– 3 –
Bog je veličanstveni, milostivi Iscjelitelj koji jedini pruža istinsko iscjeljenje

19. listopada

Svako pravo izlječenje dolazi od Boga! Postoje dva uzroka bolesti – jedan je materijalni, a drugi duhovni. Ako je bolest tjelesna, potreban je materijalan lijek, ako je duševna – duhovni lijek.

Bude li nebeski blagoslov spušten na nas dok se liječimo, samo tad možemo biti iscijeljeni, jer medicina nije ništa drugo do izvanjsko i vidljivo sredstvo s pomoću kojega dobivamo nebesko liječenje. Ako se duh ne izliječi, liječenje tijela bezvrijedno je. Sve je u rukama Boga i bez Njega nam nema zdravlja!

Ima mnogo ljudi koji su na kraju umrli upravo od one bolesti koju su posebno proučavali. Aristotel, na primjer, koji se osobito bavio proučavanjem probave, umro je od gastrične bolesti. Avicenna je bio specijalist za srce, a umro je od srčane bolesti. Bog je veliki milostivi Liječnik koji jedini ima moć da pruži istinsko izlječenje.

Sva su stvorenja ovisna o Bogu, ma kako veliko izgledalo njihovo znanje, moć i neovisnost.

Pogledajte moćne kraljeve na zemlji: oni imaju svu moguću moć na svijetu koja im se može dati, pa ipak, kada ih smrt pozove, moraju poslušati isto onako kao i seljaci pred njihovim vratima.

Također pogledajte životinje – kako li su samo nemoćne u svojoj prividnoj snazi! Jer slona, tu najveću od svih životinja, uznemirava muha, a lav ne može izbjeći neugodnu smetnju crva. Čak i čovjeku, tom najvišem obliku stvorenih bića, treba mnogo stvari za goli život; prije svega – potreban mu je zrak; bude li ga lišen nekoliko minuta, umrijet će. On je također ovisan o vodi, hrani, odjeći, toplini i mnogim drugim stvarima. Sa svih je strana okružen opasnostima i teškoćama, s kojima sâmo njegovo tjelesno biće ne može izići na kraj. Pogleda li čovjek na svijet oko sebe, vidjet će kako su sve stvorene stvari ovisne, te kako robuju zakonima Prirode.

Samo je čovjek, zahvaljujući svojoj duhovnoj moći, bio u stanju osloboditi se, vinuti se iznad svijeta materije i učiniti ga svojim slugom.

Bez Božje pomoći čovjek je jednak prolaznim zvijerima, međutim Bog ga je obdario tako čudesnom moći da uvijek može gledati uvis, i od Njegove božanske Darežljivosti dobivati, pored ostalih darova, i izlječenje.

Ali, jao! Čovjek nije zahvalan za ovo najviše dobro, nego spava snom nehaja, ne mareći za veliku milost koju mu je Bog ukazao, te okrećući lice od svjetlosti nastavlja svoj put u tami.

Moja je usrdna molitva da ne budete takvi, nego da vam lica budu stalno okrenuta prema svjetlu, tako da u neizvjesnim životnim situacijama budete poput blistavih baklji.

– 4 –
Potreba za jedinstvom između naroda Istoka i Zapada

Petak, 20. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Duhovno Sunce Istine uvijek se javljalo na Istočnome obzorju. Tako je bilo u prošlosti, tako je i sada.

Abraham se pojavio na Istoku. Na Istoku je Mojsije ustao da bi poveo i poučio narod. Na Istočnome obzorju zablistao je Gospod Krist. Muhamed je bio poslat jednom Istočnome narodu. Báb je zasijao u Istočnoj zemlji Perziji. Bahá’u’lláh je živio i poučavao na Istoku. Svi su se veliki Duhovni Učitelji pojavili u Istočnome svijetu. Ali, iako je Sunce Kristovo izišlo na Istoku, njegov je sjaj bio očit i na Zapadu, gdje se sjaj Njegove nebeske slave još jasnije vidio. Božansko svjetlo Njegova Učenja snažnije je zablistalo u Zapadnome svijetu, gdje je ono sebi probilo put brže nego u zemlji svojega rođenja.

U ovim je danima Istoku potreban materijalni napredak, dok Zapadu manjka duhovna ideja. Za Zapad bi bilo dobro da se za prosvjetljenje obrati Istoku, a da ovome, za uzvrat, pruži znanstvenu spoznaju. Ova razmjena darova mora postojati!

Istok i Zapad moraju se ujediniti, kako bi jedan drugome pružili ono što im nedostaje. Ovo će jedinstvo dovesti do prave civilizacije, u kojoj je duhovno izraženo i provedeno u materijalnome.

Dobivajući ovako jedan od drugoga, najveći će sklad prevladati, svi će ljudi biti ujedinjeni, stanje savršenstva bit će postignuto, postojat će čvrsta povezanost, a ovaj će se svijet pretvoriti u blistavo zrcalo u kojem će se zrcaliti Božje osobine.

Svi mi, i Istočni i Zapadni narodi, moramo danonoćno težiti i srcem i dušom da dostignemo ovaj uzvišeni ideal – da učvrstimo jedinstvo među svim narodima na Zemlji. Sva će srca tada biti osvježena, sve će oči biti otvorene, najčudesnija moć bit će dana, sreća čovječanstva bit će osigurana.

Moramo se moliti da Perziji, s pomoću darežljivosti Božje, bude omogućeno da primi materijalnu i umnu civilizaciju Zapada, a da ona, s pomoću Božanske Milosti, uzvrati svojim duhovnim svjetlom. Predani i energični rad ujedinjenih Istočnih i Zapadnih naroda uspjet će postići ovaj cilj, jer snaga Svetoga Duha bit će im na pomoći.

Načela Bahá’u’lláhovih Učenja treba proučavati pažljivo, jedno po jedno, sve dok se ne shvate i umom i srcem; na taj ćete način postati snažnim sljedbenicima svjetlosti, istinski duhovni, nebeski vojnici Božji koji grade i šire pravu civilizaciju u Perziji, u Europi, u cijelome svijetu.

Bit će to raj na zemlji, kad se u Kraljevstvu Slave cijelo čovječanstvo okupi pod šator jedinstva.

– 5 –
Bog sve shvaća: Njega se ne može shvatiti

Petak popodne, 20. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Svakodnevno se u Parizu održavaju brojni sastanci u različite svrhe: da bi se raspravljalo o politici, trgovini, obrazovanju, umjetnosti, znanosti i mnogim drugim temama.

Svi su ti sastanci dobri: međutim, ovaj se skup sastao kako bismo svoja lica okrenuli k Bogu, da bismo naučili kako je najbolje raditi za dobro čovječanstva, otkrili kako se mogu ukloniti predrasude i sjeme ljubavi i bratstva u srce čovjekovo posijati.

Bog prihvaća motiv našega okupljanja i daje nam svoj blagoslov.

U Starome zavjetu čitamo kako je Bog rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku”. U evanđelju Krist kaže: “Ja sam u Ocu i Otac u meni”. U Kuranu Bog kaže: “Čovjek je tajna moja, a ja sam njegova”. Bahá’u’lláh piše da Bog kaže: “Tvoje je srce dom moj; pročisti ga za dolazak moj. Tvoj je duh mjesto mojega objavljenja; očisti ga za pojavu moju”.

Sve ove svete riječi pokazuju nam da je čovjek stvoren prema Božjem liku: pa ipak je bit Boga neshvatljiva ljudskome umu, jer se konačno razumijevanje ne može primijeniti na ovu beskonačnu misteriju. Bog sadrži sve: On ne može biti sadržan ni u čemu. Ono što sadrži više je od onoga što je sadržano. Cjelina je veća od svojih dijelova.

Stvari koje ljudi razumijevaju ne mogu se nalaziti izvan njihove sposobnosti razumijevanja, tako da je čovjekovom srcu nemoguće shvatiti bit Božjeg Veličanstva. Naša mašta može oslikati samo ono što je sposobna zamisliti.

U različitim carstvima stvorenoga svijeta moć razumijevanja razlikuje se po stupnju. Mineralno, biljno i životinjsko carstvo nesposobno je razumjeti ma koji stvoreni svijet koji se nalazi izvan njihovog. Mineral ne može zamisliti sposobnost rasta jedne biljke. Drvo ne može razumjeti sposobnost kretanja u životinje, niti može shvatiti što bi značilo imati osjetilo vida, sluha ili mirisa. Sve to pripada tjelesno stvorenom svijetu.

Čovjek je također dio toga svijeta: međutim, nijednom nižem carstvu nije moguće razumjeti ono što se odigrava u čovjekovoj svijesti. Životinja ne može shvatiti inteligenciju jednog ljudskoga bića. Ona samo zna za ono što opaža svojim životinjskim osjetilima, no ne može zamisliti ništa apstraktno. Jedna životinja ne bi mogla naučiti da je Zemlja okrugla, da se obrće oko Sunca, ni ma što o konstrukciji električnog telegrafa. Takve stvari moguće su samo čovjeku. Čovjek je najuzvišenije djelo stvorenoga svijeta, od svih stvorenja Bogu je najbliži.

Sva viša carstva neshvatljiva su nižima. Kako bi, dakle, bilo moguće da jedno stvoreno biće – čovjek – shvati svemogućega Tvorca svega?

Ono što mi zamišljamo nije bit Boga. On je Nespoznatljivi, Nezamislivi, daleko iznad svakog, pa i onog najdubljeg čovjekovog umovanja.

Sva postojeća stvorenja ovisna su o Božanskoj Milosti. Božansko Milosrđe daje i sam život. Kao što sunce lije svoju svjetlost na cijeli svijet, tako se na sva stvorenja prosipa Milost beskonačnog Boga. Kao što sunce sazrijeva plodove zemlje i svim živim bićima daje život i toplinu, jednako tako se prosipa i Sunce Istine na sve duše, ispunjavajući ih žarom božanske ljubavi i razumijevanja.

Superiornost čovjeka u odnosu na sav ostali stvoreni svijet ponovno je vidljiva u tome što čovjek ima dušu u kojoj boravi božanski duh; duše nižih stvorenja u svojoj su biti inferiorne.

Odatle – nema nikakve sumnje da je od svih stvorenja čovjek najbliži Božjoj biti, te da stoga od Božanske Dobrostivosti prima i veći dar.

Mineralno carstvo posjeduje sposobnost postojanja. Biljka posjeduje sposobnost postojanja i rasta. Pored postojanja i rasta, životinja ima i sposobnost kretanja, kao i moć upotrebe osjetila. U ljudskome carstvu nalazimo sva svojstva nižih svjetova, kojima je još mnogo toga pridodano. Čovjek je zbroj svakog prijašnjeg stvorenog svijeta, jer ih sve sadrži u sebi.

Čovjeku je dat osobiti dar – intelekt – zahvaljujući kojem može primiti veći udio božanskoga svjetla. Savršeni je čovjek poput sjajnog zrcala koje odražava Sunce Istine i očituje Božje atribute.

Gospod Krist je rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” – Boga objavljenoga u čovjeku.

Sunce ne napušta svoje mjesto na nebu kako bi se spustilo na zrcalo, jer radnje uzdizanja i spuštanja, dolaženja i odlaženja ne pripadaju Beskonačnome – to su načini konačnih bića. U Božjoj Objavi, tom savršeno ulaštenom zrcalu, pojavljuju se svojstva Božanskoga u onom obliku koji je čovjek sposoban shvatiti.

Ovo je toliko jednostavno da to svi mogu razumjeti, a ono što smo sposobni razumjeti, nužno moramo i prihvatiti.

Naš Otac nas neće smatrati odgovornima zbog odbacivanja dogmi u koje ne možemo niti vjerovati, niti koje možemo shvatiti, jer je On svagda beskonačno pravičan prema svojoj djeci.

Ovaj je primjer, međutim, toliko logičan da ga lako mogu shvatiti sve duše koje su ga spremne razmotriti.

Neka svatko od vas postane sjajnom svjetiljkom čiji je plamen ljubav prema Bogu. Neka vam srca plamte žarom jedinstva. Neka vam pogled blista od sjaja Sunca Istine.

Pariz je prekrasan grad. U današnjem je svijetu nemoguće naći civiliziraniji i bolje opskrbljeni grad u pogledu svakog materijalnog razvoja. Ali duhovno svjetlo dugo nije zablistalo nad njime: njegov duhovni napredak daleko zaostaje iza napretka njegove materijalne civilizacije. Potrebna je najviša moć kako bi ga probudila za stvarnost duhovne istine, da udahne životni dah u njegovu uspavanu dušu. Vi se svi morate ujediniti u ovom radu na njegovome buđenju, u oživljavanju njegovih ljudi s pomoću te Više Snage.

Kada je jedno oboljenje neznatno, i slabiji lijek bit će dovoljan da se ono izliječi, ali kada se to neznatno oboljenje pretvori u strašnu bolest, Božanski Iscjelitelj tada mora upotrijebiti vrlo snažan lijek. Ima drveća koje cvate i donosi plodove u hladnome podneblju, a postoje i druge vrste kojima su potrebni najvreliji sunčevi zraci da bi se doveli do savršenoga zrenja. Pariz je jedno od onih drveća za čiji je duhovni razvoj potrebno veličanstveno plamteće Sunce Božanske Moći Boga.

Ja vas molim, sve do jednoga od vas, da u potpunosti slijedite svjetlo istine u Svetim Učenjima, a Bog će vas ojačati svojim Svetim Duhom, tako da ćete moći svladati sve teškoće i uništiti predrasude koje su uzrocima diobe i mržnje među narodima. Dopustite da vam se srca ispune velikom ljubavlju prema Bogu, dopustite da tu ljubav osjete svi; jer svaki je čovjek Božji sluga i svi imaju pravo na udio Božanske Dobrostivosti.

Pokazujte krajnju ljubav i strpljivost, osobito prema onima čije su misli materijalističke i nazadne, pridobivajući ih toplinom svoje ljubaznosti za jedinstvo zajednice.

Budete li odani svome velikome radu i nepokolebljivo slijedili Sveto Sunce Istine, blagoslovljeni dan sveopćeg zajedništva osvanut će u ovome prekrasnome gradu.

– 6 –
Žalosni uzroci rata i dužnost svakoga da teži miru

21. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Nadam se da ste svi sretni i dobro. Ja nisam sretan, već vrlo tužan. Vijest o bici u Benghaziju1 žalosti mi srce. Čudim se ljudskome divljaštvu koje još uvijek postoji u svijetu! Kako je moguće da se ljudi tuku od jutra do večeri, ubijajući jedni druge, prolijevajući krv svojih bližnjih. A radi kojega cilja? Da bi uzeli u posjed jedan komad zemlje! Čak i životinje, kad se bore, imaju neposredan i prihvatljiviji uzrok za svoje napade! Kako li je strašno to što se ljudi, koji su od višega carstva, mogu spustiti na to da ubijaju i donose jad svojim bližnjima radi posjedovanja jednoga dijela teritorija!

To najviše od svih stvorenih bića bori se kako bi sebi pribavilo najniži oblik materije – zemlju! Zemlja ne pripada jednom narodu, nego svim narodima. Ova zemlja nije čovjekov dom, nego njegova raka! Za te se rake bore oni ljudi. Nema ničeg tako strašnog na ovome svijetu kao što je raka – to boravište raspadajućih ljudskih tijela.

Ma koliko velik jedan osvajač bio, ma koliko zemalja porobio, on ne može zadržati nijedan dio tih opustošenih zemalja, izuzev jednog sićušnog komada – svoje rake! Ako je potreban veći teritorij za poboljšanje života ljudi, za širenje civilizacije (za zamjenu brutalnih običaja pravednim zakonima) – neophodno bi se proširenje teritorija svakako moglo postići mirnim putem.

Međutim, rat se vodi radi zadovoljenja ambicije ljudi; radi ovozemaljske koristi maloga broja ljudi bezbrojnim se domovima nanosi užasna bijeda, pri čemu se slamaju srca na stotine ljudi i žena!

Koliko udovica oplakuje svoje muževe, koliko li samo priča o divljačkoj okrutnosti čujemo! Koliko li male siročadi plače za svojim mrtvim očevima i kolike majke oplakuju svoje ubijene sinove!

Nema ničega tako bolnog i strašnog kao što je nastup ljudskoga divljaštva!

Zadužujem vas sve odreda da cjelokupnu misao svoga srca usredotočite na ljubav i jedinstvo. Kad naiđe misao o ratu, usprotivite joj se jačom mišlju o miru. Misao koja sadrži mržnju mora se uništiti snažnijom mišlju o ljubavi. Ratoborne misli donose uništenje cjelokupnom skladu, dobrobiti, spokoju i zadovoljstvu.

Misli o ljubavi konstruktivne su za zajedništvo, mir, prijateljstvo i sreću.

Kada vojnici svijeta potežu svoje sablje da ubijaju, Božji se vojnici srdačno rukuju! Tako može nestati sve divljaštvo čovjeka uz pomoć Milosti Božje – Milosti koja djeluje kroz one čistih srca i iskrene duše. Nemojte misliti da je svjetski mir ideal koji je nemoguće ostvariti!

Božanskoj Dobrohotnosti ništa nije nemoguće.

Ako svim svojim srcem žudite za prijateljstvom sa svakim narodom na svijetu, vaša će se misao, duhovna i pozitivna, širiti; ona će postati željom drugih, i sve će više jačati, sve dok ne dopre do svijesti svih ljudi.

Ne očajavajte! Uporno radite. Iskrenost i ljubav pobijedit će mržnju. Koliko li će se samo naizgled nemogućih događaja zbiti ovih dana! Svoja lica stalno okrećite k Svjetlosti Svijeta. Pokazujte ljubav prema svima; “Ljubav je dah Svetoga Duha u srcu Čovjeka”. Skupite odvažnost! Bog nikada ne napušta onu svoju djecu koja se trude, rade i mole! Neka vam srca ispuni snažna želja da mir i sklad okruže sav ovaj zaraćeni svijet. Na taj će način uspjeh okruniti vaše napore, a sa sveopćim zajedništvom nastupit će Božje Kraljevstvo, u kojem vladaju mir i dobra volja.

U ovoj se prostoriji danas nalaze pripadnici mnogih naroda – Francuzi, Amerikanci, Englezi, Nijemci, Talijani – braća i sestre okupljeni u prijateljstvu i skladu! Neka ovaj skup bude nagovještaj onoga što će se odista dogoditi u ovome svijetu – kada će svako Božje dijete znati da je list jednoga drveta, cvijet jednoga vrta, kap vode jednoga mora, te da smo svi mi sinovi i kćeri jednoga Oca čije ime je Ljubav!

– 7 –
Sunce Istine

22. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Danas je krasan dan; sunce blista visoko iznad zemlje, dajući svim stvorenjima svjetlost i toplinu. Sunce Istine također blista, dajući ljudskim dušama svjetlost i toplinu. Sunce je životvorno za fizička tijela svih stvorenja na zemlji; bez njegove topline njihov bi rast bio spriječen, njihov razvoj zaustavljen – ona bi propala i umrla. Jednako je tako ljudskim dušama potrebno Sunce Istine, da prosipa svoje zrake na njih, da ih razvija, obrazuje i potiče. Ono što je sunce za čovjekovo tijelo, to je Sunce Istine za njegovu dušu.

Jedan je čovjek možda dosegao visoki stupanj materijalnog napretka, ali bez Svjetla Istine njegova je duša zakržljala i izgladnjela. Neki drugi čovjek možda nema nikakvih materijalnih dobara, možda se nalazi na dnu društvene ljestvice, ali nakon što je primio toplinu Sunca Istine – njegova je duša velika, a njegovo duhovno razumijevanje prosvijetljeno.

Jedan je grčki filozof, koji je živio u danima ranoga kršćanstva i koji je, premda nije bio deklarirani kršćanin, bio ispunjen bitnim načelima kršćanstva, ovako pisao: “Moje je uvjerenje da je religija sam temelj istinske civilizacije”. Jer, ako moralni karakter jednoga naroda nije kultiviran isto onako kao njegova pamet i talenti, civilizacija nema siguran temelj.

Budući da religija ulijeva u nas moralnost, ona je najistinitija filozofija i samo se na njoj može izgraditi trajna civilizacija. Kao primjer ovoga on ističe kršćane toga vremena, čija je moralnost bila na vrlo visokoj razini. Uvjerenje ovoga filozofa slaže se s istinom, jer je kršćanska civilizacija bila najbolja i najprosvjetljenija na svijetu. Kršćansko je Učenje bilo obasjano Božanskim Suncem Istine, te su odatle njegovi sljedbenici bivali poučavani da vole sve ljude kao braću, te da se ne boje ničega, čak ni smrti! Učili su da ljube svoje bližnje kao sami sebe, te da u težnji za većom dobrobiti čovječanstva zaborave na vlastite sebične interese. Glavni je cilj Kristove religije bio da se srca svih ljudi približe Božjoj blistavoj Istini.

Da su se sljedbenici Gospoda Krista nastavili držati ovih načela s nepokolebljivom odanošću, ne bi bilo nikakve potrebe za obnovom Kršćanske Poruke, ni potrebe za osvješćivanjem Njegovoga naroda jer bi jedna velika i slavna civilizacija sada vladala svijetom, a Kraljevstvo Nebesko spustilo bi se na zemlju.

Što se, međutim, zbilo umjesto toga? Ljudi su odbili slijediti božanski prosvijetljeni nauk svojega Učitelja i studen se uvukla u njihova srca. Jer, kao što život čovjekova tijela ovisi od sunčevih zraka, tako se ni nebeske vrline ne mogu razvijati u duši bez zračenja Sunca Istine.

Bog ne ostavlja svoju djecu bez utjehe, nego im, kada se tama studeni nadvije iznad njih, ponovno šalje svoje Glasnike, Proroke, s obnovom blaženoga proljeća. Sunce Istine ponovno se javlja na obzorju svijeta, spuštajući svoje zrake na oči onih koji spavaju, budeći ih da promatraju krasotu nove zore. Tada će se drvo čovječanstva nanovo rascvjetati i uroditi plodovima pravednosti za iscjeljenje naroda. Stoga što je čovjek začepio uši da ne bi čuo Glas Istine te zatvorio oči pred Svetim Svjetlom, ne hajući za Zakon Božji – pakao rata i pobuna, nespokojstva i bijede opustošio je zemlju. Ja se molim da se svi vi potrudite da izložite svako Božje dijete zracima Sunca Istine, da se tmina rastjera prodornim zracima njegove slave, te da se tvrdoća i hladnoća zime otope od milosrdne topline Njegova sjaja.

– 8 –
Svjetlo Istine sada sja nad Istokom i Zapadom

Ponedjeljak, 23. listopada

Kada čovjek otkrije životnu radost na jednome mjestu, on se vraća na to isto mjesto kako bi našao još više radosti. Kada čovjek u nekome rudniku pronađe zlato, on se vraća u taj rudnik da bi iskopao još zlata.

To ukazuje na unutarnju snagu i prirodni nagon koje je Bog podario čovjeku, kao i na snagu životne energije koja mu je urođena.

Zapad je uvijek dobivao duhovno prosvjetljenje od Istoka. Pjesma Kraljevstva začula se najprije na Istoku, no na Zapadu se ta pjesma još snažnije prolama u ušima koje su je spremne slušati.

Gospod Krist pojavio se kao sjajna zvijezda na Istočnome nebu, no međutim svjetlost njegovoga Učenja savršenije je zasjala na Zapadu, gdje se njegov utjecaj čvršće ukorijenio, a njegov se Ideal raširio u većoj mjeri nego u zemlji njegovoga rođenja.

Zvuk Kristove pjesme pronosio se svim zemljama zapadnoga svijeta i dopirao do srca njihovih naroda.

Narod Zapada je čvrst, a temelji na kojima oni grade kameniti su; taj je narod postojan i ne zaboravlja lako.

Zapad je nalik na snažnu, jedru biljku; kada kiša nježno pada na nju da bi je okrijepila i kada je sunce obasjava, tada ona cvate kada je vrijeme za to i donosi dobar plod. Proteklo je previše vremena otkako je Sunce Istine, koje je zabljesnulo u Kristu, prosulo svoje zrake po Zapadu, jer su čovjekov grijeh i zaboravnost prekrili velom Lik Božji. Ali sada se opet, Bogu hvala za to, Sveti Duh obraća svijetu! Zviježđe ljubavi, mudrosti i moći još jednom je zablistalo s Božanskoga Obzorja kako bi razveselilo sve one koji su svoja lica okrenuli k Božjoj Svjetlosti. Bahá’u’lláh je potrgao veo predrasuda i sujevjerja koji je umrtvljavao ljudske duše. Pomolimo se Bogu da dah Svetoga Duha vrati ljudima nadu i osvježi ih, da u njima pobudi želju za izvršenjem Božje Volje. Neka ožive srce i duša u svakome čovjeku: tako da se svi raduju u svome novom rođenju.

A onda će čovječanstvo, u sjaju Božje ljubavi, odjenuti novu odoru, i bit će to osvit novoga svijeta! I tad će se Milost Najmilosrdnijeg izliti na cijelo čovječanstvo, i ono će ustati od mrtvih i započeti novi život.

Moja je žarka želja da se svi vi počnete truditi i raditi za ovaj veličanstveni cilj; da budete odani i ljubazni radnici u izgradnji nove duhovne civilizacije; izabranici Božji, koji sa spremnom i radosnom poslušnošću izvršavaju Njegov vrhovni plan! Uspjeh vam je odista nadomak ruke, jer je Stijeg Božanstva podignut visoko, a Sunce Božje Pravednosti, naočigled svih ljudi, pomalja se na obzorju!

– 9 –
Sveopća ljubav

24. listopada

Jedan je Indijac rekao ‘Abdu’l-Bahá:

“Moj je životni cilj prenijeti svijetu Krišninu poruku u onoj mjeri u kojoj je ona prisutna u meni.”

‘Abdu’l-Bahá je rekao: Krišnina poruka je poruka ljubavi. Svi Božji proroci donijeli su poruku ljubavi. Nijedan od njih nikada nije smatrao da su rat i mržnja dobri. Svatko od njih se slaže da su ljubav i ljubaznost ono najbolje.

Ljubav očituje svoju stvarnost u djelima, a ne samo u riječima – ove su, same po sebi, bez ikakvog učinka. Da bi ljubav manifestirala svoju snagu, moraju postojati neki predmet, sredstvo i motiv.

Ima mnogo načina na koje se načelo ljubavi može izraziti; postoji ljubav prema obitelji, prema jednoj zemlji, prema narodu, postoji političko oduševljenje, a također postoji i ljubav prema interesnoj zajednici u službi. Sve su to načini i sredstva pokazivanja snage ljubavi. Bez takvih sredstava ljubav se ne bi mogla vidjeti, čuti, osjetiti – bila bi posve neizražena i neočitovana! Voda pokazuje svoju snagu na razne načine, tako što gasi žeđ, što izaziva klijanje sjemena, itd. Ugljen izražava jedno od načela svoje prirode u plinskome svjetlu, dok se jedna od snaga struje pokazuje u električnome svjetlu. Da nema plina i struje, noći svijeta bile bi posve mračne! Prema tome, neophodno je imati nekakvo sredstvo, neki motiv za pokazivanje ljubavi, neki predmet, neki način njezinoga izražavanja.

Mi moramo pronaći način širenja ljubavi među čovječanskim sinovima.

Ljubav je bezgranična, beskonačna! Materijalne su stvari ograničene, omeđene, konačne. Beskonačnu ljubav ne možete prikladno izraziti s pomoću ograničenih načina.

Savršenoj je ljubavi potrebno jedno nesebično sredstvo, posve oslobođeno od svakovrsnih okova. Ljubav prema obitelji je ograničena; veza krvnoga srodstva nije baš najjača. Često se članovi jedne obitelji ne slažu, čak se i mrze međusobno.

Patriotska je ljubav konačna; ljubav prema nečijoj zemlji, koja je uzrokom mržnje prema svim drugim zemljama, nije savršena ljubav! Sunarodnjaci također nisu oslobođeni od međusobnih svađa.

Ljubav prema jednome narodu ograničena je; tu ima nešto jedinstva, ali ono nije dovoljno. Ljubav mora biti slobodna od svih ograničenja!

Ljubav prema vlastitome narodu može podrazumijevati mržnju prema svim drugim narodima, a često se čak i pripadnici jednoga istoga naroda međusobno ne vole.

Politička je ljubav također u velikoj mjeri tijesno povezana s mržnjom jedne stranke prema drugoj; ova je ljubav vrlo ograničena i neizvjesna.

Ljubav prema interesnoj zajednici u službi također varira; često se javljaju natjecanja koja dovode do ljubomore, da bi napokon mržnja zauzela mjesto ljubavi.

Prije nekoliko godina Turska i Italija imale su prijateljski politički odnos, a sada međusobno ratuju!

Sve su ove veze ljubavi nesavršene. Očito je da su ograničene materijalne veze nedovoljne za adekvatan izraz sveopće ljubavi

Veličanstvena, nesebična ljubav prema čovječanstvu nije ograničena nijednom od ovih nesavršenih, polusebičnih spona; to je jedina savršena ljubav, moguća cijelome čovječanstvu, a može se postići jedino s pomoću snage Svetoga Duha. Tu sveopću ljubav ne može ostvariti nijedna zemaljska sila.

Neka svi budu ujedinjeni u ovoj Božanskoj snazi ljubavi! Neka svi nastoje da se razvijaju na svjetlosti Sunca Istine, a dok tu blistavu ljubav isijavaju na sve ljude, neka im srca postanu tako ujedinjena da zauvijek ostanu živjeti u sjaju te bezgranične ljubavi.

Upamtite ove riječi što vam ih govorim tijekom ovog kratkog vremena dok se nalazim među vama u Parizu. Odlučno i iskreno vam savjetujem: ne dopustite da vam srca budu okovana materijalnim stvarima ovoga svijeta; Ja vam nalažem, o zatočenici materije, da ne nastavite zadovoljno ležati na posteljama nemara, nego da ustanete i oslobodite se njihovih lanaca!

Životinjski je svijet zatočen u materiji, Bog je čovjeku dao slobodu. Životinja ne može izmaći prirodnom zakonu, dok ga čovjek može svladati, jer se on, obuzdavajući prirodu, može uzdići nad njome.

Snaga Svetoga Duha je prosvjetljenjem čovjekova uma osposobila čovjeka da otkriva načine s pomoću kojih će on mnoge prirodne zakone pokoriti svojoj volji. On leti zrakom, plovi morem, čak se kreće pod vodom.

Sve to dokazuje kako je čovjekovu umu bilo omogućeno da oslobodi čovjeka od ograničenja koja mu nameće priroda, te da riješi mnoge od njezinih tajni. Čovjek je, donekle, potrgao lance materije.

Sveti će Duh dati čovjeku i veće moći od ovih, samo ako on bude težio duhovnim stvarima, te bude li se trudio da svoje srce uskladi s Božanskom beskonačnom ljubavlju.

Kada ljubite jednoga člana svoje obitelji ili zemljaka, neka to bude uz tračak Beskonačne Ljubavi! Ljubite po Bogu i radi Njega! Gdje god naiđete na božanska svojstva, ljubite tu osobu, bila ona iz vaše obitelji ili iz neke druge. Prosipajte svjetlost bezgranične ljubavi na svako ljudsko biće koje sretnete, bilo ono iz vaše zemlje, iz vašega naroda, vaše političke stranke, ili ma koje druge nacionalnosti, rase ili linije političkog mišljenja. Nebo će vas podržati dok budete radili na ovome okupljanju rasutih naroda svijeta pod okrilje svemogućega šatora jedinstva.

Bit ćete sluge Božje, koje borave blizu Njega, Njegovi božanski pomoćnici koji služe cijelome Čovječanstvu. Cijelome Čovječanstvu! Svakom ljudskom biću! Nikada to ne zaboravite!

Ne recite on je Talijan, Francuz, Amerikanac ili Englez; sjetite se samo da je on sin Božji, sluga Najuzvišenijeg, čovjek! Svi oni su ljudi! Zaboravite na nacionalnosti; svi su jednaki u očima Božjim!

Ne mislite na svoja ograničenja; Božja će pomoć stići do vas. Zaboravite na sebe. Božja će pomoć zasigurno doći!

Kad molite za Milost Božju čekajući da vas ojača, vaša će snaga postati deseterostruka.

Pogledajte mene: tako sam slab, a ipak mi je dana snaga da dođem među vas: sirotom Božjem sluzi omogućeno je da vam preda ovu poruku! Ja neću dugo biti s vama! Nikada ne treba misliti na vlastitu slabost – snaga Svetoga Duha Ljubavi je ono što pruža snagu za poučavanje. Razmišljanje o našoj vlastitoj slabosti može donijeti samo očajanje. Mi moramo gledati daleko iznad svih zemaljskih misli; odvojite se od svih materijalnih predodžbi, žudite za duhovnim stvarima; uperite pogled na trajnu dobrostivu Milost Svemogućega, koji će nam srca ispuniti veseljem zbog našeg radosnog izvršavanja Njegove zapovijedi: “Ljubite jedan drugoga”.

– 10 –
Zatočeništvo ‘Abdu’l-Baháa

4 Avenue de Camoëns, Srijeda, 25. listopada

Jako mi je žao što ste me jutros morali čekati, ali toliko toga moram u kratkome vremenu obaviti za Stvar Božje Ljubavi.

Vi nećete zamjeriti što ste malo čekali da me vidite. Ja sam godinama i godinama čekao u zatvoru da bih sada mogao doći i vidjeti vas.

Prije svega, naša su srca, Bogu hvala, uvijek u potpunome skladu, a jedan ih isti cilj privlači k Božjoj Ljubavi. Nisu li naše želje, naša srca, naše duše, po Dobrostivosti Kraljevstva, sjedinjene u jedno? A naše molitve, nisu li one za okupljanje svih ljudi u jednu skladnu cjelinu? Nismo li mi, onda, uvijek zajedno?

Sinoć, kada sam se vratio u svoj stan iz kuće gospodina Dreyfusa, bio sam vrlo umoran, pa ipak nisam zaspao; ležao sam budan i razmišljao.

Rekoh: “O, Bože, eto me u Parizu! Što je Pariz i što sam ja?” Ni sanjao nisam da ću iz mraka svoje tamnice ikada moći doći k vama, premda nisam vjerovao u svoju presudu kada su mi je pročitali.

Rekoše mi da je ‘Abdu’l-Hamíd zapovjedio moje doživotno tamnovanje, a ja odgovorih: “To je nemoguće! Ja neću uvijek biti zatvorenik. Kad bi ‘Abdu’l-Hamíd bio besmrtan, takva bi se presuda možda i mogla izvršiti. Sigurno je da ću ja jednoga dana biti slobodan. Moje će tijelo možda neko vrijeme biti u zatvoru, ali ‘Abdu’l-Hamíd nema nikakvu moć nad mojim duhom – on mora ostati slobodan – njega mi nitko ne može zatočiti”.

Pušten iz zatvora, s pomoću Božje Moći, sastajem se ovdje s prijateljima Boga, kojemu sam zahvalan za to.

Širimo zajedno Božju Vjeru, zbog koje sam trpio progone.

Kakva li je privilegija to što se ovdje možemo slobodno sresti. Kakve li sreće za nas što je Bog odlučio da zajedno radimo za dolazak Kraljevstva!

Je li vam drago da primite ovakvoga gosta, puštenoga iz zatvora kako bi vam donio veličanstvenu Poruku? Onoga koji nije mogao niti zamisliti da je takav susret moguć! Sada se ja, koji sam bio osuđen na trajno robijanje u jednom dalekom istočnom gradu, nalazim ovdje u Parizu i razgovaram s vama!

Odsad ćemo uvijek biti zajedno – srcem, dušom i duhom – energično nastavljajući rad, sve dok se svi ljudi ne okupe pod šator Kraljevstva i zapjevaju pjesme mira.

– 11 –
Najveći Božji dar čovjeku

Četvrtak, 26. listopada

Najveći Božji dar čovjeku je umni dar, ili dar razumijevanja.

Razumijevanje je moć s pomoću koje čovjek stječe svoju spoznaju o carstvima stvorenoga svijeta, o raznim stupnjevima postojanja, kao i o mnogo toga što je nevidljivo.

Posjedujući ovaj dar on je, po sebi, zbroj svih prethodnih stvorenih svjetova – sposoban je doći u dodir s tim carstvima; i zahvaljujući tom daru, često može, pomoću svoje znanstvene spoznaje, doći do proročanskih vizija.

Um je uistinu najdragocjeniji dar kojeg je Božanska Dobrostivost podarila čovjeku. Od svih stvorenih bića, samo čovjek ima ovu čudesnu moć.

Sav stvoreni svijet koji prethodi čovjeku podvrgnut je strogim zakonima prirode. Veličanstveno sunce, mnoštvo zvijezda, oceani i mora, planine, rijeke, drveće, te sve životinje, male i velike, ništa od svega toga ne može izbjeći pokoravanje prirodnom zakonu.

Samo čovjek ima slobodu, a zahvaljujući svom razumijevanju ili umu mogao je postići vlast nad tim prirodnim zakonima i neke od njih prilagoditi svojim potrebama. Snagom svojega uma on je otkrio ne samo sredstva s pomoću kojih u ekspresnim vlakovima prelazi preko velikih kontinenata, a na brodovima preko ogromnih oceana, nego čak, poput ribe, putuje pod vodom u podmornicama te, oponašajući ptice, leti zrakom u avionima.

Čovjek je uspio iskoristiti električnu struju na nekoliko načina – za svjetlost, kao pokretačku snagu, za slanje poruka s jednoga kraja Zemlje na drugi – a zahvaljujući električnoj struji može čak čuti glas koji je kilometrima udaljen od njega!

Zahvaljujući ovome daru razumijevanja ili uma on je također mogao upotrijebiti sunčeve zrake za slikanje ljudi i stvari, pa čak i uhvatiti oblik udaljenih nebeskih tijela.

Mi opažamo na kolike je brojne načine čovjek bio kadar pokoriti prirodne moći svojoj volji.

Kako li je žalosno vidjeti da je čovjek upotrijebio taj svoj Bogomdani dar za stvaranje oružja; za kršenje Zapovjedi Božje “Ne ubij”, te za kršenje Kristove zapovijedi “Ljubi bližnjega svoga”.

Bog je tu moć dodijelio čovjeku kako bi se ona upotrebljavala za unapređenje civilizacije, za dobrobit čovječanstva, za širenje ljubavi, sloge i mira. Ali čovjek radije upotrebljava ovaj dar za razaranje umjesto za izgradnju, za nepravdu i tlačenje, za mržnju i neslogu, za pustošenje, za uništavanje svojih bližnjih, onih koje bi, kako mu je Krist zapovjedio, trebao ljubiti kao sebe samoga!

Nadam se da ćete svoj um upotrijebiti za unapređenje jedinstva i mira čovječanstva, da ljudima pružate prosvijećenost i civilizaciju, za buđenje ljubavi u svima oko vas, te za ostvarenje sveopćega mira.

Proučavajte znanost, postižite sve više i više znanja. Čovjek zasigurno može učiti do kraja svoga života! Svoje znanje uvijek upotrebljavajte za dobro drugih; tako da s lica ove lijepe Zemlje može nestati rat, te da se može izgraditi veličanstveno zdanje mira i sloge. Nastojte da se vaši uzvišeni ideali ostvare u Kraljevstvu Božjem na Zemlji, kao što će se na Nebu ostvariti.

– 12 –
Oblaci koji zasjenjuju Sunce Istine

4 Avenue de Camoëns, Petak ujutro, 27. listopada

Dan je krasan, zrak čist, sunce sja; ni magla ni oblak ne zastiru njegov sjaj.

Ti blistavi zraci prodiru u sve dijelove grada; isto će tako Sunce Istine obasjati ljudske umove.

Krist je rekao: “I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim”. Bahá’u’lláh je rekao: “Kada je Krist prvi put došao, on je sišao s neba.” Krist je rekao da je sišao s oblaka, s Neba – da je došao od Boga – a da je rođen od Marije, majke Njegove. Međutim, kada je tvrdio da je sišao s neba, jasno je da nije mislio na onaj modri svod, nego da je govorio o Nebu Kraljevstva Božjeg, te da se s tog neba spustio na oblacima. I kao što su oblaci zapreke sunčevom sjaju, tako su isto oblaci čovječanskoga svijeta skrili od ljudskih očiju sjaj Kristova Božanstva.

Ljudi rekoše: “On je iz Nazareta, rođen od Marije, mi ga poznajemo, i braću njegovu poznajemo. Što on to sebi umišlja? Što on to govori? Da dolazi od Boga?”

Tijelo Kristovo rođeno je od Marije iz Nazareta, ali je njegov Duh bio od Boga. Moći njegovoga ljudskog tijela bile su ograničene, no snaga njegovoga duha bila je ogromna, beskonačna, neizmjerna.

Ljudi su pitali: “Zašto on kaže da je od Boga?” Da su shvatili Kristovu bit, znali bi da je tijelo njegove čovječnosti bilo oblak koji je skrivao Njegovo Božanstvo. Svijet je vidio samo njegovo ljudsko obličje, te se otuda pitao kako li je On mogao “sići s Neba”.

Bahá’u’lláh je rekao: “Kao što oblaci skrivaju od našega pogleda sunce i nebo, tako je isto ljudskost Kristova skrivala od ljudi Njegovu stvarnu Božansku prirodu”.

Nadam se da ćete svoje nezamagljene poglede uperiti prema Suncu Istine, ne gledajući na stvari zemaljske, kako vam srca ne bi bila privučena bezvrijednim i prolaznim zadovoljstvima ovoga svijeta; pustite tom Suncu da vam dâ od svoje snage; oblaci predrasuda tada neće skrivati od vaših pogleda sjaj Njegov! Sunce će za vas tada biti neprekriveno oblacima.

Udišite zrak čistote. Neka svakome od vas zapadne udio Božanskih Darova Kraljevstva Nebeskog. Neka za vas svijet ne bude nikakva zapreka koja vam od pogleda skriva istinu, kao što je Kristovo ljudsko tijelo, u danima Njegovim, skrivalo od ljudi Njegovo Božanstvo. Neka zadobijete jasnu viziju Svetoga Duha, tako da vam srca budu prosvijetljena, da možete prepoznati Sunce Istine što isijava kroz sve materijalne oblake i svojim sjajem preplavljuje cijeli svemir.

Ne dopustite tjelesnim stvarima da zasjene nebesko svjetlo duha, tako da s djecom Božjom, po Milosti Božanskoj, uđete u Vječno Kraljevstvo Božje.

To je moja molitva za sve vas.

– 13 –
Vjerske predrasude

27. listopada

Temelj Bahá’u’lláhovog učenja jest Jedinstvo Čovječanstva, a njegova najveća želja bila je da ljubav i dobronamjernost žive u ljudskim srcima.

Kao što je On savjetovao ljudima da prekinu sa sukobima i svađama, tako vam i ja želim objasniti glavni razlog nemira među narodima. Glavni je uzrok pogrešno protumačena religija vjerskih vođa i učitelja. Oni uče svoje sljedbenike da vjeruju kako je njihov oblik religije jedini koji je Bogu ugodan, te da su sljedbenici ma koje druge vjeroispovijesti osuđeni od Oca koji nas sve ljubi i lišeni Njegovog Blagoslova i Milosti. Odatle se među ljudima javljaju neodobravanje, prezir, rasprave i mržnja. Kad bi se ove vjerske predrasude uklonile, ljudi bi uskoro doživjeli mir i slogu.

Jednom sam bio u Tiberiasu1, gdje Židovi imaju hram. Boravio sam u kući koja se nalazila baš nasuprot toga hrama, gdje vidjeh i čuh jednoga Rabina koji je držao govor svojoj zajednici Židova. A govorio je ovako:

“O, narode Židovski, vi ste uistinu Božji ljudi! Svi drugi narodi i vjere potječu od vraga. Bog vas je stvorio potomcima Abrahamovim i obasuo vas svojim blagoslovima. Vama je Bog poslao Mojsija, Jakova i Josipa te mnoge druge velike proroke. Ti proroci su, svi do jednoga, bili vaše narodnosti.

Zbog vas je Bog uništio moć faraona i učinio da se Crveno More isuši; On vam je također poslao manu s neba da vam bude hrana, a iz kamenite stijene dao vam je vodu da utolite žeđ. Vi ste, uistinu, Božji izabrani narod, vi ste iznad svih drugih naroda na zemlji! Dakle, svi su drugi narodi Bogu mrski i od Njega prokleti. Uistinu, vi ćete zavladati svijetom i pokoriti ga, a svi ljudi postat će vašim robljem.

Ne ponižavajte se druženjem s onima koji nisu vaše vjere; od takvih ljudi ne stvarajte sebi prijatelje.”

Kada je rabin završio ovaj svoj rječiti govor, njegovi slušatelji bili su ispunjeni radošću i zadovoljstvom. Nemoguće mi je opisati vam njihovu sreću!

Jao meni! Upravo su ovako zavedeni ljudi oni koji stvaraju podjelu i mržnju na Zemlji. Danas ima na milijune ljudi koji još uvijek obožavaju idole, a velike svjetske religije međusobno ratuju. Kršćani i muslimani svađaju se 1300 godina, premda bi se uz sasvim mali napor njihove razlike i svađe mogle nadvladati, mir i sklad bi među njima mogao postojati, a svijet bi se mogao smiriti!

U Kuranu čitamo kako je Muhamed govorio svojim sljedbenicima ovako:

“Zašto ne vjerujete u Krista i Evanđelje? Zašto nećete prihvatiti Mojsija i Proroke? Biblija je jamačno Knjiga Božja. Uistinu, Mojsije je bio uzvišeni Prorok, a Krist je bio ispunjen Svetim Duhom. On je došao na svijet s pomoću Božje Moći, rođen od Svetoga Duha i blažene Djevice Marije. Marija, majka njegova, bila je svetica s Neba. Provodila je svoje dane u Hramu moleći se, a hranu je dobivala odozgo. Njezin otac, Zakarija, dođe k njoj i upita je odakle joj hrana, a Marija mu odgovori: ‘Odozgo’. Jamačno, Bog je učinio da Marija bude uzvišenija od svih drugih žena.”

To je ono što je Muhamed učio svoj narod u pogledu Isusa i Mojsija, čak ga je pokudio zbog nepostojanja njihove vjere u ove velike Učitelje i poučio ga o istini i trpeljivosti. Muhamed je bio poslan od Boga da djeluje unutar naroda koji je bio primitivan i neciviliziran poput divljih zvijeri. Taj narod nije imao nimalo razumijevanja ni osjećaja ljubavi, samilosti i sažaljenja. Žene su bile toliko unižene i prezrene da je muškarac mogao zakopati živu kćer i imati koliko god je htio žena da mu budu ropkinje.

Među te poluživotinjske ljude poslan je Muhamed sa svojom božanskom Porukom. On je učio ljude da je obožavanje idola pogrešno, da umjesto toga trebaju štovati Krista, Mojsija i Proroke. Pod Njegovim utjecajem oni su postali prosvjetljeniji i civiliziraniji narod, te su se uzdigli iz onoga sramotnog stanja u kojem ih je zatekao. Nije li to bilo dobro djelo, vrijedno svake pohvale, poštovanja i ljubavi?

Pogledajte Evanđelje Gospoda Krista i shvatite kako je veličanstveno! Pa ipak, mnogi ljudi čak ni danas ne uviđaju njegovu neprocjenjivu ljepotu, te pogrešno tumače njegovu riječ mudrosti.

Krist je zabranio rat! Kada je njegov učenik Petar, hoteći obraniti svojega Gospodara, odsjekao uho sluzi Velikoga Svećenika, Krist mu je rekao: “Djeni mač u korice.” Pa ipak, unatoč izravnoj zapovijedi Gospoda kojemu, tobože, služe – ljudi se još uvijek svađaju, ratuju i međusobno ubijaju, a Njegovi savjeti i nauk kao da su posve zaboravljeni.

Ali nemojte stoga pripisivati Učiteljima i Prorocima zlodjela njihovih sljedbenika. Ako svećenici, učitelji i narod vode život koji je protivan religiji koju tobože slijede, je li to krivica Krista ili ostalih Učitelja?

Islamski je narod bio poučen da shvati kako je Isus došao od Boga i kako je rođen od Duha, te da Ga svi ljudi moraju slaviti. Mojsije je bio Božji prorok i otkrio je – u danima svojim i narodu kojem je bio poslan – Knjigu Božju.

Muhamed je priznavao uzvišenu veličanstvenost Krista, kao i veličinu Mojsija i proroka. Kada bi samo cijeli svijet priznao veličinu Muhameda i svih Bogomdanih Učitelja, svađe i razdor uskoro bi iščezli s lica Zemlje i Božje bi se Kraljevstvo spustilo među ljude.

Islamski narod koji veliča Krista ne ponižava se stoga što to čini.

Krist je bio prorok kršćana, Mojsije Židova. Zašto sljedbenici svakog proroka ne bi priznali i poštovali i druge proroke? Kad bi samo ljudi naučili lekciju međusobne trpeljivosti, razumijevanja i bratske ljubavi, jedinstvo svijeta uskoro bi bila utvrđena činjenica.

Bahá’u’lláh je cijeli svoj život proveo poučavajući nas lekciji Ljubavi i Jedinstva. Odrecimo se, stoga, svih predrasuda i netrpeljivosti, te se svim srcem i dušom potrudimo da među kršćanima i muslimanima ostvarimo razumijevanje i jedinstvo.

– 14 –
Božja dobročinstva čovjeku

4 Avenue de Camoëns, 27. listopada

Sve stvari određuje Bog i samo je On svemoćan. Zašto onda šalje nevolje svojim slugama?

Dvije su vrste čovjekovih nevolja. (a) Jedne su posljedice njegovih vlastitih postupaka. Ako čovjek previše jede, njegov probavni sistem biva uništen; uzme li otrov, razboljet će se ili umrijeti. Ako se tko kocka, izgubit će novac; pije li previše, izgubit će ravnotežu. Sve te patnje čovjek sam sebi uzrokuje i stoga je jasno kako su izvjesni jadi rezultat naših vlastitih postupaka.

(b) Ima i drugih patnji koji snalaze Božjeg Vjernika. Sjetite se strašnih muka koje su Krist i njegovi apostoli pretrpjeli.

Oni koji najviše pate, dospijevaju do najvišeg savršenstva.

Oni koji izraze želju da mnogo trpe za ljubav prema Kristu moraju dokazati svoju iskrenost; oni koji izraze svoju čežnju da čine velike žrtve mogu dokazati svoju istinitost jedino pomoću svojih djela. Job je dokazao svoju odanu ljubav prema Bogu ostajući mu podjednako vjeran tijekom svoje velike nesreće kao što je to bio za vrijeme svojih sretnih dana. A Kristovi apostoli, koji su nepokolebljivo podnijeli sve svoje kušnje i patnje – nisu li i oni dokazali svoju odanost? Nije li njihova ustrajnost bila najbolji dokaz?

Te su patnje sada okončane.

Kajfa je živio lagodnim i sretnim životom, dok je Petrov život bio pun bola i nevolje; kojemu se od te dvojice može više zavidjeti? Dakako, mi bismo trebali odabrati sadašnji položaj Petra, jer on ima besmrtan život, dok je Kajfa zadobio vječitu sramotu. Petrove nevolje potvrdile su njegovu odanost. Nevolje su darovi od Boga za koje mu trebamo zahvaliti. Bol i žalost ne dolaze nam slučajno – njih nam šalje Božanska Milost radi našeg vlastitog usavršavanja.

Dok je čovjek sretan, on može zaboraviti svoga Boga; ali kada naiđe bol i žalost ovlada njime, sjetit će se on Oca svojega koji je na Nebu i koji ga može izbaviti iz njegovih poniženja.

Čovjek koji ne trpi ne postiže nikakve vrline. Biljka čije grane vrtlari najviše podrezuju jest ona koja će, kada ljeto dođe, imati najljepše cvjetove i najbogatiji plod.

Seljak ore zemlju svojim plugom i iz te zemlje dolazi dobra i obilata ljetina. Što je čovjek više kažnjavan, tim je veća ljetina duhovnih vrlina koje on pokazuje. Jedan vojnik ne može biti dobar general sve dok se ne nađe u prvim redovima najžešće bitke i ne zadobije najdublje rane.

Molitva Božjih proroka uvijek je bila i još je uvijek: “O, Bože, čeznem da položim svoj život na stazi koja vodi k Tebi! Žudim da prolijem krv za Tebe, da podnesem najveću žrtvu.”

– 15 –
Ljepota i sklad u raznolikosti

28. listopada

Stvoritelj svega jest Jedan Bog.

Od tog istog Boga nastao je sav stvoreni svijet, i On je onaj cilj za kojim sve u prirodi čezne. Ovo shvaćanje bilo je obuhvaćeno u Kristovim riječima kada je rekao: “Ja sam alfa i omega, početak i kraj”. Čovjek je zbroj Stvorenog Svijeta, a Savršeni je Čovjek izraz savršene Stvoriteljeve zamisli – Riječ Božja.

Razmotrite svijet stvorenih bića, kako se ta bića razlikuju prema vrsti, a ipak su jednoga jedinoga podrijetla. Sve razlike koje se javljaju vezane su uz njihov izvanjski oblik i boju. Ova raznolikost prema vrsti očita je u cjelokupnoj prirodi.

Pogledajte neki lijepi vrt pun cvijeća, žbunja i drveća. Svaki cvijet ima drugačiju čar, posebnu ljepotu, svojstveni miris i prekrasnu boju. Drveće također: kako li se samo razlikuje po debljini, visini, krošnji, i kakve različite plodove donosi! Ipak, sve to cvijeće, grmlje, drveće niče iz jedne te iste zemlje, isto ih sunce obasjava i isti im oblaci daju kišu.

Isto je tako i sa čovječanstvom. Ono je sastavljeno od mnogih naroda, a ti narodi su različite boje kože – bijele, crne, žute, smeđe i crvene – ali svi oni potječu od istoga Boga i svi su Njegove sluge. Na žalost, ova raznolikost među djecom čovječanskom nema isti onakav učinak kakav ima unutar biljnog svijeta, u kojem vlada daleko skladnije ozračje. Među ljudima postoji raznolikost neprijateljstva, i to je ono što uzrokuje ratove i mržnju među različitim narodima svijeta.

Razlike koje su samo razlike u temperamentu također ih navode da se međusobno uništavaju i ubijaju. Jao meni! Još uvijek je to tako! Radije gledajmo ljepotu u raznolikosti, ljepotu njihova sklada i naučimo pouku iz biljnoga svijeta. Kad biste promatrali vrt u kojem bi sve biljke bile iste u pogledu oblika, boje i mirisa, taj vrt vam uopće ne bi izgledao lijepo, već bi vam bio prilično jednoličan i dosadan. Vrt koji je ugodan oku i koji uveseljava srce jest onaj u kojem usporedo raste cvijeće svih mogućih boja, oblika i mirisa, a veseli kontrast boja jest ono što pridonosi njegovoj čari i ljepoti. Tako je i s drvećem. Jedan voćnjak pun voćaka pravi je užitak; užitak je i plantaža zasađena mnogim vrstama grmlja. Upravo su raznolikost i raznovrsnost ono što sačinjava njezinu draž: svaki cvijet, svako drvo, svaka voćka, osim što su lijepi sami po sebi, svojim kontrastom ističu kvalitete drugih biljaka i jasno pokazuju osobitu ljupkost svake od njih uzete zasebno.

Tako bi trebalo biti i među čovječanskom djecom! Raznolikost unutar čovječanske obitelji trebala bi biti uzrokom ljubavi i sklada, kao što je to slučaj u glazbi, gdje se spajaju mnogi različiti tonovi stvarajući savršeno suglasje. Ako sretnete one koji su različite rase i imaju drukčiju boju kože od vas, nemojte osjećati nepovjerenje prema njima i povlačiti se u svoju ljušturu konvencionalnosti, već se, umjesto toga, veselite i iskazujte ljubaznost prema njima. Mislite o njima kao o raznobojnim ružama što rastu u prekrasnome vrtu čovječanstva i radujte se što se nalazite među njima.

Isto tako, kad sretnete one čije se mišljenje razlikuje od vašega, ne okrećite glavu od njih! Svi tragaju za istinom, a ima mnogo putova koji vode do nje. Istina ima mnogo strana, ali je uvijek i zanavijek jedna.

Ne dopustite da vas razlike u mišljenju ili raznolikost stavova odvoje od vaših bližnjih i da u vašim srcima budu uzrokom svađe, mržnje i sukoba.

Radije marljivo tragajte za istinom i od svih ljudi stvarajte sebi prijatelje.

Svako je zdanje sačinjeno od različitog kamenja, ali ipak je svaki kamen u tolikoj mjeri ovisan o onom drugom kamenu da kada bi se jedan uklonio, cijela bi zgrada trpjela; ako je jedan od njih nesavršen, cijela je građevina nesavršena.

Bahá’u’lláh je iscrtao krug jedinstva. On je napravio plan za ujedinjenje svih naroda, za okupljanje svih njih pod okrilje šatora sveopćeg jedinstva. To je djelo Božanske Dobrostivosti, a svi se moramo truditi, i srcem i dušom, sve dok u svojoj sredini ne budemo imali stvarnost jedinstva. A dok budemo radili, snaga će nam biti davana. Odrecite se svake misli na sebe i samo nastojte biti poslušni i pokorni prema Volji Božjoj. Samo ćemo tako postati građani Božjeg Kraljevstva i steći život vječni.

– 16 –
Pravo značenje proročanstava u pogledu Kristovog dolaska

30. listopada

U Bibliji ima proročanstava o Kristovom dolasku. Židovi još uvijek očekuju dolazak Mesije i danonoćno se mole Bogu da ubrza Njegovo prispijeće.

Kada je Krist došao, oni su ga javno optužili i pogubili, govoreći: “To nije Onaj kojega čekamo. Pazite, kada Mesija dođe, znaci i čuda potvrdit će da je On uistinu Krist. Mi znamo koji su to znaci i okolnosti, a one se nisu pojavile. Mesija će se pojaviti iz jednog nepoznatog grada. Sjest će na Davidovo Prijestolje i, gledajte, doći će s mačem čeličnim i vladat će skiptrom željeznim! On će provesti zakon Proroka, osvojit će Istok i Zapad, i proslavit će svoj izabrani narod, Židove. Sa sobom će donijeti vladavinu mira, za vrijeme koje će čak i životinje prekinuti neprijateljstvo sa čovjekom. Jer pazite, vuk i janje pit će iz istoga vrela, a lav i srna ležat će na istome pašnjaku; zmija i miš dijelit će isto leglo i sva će Božja stvorenja biti mirna.”

Prema Židovima, Isus Krist nije ispunio nijedan od ovih uvjeta, jer su im pogledi bili okupirani nečim drugim, pa nisu mogli vidjeti.

On je došao iz Nazareta, a ne iz nekog nepoznatog mjesta. U svojoj ruci nije nosio nikakav mač, pa čak ni štap. On nije sjeo na Davidovo Prijestolje, bio je siromah. On je poboljšao Zakon Mojsijev i prekršio zakon dana Gospodnjeg (Sabbath). Nije osvojio ni Istok ni Zapad, već se i sam pokoravao Rimskome Zakonu. Nije uzdizao Židove, nego je poučavao o jednakosti i bratstvu, te je opominjao Pisare i Farizeje. Nije uspostavio nikakvu vladavinu mira, jer su tijekom njegovoga života nepravda i okrutnost dostigle takvu razinu da je i sâm pao kao njihova žrtva, te sramotno umro na križu.

Tako su Židovi mislili i govorili, jer nisu shvaćali Bibliju, niti slavnu istinu koju ona sadrži. To su pismo znali napamet, ali od njegova životodajnog duha nisu razumjeli ni jednu jedinu riječ.

Slušajte, a ja ću vam pokazati smisao ovoga. Iako je On došao iz Nazareta, koje je bilo poznato mjesto, On je također došao s Neba. Tijelo mu je bilo rođeno od Marije, ali je Njegov Duh potekao s Neba. Mač koji je nosio bio je mač Njegovoga jezika, kojim je dijelio dobro od zla, istinito od pogrešnoga, vjernike od nevjernika, svjetlo od tame. Njegova je Riječ uistinu bila oštar mač! Prijestolje na koje je sjeo jest Vječito Prijestolje s kojega Krist zanavijek vlada – nebesko prijestolje, a ne zemaljsko, jer zemaljske stvari prolaze, a one nebeske ne prolaze. On je ponovno protumačio i usavršio Mojsijev Zakon te proveo Zakon Proroka. Njegova je riječ osvojila i Istok i Zapad. Njegovo je kraljevstvo vječito. Veličao je On Židove koji su Ga priznavali. Bili su to ljudi i žene skromnoga podrijetla, no dodir s Njim učinio ih je velikima i dao im vječito dostojanstvo. Životinje koje su trebale živjeti jedna s drugom označavale su različite sekte i narode koji su sada, pošto su nekada ratovali, trebali živjeti u ljubavi i milosti, te svi zajedno piti vodu života iz Kristova Vječitoga Vrela.

Dakle, ispunila su se sva duhovna proročanstva u vezi Kristova dolaska, ali su Židovi zatvorili svoje oči da ne vide, a i uši su svoje zatvorili da ne čuju te je Božanska Stvarnost Kristova prošla kroz njihovu sredinu nesaslušana, nevoljena i nepriznata.

Lako je čitati Svete Spise, ali samo se s pomoću nevina srca i čistoga uma može shvatiti njihovo pravo značenje. Zamolimo Božju pomoć da nam omogući da shvatimo Svete Knjige. Molimo se za oči da vidimo, za uši da čujemo, te za srca koja čeznu za mirom.

Vječita Božja Milost je neizmjerna. Bog je uvijek birao određene duše koje je obasipao Božanskom Milošću Svojega srca, duše čije je umove obasjavao nebeskim svjetlom, kojima je otkrivao svete tajne i pred njihovim očima držao čisto Zrcalo Istine. Te su duše Božji sljedbenici, a Njegova dobrota nema granica. I vi, koji ste sluge Najuzvišenijega, također možete biti sljedbenici. Božje su riznice neograničene.

Duh kojim odišu Sveti Spisi hrana je za sve koji su gladni. Bog koji se objavio svojim Prorocima zasigurno će od svojega Obilja dati kruha svagdanjeg svima onima koji ga odano zamole za nj.

– 17 –
Sveti Duh, posredna moć između Boga i čovjeka

4 Avenue de Camoëns, 31. listopada

Božanska je Stvarnost Nezamisliva, Bezgranična, Vječna, Besmrtna i Nevidljiva.

Stvoreni je svijet ograničen prirodnim zakonom, konačan je i smrtan.

Za Beskonačnu se Stvarnost ne može reći da uzlazi ili silazi. Ona je izvan čovjekovog razumijevanja i ne može se opisati riječima koje se odnose na pojavnu sferu stvorenog svijeta.

Čovjeku je, stoga, krajnje potrebna ona jedina Snaga pomoću koje može primiti pomoć iz Božanske Stvarnosti, ona Snaga koja ga jedina može dovesti u dodir s Izvorom sveg života.

Potreban je nekakav posrednik da dvije krajnosti dovede u međusobni odnos. Bogatstvo i siromaštvo, obilje i oskudica: bez neke posredničke moći, među tim parovima opreka ne bi moglo biti nikakvoga odnosa.

Stoga možemo reći da mora postojati neki Posrednik između Boga i čovjeka, a to nije ništa drugo do Sveti Duh, koji stvorenu zemlju dovodi u odnos s “Nezamislivim” – s Božanskom Stvarnošću.

Božanska se Stvarnost može usporediti sa suncem, a Sveti Duh sa sunčevim zracima. Kao što sunčevi zraci donose zemlji svjetlost i toplinu, dajući život svim stvorenim bićima, tako isto “Objave” donose od Božanskoga Sunca Istine moć Svetoga Duha kako bi ljudskim dušama dale svjetlost i život.

Gledajte, između Sunca i Zemlje postoji potreban posrednik; Sunce se ne spušta na Zemlju, niti se Zemlja penje na Sunce. Dodir među njima ostvaruje se s pomoću sunčevih zraka, koji donose svjetlost, toplinu i vrelinu.

Sveti je Duh Svjetlost Sunca Istine koji, s pomoću svoje beskonačne moći, cijelome čovječanstvu donosi život i prosvjetljenje, preplavljujući svaku dušu Božanskim Sjajem, prenoseći cijelome svijetu blagoslove Božanske Milosti. Bez posredništva topline i svjetla sunčevih zraka, zemlja ne bi mogla primiti nikakve darove od sunca.

Isto je tako Sveti Duh uzrok samog čovjekovog života; bez Svetoga Duha čovjek ne bi imao um, ne bi mogao stjecati svoju znanstvenu spoznaju s pomoću koje ostvaruje svoj ogromni utjecaj nad ostalim dijelom stvorenoga svijeta. Prosvjetljenje Svetoga Duha pruža čovjeku moć mišljenja, te ga osposobljava da dolazi do otkrića kojima zakone prirode pokorava svojoj volji.

Sveti je Duh onaj koji, posredstvom Božjih Proroka, poučava ljude duhovnim vrlinama, omogućavajući im da dostignu Život Vječni.

Sve te blagoslove čovjeku je donio Sveti Duh; odatle možemo razumjeti da je Sveti Duh Posrednik između Stvoritelja i stvorenoga. Svjetlost i toplina sunca čine da zemlja bude plodonosna, te stvaraju život u svemu što raste; a Duh Sveti oživljava ljudske duše.

Dva velika apostola, Sveti Petar i Sveti Ivan Evanđelista, nekada su bili jednostavni, skromni radnici, koji su se mučili za svoj kruh svagdanji. S pomoću Moći Duha Svetoga njihove su se duše prosvijetlile, pa su od Gospoda Krista zadobili vječne blagoslove.

– 18 –
Dvije prirode u čovjeku

1. studenoga

Danas je dan veselja u Parizu. Slavi se blagdan Svih svetih. Zašto su po vašem mišljenju ti ljudi proglašeni Svecima? Ta riječ ima vrlo duboko značenje. Svetac je onaj koji vodi život čistote, onaj koji se oslobodio svih ljudskih slabosti i mana.

U čovjeku postoje dvije prirode: njegova duhovna ili viša priroda i njegova materijalna ili niža priroda. U prvoj se on približava Bogu, u onoj drugoj živi samo za ovaj svijet. Znaci obje te prirode nalaze se u čovjeku. U svom materijalnom aspektu on izražava neistinu, okrutnost i nepravednost – sve je to posljedica njegove niže prirode. Svojstva njegove Božanske prirode očituju se u ljubavi, milosrdnosti, ljubaznosti, istini i pravednosti, pri čemu je sve to izraz njegove više prirode. Svaka dobra navika, svaka plemenita osobina pripadaju čovjekovoj duhovnoj prirodi, dok sve njegove nedostatke i grešne postupke rađa njegova materijalna priroda. Ako čovjekova Božanska priroda nadvladava njegovu ljudsku prirodu, on je svetac.

Čovjek ima moć i da čini dobro i da čini zlo; ako njegova moć za dobrim ima prevlast i ako su njegove sklonosti da čini zlo svladane, onda se čovjek uistinu može nazvati svecem. Ali ako on, suprotno tomu, dopusti zlim strastima da ga svladaju, tad nije ništa bolji od kakve životinje.

Sveci su ljudi koji su se oslobodili svijeta materije i koji su pobijedili grijeh. Oni žive u svijetu, ali mu ne pripadaju, jer su im misli stalno u svijetu duha. Njihovi životi provedeni su u svetosti, a njihova djela očituju ljubav, pravdu i pobožnost. Oni su prosvijetljeni odozgo; oni su nalik na blistave i sjajne svjetiljke na mračnim mjestima na zemlji. To su Božji sveci. Apostoli, koji su bili učenici Isusa Krista, bili su poput svih drugih ljudi; i oni su, poput svoje braće, bili privučeni svjetovnim stvarima, i svatko je od njih mislio samo na vlastitu korist. Znali su ponešto o pravdi, ali Božanskih vrlina baš se nije moglo naći kod njih. Ali, kada su počeli slijediti Krista i vjerovati u njega, njihovo neznanje ustupilo je mjesto razumijevanju, okrutnost se promijenila u pravednost, laž u istinu, tama u svjetlo. Bili su svjetovni, a postali su duhovni i božanski. Bili su djeca tame, a postali su sinovi Božji – postali su Sveci! Nastojte, stoga, slijediti njihove stope, ostavljajući sve svjetovne stvari iza sebe i težeći da dostignete Duhovno Kraljevstvo.

Molite se Bogu da vas ojača u božanskoj vrlini, tako da postanete kao anđeli u svijetu, kao svjetionici koji će onima razboritih srca rasvijetliti tajne Kraljevstva.

Bog je poslao svoje Proroke u svijet da poučavaju i prosvijetle čovjeka, da mu objasne tajnu Moći Duha Svetoga, da ga osposobe da odražava svjetlo i da na taj način, sa svoje strane, bude vodstvo drugima. Nebeske Knjige – Biblija, Kuran i ostali Sveti Spisi – dane su nam od Boga kao vodiči do staza Božanskih vrlina, do ljubavi, pravednosti i mira.

Stoga vam kažem da se trebate truditi da slijedite savjete ovih Blagoslovljenih Knjiga i da tako uredite svoje živote da možete, slijedeći uzore postavljene pred vas, i sami postati svecima Najuzvišenijega!

– 19 –
Materijalni i duhovni napredak

2. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Kako li je danas vrijeme lijepo – nebo je vedro, sunce sja, a to čini ljudsko srce razdraganim!

Takvo vedro i krasno vrijeme pruža čovjeku novi život i snagu, a ako je bio bolestan, on ponovno osjeća u svome srcu radosnu nadu u ozdravljenje. Svi ti darovi prirode tiču se tjelesne strane čovjekove jer materijalne darove može primati samo njegovo tijelo.

Ako je čovjek uspješan u svome poslu, umijeću ili struci, on je zahvaljujući tome sposoban povećati svoje fizičko blagostanje i pružiti svome tijelu onu količinu udobnosti i lagodnosti u kojoj ono uživa. Danas svugdje oko sebe vidimo kako se čovjek okružuje svakojakim suvremenim olakšicama i luksuzom i kako tjelesnoj ili materijalnoj strani svoje prirode ništa ne uskraćuje. Ali, pripazite da zbog previše revnosnog razmišljanja o tjelesnim stvarima ne zaboravite na stvari duše; jer materijalne prednosti ne oplemenjuju čovjekov duh. Savršenstvo u svjetovnim stvarima jest radost za čovjekovo tijelo, ali ono nikako ne može uzdignuti njegovu dušu.

Može se dogoditi da je čovjeku koji ima sve moguće materijalne pogodnosti i koji živi okružen najvećim mogućim udobnostima koje mu moderna civilizacija može pružiti, uskraćen za nadasve važan dar Svetoga Duha.

Napredovati materijalno doista je dobro i pohvalno, ali čineći to nemojmo zanemarivati još važniji duhovni napredak i zatvarati oči pred Božanskim svjetlom koje među nama sja.

Samo tako što ćemo se i duhovno poboljšavati – kao i materijalno – mi možemo ostvariti zbiljski napredak, te postati savršenim bićima. Svi veliki Učitelji pojavili su se kako bi svijetu donijeli taj duhovni život i svjetlo. Oni su došli kako bi se Sunce Istine moglo objaviti i sjati u srcima svih ljudi, i kako bi kroz njegovu čudesnu moć ljudi mogli doseći Vječno Svjetlo.

Kada je došao Gospod Krist, On širio je svjetlost Svetoga Duha na sve oko sebe, a njegovi su učenici, kao i svi oni koji su primili njegovu svjetlost, postali prosvijetljenim i duhovnim bićima.

Bahá’u’lláh je rođen i došao je na svijet upravo stoga da bi tu svjetlost manifestirao. On je poučavao ljude Vječnoj Istini, i u svim zemljama prosipao je zrake Božanskoga Svjetla.

Ali, jao! Pogledajte samo kako se čovjek ne obazire na to Svjetlo. On još uvijek hoda po svojoj stazi mraka i razjedinjenosti, a svađe i žestoki ratovi još uvijek se vode.

On koristi svoj materijalni napredak kako bi zadovoljio svoju žudnju za ratovanjem; te pravi razorna sredstva i sprave da bi uništio svojega bližnjega.

Ali, radije se napregnimo radi postizanja duhovnih prednosti, jer je to jedini način zbiljskoga napretka, napretka koji dolazi od Boga i koji je jedino Božanski.

Ja se molim za sve do jednoga od vas da primite Darove Svetoga Duha; tako da uistinu postanete prosvijetljeni i da uvijek napredujete dalje i uvis, prema Kraljevstvu Božjem. Tada će vaša srca biti spremna primiti blagovijesti, oči će vam se otvoriti i vidjet ćete slavu Božju; uši će vam biti nezaglušene i čut ćete zov Kraljevstva, a govorom koji će postati rječitim pozivat ćete ljude na ostvarenje Božanske Snage i Ljubavi za Boga!

– 20 –
Evolucija materije i razvoj duše

3. studenoga

Pariz postaje vrlo hladan, toliko hladan da ću uskoro morati otići, ali me toplina vaše ljubavi još uvijek zadržava tu. Ako Bog da, nadam se da ću još malo ostati s vama; tjelesna hladnoća ili vrućina ne mogu utjecati na duh, jer njega grije žar Ljubavi prema Bogu. Kada to shvatimo, počinjemo razumijevati ponešto o našem životu na onome svijetu.

Bog nam je ovdje, u svojoj Dobrostivosti, dao nekakvo predznanje, dao nam je određene dokaze o razlici koja postoji između tijela, duše i duha.

Mi vidimo kako se hladnoća, vrućina, patnja itd., tiču samo tijela, kako ne utječu na duh.

Koliko li često vidimo čovjeka, sirotog, bolesnog, bijedno odjevenog i bez sredstava za život, pa ipak duhovno jakog. Ma što njegovo tijelo moralo pretrpjeti, njegov je duh slobodan i dobro mu je! A opet, koliko li često vidimo bogatuna, fizički snažnog i zdravog, ali s dušom bolesnom nasmrt!

Pronicljivome je umu posve očito da je čovjekov duh nešto posve različito od njegova tijela.

Duh je nepromjenjiv, neuništiv. Napredak i razvoj duše, radost i bol duše, neovisni su o fizičkom tijelu.

Izazove li prijatelj radost ili bol u nama, pokaže li se da je ljubav prava ili lažna, duša je ta na koju to utječe. Ako su naši dragi daleko od nas – duša je ta koja pati, a patnja ili nevolja duše može djelovati na tijelo.

Stoga, kada duh biva hranjen svetim vrlinama, tijelo je onda radosno; zapadne li duša u grijeh, tijelo je na muci!

Kad doživimo istinitost, postojanost, vjernost i ljubav, mi smo sretni; ali susretnemo li se s laži, nevjerom i prijevarom, jadni li smo.

Sve se ove stvari odnose na dušu, i to nisu tjelesna zla. Stoga je očito da duša, baš kao i tijelo, ima svoju individualnost. Međutim, ako tijelo pretrpi kakvu promjenu, duh ne mora biti pogođen time. Kada razbijete čašu na koju sja sunce, staklo biva razbijeno, ali sunce još uvijek sja! Ako se uništi krletka u kojoj se nalazi ptica, ptica ostaje nepovrijeđena! Razbije li se svjetiljka, plamen još uvijek može gorjeti!

Isto vrijedi i za čovjekov duh. Iako smrt razara njegovo tijelo, ona nema nikakvu moć nad njegovim duhom – ovaj je vječan, trajan, nema ni rođenja ni smrti.

Što se tiče čovjekove duše nakon smrti, ona ostaje na onom stupnju čistote do kojeg je evoluirala tijekom života u fizičkom tijelu, a nakon što bude oslobođena od tijela, uranja u ocean Božje Milosti.

Od onog trenutka kad duša napusti tijelo i dospije u Nebeski Svijet, njezin je razvoj duhovni i taj je razvoj: Približavanje Bogu.

U fizičkome svijetu, evolucija se odvija od jednoga stupnja savršenstva do drugoga. Mineral sa svim svojim savršenstvima prelazi u biljku; biljka sa svojim savršenstvima prelazi u životinjski svijet, i tako dalje do čovječanskoga svijeta. Ovaj je svijet pun prividnog proturječja; u svakome od tih carstava (mineralnom, biljnom i životinjskom) postoji život na svome stupnju; premda zemlja, kad se usporedi sa životom koji se nalazi u čovjeku, izgleda mrtva, ona je ipak isto tako živa i ima vlastiti život. U ovome svijetu stvari žive i umiru, i ponovno oživljavaju u drugim oblicima života, ali je u svijetu duha posve drukčije.

Duša u načelu ne evoluira od jednoga stupnja do drugoga – ona samo, po Milosti i Dobrostivosti Božjoj, evoluira k Bogu.

Moja je iskrena molitva da svi budemo u Kraljevstvu Božjem i blizu Boga.

– 21 –
Duhovne skupštine u Parizu

4. studenoga

Danas se po cijeloj Europi govori o skupštinama i skupovima i osnivaju se svakovrsna društva. Ima onih koja su zainteresirana za trgovinu, znanost, politiku i mnogih drugih. No sve su te skupštine za materijalnu službu, budući da je njihova žudnja napredak i prosvjetljenje svijeta materije. Ali rijetko kada u njima struji dah duhovnoga svijeta. One kao da su nesvjesne Božanskoga Glasa, nemarne u pogledu Božjih stvari. Ali, ova skupština u Parizu doista je duhovna. Među vama struji Božanski Dah, u svim srcima sja svjetlost Kraljevstva. Božanska ljubav prema Bogu je ona snaga u vama, pa žednih duša primate blagovijesti o velikoj radosti.

Složno ste se okupili ovdje, srce uz srce, s dušama prepunim Božanske ljubavi, radeći za jedinstvo svijeta i žudeći za njime.

Ova je skupština uistinu duhovna! Ona sliči prekrasnom, miomirisnom vrtu. Nebesko Sunce prosipa po njoj svoje zlaćane zrake, a njihova toplina prodire i uveseljava svako otvoreno srce. Ljubav prema Kristu, koja nadilazi sve moguće spoznaje, vlada među vama, Sveti vam je Duh na pomoći.

Ova će skupština iz dana u dan postajati sve većom i moćnijom, sve dok njezin duh postupno ne osvoji cijeli svijet!

Svim svojim srcima nastojte postati kanalima za Božju Dobrostivost. Jer vam kažem: Bog vas je izabrao da budete vjesnicima ljubavi diljem svijeta, da budete donositelji duhovnih darova za čovjeka, da budete sredstva za širenje jedinstva i sloge na zemlji. Svim svojim srcima zahvalite Bogu što vam je ukazana takva čast. Jer, čak i kada biste cijeli svoj život posvetili hvali Bogu, ne biste Mu stigli zahvaliti za takvu čast.

Uzdignite srca iznad sadašnjice i gledajte očima vjere u budućnost! Sjeme je danas posijano, zrno je palo na zemlju. Ali gledajte, doći će dan kada će iz njega izrasti veličanstveno drvo, s granama krcatim plodovima. Radujte se i veselite što je ovaj dan svanuo, pokušajte shvatiti njegovu moć, jer ona je odista čudesna! Bog vas je okrunio s čašću, a u srca vam je stavio blistavu zvijezdu; njezin će sjaj uistinu obasjati cijeli svijet!

– 22 –
Dvije vrste svjetlosti

5. studenoga

Danas je vrijeme sumorno i tmurno! Na Istoku je stalno sunčano, zvijezde nikada nisu zastrte i ima sasvim malo oblaka. Svjetlo se uvijek javlja na Istoku i širi prema Zapadu.

Dvije su vrste svjetlosti. Postoji vidljiva svjetlost Sunca, zahvaljujući kojoj možemo promatrati krasote svijeta oko nas – bez nje ne bismo ništa mogli vidjeti.

Unatoč tomu, iako je uloga ove svjetlosti da nam stvari učini vidljivima, ona nam ne može dati moć da ih vidimo ili razumijemo kakve sve čari one mogu imati, jer ta svjetlost nema ni inteligenciju ni svijest. Svjetlost je intelekta ono što nam pruža spoznaju i razumijevanje; bez te bi svjetlosti fizičke oči bile beskorisne.

Ova svjetlost intelekta najviša je svjetlost koja postoji, jer je rođena od Božanske Svjetlosti.

Svjetlost intelekta omogućava nam da razumijemo i shvatimo sve što postoji, ali je samo Božanska Svjetlost ono što nam može dati uvid u nevidljive stvari, te ono što nam omogućava sagledati istine koje će biti vidljive za svijet tek nakon tisuću godina.

Božanska Svjetlost je ono što je omogućilo prorocima da dvije tisuće godina unaprijed vide što će se dogoditi, a mi smo danas svjedoci ostvarenja njihovih vizija. Stoga je to ona Svjetlost za kojom mi trebamo tragati, jer je veličanstvenija od ma koje druge svjetlosti.

Upravo je ta Svjetlost omogućila Mojsiju da vidi i shvati Božansku Pojavu, te da čuje Nebeski Glas koji mu je govorio iz Gorućeg Grma.

Upravo je o toj svjetlosti govorio Muhamed kada je rekao: “Alláh je svjetlost Neba i Zemlje.”

Svim svojim srcima tragajte za ovom Nebeskom Svjetlošću, tako da postanete sposobni razumijevati bit stvari, da spoznate tajne Božjih stvari, da vam skriveni putovi postanu jasni pred očima.

Ta se svjetlost može usporediti sa zrcalom; kao što zrcalo odražava sve što se nalazi pred njim, ova svjetlost isto tako pokazuje našim duhovnim očima sve što postoji u Božjem Kraljevstvu, te čini da biti stvari postanu vidljivima. S pomoću ove blistave Svjetlosti sva su se duhovna tumačenja Svetih Spisa razjasnila, skrivene su stvari Božjega Svemira postale očite, a mi smo stekli sposobnost da shvatimo Božanske namjere za čovjeka.

Molim se da vam Bog u Milosti svojoj osvijetli srca i duše tom Veličanstvenom Svjetlošću; tad ćete svi do jednoga, poput sjajnih zvijezda, blistati u mračnim dijelovima svijeta.

– 23 –
Duhovna težnja na Zapadu

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Želim vam srdačnu dobrodošlicu! Došao sam iz istočnih zemalja ovdje na Zapad, da jedno vrijeme proboravim među vama. Na Istoku se često kaže da ljudi sa Zapada nemaju duha, ali ja ne smatram da je tako. Bogu hvala, vidim i osjećam da među Zapadnim narodima ima dosta duhovne težnje, te da je u nekim slučajevima njihova duhovna spoznaja čak i dublja nego među njihovom Istočnom braćom. Da je poučavanje koje je bilo dano na Istoku savjesno šireno na Zapadu, svijet bi danas bio prosvjetljenije mjesto.

Premda su se u prošlosti svi veliki Duhovni Učitelji pojavili na Istoku, tamo još uvijek ima mnogo ljudi koji su posve lišeni duhovnosti. U pogledu duhovnih stvari oni su isto onoliko beživotni koliko i kamen; čak niti ne žele biti drugačijima jer smatraju da je čovjek samo viši oblik životinje te da ga se Božje stvari ne trebaju ticati.

Ali, čovjekova bi ambicija trebala stremiti dalje od toga; on bi uvijek trebao gledati iznad sebe, uvijek uvis i prema naprijed, sve dok ne dospije, s pomoću Milosti Božje, do Nebeskoga Kraljevstva. Zatim, postoje ljudi čije su oči otvorene samo za fizički napredak i evoluciju u materijalnom svijetu. Ti ljudi više vole proučavati sličnost između njihovoga fizičkoga tijela i tijela majmuna, umjesto da razmišljaju o veličanstvenoj vezi između njihovoga i Božjega duha. To je doista čudno, jer čovjek sliči nižem svijetu samo fizički, a u pogledu svojega intelekta potpuno je različit od njega.

Čovjek stalno napreduje. Krug njegove spoznaje stalno se širi, a njegova umna aktivnost teče kroz mnoge i raznovrsne kanale. Pogledajte što je sve čovjek postigao u području znanosti, razmotrite njegova mnoga otkrića i bezbrojne pronalaske, te njegovo duboko razumijevanje prirodnog zakona.

Isto je tako u svijetu umjetnosti, a taj čudesni razvoj čovjekovih sposobnosti s vremenom postaje sve brži i brži. Kad bi se zbrojila sva otkrića, pronalasci i materijalna ostvarenja iz prošlih tisuću i petsto godina, vidjeli biste da je napredak tijekom posljednjih stotinu godina bio veći nego tijekom prethodnih četrnaest stoljeća. Jer brzina kojom čovjek napreduje povećava se iz stoljeća u stoljeće.

Moć intelekta je jedan od najvećih Božjih darova čovjeku – to je moć koja ga čini višim stvorenjem od životinje. Jer dok se iz stoljeća u stoljeće i od jednoga razdoblja do drugoga čovjekova inteligencija razvija i postaje britkijom, inteligencija životinje ostaje ista. Životinje danas nisu ništa inteligentnije nego što su to bile prije tisuću godina! Ima li boljeg dokaza od ovoga da bi se pokazala čovjekova različnost od životinjskog svijeta? Taj je dokaz, zasigurno, jasan kao dan.

Što se duhovnih savršenstava tiče, ona su čovjekovo naslijeđeno pravo i od svih stvorenja pripadaju samo njemu. Čovjek je, po svojoj biti, duhovno biće; i samo onda kad živi u svom duhu on je istinski sretan. Ova duhovna čežnja i spoznaja pripadaju svim ljudima podjednako, a moje je čvrsto uvjerenje da narod sa Zapada ima veću duhovnu težnju.

Moja je svesrdna molitva da zvijezda Istoka prospe svoje blistave zrake po Zapadnom svijetu, te da narod Zapada ustane bodro, revnosno i hrabro, kako bi pomogao svojoj braći na Istoku.

– 24 –
Predavanje održano u jednom studiju u Parizu

6. studenoga

Ovo je uistinu Bahá’í dom. Svaki put kada se osnuje ovakav dom ili mjesto za sastajanje, ono postaje jedna od najvećih pomoći za opći razvitak grada ili države kojoj pripada. Takvo mjesto potiče učenje i razvoj znanosti i biva poznato po svojoj snažnoj duhovnosti i ljubavi koju širi među narodima.

Osnivanju takvog sastajališta uvijek slijedi najveće napredovanje. Prva Bahá’í Skupština koja je postojala u Teheranu bila je neobično blagoslovljena! Tako se brzo razvijala da se broj njezinih prvobitnih članova tijekom samo jedne godine povećao za devet puta. Danas, u dalekoj Perziji, ima mnogo takvih skupština, gdje se Božji prijatelji sastaju u obilju radosti, ljubavi i jedinstva. Oni poučavaju o Božjoj Vjeri, obrazuju neuke i – u bratskoj ljubavi – približavaju srce srcu. Oni su ti koji siromašnima i bijednima pomažu i daju im kruh svagdanji. Bolesnima pružaju ljubav i brinu se za njih, i vjesnicima su nade i utjehe za očajne i potlačene.

O, vi u Parizu, uznastojte da vaše skupštine budu ovakve, i da donose čak i bogatije plodove!

O, prijatelji Božji! Ako se pouzdate u Riječ Božju i budete jaki; te budete li se držali Bahá’u’lláhovih propisa o njegovanju bolesnih, podizanju posrnulih, brizi za siromašne i bijedne, budete li očajnicima pružali utočište, štitili potlačene, tješili žalosne i svim srcem ljubili čovječanski svijet, tad će, ja vam to kažem, ovo sastajalište uskoro doživjeti čudesan uspjeh. Iz dana u dan svaki će vaš član sve više napredovati i postajati duhovnijim. Ali morate imati čvrst temelj, a vaše ciljeve i stremljenja mora jasno shvatiti svaki vaš pripadnik. Ti ciljevi i stremljenja bit će sljedeći:

1. Pokazivati suosjećanje i dobru volju prema cijelom čovječanstvu.

2. Služiti čovječanstvu.

3. Nastojati usmjeriti i prosvijetliti one koji su u mraku.

4. Biti ljubazan prema svakome i iskazivati ljubav prema svakoj živoj duši.

5. Imati ponizan stav prema Bogu, biti postojan u svojim molitvama Njemu, tako da Mu se svakodnevno sve više i više približavate.

6. Biti toliko vjeran i iskren u svim djelovanjima, tako da svaki član bude poznat kao utjelovljenje vrlina poštenja, ljubavi, vjere, ljubaznosti, velikodušnosti i hrabrosti. Biti nevezan za sve drugo osim za Boga, biti privučen Nebeskom Dahu – božanska duša, tako da svijet može znati da je Bahá’í savršeno biće.

Uznastojte to postići na ovim sastancima. Tad ćete se – o, prijatelji Božji – odista i uistinu sastajati s velikom radošću! Pružajte jedan drugome pomoć, postanite kao jedna duša, dostigavši savršeno jedinstvo.

Molim se Bogu da svakim danom duhovno napredujete, da se Božja ljubav sve više i više manifestira u vama, da se misli vašega srca pročiste, te da vam lica uvijek budu okrenuta k Njemu. Molim se da svi do jednoga od vas pristupite pragu jedinstva, da uđete u Kraljevstvo; da svatko od vas bude nalik na plamteću baklju, zapaljenu i razbuktalu vatrom Ljubavi Božje.

– 25 –
Bahá’u’lláh

7. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Danas ću vam govoriti o Bahá’u’lláhu. Tri godine nakon što je Báb objavio Svoju Misiju, Bahá’u’lláh je bio uhapšen i bačen u tamnicu, optužen od fanatičnih mula za vjerovanje u neku novu doktrinu. Sutradan, međutim, nekoliko ministara vlade i drugih utjecajnih ljudi isposlovali su Njegovo puštanje na slobodu. Kasnije je bio ponovno uhapšen, a svećenstvo ga je osudilo na smrt! Strahujući od revolucije, guverner se kolebao dopustiti izvršenje te presude. Svećenici su se sastali u džamiji pred kojom se nalazilo stratište. Svi građani okupili su se oko te džamije i stvorili gužvu. Tesari su donijeli svoje pile i čekiće, mesari su došli sa svojim noževima, zidari i graditelji držali su na ramenima lopate; svi ti ljudi koje su nahuškali mahniti mule jedva su čekali da im pripadne čast sudjelovanja u Njegovom pogubljenju. Unutar džamije, vjerski su znalci vijećali. Bahá’u’lláh je stajao pred njima i s velikom mudrošću odgovarao na sva njihova pitanja. Osobito je glavni mudrac ostajao nijem pred Bahá’u’lláhom, koji je pobijao sve njegove argumente.

Među dvojicom tih svećenika nastala je rasprava u pogledu značenja nekih riječi iz Bábovih spisa; optužujući Bába za nepreciznost, izazivali su Bahá’u’lláha da Ga obrani, ako to može. Ti su se svećenici posve osramotili, jer je Bahá’u’lláh pred cijelim vijećem dokazao kako je Báb bio apsolutno u pravu, te kako je ova optužba bila podignuta iz pukog neznanja.

Poraženi svećenici staviše Ga zatim na muke batinanja, te Ga, gnjevniji nego ranije, izvedoše pred zidine džamije na stratište, gdje je zavedeni narod nestrpljivo čekao na Njegov dolazak.

Guverner se još uvijek plašio da popusti zahtjevu svećenika za Njegovo pogubljenje. Kad je opasnost u kojoj se taj dostojanstveni zatvorenik našao postala očita, neki su ljudi bili poslani da Ga spase. Uspjeli su u tome tako što su prodrli kroz zidinu džamije i kroz napravljeni otvor odveli Bahá’u’lláha na sigurno mjesto – ali ne i na slobodu; jer guverner je skinuo sa svojih ramena odgovornost poslavši Ga u Teheran. Tu je On bio zatočen u jednoj podzemnoj tamnici, gdje se svjetlost dana nikada nije mogla vidjeti. Teški okov, koji Ga je povezivao s petoricom drugih Bábia, bio Mu je stavljen oko vrata; ti su okovi bili spojeni jakim, vrlo teškim zavrtnjima i klinovima. Njegova odjeća, a i fes, bili su strgani u dronjke. U tom je strašnom stanju bio zadržan četiri mjeseca.

Tijekom tog vremena nijedan od Njegovih prijatelja nije mogao doprijeti do Njega.

Jedan Ga je tamničar pokušao otrovati ali – osim što Mu je nanio veliku patnju – taj otrov nije imao nikakvog drugog učinka.

Nakon nekog vremena vlast Ga je oslobodila i protjerala Njega i Njegovu obitelj u Bagdad, gdje je ostao jedanaest godina. Za to je vrijeme, okružen stalnom mržnjom Svojih neprijatelja, trpio teška mučenja.

Podnio je sva zla i sve muke s najvećom mogućom hrabrošću i duševnom snagom. Često, kad bi ujutro ustao, nije znao hoće li će poživjeti do zalaska sunca. U međuvremenu, svakoga dana su dolazili svećenici i ispitivali ga o religiji i metafizici.

Napokon Ga je turski guverner protjerao u Konstantinopolj, odakle je poslan u Adrijanopol; tu je ostao pet godina. Na kraju su Ga poslali u udaljenu zatvorsku tvrđavu Sveta Ivana Orleanska. Tu je bio zatočen u vojnom dijelu tvrđave, čuvan pod najstrožom prismotrom. Nemam riječi kojima bih vam mogao prenijeti brojne teškoće koje je pretrpio, te svu bijedu koju je izdržao u tom zatvoru. Unatoč svemu, iz ovoga je zatvora Bahá’u’lláh pisao svim europskim monarsima, a sva ta pisma, izuzev jednoga od njih, bila su poslana poštom.

Poslanica Náşiri’d-Din Šahu bila je povjerena jednom perzijskom bahá’íu, Mirzi Badi’ju Khurásáníju, koji je preuzeo na sebe da je isporuči Šahu na ruke. Taj hrabar čovjek čekao je u blizini Teherana da Šah, koji je tim putem namjeravao otputovati do svoje ljetne palače, prođe. Hrabri glasonoša potom je slijedio Šaha sve do njegove palače, gdje je, na cesti blizu njezinoga ulaza, stajao nekoliko dana i čekao. Mogao se vidjeti kako stoji na cesti, uvijek na istome mjestu, i čeka; napokon su se ljudi počeli pitati zašto je ondje. Naposljetku je i sam Šah saznao za njega, te je zapovjedio slugama da tog čovjeka dovedu pred njega.

“O, sluge Šahove, ja nosim pismo koje mu moram isporučiti na ruke”, rekao je Badi’, a onda je rekao Šahu: “Donosim vam pismo od Bahá’u’lláha!”

Oni koji su željeli izvući od njega podatke koji bi im pomogli u daljnjim progonima Bahá’u’lláha smjesta ga zgrabiše i počeše ispitivati. Badi’ im nije htio reći nijednu jedinu riječ; onda ga staviše na muke, ali on je i dalje zadržavao svoj mir! Nakon tri dana dokrajčili su ga, ne uspjevši ga natjerati da progovori! Ti okrutni ljudi čak su ga fotografirali dok su ga mučili.1

Šah je predao Bahá’u’lláhovo pismo svećenicima da mu ga objasne. Nakon nekoliko dana, svećenici rekoše Šahu kako je to pismo od političkoga neprijatelja. Na to se Šah razgnjevio i rekao: “To nije nikakvo objašnjenje. Ja vam plaćam da čitate moja pisma i odgovarate na njih, pa stoga izvršite moje naređenje!”

Smisao i značenje Ploče Náşiri’d-Din Šahu bili su, ukratko, ovi: “Sada kada je došao trenutak, kada se pojavila Vjera Božje Slave, tražim da mi se dopusti da dođem u Teheran i odgovorim na sva pitanja koja će mi svećenici postaviti.

Opominjem te da odvojiš sebe od svjetovne veličanstvenosti svoga Carstva. Sjeti se svih onih velikih kraljeva koji su živjeli prije tebe – njihova je slava prohujala!”

Pismo je bilo napisano na najljepši mogući način, a nastavljalo se upozorenjem upućenom kralju, govoreći mu o budućem Bahá’u’lláhovom trijumfu, kako u istočnom, tako i u zapadnom svijetu.

No Šah nije poklonio nikakvu pozornost upozorenju iz ovoga pisma te je do kraja nastavio živjeti na isti način.

Iako je Bahá’u’lláh bio u zatvoru, velika Moć Svetoga Duha bila je s Njim!

Nitko drugi u zatvoru nije mogao biti kao On. Unatoč svim teškoćama koje je pretrpio, nikada se nije požalio.

U dostojanstvu Svojega Veličanstva uvijek je odbijao susrete s guvernerom, ili ostalim utjecajnim ljudima u gradu.

Iako je bio pod stalnom strogom prismotrom, dolazio je i odlazio kako mu je bilo drago! Umro je u kući koja se nalazila oko tri kilometra dalje od Sv. Ivane Orleanske.

– 26 –
Dobre ideje moraju se prevesti u djelovanje

8. studenoga

U cijelome svijetu čovjek sluša kako se lijepe izreke uznose i kako se izražava divljenje prema plemenitim propisima. Svi ljudi kažu da vole ono što je dobro, a da mrze sve što je zlo! Iskrenosti se treba diviti, dok je laž vrijedna prezira. Vjera je vrlina, dok je izdajstvo sramota za čovječanstvo. Uveseljavanje ljudskih srca blagoslovljeno je, dok je biti uzrokom bola drugih naopako. Biti ljubazan i milosrdan ispravno je, dok je mrziti grešno. Pravednost je plemenita vrlina, a nepravednost je pokvarenost. Dužnost je pojedinca biti milostiv i nikoga ne povrijediti, a ljubomoru i zlobu treba po svaku cijenu izbjegavati. Slava čovjekova je mudrost, a ne neznanje; svjetlost, a ne tama! Dobro je okrenuti se k Bogu, a glupo zanemarivati Ga. Kaže se kako je naša dužnost uzdizati čovjeka, a ne zavoditi ga i biti uzrokom njegovoga pada. Ima mnogo primjera sličnih ovima.

Ali, sve su te izreke samo puke riječi i mi vidimo kako je samo mali njihov broj preveden u sferu djelovanja. Dapače: mi vidimo kako ljudi bivaju vođeni strašću i sebičnošću, kako svatko misli samo na ono što će njemu koristiti, makar to značilo propast za njegova bližnjega. Svi toliko žude da se obogate, a malo brinu, ako uopće brinu, za dobrobit drugih. Tiče ih se samo vlastiti mir i komfor, dok ih se stanje njihovih bližnjih uopće ne tiče.

Na žalost, to je put kojim koračaju mnogi ljudi.

Ali Bahá’í ne smiju biti takvi; oni se moraju uzdići iznad ovakvoga stanja. Djelovanje im mora značiti više od samih riječi. Oni moraju biti milosrdni na djelu, a ne samo na svojim riječima. Oni u svim prilikama moraju svojim djelovanjem potvrditi ono što iskazuju riječima. Njihova djela moraju dokazati njihovu vjeru, a njihovi postupci moraju obznaniti Božansku Svjetlost.

Neka vaša djela glasno pokažu svijetu da ste vi uistinu Bahá’í, jer djela su ta koja govore svijetu i uzrokom su napretka čovječanstva.

Ako smo pravi Bahá’í, riječi nam nisu potrebne. Naše će djelovanje pomoći svijetu, širiti civilizaciju, potaći znanstveni napredak i dovesti do razvoja umjetnosti. Bez djelovanja, ništa se u materijalnom svijetu ne može ostvariti, niti riječi same mogu učiniti da čovjek napreduje u duhovnome Kraljevstvu. Izabranici Božji nisu dostigli svetost samo s pomoću praznih riječi, već su životima svojega strpljivog, aktivnog služenja unijeli svjetlost u svijet.

Stoga se trudite da se vaše djelovanje iz dana u dan pretvara u prekrasne molitve. Okrenite se k Bogu i gledajte da uvijek činite ono što je pravo i plemenito. Obogatite siromašnoga, podignite posrnuloga, utješite žalosnoga, donesite zdravlje bolesnome, ohrabrite bojažljivoga, izbavite potlačenoga, vratite nadu beznadnome, pružite utočište bijednome!

To je rad pravoga bahá’ía, i to je ono što se očekuje od njega. Ako nastojimo raditi sve to, onda smo pravi bahá’í, ali zanemarujemo li to, tad nismo sljedbenici Svjetlosti i nemamo prava na to ime.

Bog, koji vidi sva srca, zna koliko su naši životi ispunjenja naših riječi.

– 27 –
Pravi smisao krštenja s pomoću vode i ognja

9. studenoga

U Evanđelju po Ivanu, Krist je rekao: “Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje.” Svećenici su ovo protumačili u smislu da je krštenje nužno za spasenje. U drugom Evanđelju rečeno je: “On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.”

Na taj su način krsna voda i oganj jedno te isto! Ne može značiti da je “voda” o kojoj se govori fizička voda, jer je ona izravno suprotna “ognju” – jedno uništava drugo. Kada Krist u Evanđelju govori o “vodi”, On misli na ono što uzrokuje život, jer bez vode ne može živjeti nijedno zemaljsko stvorenje – mineral, biljka, životinja i čovjek, svi ovise o vodi; sâmo njihovo postojanje ovisno je o njoj. Da, najnovija znanstvena otkrića nam dokazuju da čak i mineral ima nekakav oblik života, te da je i njemu potrebna voda da bi postojao.

Voda je uzrokom života, a kada Krist govori o vodi, On simbolizira ono što je uzrokom Vječnoga Života.

Ta voda, koja daje život i o kojoj On govori sliči ognju, jer ovaj nije ništa drugo do Ljubav Božja, a ta ljubav znači život za naše duše.

Od ognja Ljubavi Božje sagorijeva veo koji nas odvaja od Nebeske Stvarnosti, pa smo s jasnim viđenjem sposobni spremni stremiti prema naprijed i uvis, stalno napredujući na putovima vrline i svetosti i postajući sredstvima svjetlosti u svijetu.

Nema ničeg većeg ili blaženijeg od Ljubavi Božje! Ona daje ozdravljenje bolesnome, melem ranjenome, radost i utjehu cijelome svijetu, i samo zahvaljujući njoj čovjek može dostići Život Vječni. Bit svih religija jest Ljubav Božja, i to je temelj svih svetih učenja.

Ljubav Božja je bila ta koja je vodila Abrahama, Izaka i Jakova, koja je bodrila Josipa u Egiptu, a Mojsiju dala hrabrost i strpljivost.

Ljubavlju Božjom Krist je bio poslan u svijet s Njegovim nadahnjujućim primjerom savršenoga života samopožrtvovanja i odanosti, donoseći ljudima poruku o Vječnome Životu. Ljubav je Božja bila ta koja je Muhamedu pružila snagu da povede Arape iz stanja životinjskoga poniženja do uzvišenijega stanja postojanja.

Ljubav je Božja bila ta koja je podržala Bába i odvela Ga do Njegove uzvišene žrtve, te od njegovih njedara načinila dragovoljnu metu za tisuću metaka.

I napokon, Ljubav Božja bila je ta koja je Istoku podarila Bahá’u’lláha, a sada svjetlost Njegova učenja šalje daleko na Zapad, s jednoga kraja Pola na drugi.

Stoga svjetujem svakoga od vas da shvaćajući moć i ljepotu Ljubavi Božje žrtvujete sve svoje misli, riječi i djela kako biste spoznaju o njoj unijeli u svako srce.

– 28 –
Razgovor u “l’Alliance Spiritualiste”

Salle de l’Athénée, St. Germain, Paris, 9. studenoga

Želim vam izraziti zahvalnost za vašu gostoljubivost, kao i svoju radost što ste duhovno usmjereni. Sretan sam što sam nazočan na ovakvome skupu, koji se sastao kako bi slušao o Božanskoj Poruci. Kada biste mogli gledati istinskim okom, na ovome bi vam mjestu bili vidljivi ogromni valovi duhovnosti. Snaga Svetoga Duha nalazi se ovdje za sve. Hvala Bogu što su vam srca nadahnuta Božanskim žarom! Vaše su duše poput valova na duhovnome moru; i premda je svaki pojedinac zaseban val, ocean je jedan – svi smo mi sjedinjeni u Bogu.

Svako bi srce trebalo zračiti jedinstvom, tako da Svjetlost jedinoga Božanskoga Izvora svih može sjati jasno i snažno. Mi ne smijemo promatrati zasebne valove, nego cijelo more. Trebali bismo se uzdignuti od pojedinačnoga do cjeline. Duh nalikuje jednom velikom oceanu, čiji su valovi ljudske duše.

U Svetome Pismu rečeno nam je da će se Novi Jeruzalem pojaviti na zemlji. Sada je očito da taj nebeski grad nije sagrađen od materijalnoga kamenja i žbuke, nego da je to grad kojeg nisu sagradile ruke, koji je vječiti na Nebesima.

To je proročanski simbol koji znači ponovni dolazak Božanskoga Učenja da bi prosvijetlilo ljudska srca. Dosta je vremena proteklo otkako je ovo Sveto Vodstvo počelo usmjeravati ljudske živote. Ali sada se, napokon, Sveti Grad Novoga Jeruzalema ponovno pojavio u svijetu, i to u novome obliku i pod Istočnim nebom; na perzijskome obzorju pojavio se njegov sjaj da bi postao svjetlošću koja će obasjati cijeli svijet. U ovim danima vidimo ispunjenje Božanskoga Proročanstva. Jeruzelem je bio nestao. Nebeski je grad bio razoren, a sada je obnovljen; bio je sravnjen sa zemljom, ali sada su njegove zidine i kupole obnovljene, pa se u svojoj obnovljenoj i veličanstvenoj ljepoti uzdižu visoko k Nebu.

U Zapadnome svijetu trijumfirao je materijalni prosperitet, dok je na Istoku zasjalo duhovno sunce. Vrlo mi je drago što vidim ovakvu skupštinu u Parizu, gdje su se materijalni i duhovni napredak sastali u jedinstvu.

Čovjek – pravi čovjek – je duh, a ne tijelo; premda čovjek fizički pripada životinjskome carstvu, njegova ga duša uzdiže iznad ostalog stvorenog svijeta. Pogledajte kako sunčeva svjetlost obasjava svijet materije; isto tako, Božanska Svjetlost prosipa svoje zrake po duševnom kraljevstvu. Duša je ono što ljudsko stvorenje čini nebeskim bićem!

Zahvaljujući moći Duha Svetoga koji djeluje kroz njegovu dušu, čovjek je sposoban opažati Božansku bit stvari. Sva velika djela umjetnosti i znanosti svjedoče o toj moći Duha.

Taj isti Duh daje Život Vječni.

Samo oni koji su kršteni Božanskim Duhom bit će u stanju povezati sve ljude sponom jedinstva. I upravo zahvaljujući moći Duha, Istočni svijet duhovne misli može se spajati sa Zapadnim područjem djelovanja, tako da svijet materije može postati Božanskim.

Slijedi da su svi koji rade na Uzvišenome Planu vojnici vojske Duha.

Svjetlost nebeskoga svijeta ratuje protiv svijeta tmine i varke. Zrake Sunca Istine rastjeruju tminu predrasuda i pogrešnog razumijevanja.

Vi ste od Duha! Vama koji tragate za istinom, otkrivenje Bahá’u’lláha doći će kao velika radost! To je učenje od Duha, u njemu nema nijedne pouke koja nije od Božanskoga Duha.

Duh se ne može opažati s pomoću materijalnih osjetila fizičkoga tijela, osim kada je izražen izvanjskim znacima i djelima. Ljudsko je tijelo vidljivo – duša je nevidljiva. Pa ipak, duša je ta koja usmjerava čovjekove sposobnosti, koja vlada njegovom ljudskošću.

Duša ima dvije glavne sposobnosti: (a) Kao što se vanjske okolnosti prenose duši s pomoću očiju, ušiju i čovjekova mozga, tako isto duša prenosi svoje želje i namjere posredstvom mozga do ruku i jezika fizičkoga tijela, čime izražava sebe. Duh unutar duše sama je bit života. (b) Druga se sposobnost duše izražava u svijetu vizije, gdje duša, u kojoj boravi duh, ima svoje postojanje i funkcionira bez pomoći materijalnih tjelesnih osjetila. Tu, u carstvu vizije, duša vidi bez pomoći fizičkoga oka, čuje nepomognuta od fizičkoga uha, a putuje bez ovisnosti o fizičkome kretanju. Stoga je jasno da duh u čovjekovoj duši može funkcionirati i s pomoću fizičkoga tijela, koristeći organe običnih osjetila, te da je također, u svijetu vizije, sposoban živjeti i djelovati bez njihove pomoći. To nesumnjivo dokazuje superiornost čovjekove duše nad njegovim tijelom – superiornost duha nad materijom.

Pogledajte, primjerice, ovu svjetiljku; nije li svjetlost koja se nalazi u njoj superiorna u odnosu na nju samu koja je sadržava? Ma kako lijep oblik svjetiljke bio, ako u njoj nema svjetlosti, njezina svrha biva neispunjena, ona je bez života – mrtva stvar! Svjetiljci je potrebna svjetlost, ali svjetlosti nije potrebna svjetiljka.

Duhu nije potrebno tijelo, ali je tijelu potreban duh; ono inače ne može živjeti. Duša može živjeti i bez tijela, ali tijelo bez duše umire.

Ako čovjek izgubi vid, sluh, ruku ili nogu, a duša mu i dalje ostane u tijelu, on je sposoban živjeti i u stanju je manifestirati božanske vrline. S druge strane, čak i savršenome tijelu nemoguće je postojati bez duha.

Najveća snaga Svetoga Duha nalazi se u Božanskim Objavama Istine. Snagom Duha, Nebesko se Učenje donosilo Svijetu Čovječanstva. Snagom Duha Život je Vječni došao čovjekovoj djeci. Snagom Duha Božanska je Slava zasjala s Istoka na Zapad, i snagom tog istog Duha, božanske vrline čovječanstva postat će očite.

Naš se najveći napor mora usmjeriti na naše odvajanje od stvari ovoga svijeta; moramo nastojati da postanemo duhovnijima, prosvjetljenijima, da se pridržavamo savjeta Božanskoga Učenja, da služimo jedinstvu i istinskoj jednakosti, da budemo milosrdni, da odražavamo ljubav Najvišega na sve ljude – tako da svjetlost Duha postane vidljiva u svim našim djelima posvećenim cilju ujedinjenja cijeloga čovječanstva, koja će smiriti uzburkana mora, učiniti da svi opasni valovi nestanu s površine životnoga oceana, koji će zatim vječito biti neuzburkan i miran. I tada će čovječanstvo ugledati novi Jeruzalem i ući kroz dveri njegove, i primiti Božanske Darove.

Zahvaljujem Bogu što sam ovoga popodneva bio nazočan među vama, a vama zahvaljujem za vaš duhovni osjećaj.

Molim se da se razvijate s Božanskim žarom i da se moć jedinstva u Duhu poveća, tako da se proročanstva ostvare, te da se u ovom veličanstvenom stoljeću Božje Svjetlosti ostvare sve blagovijesti zapisane u Svetim Knjigama. Ovo je ono slavno doba o kojem je Gospod Krist govorio kada nam je rekao da molimo: “Dođi kraljevstvo Tvoje, budi Volja Tvoja, kako na Nebu, tako i na zemlji.” Nadam se da je to i vaše iščekivanje i vaša velika želja.

Mi smo ujedinjeni u jednome cilju i u nadi da svi budemo kao jedan, da svako srce bude prosvijetljeno Ljubavlju našeg Božanskog Oca, Boga!

Neka svi naši postupci budu duhovni, i neka se svi naši interesi i sklonosti usredotoče na Kraljevstvo Slave!

– 29 –
Evolucija duha

15 Rue Greuze, Paris, 10. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Večeras ću govoriti o evoluciji ili napredovanju duha.

U prirodi ne postoji apsolutno mirovanje. Sve stvari ili napreduju ili propadaju. Sve se kreće unaprijed ili unatrag, ništa nije bez kretanja. Čovjek od svojega rođenja fizički napreduje sve dok ne dostigne zrelost, a onda, nakon što dospije u svoje najbolje godine, počinje propadati, snage i moći njegovoga tijela se smanjuju i on se postupno približava trenutku svoje smrti. Slično tome, biljka napreduje od sjemena prema svojoj zrelosti, a onda se njezin život počinje gasiti, sve dok ne uvene i ugine. Ptica leti uvis do određene visine, a kada dostigne najvišu moguću točku svojega leta, počinje se spuštati prema zemlji.

Stoga je očito da je kretanje bitno za sveukupno postojanje. Sve materijalne stvari napreduju do izvjesne točke, a onda počinju propadati. To je zakon koji upravlja cijelim fizički stvorenim svijetom.

Razmotrimo sada dušu. Vidjeli smo da je kretanje bitno za postojanje, ništa što ima život nije bez kretanja. Sav stvoreni svijet, bilo mineralnoga, biljnoga ili životinjskoga carstva, mora se pokoravati zakonu kretanja; on se mora ili penjati ili silaziti. Ali, kod ljudske duše nema propadanja. Jedino njezino kretanje je ono prema savršenstvu; samo razvoj i napredak sačinjavaju kretanje duše.

Božansko je savršenstvo beskonačno, te je stoga napredovanje duše također beskonačno. Duša napreduje od samoga rođenja ljudskoga bića: njegov se intelekt razvija, a spoznaja uvećava. Kada tijelo umre, duša nastavlja živjeti. Svi različiti stupnjevi stvorenih fizičkih bića ograničeni su, dok je duša bezgranična!

U svim religijama postoji vjerovanje da duša nadživljava smrt tijela. Gore se šalju zagovori za drage preminule osobe, izgovaraju se molitve za njihov napredak i za oproštenje njihovih grijeha. Da je duša propala zajedno s tijelom, sve to ne bi imalo nikakvoga smisla. Nadalje, da duši nije moguće napredovati prema savršenstvu nakon što je bila oslobođena iz tijela, od kakve bi onda koristi bile sve te molitve pune ljubavi, privrženosti?

U svetim spisima čitamo kako se “sva dobra djela uvijek vraćaju” Ako duša ne opstaje, ovo također ne znači ništa!

Sama činjenica da nas naš duhovni instinkt koji, dakako, nipošto nije bio uzaludno dan, tjera da se molimo za dobrobit onih naših dragih koji su otišli s materijalnog svijeta – ne svjedoči li ona o nastavku njihovog postojanja?

U svijetu duha nema nazadovanja. Smrtni je svijet – svijet proturječja, opreka; budući da je kretanje nužno, sve mora ili ići naprijed ili se povlačiti. U carstvu duha nije moguće nikakvo povlačenje; cjelokupno kretanje svodi se na kretanje prema savršenom stanju. “Napredak” je izraz duha u svijetu materije. Čovjekova inteligencija, njegove umne moći, njegova spoznaja, znanstvena dostignuća – sve to, kao manifestiranje duha, pokazuje osobine neizbježnoga zakona duhovnog napretka, te je stoga, nužno, besmrtno.

Moja je nada da ćete vi napredovati u svijetu duha, kao i u svijetu materije; da će se vaša inteligencija razvijati, vaša spoznaja uvećavati, a vaše razumijevanje proširiti.

Uvijek se morate energično truditi, nikada se ne zaustavljajući; izbjegavajte stagnaciju – taj prvi korak prema kretanju unatrag, prema propadanju.

Cijeli je fizički stvoreni svijet prolazan. Ova materijalna tijela sastavljena su od atoma; kada se ti atomi počnu razdvajati, započinje raspadanje, a onda dolazi do onoga što nazivamo smrću. Taj spoj atoma, koji sačinjava tijelo, ili smrtni dio svakog stvorenog bića, privremen je. Kada se snaga privlačenja, koja drži te atome na okupu, povuče – tijelo, kao takvo, prestaje postojati.

S dušom je drugačije. Duša nije spoj elemenata, ona nije sastavljena od mnogo atoma; ona je od jedne nedjeljive supstance, dakle vječna je. Ona se nalazi potpuno izvan poretka fizičkog stvorenog svijeta; ona je besmrtna!

Znanstvena je filozofija pokazala da je jednostavan element (“jednostavan” znači “ne-sastavljen”) neuništiv, vječan. Duša koja nije sastavljena od elemenata po svome je karakteru slična jednostavnom elementu, te stoga ne može prestati postojati.

Duša, budući da je od nedjeljive supstancije, nije podložna ni raspadanju ni uništenju, dakle nema nikakvoga razloga za njezin kraj. Sve živuće stvari pokazuju znakove svoga postojanja, te slijedi da ti znakovi ne bi mogli postojati ako ono što oni izražavaju, ili ono za što pružaju dokaz, ne bi imalo nikakvog bitka. Dakako, stvar koja ne postoji ne može odavati nikakve znakove svoga postojanja. Mnogostruki znakovi postojanja duha uvijek su pred nama.

Tragovi Duha Isusa Krista, utjecaj Njegovog Božanskog Učenja, danas je nazočan među nama i trajan je.

Nepostojeće biće, složili smo se, ne može se opažati po znacima. Da bi pisao, čovjek mora postojati – onaj koji ne postoji ne može pisati. Pisanje je, po sebi, znak piščeve duše i inteligencije. Sveti Spisi (uvijek istim Učenjem) dokazuju kontinuitet duha.

Razmotrite cilj stvorenoga svijeta: je li moguće da je sve stvoreno stoga da bi se razvijalo tijekom bezbrojnih stoljeća i da bi evoluiralo s tako malim ciljem u vidu – nekoliko godina čovjekova života na zemlji? Nije li nezamislivo da bi to trebao biti konačan cilj postojanja?

Mineral evoluira sve dok ne bude apsorbiran u život biljke; biljka napreduje sve dok konačno ne izgubi život u životu životinje; životinja, sa svoje strane, oblikuje dio hrane za čovjeka, apsorbira se u ljudski život.

Stoga je pokazano da je čovjek zbroj cjelokupnog stvorenog svijeta, da je on viši u odnosu na sva stvorena bića, da je cilj prema kojem su napredovala bezbrojna stoljeća postojanja.

U najboljem slučaju, čovjek provede devedesetak godina na ovome svijetu – odista kratko vrijeme!

Prestaje li čovjek postojati kada napusti tijelo? Ako se njegov život završava, onda je sva prethodna evolucija beskorisna, sve je bilo uzalud! Može li se i zamisliti da Stvoreni Svijet nema nikakvog većeg cilja od ovoga?

Duša je vječna, besmrtna.

Materijalisti kažu: “Gdje je duša? Što je to? Mi je ne možemo vidjeti, niti je možemo opipati.”

Evo kako im moramo odgovoriti: “Ma koliko mineral napredovao, on ne može shvatiti biljni svijet. Međutim, neimanje shvaćanja ne dokazuje nepostojanje biljke!”

Do ma kako visokoga stupnja biljka evoluirala, ona nije sposobna shvatiti životinjski svijet; to neznanje nije nikakav dokaz da životinja ne postoji!

Životinja, makar bila visoko razvijena kao nikada dosad, ne može zamisliti čovjekovu inteligenciju, niti može shvatiti prirodu njegove duše. Ali, opet, to ne dokazuje da je čovjek bez intelekta ili bez duše. To samo pokazuje da jedan oblik postojanja nije sposoban shvatiti oblik koji je viši u odnosu na njega.

Ovaj cvijet može biti nesvjestan bića kao što je čovjek, no međutim činjenica njegovoga neznanja nije nikakva zapreka za postojanje čovječanstva.

Na isti način, ako materijalisti ne vjeruju u postojanje duše, to njihovo nevjerovanje ne dokazuje da nema takvoga carstva kao što je duhovni svijet. Samo postojanje čovjekove inteligencije dokazuje čovjekovu besmrtnost; nadalje, tama dokazuje postojanje svjetla, jer bez svjetla ne može biti ni sjene. Siromaštvo dokazuje postojanje bogatstva, jer kako bismo mogli mjeriti siromaštvo da nema bogatstva? Neznanje dokazuje postojanje znanja, jer da nema znanja, kako bi moglo biti neznanja?

Odatle ideja o smrtnosti pretpostavlja postojanje besmrtnosti; jer, da nema Vječnoga Života, ne bi bilo nikakvoga načina za mjerenje života ovoga svijeta!

Ako duh ne bi bio besmrtan, kako bi Objave Božje mogle pretrpjeti onako strašna iskušenja?

Zašto je Isus Krist podnio onu sramotnu smrt na križu?

Zašto je Muhamed podnosio progonstva?

Zašto je Báb podnio najveću žrtvu i zašto je Bahá’u’lláh proveo godine i godine svojega života u zatvoru?

Zašto su se sve te patnje dogodile, ako ne da dokažu trajni život duha?

Krist je bio na mukama – prihvatio je sva svoja iskušenja zbog besmrtnosti Svojega duha. Ako čovjek razmisli, shvatit će duhovno značenje zakona napredovanja; da se sve kreće od nižeg prema višem stupnju.

Samo čovjek bez inteligencije može, nakon razmatranja ovih stvari, zamišljati da bi veliki plan stvorenoga svijeta mogao tako iznenada prestati napredovati, da bi evolucija mogla doći do tako neprimjerenog kraja!

Materijalisti, koji razmišljaju na ovakav način i koji tvrde da mi nismo u stanju vidjeti svijet duha ili opažati Božje blagoslove, svakako sliče životinjama koje nemaju nikakvoga razumijevanja. Iako imaju oči, oni ne vide; imaju uši, ali ne čuju. A taj je nedostatak vida i sluha dokaz ničeg drugog do njihove vlastite inferiornosti, o čemu čitamo u Kuranu: “To su ljudi koji su slijepi i gluhi za Duh.” Oni ne upotrebljavaju onaj veliki Dar Božji – moć razumijevanja, kojom bi mogli gledati očima duha, čuti duhovnim ušima, te shvaćati Božanski prosvijetljenim srcem.

Nesposobnost materijalističkoga uma da shvati ideju Vječnoga Života nije nikakav dokaz za nepostojanje toga života.

Shvaćanje tog drugog života ovisi o našem duhovnom rođenju!

Molim se za vas da se vaše duhovne sposobnosti i težnje iz dana u dan povećavaju i da materijalnim osjetilima nikada ne dopustite da vam pred očima zastru slavu Nebeskoga prosvjetljenja.

– 30 –
Želje i molitve ‘Abdu’l-Baháa

15. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Želim vam srdačnu dobrodošlicu i žarko vas ljubim.

Danonoćno se molim Nebesima za vas, da vam pruže snagu, da vam svima do jednoga zapadne udio Bahá’u’lláhovih blagoslova, te da uđete u Kraljevstvo.

Ponizno se molim da postanete nova bića, prosvijetljena Božanskom Svjetlošću, nalik blistavim svjetiljkama i da se spoznaja o Ljubavi Božjoj širi s jednoga kraja Europe na drugi.

Neka vam ta bezgranična ljubav tako ispuni srca i umove, da tuga nikada ne nađe mjesta za ulazak u njih, i neka se veselih srca, poput ptica, vinete u Sjaj Božanski.

Neka vam srca postanu jasna i čista poput sjajnih zrcala, u kojima se može ogledati puna slava Sunca Istine.

Neka vam oči budu otvorene kako bi raspoznale znakove Kraljevstva Božjega i neka vam uši budu nezaglušene, tako da sa savršenim razumijevanjem čujete Nebesku Objavu koja se ori oko vas.

Neka vaše duše dobiju pomoć i utjehu, pa kad time ojačaju, neka smognu živjeti u skladu s Bahá’u’lláhovim učenjima.

Molim za sve vas da u svijetu budete nalik ljubavnome plamu, da sjaj vašega svjetla i toplina vaše naklonosti dopru do svakog tužnog i ojađenog Božjeg djeteta.

Postanite nalik sjajnim zvijezdama, što vazda blistaju u Kraljevstvu.

Svjetujem vas da marljivo proučavate Bahá’u’lláhova učenja, tako da, uz Božju pomoć, doista i uistinu postanete bahá’í.

– 31 –
U vezi s tijelom, dušom i duhom

4 Avenue de Camoëns, Paris, Petak ujutro, 17. studenoga

U svijetu čovječanstva postoje tri stupnja: stupanj tijela, duše i duha.

Tijelo je čovjekov fizički ili životinjski stupanj. S gledišta tijela, čovjek je dio životinjskoga carstva. Ljudska i životinjska tijela su podjednako sastavljena od elemenata koje spaja zakon privlačenja.

Slično životinji, čovjek posjeduje osjetilne sposobnosti, on ovisi o toplini, hladnoći, gladi, žeđi, itd.; za razliku od životinje, čovjek ima razumsku dušu, ljudsku inteligenciju.

Ta je čovjekova inteligencija posrednik između njegovoga tijela i duha.

Kada čovjek dozvoli duhu da mu, preko njegove duše, prosvijetli razumijevanje, tada on sadržava cijeli Stvoreni Svijet; stoga što čovjek – budući da je vrhunac svega što se događalo ranije i stoga što je viši od svih ranijih evolucija – sadržava u sebi sve niže svjetove. Prosvijetljena duhom posredstvom duše, čovjekova blistava inteligencija čini ga krunom Stvorenoga Svijeta.

Ali, s druge strane, kada čovjek svoj um i srce ne otvori za blagoslov duha, nego okreće dušu k materijalnoj strani, prema tjelesnom dijelu svoje prirode, on se srozava sa svojeg uzvišenoga mjesta i postaje niži od žitelja nižega životinjskoga carstva. U tom je slučaju čovjek u jadnome stanju! Jer, ako se duhovne sposobnosti duše, otvorene za dah Božanskoga Duha, nikada ne koriste – one kržljaju, slabe, i napokon sasvim onemoćaju; međutim, ako se primjenjuju samo materijalne sposobnosti duše, one postaju strahovito moćne, pa nesretni, zavedeni čovjek postaje divlji, nepravičniji, opakiji, okrutniji, zloćudniji i od samih nižih životinja. Kako sve njegove težnje i želje počinju jačati nižu stranu njegove duševne prirode, on postaje sve brutalnijim, sve dok njegovo cjelokupno biće sasvim ne prestane biti superiornije od bića prolaznih zvijeri. Takvi ljudi planski čine zlo, ranjavaju i uništavaju; posve su bez duha božanske samilosti, jer je nebeskim svojstvom duše zagospodarilo ono materijalno. Kada, suprotno ovome, duhovna priroda duše ojača, tako da stalno drži materijalnu stranu pod vlašću, tada se čovjek približava Božanskom, njegova ljudskost postaje tako veličanstvena da se vrline Nebeske Skupine očituju u njemu; on zrači Milost Božju, on potiče duhovni napredak čovječanstva – jer postaje svjetiljkom koja mu osvjetljava put!

Vidjeli ste kako je duša posrednik između tijela i duha. Na sličan je način ovo drvo1 posrednik između sjemena i ploda. Kad se plod drveta pojavi i sazrije, znat ćemo da je to drvo savršeno; ako pak to drvo ne donese nikakvoga ploda, onda je ono obično raslinje koje ničemu ne služi!

Kada duša ima u sebi život duha, ona tada donosi dobre plodove i postaje Božanskim drvetom. Želio bih da pokušate razumjeti ovaj primjer. Nadam se da će vas neizreciva Božja dobrota tako ojačati da će nebeska vrlina vaše duše, koja je povezuje s duhom, uvijek gospodariti materijalnom stranom i toliko ovladati osjetilima da će se vaša duša približiti savršenstvima Nebeskoga Kraljevstva. Neka vam se lica, uporno okrenuta k Božanskoj Svjetlosti, tako ozare da sve vaše misli, riječi i postupci zablistaju Duhovnim Sjajem koji gospodari vašim dušama, te da tako, na okupima svijeta, pokazujete savršenstvo svojega života.

Životi nekih ljudi isključivo su okupirani stvarima ovoga svijeta; njihove su svijesti toliko ograničene vanjskim manirama i tradicionalnim interesima da su slijepi za svaku drugu razinu postojanja – za duhovno značenje svih stvari! Oni misle samo na zemaljsku slavu, na materijalni napredak, te sanjaju o njima. Osjetilni im užici i udobni okoliš ograničavaju horizont, njihove se najviše ambicije usredotočuju na uspjehe u ovozemaljskim prilikama i okolnostima! Oni ne obuzdavaju svoje niže sklonosti; jedu, piju i spavaju! Poput životinje, uopće ne razmišljaju dalje od vlastite fizičke dobrobiti. Istina je da se tim potrebama mora udovoljavati. Život je teret koji se mora nositi sve dok smo na zemlji, ali se brigama za niže stvari života ne smije dopustiti da zagospodare svim mislima i težnjama ljudskoga bića. Ambicije srca trebaju stremiti prema uzvišenijem cilju, mentalna aktivnost treba dostići više razine! U svojim dušama ljudi trebaju čuvati viziju nebeskog savršenstva i tu pripremati boravište za neiscrpno obilje Božanskoga Duha.

Neka vaša ambicija bude ostvarenje Nebeske civilizacije na Zemlji! Tražim za vas najveći blagoslov, da budete toliko ispunjeni životnošću Nebeskoga Duha da možete biti uzrok života svijeta.

– 32 –
Bahá’í moraju raditi i srcem i dušom kako bi doveli do boljega stanja u svijetu

19. studenoga

Kako li je radosno vidjeti skup kao što je ovaj jer je ovo uistinu skup “nebeskih ljudi”.

Svi smo mi ujedinjeni u jednoj Božanskoj namjeri, mi nemamo materijalnih motiva i naša je najveća želja da širimo Ljubav Božju diljem svijeta!

Mi radimo i molimo se za jedinstvo čovječanstva, da svi narodi svijeta postanu jedan narod, sve zemlje jedna zemlja, te da sva srca zakucaju kao jedno radeći zajedno za savršeno jedinstvo i bratstvo.

Neka je Bogu hvala što su naši napori iskreni i što su nam srca okrenuta prema Kraljevstvu. Naša je najveća čežnja da se istina uspostavi u svijetu, i u toj se nadi, s ljubavlju i naklonošću, približavamo jedan drugome. Svi smo do jednoga iskreni i nesebični, spremni žrtvovati sve osobne ambicije za veličanstveni ideal prema kojem stremimo: za bratsku ljubav, mir i jedinstvo među ljudima!

Ne sumnjajte u to da je Bog s nama, s naše desne i lijeve strane, da će iz dana u dan činiti da se naš broj povećava, te da će naši skupovi napredovati u snazi i korisnosti.

Moja je najveća želja da svi postanete blagoslovom za druge, da podarite vid duhovno slijepima, sluh duhovno gluhima i život onima koji su mrtvi u grijehu.

Pomozite utonulima u materijalnost da uvide svoje Božansko podrijetlo, i ohrabrite ih da se uzdignu i budu dostojni svojega prava po rođenju; tako da svijet čovječanstva postane, zahvaljujući vašem naporu, Kraljevstvo Boga i Njegovih izabranika.

Zahvaljujem Bogu što smo jedinstveni u ovome velikom idealu, što su moje čežnje također i vaše, te što zajedno radimo u savršenome jedinstvu.

Danas se na zemlji može vidjeti žalostan prizor okrutnoga rata! Čovjek ubija svoga bližnjega radi sebične koristi, te da bi uvećao svoj teritorij! Zbog ovako niske pobude mržnja mu je obuzela srce i sve se više i više krvi prolijeva!

Nove se bitke vode, vojske postaju sve većima, šalje se sve više topova, sve više pušaka, sve više svakovrsnog eksploziva – te se tako gorčina i mržnja iz dana u dan povećavaju!

Ali ova skupština, Bogu hvala, čezne samo za mirom i jedinstvom, ona mora raditi i srcem i dušom kako bi dovela do boljega stanja u svijetu.

Vi, koji ste sluge Božje, borite se protiv potlačenosti, mržnje i razdora, tako da ratovi prestanu i da se Božji zakoni mira i ljubavi uspostave među ljudima.

Radite! Radite svom svojom snagom, širite Ideal Kraljevstva među ljudima; poučite samodovoljne da se ponizno okrenu k Bogu, grešne da više ne griješe, te s radošću očekujte dolazak Kraljevstva.

Ljubite i slušajte svojega Nebeskog Oca i budite uvjereni da je Božanska pomoć vaša. Doista vam kažem da ćete uistinu osvojiti svijet!

Samo imajte vjeru, strpljivost i hrabrost. Ovo je tek početak, ali zasigurno ćete uspjeti jer Bog je s vama!

– 33 –
O kleveti

Ponedjeljak, 20. studenoga

Od početka svijeta, pa do današnjeg vremena svakoj se “Objavi” poslanoj od Boga suprotstavljalo utjelovljenje “Sila Mraka”.

Ta je mračna sila uvijek nastojala utrnuti svjetlost. Tiranija je uvijek nastojala svladati pravdu. Pod svojim nogama, neznanje uporno pokušava satrti znanje. To je, od najranijih dana, bila metoda materijalnoga svijeta.

U Mojsijevo vrijeme, faraon je usmjerio sve svoje snage kako bi spriječio širenje mojsijevske Svjetlosti u svijet.

U Kristovom danima, Ana i Kajfa huškali su Židovski narod protiv Njega, a učeni svećenici udružili su se kako bi pružili otpor Njegovoj moći. Svakovrsne klevete kružile su protiv Njega. Pisari i Farizeji urotili su se kako bi naveli narod da povjeruje da je On lažac, otpadnik i bogohulnik. Oni su širili ovakve klevete protiv Krista diljem Istočnoga svijeta, te time napokon doveli to toga da On bude osuđen na sramotnu smrt!

Isto su tako, u slučaju Muhameda, učenjaci iz Njegovoga dana odlučili utrnuti svjetlost Njegovoga utjecaja. Pokušali su silom mača spriječiti širenje Njegovoga učenja.

Unatoč svim njihovim naporima, Sunce Istine nastavljalo je sjati s obzorja. U svakom od ovih slučajeva, vojska svjetlosti uspijevala je na svjetskome poprištu pobijediti sile mraka, pa je Zemlju obasjao sjaj Božanskoga Učenja. Oni koji su prihvatili to Učenje i radili za Božji Ideal postali su blistave zvijezde na čovječanskome nebu.

Sada se, u našim danima, povijest ponavlja.

Oni koji bi željeli da ljudi povjeruju kako je religija njihovo privatno vlasništvo ponovno pokušavaju navaliti na Sunce Istine: oni se odupiru Zapovijedi Božjoj, izmišljaju klevete nemajući nikakve argumente i dokaze protiv nje. Oni napadaju zamaskiranih lica, ne usuđujući se da se pokažu na svjetlosti dana.

Naše su metode drugačije, mi ne napadamo, niti klevetamo; mi ne želimo raspravljati s njima; mi iznosimo dokaze i argumente; mi ih pozivamo da opovrgnu naše iskaze. Oni nam ne mogu odgovoriti, ali umjesto toga pišu sve što mogu izmisliti protiv Božanskog Glasnika, Bahá’u’lláha.

Ne dopustite da vam se srca uznemire zbog ovih klevetničkih napisa! Pridržavajte se Bahá’u’lláhovih riječi i ne odgovarajte im. Radujte se, umjesto toga, jer će čak i te laži dovesti do širenja istine. Kad se ovakve klevete pojave, vrše se pretrage, a oni koji pretražuju dolaze do spoznaje o Vjeri.

Kada bi netko izjavio: “U susjednoj prostoriji nalazi se svjetiljka koja ne daje nikakvu svjetlost”, neki bi se slušatelj možda mogao zadovoljiti tim priopćenjem, međutim mudriji čovjek odlazi u tu prostoriju kako bi prosudio za sebe i – gle – kada otkrije da svjetlost blistavo sja, on saznaje istinu!

Netko, opet, izjavljuje: “Ondje se nalazi vrt u kojem ima drveća s potrganim granama i koje ne donosi nikakvoga ploda, a lišće na njima uvelo je i žuto! U tom vrtu također ima cvjetnih biljaka bez ikakvoga cvata, te ružinog grmlja koje je propalo i trulo – nipošto ne idite u taj vrt!” Pravedan čovjek, nakon što čuje ovakvo izvješće, neće biti zadovoljan sve dok sâm ne bude vidio je li to istina ili nije. On, stoga, ulazi u vrt i – gle – nalazi kako je lijepo uređen: granje drveća je čvrsto i snažno, otežalo od najslađih zrelih plodova, posred obilja prekrasnog zelenog lišća. Rascvjetale biljke blistaju svojim raznobojnim, bujnim cvjetovima; ružino grmlje prekriveno je mirisnim i dražesnim cvjetovima, a sve je zeleno i pažljivo odnjegovano. Kad se sva krasota toga vrta pruži pred pravednikovim očima, on zahvaljuje Bogu što ga je, preko one bezvrijedne klevete, doveo na mjesto takve čudesne ljepote!

Eto, takav je učinak klevetnikova djelovanja: on navodi ljude da otkriju istinu.

Mi znamo da su sve laži širene protiv Krista i Njegovih apostola, kao i sve knjige napisane protiv Njega samo navele ljude da ispitaju Njegovo učenje; a onda su, iskusivši božanstvenu ljepotu i udahnuvši božanstveni miomiris, zauvijek nastavili šetati među ružama i voćkama toga nebeskoga vrta.

Stoga vam kažem: svim svojim snagama širite Božansku Istinu, tako da se čovjekov um prosvijetli; to je najbolji odgovor onima koji kleveću. Ja ne želim govoriti o tim ljudima, niti reći ništa loše o njima – nego vam samo želim reći da kleveta nije ni od kakve važnosti!

Oblaci mogu zastrti sunce, ali ma kako oni gusti bili, njegove će zrake uvijek prodrijeti kroz njih! Ništa ne može zapriječiti sjaj sunca koji se spušta da bi zagrijao Božanski Vrt i unio živost u nj. .

Ništa ne može zapriječiti padanje kiše s Neba.

Ništa ne može zapriječiti ispunjenje Božje Riječi!

Stoga, kad vidite knjige i članke napisane protiv Otkrivenja, ne dajte se ražalostiti, nego nađite utjehu u tome što će Vjera zahvaljujući tome dobiti na snazi.

Nitko ne baca kamenje na drvo bez ploda. Nitko se ne trudi ugasiti svjetiljku u kojoj nema svjetla!

Razmotrite prošla vremena. Jesu li faraonove klevete imale ikakvoga učinka? On je tvrdio kako je Mojsije ubojica, da je ubio čovjeka, te da zaslužuje biti pogubljen! Također je tvrdio kako su Mojsije i Aron bili podstrekači nesloge, da su pokušali uništiti egipatsku religiju, te da se stoga moraju kazniti smrću. Te su faraonove riječi bile uzalud izgovorene. Mojsijeva je svjetlost zablistala. Sjaj Zakona Božjeg okružio je svijet!

Kada su Farizeji rekli za Krista da je prekršio Dan Gospodnji, da je prkosio Mojsijevom Zakonu, da je prijetio kako će uništiti Hram i Sveti Grad Jeruzalem, te da stoga zaslužuje da bude razapet na križ – mi znamo da svi ti klevetnički napadi nisu nimalo zaustavili širenje Evanđelja!

Sunce Kristovo snažno je zasjalo na nebu, a dah Svetoga Duha pronio se preko cijele Zemlje!

I ja vam kažem da nijedna kleveta nije u stanju svladati Svjetlost Božju; ona može učiniti samo to da ova bude općenitije priznata. Ako neki ideal nema nikakvog značaja, tko bi se uopće trudio da radi protiv njega?

Ali slučaj je uvijek bio ovakav: što je neki ideal veći, tim je više neprijatelja koji ustaju protiv njega u sve većem i većem broju i pokušavaju ga uništiti. Što je svjetlost blistavija, tama je tim dublja! Naša je uloga da ponizno i sa čvrstom nepokolebljivošću djelujemo sukladno Bahá’u’lláhovom učenju.

– 34 –
Bez duhovnosti nema prave sreće i napretka

21. studenoga

Svirepost i okrutnost prirodne su za životinje, ali ljudi bi trebali pokazivati vrline ljubavi i naklonosti. Bog je poslao sve Svoje proroke na svijet s jednim ciljem – da u ljudskim srcima posiju ljubav i dobrotu, a Oni su za taj veliki cilj bili spremni mučiti se i umrijeti. Sve Svete Knjige bile su napisane da bi vodile i usmjeravale čovjeka na putove ljubavi i jedinstva; pa ipak, unatoč svemu tome, mi u našoj sredini imamo žalostan prizor rata i krvoprolića.

Kada pogledamo stranice povijesti, one starije i ove novije, vidimo kako se crna zemlja crveni od krvi. Ljudi se međusobno ubijaju poput divljih vukova, zaboravljajući na zakone ljubavi i trpeljivosti.

Sada je došlo ovo svijetlo doba, donoseći sa sobom čudesnu civilizaciju i materijalni napredak. Čovjekov se intelekt proširio, njegova su se opažanja razvila, ali jao, unatoč svemu tome, svježa se krv svakodnevno prolijeva. Pogledajte sadašnji tursko-talijanski rat; za trenutak pomislite na sudbinu tih nesretnih ljudi! Koliko je njih bilo ubijeno tijekom ovoga tužnog razdoblja? Koliko je domova uništeno, koliko li je ostalo usamljenih žena i djece bez roditelja? A što će se dobiti u zamjenu za svu tu patnju i bol? Samo jedan dio teritorija!

Sve ovo pokazuje kako sâm materijalni napredak ne teži uzdignuti čovjeka. Naprotiv, što je čovjek više utonuo u materijalni napredak, to je njegova duhovnost neznatnija.

U minulim vremenima, napredak na materijalnome planu nije bio toliko ubrzan, niti je bilo krvoprolića u ovakvome obilju. U drevnom ratovanju nije bilo ni topova, ni pušaka, ni dinamita, ni mina; nije bilo torpednih čamaca, ni ratnih brodova, niti podmornica. A sada, zahvaljujući materijalnom napretku, imamo sve te inovacije, pa rat postaje sve gorim i gorim! Sama Europa postala je nalik ogromnom arsenalu, punom eksploziva, i neka nas Bog sačuva od njegovoga paljenja – jer kada bi se to dogodilo, cijeli bi se svijet upetljao.

Želim da shvatite kako su materijalni i duhovni napredak dvije vrlo različite stvari; i kako do nekog stvarnog napretka možemo doći samo ako materijalni napredak ide ruku pod ruku s duhovnim; samo tada će Najveći mir zavladati svijetom. Kad bi se ljudi pridržavali Svetih Savjeta i Učenja Proroka, kad bi Božanska Svjetlost sjala u svim srcima i kad bi ljudi bili zbilja religiozni, uskoro bismo doživjeli mir na Zemlji i Kraljevstvo Božje među ljudima. Božji Zakoni mogu se usporediti s dušom, a materijalni napredak s tijelom. Ako duša ne bi oživljavala tijelo, ono bi prestalo postojati. Ja se najiskrenije molim da se duhovnost stalno razvija i povećava u svijetu, tako da se običaji prosvijetle i da se uspostave mir i sloga.

Rat i uništavanje sa svojim pratećim okrutnostima mrske su Bogu i navlače na sebe kaznu; jer, Bog Ljubavi također je Bog Pravde, te svatko mora požeti ono što je posijao. Uznastojmo razumjeti zapovijedi Najuzvišenijega i urediti svoje živote onako kako to On zapovijeda. Istinska sreća ovisi o duhovnoj dobroti i o posjedovanju uvijek otvorena srca za primanje Božanskih Darova.

Ako se srce okrene od blagoslova koje Bog nudi, kako se može nadati sreći? Ako se ne ufa i ne uzda u Božju Milost, gdje može naći spokoj? O, uzdajte se u Boga, jer je Njegova Dobrostivost vječna, i u Njegove blagoslove, jer su izvrsni. O, vjerujte u Svemogućega, jer On nikada ne iznevjerava, a Njegova dobrota vječno traje! Njegovo Sunce stalno daje Svjetlost, a Oblaci milosti Njegove puni su Kiše Samilosti, kojom On hrani srca svih koji se uzdaju u Njega. Njegov osvježavajući lahor na svojim krilima uvijek donosi izlječenje rastrganim ljudskim dušama. Je li mudro okretati se od tako ljubaznog Oca koji nas obasipa blagoslovima i umjesto toga izabrati da budemo roblje materije?

Bog nas je u Svojoj beskonačnoj dobroti uzdigao do tolike časti i učinio nas gospodarima materijalnoga svijeta. Zar ćemo onda biti njegovim robovima? Ne, radije iskoristimo svoje pravo koje nam pripada po rođenju, te uznastojmo živjeti životom duhovnih sinova Božjih. Veličanstveno Sunce Istine još jednom se pojavilo na Istoku. S dalekoga obzorja Perzije njegov se sjaj širi nadaleko, tjerajući oblake predrasuda. Svjetlost jedinstva čovječanstva počinje obasjavati svijet i uskoro će se barjak Božanskoga sklada i solidarnosti među narodima zavijoriti visoko na Nebesima. Da, lahori Svetoga Duha nadahnut će cijeli svijet!

O, ljudi i narodi! Ustanite i radite te budite sretni! Okupite se zajedno pod šatorom jedinstva čovječanstva!

– 35 –
Bol i jad

22. listopada

Na ovome svijetu dvije vrste osjećaja utječu na nas: radost i bol.

Radost nam daje krila! U radosnim vremenima naša je snaga vitalnija, um izoštreniji, a naše razumijevanje manje pomućeno. Čini nam se kako bolje izlazimo na kraj sa svijetom te da otkrivamo smisao svoga postojanja. Ali kada nas jad svlada, postajemo slabima, snaga nas napušta, naše je shvaćanje nejasno, a inteligencija zakočena. Životna stvarnost kao da nam izmiče iz ruku, naše duhovno oko ne uspijeva sagledati svete tajne, te postajemo nalik mrtvacima.

Nema ljudskoga bića koje ostaje netaknuto od ta dva utjecaja; ali sva tuga i jad dolaze od svijeta materije – duhovni svijet pruža samo radost!

Ako patimo, to je posljedak materijalnih stvari, te sve kušnje i nevolje potječu iz tog svijeta varke.

Na primjer: trgovac propadne – uslijedi očaj. Radnik bude otpušten – i glad mu se ceri u lice. Seljak ima slabu ljetinu – briga mu obuzima dušu. Čovjek sagradi kuću, a ona mu do temelja izgori, pa on postaje beskućnik, biva uništen, očajan.

Svi ovi primjeri trebaju nam pokazati kako se nevolje koje vrebaju na nas na svakom našem koraku, kako se sva žalost, bol, sramota i jad rađaju u svijetu materije; nasuprot tome, duhovno Kraljevstvo nikada ne postaje uzrokom žalosti. Čovjek koji sa svojim mislima živi u ovome Kraljevstvu zna samo za stalnu radost. Zla, čiji je nasljednik svako tijelo, ne zaobilaze ga, ali dodiruju samo površinu njegova života – dubina ostaje spokojna i smirena.

Danas je čovječanstvo pognuto od tereta nevolja, tuge i jada – nitko nije pošteđen; svijet je natopljen suzama; ali, Bogu hvala, lijek nam stoji pred vratima. Okrenimo srca dalje od svijeta materije i živimo u duhovnome svijetu! Samo nam on može pružiti slobodu! Ako nas pritisnu nevolje, samo trebamo zazvati Boga, pa ćemo biti pomognuti Njegovom velikom Milošću.

Snađe li nas žalost ili nesreća, okrenimo lica prema Kraljevstvu i nebeska će se utjeha izliti.

Ako smo bolesni i u nevolji, preklinjimo za Božje izlječenje i On će odgovoriti na naše molitve.

Kada nam se misli ispune gorčinom ovoga svijeta, okrenimo pogled prema slasti Božje samilosti i On će nam poslati nebeski mir! Ako smo zatočeni u materijalnom svijetu, naš se duh može vinuti do Nebesa, pa ćemo doista biti slobodni!

Kada nam se naši dani približe kraju, mislimo na vječne svjetove i bit ćemo ispunjeni radošću!

Svuda oko sebe vidite dokaze o manjkavosti materijalnih tvari – kako se radost, opuštenost, mir i utjeha ne trebaju tražiti u prolaznim stvarima svijeta. Nije li onda, glupo odbiti tražiti ta blaga ondje gdje se ona mogu naći? Vrata duhovnoga Kraljevstva otvorena su za sve, a izvan njih nalazi se potpuna tama.

Bogu hvala što vi iz ove skupštine imate to znanje, jer u svim životnim jadima možete dobiti najveću utjehu. Ako su vam dani na ovome svijetu odbrojeni, vi znate da vas očekuje život vječni. Ako vas materijalne brige obaviju tamnim oblakom, duhovni vam sjaj osvjetljava put. Uistinu, oni čije su duše prosvijetljene Duhom Najvišega imaju najveću utjehu.

Ja sam i sâm bio u zatvoru četrdeset godina. Samo jednu godinu nemoguće je izdržati – nitko nije preživio taj zatvor više od godinu dana! Ali, Bogu hvala, ja sam tijekom svih tih četrdeset godina svakoga dana bio nadasve sretan; kad sam se budio, bilo je to kao da slušam blagovijesti, a svake sam se noći beskrajno radovao. Duhovnost je bila moja utjeha, a obraćanje Bogu moja najveća radost. Da nije bilo toga, mislite li da bih mogao preživjeti tih četrdeset godina u zatvoru?

Stoga je duhovnost najveći od svih Božjih darova, a “Život Vječni” znači “Obraćanje Bogu”. Neka svatko od vas svakodnevno raste u duhovnosti, svi ojačajte u svakom dobru, neka vam Božanska utjeha sve više i više pomaže, neka vas Sveti Duh Božji oslobodi i neka snaga Nebeskoga Kraljevstva živi i djeluje među vama.

To je moja iskrena želja i ja molim Boga da vam tu milost podari.

– 36 –
Savršeni ljudski osjećaji i vrline

23. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Vi biste svi trebali biti sretni i zahvalni Bogu za veliku privilegiju koju imate.

Ovo je posve duhovni skup! Neka je Bogu hvala, srca su vam okrenuta k Njemu, duše su vam privučene Kraljevstvu, imate duhovne težnje, a misli vam streme daleko iznad svijeta praha.

Vi pripadate svijetu čistote i ne zadovoljava vas da živite životom životinje, trateći svoje dane u jelu, piću i spavanju. Vi ste doista ljudi! Vaše su misli i ambicije usmjerene prema stjecanju ljudskoga savršenstva. Vi živite kako biste činili dobro i da biste drugima donosili sreću. Vaša je najveća čežnja da utješite one koji su žalosni, da ojačate slabe, te da očajnim dušama vratite nadu. Misli su vam danonoćno okrenute prema Kraljevstvu, a srca su vam puna Božje ljubavi.

Stoga vi ne znate za protivnost i nesklonost ni za mržnju, jer vam je svaki živi stvor drag i jer težite dobru svakoga od njih.

To su savršeni ljudski osjećaji i vrline. Ako ih čovjek nema, bolje je i da ne postoji. Ako je svjetiljka pregorjela, bolje da se uništi. Ako drvo ne rađa plodove, bolje ga je posjeći, jer samo zauzima zemlju.

Uistinu, tisuću puta je bolje za čovjeka da umre nego da nastavi živjeti bez vrline.

Mi imamo oči da njima gledamo, ali ako ih ne upotrebljavamo, od kakve li su nam onda koristi? Mi imamo uši da njima čujemo, ali ako smo gluhi, što imamo od njih?

Mi imamo jezik da njime Boga hvalimo i pronosimo blagovijesti, ali ako smo nijemi, kako li je on beskoristan!

Predobri Bog stvorio je čovjeka da sja Božanskom svjetlošću, da osvjetljava svijet svojim riječima, djelima i životom. Ako je bez vrline, on nije bolji od puke životinje, a životinja bez inteligencije opaka je stvar.

Nebeski je Otac podario čovjeku neprocjenjivi dar inteligencije, tako da on može postati duhovnim svjetlom koje prodire kroz tminu materijalnosti i unosi dobro i istinu u svijet. Ako se budete iskreno pridržavali Bahá’u’lláhovih učenja, doista ćete postati svjetlom svijeta, dušom svjetskoga tijela, utjehom i pomoći čovječanstvu, te izvorom spasenja cijeloga svemira. Stoga uznastojte, srcem i dušom, slijediti pouke Blaženoga Savršenstva, i budite sigurni – ako uspijete živjeti životom koji vam On označava – Život Vječni i vječita radost u Kraljevstvu Božjem bit će vaša, a nebeska podrška bit će vam poslana kako bi vas jačala u svim vašim danima.

Iskreno se molim da svatko od vas dostigne tu savršenu radost!

– 37 –
Okrutna ravnodušnost ljudi prema patnji drugih naroda

24. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Upravo su mi rekli da se u ovoj zemlji dogodila strašna nesreća. Jedan se vlak survao u rijeku i barem dvadeset ljudi je poginulo. Danas će se o tome raspravljati u francuskom parlamentu, a bit će pozvan i direktor državnih željeznica da kaže svoju riječ. Njega će detaljno ispitivati o stanju željezničke pruge i o tome što je prouzročilo nesreću, te će tamošnja rasprava biti zaista vruća. Sa čuđenjem i iznenađenjem primjećujem da se diljem ove zemlje javilo toliko zanimanje i uzbuđenje povodom smrti tih dvadeset ljudi, dok su svi hladni i ravnodušni prema činjenici da tisuće Talijana, Turaka i Arapa gine u Tripolisu! Užas tog masovnog pokolja uopće nije uzbudio vlast! Pa, i ti nesretnici su ljudska bića!

Zašto ima toliko mnogo zanimanja i dubokog suosjećanja koji se pokazuju prema onih dvadeset pojedinaca, dok ih za petsto tisuća osoba uopće nema? Pa, i oni su ljudi, svi oni pripadaju obitelji čovječanstva, ali su iz drugih zemalja i druge nacionalnosti. Nezainteresirane zemlje uopće ne mare što su ti ljudi sasječeni na komade, taj masovni pokolj uopće ih ne dira! Kako li je to nepravedno, okrutno, kako li je samo krajnje lišeno svakog dobrog i pravog osjećanja! Ljudi iz tih drugih zemalja imaju djecu i žene, majke, kćeri i male sinove! U tim se zemljama danas teško može naći kuća iz koje se ne čuje gorki plač, jedva se može naći dom kojega nije dotakla okrutna ruka rata.

Teško meni! Svugdje vidimo kako čovjek može biti okrutan, pun predrasuda i nepravedan, te kako li je samo spor kad treba vjerovati u Boga i Njegove zapovijedi.

Kada bi ti ljudi ljubili i pomagali jedni druge, umjesto da budu toliko spremni za uništavanje mačem i topom, koliko bi svijet plemenitiji bio! Koliko li bi bilo bolje kada bi, poput jata golubova, živjeli u miru i skladu, umjesto da se, poput vukova, međusobno komadaju.

Zašto je čovjek tako tvrda srca? Stoga što još ne zna za Boga. Da zna za Boga, ne bi se ponašao izravno suprotno Njegovim zakonima; da je duhovno svjestan, takav način ponašanja bio bi mu nemoguć. Kad bi se samo vjerovalo zakonima i poukama Božanskih proroka, kad bi se oni shvatili i poštivali, ratovi više nikada ne bi prekrivali lice Zemlje mrakom.

Kad bi u čovjeku postojali makar i samo tragovi pravednosti, takvo bi stanje stvari bilo nemoguće.

Stoga vam kažem: molite se, molite se i okrenite lica k Bogu, da On, u svojoj beskonačnoj samilosti, pomogne i olakša tim zavedenim pojedincima. Molite da im On poda duhovno razumijevanje i pouči ih trpeljivosti i milosrđu, da im se oči njihovih duša otvore i da ih prožme duhovni dar. Tada će mir i ljubav koračati zemljama s rukom pod rukom, a oni će se zlosretni ljudi moći odmoriti.

Trudimo se svi, danonoćno, da pomognemo u stvaranju boljih uvjeta života. Moje se srce slama od tih strašnih stvari i glasno kuka – neka ta kuknjava dopre do ostalih srca!

Tada će slijepi progledati, a mrtvi ustati, i pravda će nastupiti i zavladati na Zemlji.

Sve vas ponizno preklinjemo da se molite, svim srcem i dušom, da se to ostvari.

– 38 –
Naša nas malobrojnost ne smije obeshrabriti

25. studenoga

Kada je Krist došao, objavio se u Jeruzalemu. Pozvao je ljude u Kraljevstvo Božje, pozvao ih je u Život Vječni i rekao im da stječu ljudske vrline. Svjetlost Vodstva prosipala se iz te Blistave Zvijezde, da bi On napokon žrtvovao i svoj život za dobro čovječanstva.

Tijekom cijelog svog blagoslovljenog života trpio je bijedu i nevolje, a unatoč svemu tome, cijelo je čovječanstvo bilo Njegov neprijatelj!

Odbacivali su Ga, prezirali, zlostavljali i proklinjali. S Njime nisu postupali kao s čovjekom – pa ipak je On, unatoč svemu tome, bio utjelovljenje milosti, najveće dobrote i ljubavi.

Ljubio je cijelo čovječanstvo, a ono je postupalo s Njime kao s neprijateljem, te nije bilo sposobno da Ga cijeni. Nije pridavalo nikakvu vrijednost Njegovim riječima, a plam Njegove ljubavi nije ih obasjao.

Kasnije su shvatili tko je On bio; da je bio Sveta i Božanska Svjetlost, te kako su Njegove riječi sadržavale Život Vječni.

Srce Mu je bilo puno ljubavi za cijeli svijet, Njegova je dobrota kanila dosegnuti do svakoga čovjeka – kad su ljudi to počeli shvaćati, pokajaše se – no on je već bio raspet na križu!

Tek mnogo godina nakon Njegovoga uznesenja uvidjeli su tko je bio On, a u vrijeme Svojega uznesenja imao je samo nekoliko sljedbenika; relativno mali broj ljudi vjerovao je Njegovom nauku i pridržavao se Njegovih zakona. Neznalice su govorile: “Tko je on; pa, on ima samo šačicu sljedbenika!” Ali oni koji su znali rekoše: “On je Sunce koje će sjati i na Istoku i na Zapadu. On je Objava koja svijetu donosi život”.

Ono što uvidješe prvi sljedbenici – ostali svijet shvatio je tek kasnije.

Stoga, vi koji ste u Europi, ne budite obeshrabreni time što ste malobrojni, ili stoga što svijet misli da vaša Vjera nije ni od kakve važnosti. Ne budite malodušni ako na vaše skupove bude dolazilo malo ljudi, a ako vas budu ismijavali i proturječili vam ne dajte se smetati, jer isto su to morali podnositi i Kristovi apostoli. Njih su ružili i proganjali, proklinjali i zlostavljali, ali su na kraju ipak pobijedili, te se pokazalo kako njihovi neprijatelji nisu bili u pravu.

Bude li se povijest ponovila i budu li se iste ovakve stvari događale i vama, ne žalostite se zbog toga, nego se radujte i Bogu zahvaljujte što ste pozvani da patite onako kao što su sveti ljudi iz starih vremena patili. Budu li vam se suprotstavili, ponašajte se blago prema njima; budu li vam proturječili, ostanite čvrsti u svojoj vjeri; budu li vas napuštali i bježali od vas, ponovno ih potražite i lijepo postupajte s njima. Nikoga ne vrijeđajte; molite se za sve; uznastojte da vaša svjetlost zasja u svijetu i pustite da se vaš barjak zavijori visoko na Nebu. Taj krasan miomiris vaših plemenitih života svugdje će doprijeti. Svjetlost istine što gori u vašim srcima blistat će sve do udaljenih obzorja!

Ravnodušnost i prezir svijeta uopće nisu važni, dok će vaši životi biti od najveće važnosti.

Svi oni koji tragaju za istinom u Nebeskome Kraljevstvu sjajni su poput zvijezda; oni su nalik voćkama prepunim najvrsnijih plodova, slični moru punom dragocjenog biserja.

Samo vjerujte u Milost Božju i širite Božansku Istinu.

– 39 –
Riječi koje je izgovorio ‘Abdu’l-Bahá u crkvi pastora Wagnera (Foyer de l’Ame) u Parizu

26. studenoga

Duboko sam dirnut suosjećajnim riječima koje su mi bile upućene te se nadam da će se istinska ljubav i naklonost razvijati među vama iz dana u dan. Bog je htio da ljubav bude bitna snaga u ovome svijetu, a vi svi znate s kolikom ja radošću govorim o ljubavi.

Vjekovima je Bog slao Svoje proroke u ovaj svijet da služe istini – Mojsije je donio zakon istine koji su svi proroci Izraela nakon Njega nastojali širiti.

Kada je došao Krist, zapalio je plamteću baklju istine i uzdigao je, tako da se cijeli svijet obasja njome. Poslije Njega dođoše Njegovi izabrani apostoli te se uputiše nadaleko i naširoko, pronoseći po mračnome svijetu svjetlost nauka svojega Učitelja i šireći je sve dalje i dalje.

A onda je došao Muhamed, koji je u Svoje vrijeme, na svojstveni način, širio spoznaju o istini unutar jednog divljeg naroda; jer to je uvijek bila zadaća Božjih izabranika.

Tako se, napokon, u Perziji pojavio i Bahá’u’lláh, Njegova je žarka želja bila ova: da u svim zemljama ponovno zabliješti izblijedjela svjetlost istine. Svi su ti sveci Božji srcem i dušom nastojali širiti ljubav i jedinstvo diljem svijeta, tako da se tmina materijalnosti rastjera, a da svjetlost duhovnosti zabliješti među čovječanskom djecom. Tad bi nestalo mržnje, klevete i ubojstava, te bi, umjesto njih, ljubav, jedinstvo i mir zavladali svijetom.

Sve su Objave Božje došle s istom namjerom, i sve su nastojale odvesti ljude na putove vrline. Unatoč tome, mi, sluge njihove, još uvijek se međusobno svađamo! Zašto li je to tako? Zašto ne ljubimo jedan drugoga i ne živimo u jedinstvu?

To je stoga što smo zatvorili oči pred osnovnim načelom svih religija da je Bog jedan, da je On Otac svih nas, da smo svi mi preplavljeni oceanom Njegove milosti, da nas sve čuva i štiti Njegova nježna briga.

Veličanstveno Sunce Istine sja podjednako za sve, vode Božanske Milosti kupaju svakoga, a Njegova Božanska milost darovana je svoj Njegovoj djeci.

Ovaj ljubazni Bog želi mir za sva svoja stvorenja – zašto li ona, onda, troše svoje vrijeme u ratovanju?

On ljubi i štiti svu svoju djecu – zašto Ga ona zaboravljaju?

On dijeli svoju Očinsku brigu na sve nas – zašto zanemarujemo bližnje svoje?

Dakako, tada kad shvatimo koliko nas Bog ljubi i koliko brine za nas, trebamo urediti svoje živote tako da Mu što više nalikujemo.

Bog nas je, sve do jednoga, stvorio. Zašto se ponašamo protivno Njegovim željama, kad smo svi djeca Njegova i kad svi ljubimo istog Oca? Sve te podjele koje vidimo svuda oko sebe, sve te rasprave i protivnosti nastaju stoga što se ljudi grčevito drže rituala i izvanjskoga ispunjavanja reda i običaja, zaboravljajući pritom jednostavnu, osnovnu istinu. Upravo su te izvanjske strane religija ono što je toliko različito, i upravo je to ono što uzrokuje svađe i neprijateljstvo – a bit je uvijek jedna te ista. Bit je Istina, a Istina nema nikakvu podjelu. Istina je Božje vodstvo, ona je svjetlost svijeta, ona je ljubav, milosrđe. Sva ova svojstva istine također su ljudske vrline nadahnute Božanskim Duhom.

Stoga se svi do jednoga držimo istine, pa ćemo uistinu biti slobodni!

Bliži se dan kada će se sve religije svijeta ujediniti, jer one su već, u načelu, jedno. Nema nikakve potrebe za podjelom kad vidimo da su samo izvanjski oblici ono što ih razdvaja. Među sinovima čovječanskim neke duše pate zbog neukosti; požurimo da ih poučimo. Drugi su poput djece kojima trebaju pažnja i odgoj dok ne porastu, a neki su bolesni – njima trebamo donijeti Božansko izlječenje.

Bili oni neuki, djetinjasti ili bolesni, moramo ih ljubiti i pomoći im, te ih ne smijemo prezirati zbog njihovoga nesavršenstva.

Svećenici postoje da bi ljudima donosili duhovno ozdravljenje i da bi ostvarili jedinstvo među narodima. Ako postaju uzrokom podjele, bolje da ih nema! Lijek se daje da bi se izliječila bolest, ali ako on samo pogoršava ono na što se žalimo, bolje je da ga se klonimo. Ako religija treba biti samo uzrok razdora, bolje i da ne postoji.

Sve Božanske Objave koje je Bog poslao u ovaj svijet rado bi ponovno prošle kroz sve svoje teškoće i patnje već samo radi nade da će raširiti Istinu, jedinstvo i slogu među ljudima. Krist je podnosio život pun žalosti, bola i jada kako bi svijetu pokazao savršen primjer ljubavi – a unatoč tome mi se nastavljamo ponašati jedni prema drugima u sasvim suprotnom duhu!

Ljubav je temeljno načelo Božje namjere za čovjeka i Bog nam je zapovjedio da jedni druge ljubimo onako kako On ljubi nas. Sve ove svađe i razdori o kojima slušamo sa svih strana, samo nastoje povećati materijalnost.

Veći dio svijeta utonuo je u materijalizam, a blagoslovi Svetoga Duha zanemaruju se. Ima toliko malo prave duhovne osjećajnosti, a napredak svijeta poglavito je samo materijalan. Ljudi postaju nalik prolaznim životinjama, jer mi znamo da one nemaju duhovnog osjećaja; one se ne okreću k Bogu, one nemaju nikakvu religiju! Te stvari pripadaju samo čovjeku, a kad je on bez njih, onda je zatočenik prirode – nimalo bolji od životinje.

Kako se čovjek može zadovoljiti životom nižega postojanja, kad ga je Bog načinio tako uzvišenim stvorenjem? Sav stvoreni svijet podvrgnut je zakonima prirode, ali je čovjek bio u stanju pobijediti te zakone. Sunce je, unatoč svojoj moći i veličini, ograničeno zakonima prirode, pa ni za dlaku ne može promijeniti putanju kojom se kreće. Ogroman i silan ocean nemoćan je promijeniti svoje plime i oseke – ništa, izuzev čovjeka, ne može se oduprijeti prirodnim zakonima!

Čovjeku je Bog dao tu čudesnu moć da može upravljati i vladati prirodom te da je može svladati.

Prirodni zakon odredio je čovjeku da hoda po zemlji, ali on gradi brodove i leti zrakom! Stvoren je da živi na suhom, ali on plovi morima, pa čak i putuje pod njihovim površinama!

On je naučio upravljati električnom energijom, te ovu po volji uzima i “zatvara” u svjetiljku! Ljudski je glas načinjen za govor na malim daljinama, no čovjekova moć je tolika da je on načinio naprave, pa može razgovarati s Istoka na Zapad! Svi ovi primjeri pokazuju vam kako čovjek može upravljati prirodom i kako, tako reći, otima iz ruke prirode njezin vlastiti mač i koristi ga protiv nje same. Pošto smo vidjeli da je čovjek stvoren kao gospodar prirode, kako li je glupo od njega što je postao njezin rob! Kako li je neuko i glupo obožavati prirodu, kada nas je Bog, u svojoj dobroti, načinio njezinim gospodarima. Božja je moć vidljiva za sve, ali čovjek zatvara oči i ne vidi je. Sunce Istine sja svim svojim sjajem, ali čovjek, s čvrsto zatvorenim očima, ne može vidjeti Njegovu slavu! Iskreno se molim Bogu da se po Milosti i Ljubaznoj Dobroti Njegovoj svi ujedinite i ispunite krajnjom radošću.

Preklinjem vas sve do jednoga, da se molite zajedno sa mnom da prestanu rat i krvoproliće, a da ljubav, prijateljstvo, mir i jedinstvo zavladaju svijetom.

Stoljećima gledamo kako se krv prolijeva po Zemljinoj površini; ali sada se pojavio zrak jačega svjetla, čovjekov um je još veći, duhovnost se počinje razvijati i zasigurno dolazi vrijeme kada će religije svijeta biti u miru. Ostavimo se nesložnih rasprava o izvanjskim formama, te se udružimo i pohitajmo prema Božanskom Idealu jedinstva, dok se cijelo čovječanstvo ne prepozna kao jedna obitelj koju spaja ljubav.