Pariški govori

Govori koje je ‘Abdu’l-Bahá održao 1911. godine

 

PREDGOVOR

Prvo izdanje Pariških govora, koje je 1912. objavio Unity Press (Surrey), sadržavalo je samo govore koje je ‘Abdu’l-Bahá održao u Parizu, od listopada do prosinca 1911. godine. Drugo izdanje, koje je objavljeno 1915. godine, prošireno je dodatnim materijalom u obliku tri govora i jedne ploče, zabilježene za vrijeme posjeta ‘Abdu’l-Baháa Engleskoj, 1912-13. godine. Ovi dodatni materijali bili su uključeni u sva sljedeća izdanja, te se sada općenito smatraju nerazdvojnim dijelom knjige. U ovom, posljednjem izdanju, posebna pažnja posvećena je obradi spomenutog dodatnog odjeljka, te je odlučeno da se taj materijal zadrži, ali u obliku novog “Trećeg dijela” teksta, koji je ranije bio objavljivan u dva dijela. Govori su, također po prvi put numerirani, i – sukladno prijedlozima usvojenim na Međunarodnoj konferenciji Bahá’i nakladnika 1992. godine – njihovi su odlomci označeni brojevima, kako bi se olakšalo njihovo traženje i prevođenje.

Dok je boravio u Francuskoj, ‘Abdu’l-Bahá je držao govore na perzijskom jeziku, a oni su se zatim prevodili na francuski. Pariški govori su zbirka izvornih bilješki koje su načinile četiri posjetiteljice iz Velike Britanije – Gospođa Sarah Louisa Blomfield, njezine dvije kćeri Mary Esther Blomfield i Rose Ellinor Blomfield, te Beatrice Marion Platt. Te su bilješke kasnije, na prijedlog samoga ‘Abdu’l-Baháa, prevedene i objavljene na engleskom jeziku. Unatoč bojaznima četiriju prevoditeljica, plodovi njihova udruženoga napora – Pariški govori – dokazali su se kao jedna od najpopularnijih i najčitanijih Bahá’í knjiga i  bili objavljeni na mnogim jezicima. Kao što se to može očekivati od svakog višeautorskog djela, govori se donekle razlikuju po stilu, ali je zbog povijesne autentičnosti, i tek uz odobrenje Univerzalne Kuće Pravde, načinjeno samo nekoliko neophodnih izmjena.

Od 1912. godine, Govori su doživjeli ukupno jedanaest izdanja i mnogo svojih pretisaka, a također su neko vrijeme objavljivani i u SAD, pod naslovom “Mudrost ‘Abdu’l-Baháa” (The Wisdom of ‘Abdu’l-Bahá). U ovom dvanaestom izdanju sa zahvalnošću odajemo priznanje Nacionalnom Duhovnom Vijeću Bahá’ia Francuske, koji su nam dostavili fotografije mjesta koje je ‘Abdu’l-Bahá posjetio tijekom svojeg boravka u Parizu. ‘Abdu’l-Bahá će posjetiti Pariz još u dvije druge prilike, podarujući tom, već lijepom gradu, neprocjenjivo duhovno nasljeđe.

UVOD

Na Zapadu je sam početak dvadesetog stoljeća bio razdobljem velikih promjena, oprečnih nadanja i očekivanja. Mnogi su se ljudi upustili u duhovno traganje koje ih je odvelo u razna područja kao što su spiritizam, iscjeljenje, teozofija i okultizam, ili ih je pak odvuklo onima koji su propovijedali buđenje vjere, te novim karizmatskim sektama unutar glavnih religija. Sve je ovo pratio razvoj društvene svijesti, koji je našao izraza u radničkom pokretu, socijalizmu i počecima države blagostanja. Istodobno se javljala sve veća svijest o nestabilnosti međunarodnog političkog sustava, te bojazan da bi lokalni sukobi mogli eskalirati do mnogo širih konflikata. Tradicionalna su vjerovanja dovedena u pitanje jačanjem sekularizma i pojavom nove i moćne srednje klase, čije se novostečeno bogatstvo osnivalo na tržištima i sirovinama dobivenim kolonijalnim osvajanjima tijekom devetnaestog stoljeća.

Takav je bio svijet u koji je došao ‘Abdul-Bahá  1911. godine. ‘Abdul-Bahá je bio sin Bahá’u’lláha, utemeljitelja Bahá’i vjere. Despotsko Otomansko Carstvo osudilo ga je da od svoje devete godine živi u zatočeništvu i progonstvu, te je ‘Abdul-Bahá napokon, u već poodmaklim godinama, bio pušten iz zatvora. Unatoč slabom zdravlju, narušenom dugogodišnjom patnjom, poduzeo je niz značajnih putovanja kako bi objavljivao novo evanđelje koje je objavio njegov otac. Tijekom svojega putovanja, koje ga je odvelo u nekoliko europskih zemalja i Sjevernu Ameriku, devet je tjedana bio u posjetu Parizu – od 3. listopada do 2. prosinca 1911. godine.

Na svom je putovanju ‘Abdul-Bahá privlačio široke auditorije ljudi svih mogućih životnih poziva, željnih da čuju njegove riječi. Premda nije stekao nikakvo formalno obrazovanje, ‘Abdul-Bahá je s lakoćom razgovarao s vodećim državnim i crkvenim predstavnicima koji su od njega tražili savjet, a podjednako se ugodno osjećao i u društvu nekog skromnog radnika, odbačenog siromaha ili političkog radikala. Njegov ugled svetačke figure, obdarene urođenom mudrošću, brzo je rastao, a tisak je o njemu naširoko izvještavao.

Iako nenaviknut na zapadnjačke običaje i ideje, ‘Abdu’l-Bahá je ipak uspijevao nadići sve kulturološke i tradicijske zapreke, te usmjeriti pozornost na najvažnije probleme svoje brojne i različite publike. Putujući po Europi i Sjevernoj Americi prenosio je viziju utemeljenu na jedinstvenom razumijevanju učenja svojega oca, o novom društvenom poretku koji će zadovoljiti najdublje ljudske čežnje za pravednim, mirnim i skladnim svijetom. Proricao je budućnost koja će, budu li se određene tendencije i stavovi jačali i njegovali, premašiti i naša najveća očekivanja. Istodobno je predvidio smjer kojim će poći neki drugi tokovi događaja ne bude li se nad njima uspostavila kontrola, te dao jasan savjet i upozorenje o tome kako da se takva sudbina spriječi. Instinktivno je reagirao na one koji su čeznuli za dubljim savjetom, darivajući ih punom mjerom svoje suosjećajne i bezuvjetne ljubavi, obnavljajući u njima duh nade i vjere. Strpljivo, u dobrom raspoloženju i uz duboko suosjećanje, dijelio je biserje mudrosti o biti sreće i duhovnog napretka, naglašavajući pritom vezu između osobne transformacije i uspostave jednog pravednijeg i dobrog društva.

Govori ‘Abdu’l-Baháa u Parizu mogu se promatrati kao destilacija nekih najvažnijih učenja Bahá’u’lláha o cijelom nizu problema. U području društvene reforme, ‘Abdu’l-Bahá je poklonio pozornost temama kao što su prava žena, rasizam, ksenofobija i razuzdani nacionalizam, ukidanje rata i osnove kolektivne sigurnosti i mira među različitim narodima. Njegova zabrinutost zbog izrabljivanih i potlačenih te zbog sramotnih razlika između bogatih i siromašnih, očitovala se u njegovim bezbrojnim osobnim postupcima ljubaznosti i žrtvovanja, a mnoge njegove izjave o ljudskim pravima i odgovornostima dovodile su u pitanje društvene konvencije toga vremena.    

Njegove duhovne teme obuhvaćaju odgovore na prastara pitanja: što je bit Boga, duše, ljubavi? Kako se mogu steći duhovne vrline? Razmatrao je mnoge teme, uključujući tu i biblijska proročanstva koja su posebno zanimljiva za kršćane, te je pokazao kako religijsku istinu Bog progresivno otkriva čovječanstvu preko posrednika kao što su to Krist i Baha’u’llah.

Vizija ‘Abdu’l-Baháa bio je svijet izmiren do svojega jedinstva, svijet koji ima univerzalno gledište i koji je ujedinjen u svoj svojoj veličanstvenoj raznolikosti. Međutim, na početku dvadesetog stoljeća ljudi su u cijeloj Europi bili omamljeni imperijalnim sjajem, pometeni trijumfalnim nacionalizmom i zaneseni novim znanstvenim i tehnološkim dostignućima. Dok su se vođe takvoga svijeta natjecale u izgradnji svojih paklenih ratnih strojeva, samo je mali broj ljudi poklanjao pozornost prodornim vapajima za mir koji su dolazili od jednoga starijeg zatvorenika u učmalom i raspadajućem turskom carstvu. Europa se nalazila na rubu propasti i ‘Abdu’l-Bahá je to znao, međutim da bi se shvatio pravi značaj njegovih riječi bila je potrebna kolektivna patnja izazvana dvama svjetskim ratovima, za kojima je uslijedio globalni raspad političkih, društvenih i religijskih sistema.

Prošlo je gotovo cijelo jedno stoljeće, a Pariški govori ‘Abdu’l-Baháa još uvijek mogu dati važan doprinos našem tekućem mišljenju. Oni nam nude nove, prikladnije načine gledanja na naš svijet, lišene predrasuda, oslobođene od paralizirajućih proturječja prošlosti – načine gledanja  koji sve ljude vide kao pripadnike jedne iste čovječanske obitelji. Oni osvjetljavaju potencijal za dobro u ljudskoj prirodi, prikazujući sve religije kao dijelove lanca Božjega vodstva, koji se proteže od prošlosti pa do daleke budućnosti, sagledavajući religiju kao izvor jedinstva, a ne podjele, uviđajući da je individualno spasenje tijesno povezano sa spasenjem cijeloga svijeta, i to putem uspostave novoga svjetskoga poretka. Savjet ‘Abdu’l-Baháa nije samo duhovno uzdižući, nego je i praktičan, te pogodan za one koji su možda zainteresiraniji za pitanje “kako?” nego za “zašto?”. On pruža strategije koje će omogućiti ljudima da surađuju u jedinstvu – strategije koje izravno potječu iz učenja Baha’u’llaha – te pokazuje kako ta duhovna učenja primijeniti i sprovesti u svakodnevnom djelovanju.

Njegovo naglašavanje potrebe da svaki pojedinac samostalno otkrije religijsku i duhovnu istinu umjesto da se oslanja na ideje drugih, od vitalne je važnosti za osjećaj osobnoga identiteta i integriteta, za kojim se danas tako mnogo traga. I što je možda važnije od svega, ‘Abdu’l-Bahá nije samo propovijedao vrlinu, već ju je i sâm pokazivao i živio. Dok gledamo naprijed, prema presudnim zbivanjima na našem malenom planetu, u primjeru ‘Abdu’l-Baháa ne nalazimo samo novi etos – novu moralnost za cijeli svijet – nego i istinski uzor za naš način života; upravo u tome leži nepromjenjiva snaga njegovoga učenja. Stoga će Pariški govori, prva publikacija govora ‘Abdu’l-Baháa održanih na Zapadu, zadržati svoju trajnu vrijednost. To što učenja ‘Abdu’l-Baháa još nisu univerzalno primijenjena razlog je više da se Njegove riječi čitaju, te da se razmišlja o njihovim implikacijama za našu budućnost.

 

Prvi dio

– 1 –
Dužnost ljubaznosti i suosjećanja prema neznancima i strancima

16. i 17. listopada 1911.

Kada čovjek okrene svoje lice k Bogu, on svugdje otkriva sunčevu svjetlost. Svi su ljudi njegova braća. Nemojte dozvoliti da zbog uobičajenih načina ponašanja izgledate hladno i bezosjećajno kada sretnete neobične ljude iz drugih zemalja. Ne gledajte u njih kao da sumnjate da su zločinci, lopovi ili neotesanci. Vi mislite da je potrebno biti vrlo oprezan, ne izlagati sebe riziku sklapanja poznanstva s takvim, vjerojatno nepoželjnim, ljudima.

Ja vas molim da ne mislite samo na sebe. Budite ljubazni prema strancima, došli oni iz Turske, Japana, Perzije, Rusije, Kine, ili ma koje druge zemlje na svijetu.

Pomozite im da se osjećaju kao kod kuće, saznajte gdje su se smjestili, upitajte ih možete li im učiniti kakvu uslugu; pokušajte učiniti njihov život nešto sretnijim.

Nastavite biti ljubazni prema njima na ovakav način čak i kada se katkad obistini ono što ste u početku sumnjali – ta će im ljubaznost pomoći da postanu boljima.

Naposljetku, zašto bi trebalo postupati prema ma kojim strancima kao prema tuđincima?

Neka oni koji vas sretnu znaju – a da im vi tu činjenicu i ne objavite – da ste vi uistinu bahá’í.

Provedite u djelo Učenje Bahá’u’lláha – učenje o ljubaznosti prema svim narodima. Nemojte biti zadovoljni iskazivanjem prijateljstva samo na riječima. Neka vam srce izgara od srdačne ljubaznosti prema svima koji naiđu na vas.

O, vi iz zapadnih zemalja, budite ljubazni prema onima koji dolaze iz istočnoga svijeta da privremeno proborave među vama. Zaboravite na svoju konvencionalnost kada razgovarate s njima; oni nisu naviknuti na nju. Istočnjacima takvo držanje izgleda hladno, neprijateljsko. Neka vaše ponašanje radije bude suosjećajno. Neka se vidi da ste ispunjeni sveopćom ljubavlju. Kada sretnete nekog Perzijanca, ili ma kojeg drugog stranca, razgovarajte s njime kao s prijateljem; izgleda li usamljeno, nastojte mu pomoći, rado mu pružite svoju podršku; bude li tužan, okrijepite ga; ako je siromašan, pritecite mu u pomoć; ako je potlačen, izbavite ga; osjeća li se bijedno, pružite mu utjehu. Postupajući tako, pokazat ćete ne samo na riječima nego i na djelu kako uistinu sve ljude smatrate svojom braćom.

Kakve li koristi ima od pukog mišljenja da je sveopće prijateljstvo dobro i od pričanja o slozi čovječanstva kao o nekom velikom idealu? Ne prevode li se te misli u svijet djelovanja, beskorisne su.

Zlo u svijetu nastavlja postojati upravo stoga što ljudi samo govore o svojim idealima, a ne nastoje ih provesti u djelo. Kada bi djela zamijenila riječi, svjetska bi se bijeda vrlo brzo pretvorila u blagostanje.

Čovjek koji čini veliko dobro, a ne govori o njemu, nalazi se na putu prema savršenstvu.

Čovjek koji je učinio neko malo dobro djelo, a uveličava ga u svome govoru, vrlo malo vrijedi.

Ako te volim, ne trebam stalno govoriti o svojoj ljubavi – znat ćeš za nju i bez ikakvih riječi. S druge strane, ne volim li te, i to ćeš znati – i nećeš mi povjerovati sve i kada bih potrošio tisuću riječi da bih ti rekao kako te volim.

Ljudi mnogo glume dobrotu, gomilajući fine riječi stoga što žele da ih smatraju većima i boljima od svojih bližnjih, tražeći slavu u očima svijeta. Oni koji čine najviše dobra troše najmanje riječi kada govore o svojim postupcima.

Božja djeca obavljaju svoje poslove bez hvalisanja, pokoravajući se Njegovim zakonima.

Moja je nada da ćete uvijek izbjegavati tiraniju i tlačenje; da ćete neprekidno raditi sve dok u svakoj zemlji ne zavlada pravda, da ćete sačuvati čista srca i da će vam ruke ostati neokaljane nepravdom.

To je ono što zahtijeva prisan dodir s Bogom i ono što ja očekujem od vas.

– 2 –
Snaga i vrijednost prave misli ovise o njezinom manifestiranju u djelovanju

18. listopada

Stvarnost čovjeka je njegova misao, a ne njegovo materijalno tijelo. Misaona snaga i životinjska snaga su suradnici. Iako je čovjek dio životinjskog svijeta, on posjeduje moć mišljenja koja ga čini višim u odnosu na sva druga stvorena bića.

Ako čovjekova misao stalno teži nebeskim stvarima, onda on postaje poput sveca; s druge strane, ako se njegova misao ne vine u nebo, nego biva usmjerena nadolje, da bi se usredotočila na stvari ovoga svijeta, on postaje sve više i više materijalan, dok ne dospije u stanje koje je tek nešto malo bolje od stanja jedne obične životinje.

Misli se mogu podijeliti na dvije skupine:

(1.) Misao koja pripada samo misaonom svijetu.

(2.) Misao koja se izražava u djelovanju.

Pojedini muškarci i žene diče se svojim uzvišenim mislima, ali ako te misli nikada ne prijeđu u djelo, ostat će beskorisne; snaga misli ovisna je o njezinom manifestiranju u djelima. Međutim, u svijetu napretka i evolucije, misli filozofa mogu se provesti u djelovanjima drugih ljudi, čak i onda kad oni sami nisu sposobni ili spremni dokazati te svoje velike ideale u vlastitim životima. Ovoj skupini pripada većina filozofa čija su učenja daleko iznad njihovih djelovanja. To je razlika između filozofa koji su Duhovni Učitelji i onih koji su samo filozofi: Duhovni će se Učitelj prvi pridržavati vlastitoga učenja; svoja shvaćanja i ideale on spušta u svijet djelovanja. Njegove božanske misli bivaju objelodanjene svijetu. Njegova misao jest On sam, ono od čega se on ne može razdvojiti. Kad naiđemo na filozofa koji naglašava važnost i veličanstvenost pravednosti, a onda podržava nekog grabežljivog vladara u njegovom tlačenju i tiraniji, odmah ćemo shvatiti kako pripada prvoj skupini: jer on samo promišlja nebeske misli, a ne prakticira vrline koje tim mislima odgovaraju.

Ovakvo je stanje nemoguće kada se radi o Duhovnim Filozofima, jer oni svoje uzvišene i plemenite misli uvijek izražavaju djelima.

– 3 –
Bog je veličanstveni, milostivi Iscjelitelj koji jedini pruža istinsko iscjeljenje

19. listopada

Svako pravo izlječenje dolazi od Boga! Postoje dva uzroka bolesti – jedan je materijalni, a drugi duhovni. Ako je bolest tjelesna, potreban je materijalan lijek, ako je duševna – duhovni lijek.

Bude li nebeski blagoslov spušten na nas dok se liječimo, samo tad možemo biti iscijeljeni, jer medicina nije ništa drugo do izvanjsko i vidljivo sredstvo s pomoću kojega dobivamo nebesko liječenje. Ako se duh ne izliječi, liječenje tijela bezvrijedno je. Sve je u rukama Boga i bez Njega nam nema zdravlja!

Ima mnogo ljudi koji su na kraju umrli upravo od one bolesti koju su posebno proučavali. Aristotel, na primjer, koji se osobito bavio proučavanjem probave, umro je od gastrične bolesti. Avicenna je bio specijalist za srce, a umro je od srčane bolesti. Bog je veliki milostivi Liječnik koji jedini ima moć da pruži istinsko izlječenje.

Sva su stvorenja ovisna o Bogu, ma kako veliko izgledalo njihovo znanje, moć i neovisnost.

Pogledajte moćne kraljeve na zemlji: oni imaju svu moguću moć na svijetu koja im se može dati, pa ipak, kada ih smrt pozove, moraju poslušati isto onako kao i seljaci pred njihovim vratima.

Također pogledajte životinje – kako li su samo nemoćne u svojoj prividnoj snazi! Jer slona, tu najveću od svih životinja, uznemirava muha, a lav ne može izbjeći neugodnu smetnju crva. Čak i čovjeku, tom najvišem obliku stvorenih bića, treba mnogo stvari za goli život; prije svega – potreban mu je zrak; bude li ga lišen nekoliko minuta, umrijet će. On je također ovisan o vodi, hrani, odjeći, toplini i mnogim drugim stvarima. Sa svih je strana okružen opasnostima i teškoćama, s kojima sâmo njegovo tjelesno biće ne može izići na kraj. Pogleda li čovjek na svijet oko sebe, vidjet će kako su sve stvorene stvari ovisne, te kako robuju zakonima Prirode.

Samo je čovjek, zahvaljujući svojoj duhovnoj moći, bio u stanju osloboditi se, vinuti se iznad svijeta materije i učiniti ga svojim slugom.

Bez Božje pomoći čovjek je jednak prolaznim zvijerima, međutim Bog ga je obdario tako čudesnom moći da uvijek može gledati uvis, i od Njegove božanske Darežljivosti dobivati, pored ostalih darova, i izlječenje.

Ali, jao! Čovjek nije zahvalan za ovo najviše dobro, nego spava snom nehaja, ne mareći za veliku milost koju mu je Bog ukazao, te okrećući lice od svjetlosti nastavlja svoj put u tami.

Moja je usrdna molitva da ne budete takvi, nego da vam lica budu stalno okrenuta prema svjetlu, tako da u neizvjesnim životnim situacijama budete poput blistavih baklji.

– 4 –
Potreba za jedinstvom između naroda Istoka i Zapada

Petak, 20. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Duhovno Sunce Istine uvijek se javljalo na Istočnome obzorju. Tako je bilo u prošlosti, tako je i sada.

Abraham se pojavio na Istoku. Na Istoku je Mojsije ustao da bi poveo i poučio narod. Na Istočnome obzorju zablistao je Gospod Krist. Muhamed je bio poslat jednom Istočnome narodu. Báb je zasijao u Istočnoj zemlji Perziji. Bahá’u’lláh je živio i poučavao na Istoku. Svi su se veliki Duhovni Učitelji pojavili u Istočnome svijetu. Ali, iako je Sunce Kristovo izišlo na Istoku, njegov je sjaj bio očit i na Zapadu, gdje se sjaj Njegove nebeske slave još jasnije vidio. Božansko svjetlo Njegova Učenja snažnije je zablistalo u Zapadnome svijetu, gdje je ono sebi probilo put brže nego u zemlji svojega rođenja.

U ovim je danima Istoku potreban materijalni napredak, dok Zapadu manjka duhovna ideja. Za Zapad bi bilo dobro da se za prosvjetljenje obrati Istoku, a da ovome, za uzvrat, pruži znanstvenu spoznaju. Ova razmjena darova mora postojati!

Istok i Zapad moraju se ujediniti, kako bi jedan drugome pružili ono što im nedostaje. Ovo će jedinstvo dovesti do prave civilizacije, u kojoj je duhovno izraženo i provedeno u materijalnome.

Dobivajući ovako jedan od drugoga, najveći će sklad prevladati, svi će ljudi biti ujedinjeni, stanje savršenstva bit će postignuto, postojat će čvrsta povezanost, a ovaj će se svijet pretvoriti u blistavo zrcalo u kojem će se zrcaliti Božje osobine.

Svi mi, i Istočni i Zapadni narodi, moramo danonoćno težiti i srcem i dušom da dostignemo ovaj uzvišeni ideal – da učvrstimo jedinstvo među svim narodima na Zemlji. Sva će srca tada biti osvježena, sve će oči biti otvorene, najčudesnija moć bit će dana, sreća čovječanstva bit će osigurana.

Moramo se moliti da Perziji, s pomoću darežljivosti Božje, bude omogućeno da primi materijalnu i umnu civilizaciju Zapada, a da ona, s pomoću Božanske Milosti, uzvrati svojim duhovnim svjetlom. Predani i energični rad ujedinjenih Istočnih i Zapadnih naroda uspjet će postići ovaj cilj, jer snaga Svetoga Duha bit će im na pomoći.

Načela Bahá’u’lláhovih Učenja treba proučavati pažljivo, jedno po jedno, sve dok se ne shvate i umom i srcem; na taj ćete način postati snažnim sljedbenicima svjetlosti, istinski duhovni, nebeski vojnici Božji koji grade i šire pravu civilizaciju u Perziji, u Europi, u cijelome svijetu.

Bit će to raj na zemlji, kad se u Kraljevstvu Slave cijelo čovječanstvo okupi pod šator jedinstva.

– 5 –
Bog sve shvaća: Njega se ne može shvatiti

Petak popodne, 20. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Svakodnevno se u Parizu održavaju brojni sastanci u različite svrhe: da bi se raspravljalo o politici, trgovini, obrazovanju, umjetnosti, znanosti i mnogim drugim temama.

Svi su ti sastanci dobri: međutim, ovaj se skup sastao kako bismo svoja lica okrenuli k Bogu, da bismo naučili kako je najbolje raditi za dobro čovječanstva, otkrili kako se mogu ukloniti predrasude i sjeme ljubavi i bratstva u srce čovjekovo posijati.

Bog prihvaća motiv našega okupljanja i daje nam svoj blagoslov.

U Starome zavjetu čitamo kako je Bog rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku”. U evanđelju Krist kaže: “Ja sam u Ocu i Otac u meni”. U Kuranu Bog kaže: “Čovjek je tajna moja, a ja sam njegova”. Bahá’u’lláh piše da Bog kaže: “Tvoje je srce dom moj; pročisti ga za dolazak moj. Tvoj je duh mjesto mojega objavljenja; očisti ga za pojavu moju”.

Sve ove svete riječi pokazuju nam da je čovjek stvoren prema Božjem liku: pa ipak je bit Boga neshvatljiva ljudskome umu, jer se konačno razumijevanje ne može primijeniti na ovu beskonačnu misteriju. Bog sadrži sve: On ne može biti sadržan ni u čemu. Ono što sadrži više je od onoga što je sadržano. Cjelina je veća od svojih dijelova.

Stvari koje ljudi razumijevaju ne mogu se nalaziti izvan njihove sposobnosti razumijevanja, tako da je čovjekovom srcu nemoguće shvatiti bit Božjeg Veličanstva. Naša mašta može oslikati samo ono što je sposobna zamisliti.

U različitim carstvima stvorenoga svijeta moć razumijevanja razlikuje se po stupnju. Mineralno, biljno i životinjsko carstvo nesposobno je razumjeti ma koji stvoreni svijet koji se nalazi izvan njihovog. Mineral ne može zamisliti sposobnost rasta jedne biljke. Drvo ne može razumjeti sposobnost kretanja u životinje, niti može shvatiti što bi značilo imati osjetilo vida, sluha ili mirisa. Sve to pripada tjelesno stvorenom svijetu.

Čovjek je također dio toga svijeta: međutim, nijednom nižem carstvu nije moguće razumjeti ono što se odigrava u čovjekovoj svijesti. Životinja ne može shvatiti inteligenciju jednog ljudskoga bića. Ona samo zna za ono što opaža svojim životinjskim osjetilima, no ne može zamisliti ništa apstraktno. Jedna životinja ne bi mogla naučiti da je Zemlja okrugla, da se obrće oko Sunca, ni ma što o konstrukciji električnog telegrafa. Takve stvari moguće su samo čovjeku. Čovjek je najuzvišenije djelo stvorenoga svijeta, od svih stvorenja Bogu je najbliži.

Sva viša carstva neshvatljiva su nižima. Kako bi, dakle, bilo moguće da jedno stvoreno biće – čovjek – shvati svemogućega Tvorca svega?

Ono što mi zamišljamo nije bit Boga. On je Nespoznatljivi, Nezamislivi, daleko iznad svakog, pa i onog najdubljeg čovjekovog umovanja.

Sva postojeća stvorenja ovisna su o Božanskoj Milosti. Božansko Milosrđe daje i sam život. Kao što sunce lije svoju svjetlost na cijeli svijet, tako se na sva stvorenja prosipa Milost beskonačnog Boga. Kao što sunce sazrijeva plodove zemlje i svim živim bićima daje život i toplinu, jednako tako se prosipa i Sunce Istine na sve duše, ispunjavajući ih žarom božanske ljubavi i razumijevanja.

Superiornost čovjeka u odnosu na sav ostali stvoreni svijet ponovno je vidljiva u tome što čovjek ima dušu u kojoj boravi božanski duh; duše nižih stvorenja u svojoj su biti inferiorne.

Odatle – nema nikakve sumnje da je od svih stvorenja čovjek najbliži Božjoj biti, te da stoga od Božanske Dobrostivosti prima i veći dar.

Mineralno carstvo posjeduje sposobnost postojanja. Biljka posjeduje sposobnost postojanja i rasta. Pored postojanja i rasta, životinja ima i sposobnost kretanja, kao i moć upotrebe osjetila. U ljudskome carstvu nalazimo sva svojstva nižih svjetova, kojima je još mnogo toga pridodano. Čovjek je zbroj svakog prijašnjeg stvorenog svijeta, jer ih sve sadrži u sebi.

Čovjeku je dat osobiti dar – intelekt – zahvaljujući kojem može primiti veći udio božanskoga svjetla. Savršeni je čovjek poput sjajnog zrcala koje odražava Sunce Istine i očituje Božje atribute.

Gospod Krist je rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” – Boga objavljenoga u čovjeku.

Sunce ne napušta svoje mjesto na nebu kako bi se spustilo na zrcalo, jer radnje uzdizanja i spuštanja, dolaženja i odlaženja ne pripadaju Beskonačnome – to su načini konačnih bića. U Božjoj Objavi, tom savršeno ulaštenom zrcalu, pojavljuju se svojstva Božanskoga u onom obliku koji je čovjek sposoban shvatiti.

Ovo je toliko jednostavno da to svi mogu razumjeti, a ono što smo sposobni razumjeti, nužno moramo i prihvatiti.

Naš Otac nas neće smatrati odgovornima zbog odbacivanja dogmi u koje ne možemo niti vjerovati, niti koje možemo shvatiti, jer je On svagda beskonačno pravičan prema svojoj djeci.

Ovaj je primjer, međutim, toliko logičan da ga lako mogu shvatiti sve duše koje su ga spremne razmotriti.

Neka svatko od vas postane sjajnom svjetiljkom čiji je plamen ljubav prema Bogu. Neka vam srca plamte žarom jedinstva. Neka vam pogled blista od sjaja Sunca Istine.

Pariz je prekrasan grad. U današnjem je svijetu nemoguće naći civiliziraniji i bolje opskrbljeni grad u pogledu svakog materijalnog razvoja. Ali duhovno svjetlo dugo nije zablistalo nad njime: njegov duhovni napredak daleko zaostaje iza napretka njegove materijalne civilizacije. Potrebna je najviša moć kako bi ga probudila za stvarnost duhovne istine, da udahne životni dah u njegovu uspavanu dušu. Vi se svi morate ujediniti u ovom radu na njegovome buđenju, u oživljavanju njegovih ljudi s pomoću te Više Snage.

Kada je jedno oboljenje neznatno, i slabiji lijek bit će dovoljan da se ono izliječi, ali kada se to neznatno oboljenje pretvori u strašnu bolest, Božanski Iscjelitelj tada mora upotrijebiti vrlo snažan lijek. Ima drveća koje cvate i donosi plodove u hladnome podneblju, a postoje i druge vrste kojima su potrebni najvreliji sunčevi zraci da bi se doveli do savršenoga zrenja. Pariz je jedno od onih drveća za čiji je duhovni razvoj potrebno veličanstveno plamteće Sunce Božanske Moći Boga.

Ja vas molim, sve do jednoga od vas, da u potpunosti slijedite svjetlo istine u Svetim Učenjima, a Bog će vas ojačati svojim Svetim Duhom, tako da ćete moći svladati sve teškoće i uništiti predrasude koje su uzrocima diobe i mržnje među narodima. Dopustite da vam se srca ispune velikom ljubavlju prema Bogu, dopustite da tu ljubav osjete svi; jer svaki je čovjek Božji sluga i svi imaju pravo na udio Božanske Dobrostivosti.

Pokazujte krajnju ljubav i strpljivost, osobito prema onima čije su misli materijalističke i nazadne, pridobivajući ih toplinom svoje ljubaznosti za jedinstvo zajednice.

Budete li odani svome velikome radu i nepokolebljivo slijedili Sveto Sunce Istine, blagoslovljeni dan sveopćeg zajedništva osvanut će u ovome prekrasnome gradu.

– 6 –
Žalosni uzroci rata i dužnost svakoga da teži miru

21. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Nadam se da ste svi sretni i dobro. Ja nisam sretan, već vrlo tužan. Vijest o bici u Benghaziju1 žalosti mi srce. Čudim se ljudskome divljaštvu koje još uvijek postoji u svijetu! Kako je moguće da se ljudi tuku od jutra do večeri, ubijajući jedni druge, prolijevajući krv svojih bližnjih. A radi kojega cilja? Da bi uzeli u posjed jedan komad zemlje! Čak i životinje, kad se bore, imaju neposredan i prihvatljiviji uzrok za svoje napade! Kako li je strašno to što se ljudi, koji su od višega carstva, mogu spustiti na to da ubijaju i donose jad svojim bližnjima radi posjedovanja jednoga dijela teritorija!

To najviše od svih stvorenih bića bori se kako bi sebi pribavilo najniži oblik materije – zemlju! Zemlja ne pripada jednom narodu, nego svim narodima. Ova zemlja nije čovjekov dom, nego njegova raka! Za te se rake bore oni ljudi. Nema ničeg tako strašnog na ovome svijetu kao što je raka – to boravište raspadajućih ljudskih tijela.

Ma koliko velik jedan osvajač bio, ma koliko zemalja porobio, on ne može zadržati nijedan dio tih opustošenih zemalja, izuzev jednog sićušnog komada – svoje rake! Ako je potreban veći teritorij za poboljšanje života ljudi, za širenje civilizacije (za zamjenu brutalnih običaja pravednim zakonima) – neophodno bi se proširenje teritorija svakako moglo postići mirnim putem.

Međutim, rat se vodi radi zadovoljenja ambicije ljudi; radi ovozemaljske koristi maloga broja ljudi bezbrojnim se domovima nanosi užasna bijeda, pri čemu se slamaju srca na stotine ljudi i žena!

Koliko udovica oplakuje svoje muževe, koliko li samo priča o divljačkoj okrutnosti čujemo! Koliko li male siročadi plače za svojim mrtvim očevima i kolike majke oplakuju svoje ubijene sinove!

Nema ničega tako bolnog i strašnog kao što je nastup ljudskoga divljaštva!

Zadužujem vas sve odreda da cjelokupnu misao svoga srca usredotočite na ljubav i jedinstvo. Kad naiđe misao o ratu, usprotivite joj se jačom mišlju o miru. Misao koja sadrži mržnju mora se uništiti snažnijom mišlju o ljubavi. Ratoborne misli donose uništenje cjelokupnom skladu, dobrobiti, spokoju i zadovoljstvu.

Misli o ljubavi konstruktivne su za zajedništvo, mir, prijateljstvo i sreću.

Kada vojnici svijeta potežu svoje sablje da ubijaju, Božji se vojnici srdačno rukuju! Tako može nestati sve divljaštvo čovjeka uz pomoć Milosti Božje – Milosti koja djeluje kroz one čistih srca i iskrene duše. Nemojte misliti da je svjetski mir ideal koji je nemoguće ostvariti!

Božanskoj Dobrohotnosti ništa nije nemoguće.

Ako svim svojim srcem žudite za prijateljstvom sa svakim narodom na svijetu, vaša će se misao, duhovna i pozitivna, širiti; ona će postati željom drugih, i sve će više jačati, sve dok ne dopre do svijesti svih ljudi.

Ne očajavajte! Uporno radite. Iskrenost i ljubav pobijedit će mržnju. Koliko li će se samo naizgled nemogućih događaja zbiti ovih dana! Svoja lica stalno okrećite k Svjetlosti Svijeta. Pokazujte ljubav prema svima; “Ljubav je dah Svetoga Duha u srcu Čovjeka”. Skupite odvažnost! Bog nikada ne napušta onu svoju djecu koja se trude, rade i mole! Neka vam srca ispuni snažna želja da mir i sklad okruže sav ovaj zaraćeni svijet. Na taj će način uspjeh okruniti vaše napore, a sa sveopćim zajedništvom nastupit će Božje Kraljevstvo, u kojem vladaju mir i dobra volja.

U ovoj se prostoriji danas nalaze pripadnici mnogih naroda – Francuzi, Amerikanci, Englezi, Nijemci, Talijani – braća i sestre okupljeni u prijateljstvu i skladu! Neka ovaj skup bude nagovještaj onoga što će se odista dogoditi u ovome svijetu – kada će svako Božje dijete znati da je list jednoga drveta, cvijet jednoga vrta, kap vode jednoga mora, te da smo svi mi sinovi i kćeri jednoga Oca čije ime je Ljubav!

– 7 –
Sunce Istine

22. listopada

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Danas je krasan dan; sunce blista visoko iznad zemlje, dajući svim stvorenjima svjetlost i toplinu. Sunce Istine također blista, dajući ljudskim dušama svjetlost i toplinu. Sunce je životvorno za fizička tijela svih stvorenja na zemlji; bez njegove topline njihov bi rast bio spriječen, njihov razvoj zaustavljen – ona bi propala i umrla. Jednako je tako ljudskim dušama potrebno Sunce Istine, da prosipa svoje zrake na njih, da ih razvija, obrazuje i potiče. Ono što je sunce za čovjekovo tijelo, to je Sunce Istine za njegovu dušu.

Jedan je čovjek možda dosegao visoki stupanj materijalnog napretka, ali bez Svjetla Istine njegova je duša zakržljala i izgladnjela. Neki drugi čovjek možda nema nikakvih materijalnih dobara, možda se nalazi na dnu društvene ljestvice, ali nakon što je primio toplinu Sunca Istine – njegova je duša velika, a njegovo duhovno razumijevanje prosvijetljeno.

Jedan je grčki filozof, koji je živio u danima ranoga kršćanstva i koji je, premda nije bio deklarirani kršćanin, bio ispunjen bitnim načelima kršćanstva, ovako pisao: “Moje je uvjerenje da je religija sam temelj istinske civilizacije”. Jer, ako moralni karakter jednoga naroda nije kultiviran isto onako kao njegova pamet i talenti, civilizacija nema siguran temelj.

Budući da religija ulijeva u nas moralnost, ona je najistinitija filozofija i samo se na njoj može izgraditi trajna civilizacija. Kao primjer ovoga on ističe kršćane toga vremena, čija je moralnost bila na vrlo visokoj razini. Uvjerenje ovoga filozofa slaže se s istinom, jer je kršćanska civilizacija bila najbolja i najprosvjetljenija na svijetu. Kršćansko je Učenje bilo obasjano Božanskim Suncem Istine, te su odatle njegovi sljedbenici bivali poučavani da vole sve ljude kao braću, te da se ne boje ničega, čak ni smrti! Učili su da ljube svoje bližnje kao sami sebe, te da u težnji za većom dobrobiti čovječanstva zaborave na vlastite sebične interese. Glavni je cilj Kristove religije bio da se srca svih ljudi približe Božjoj blistavoj Istini.

Da su se sljedbenici Gospoda Krista nastavili držati ovih načela s nepokolebljivom odanošću, ne bi bilo nikakve potrebe za obnovom Kršćanske Poruke, ni potrebe za osvješćivanjem Njegovoga naroda jer bi jedna velika i slavna civilizacija sada vladala svijetom, a Kraljevstvo Nebesko spustilo bi se na zemlju.

Što se, međutim, zbilo umjesto toga? Ljudi su odbili slijediti božanski prosvijetljeni nauk svojega Učitelja i studen se uvukla u njihova srca. Jer, kao što život čovjekova tijela ovisi od sunčevih zraka, tako se ni nebeske vrline ne mogu razvijati u duši bez zračenja Sunca Istine.

Bog ne ostavlja svoju djecu bez utjehe, nego im, kada se tama studeni nadvije iznad njih, ponovno šalje svoje Glasnike, Proroke, s obnovom blaženoga proljeća. Sunce Istine ponovno se javlja na obzorju svijeta, spuštajući svoje zrake na oči onih koji spavaju, budeći ih da promatraju krasotu nove zore. Tada će se drvo čovječanstva nanovo rascvjetati i uroditi plodovima pravednosti za iscjeljenje naroda. Stoga što je čovjek začepio uši da ne bi čuo Glas Istine te zatvorio oči pred Svetim Svjetlom, ne hajući za Zakon Božji – pakao rata i pobuna, nespokojstva i bijede opustošio je zemlju. Ja se molim da se svi vi potrudite da izložite svako Božje dijete zracima Sunca Istine, da se tmina rastjera prodornim zracima njegove slave, te da se tvrdoća i hladnoća zime otope od milosrdne topline Njegova sjaja.

– 8 –
Svjetlo Istine sada sja nad Istokom i Zapadom

Ponedjeljak, 23. listopada

Kada čovjek otkrije životnu radost na jednome mjestu, on se vraća na to isto mjesto kako bi našao još više radosti. Kada čovjek u nekome rudniku pronađe zlato, on se vraća u taj rudnik da bi iskopao još zlata.

To ukazuje na unutarnju snagu i prirodni nagon koje je Bog podario čovjeku, kao i na snagu životne energije koja mu je urođena.

Zapad je uvijek dobivao duhovno prosvjetljenje od Istoka. Pjesma Kraljevstva začula se najprije na Istoku, no na Zapadu se ta pjesma još snažnije prolama u ušima koje su je spremne slušati.

Gospod Krist pojavio se kao sjajna zvijezda na Istočnome nebu, no međutim svjetlost njegovoga Učenja savršenije je zasjala na Zapadu, gdje se njegov utjecaj čvršće ukorijenio, a njegov se Ideal raširio u većoj mjeri nego u zemlji njegovoga rođenja.

Zvuk Kristove pjesme pronosio se svim zemljama zapadnoga svijeta i dopirao do srca njihovih naroda.

Narod Zapada je čvrst, a temelji na kojima oni grade kameniti su; taj je narod postojan i ne zaboravlja lako.

Zapad je nalik na snažnu, jedru biljku; kada kiša nježno pada na nju da bi je okrijepila i kada je sunce obasjava, tada ona cvate kada je vrijeme za to i donosi dobar plod. Proteklo je previše vremena otkako je Sunce Istine, koje je zabljesnulo u Kristu, prosulo svoje zrake po Zapadu, jer su čovjekov grijeh i zaboravnost prekrili velom Lik Božji. Ali sada se opet, Bogu hvala za to, Sveti Duh obraća svijetu! Zviježđe ljubavi, mudrosti i moći još jednom je zablistalo s Božanskoga Obzorja kako bi razveselilo sve one koji su svoja lica okrenuli k Božjoj Svjetlosti. Bahá’u’lláh je potrgao veo predrasuda i sujevjerja koji je umrtvljavao ljudske duše. Pomolimo se Bogu da dah Svetoga Duha vrati ljudima nadu i osvježi ih, da u njima pobudi želju za izvršenjem Božje Volje. Neka ožive srce i duša u svakome čovjeku: tako da se svi raduju u svome novom rođenju.

A onda će čovječanstvo, u sjaju Božje ljubavi, odjenuti novu odoru, i bit će to osvit novoga svijeta! I tad će se Milost Najmilosrdnijeg izliti na cijelo čovječanstvo, i ono će ustati od mrtvih i započeti novi život.

Moja je žarka želja da se svi vi počnete truditi i raditi za ovaj veličanstveni cilj; da budete odani i ljubazni radnici u izgradnji nove duhovne civilizacije; izabranici Božji, koji sa spremnom i radosnom poslušnošću izvršavaju Njegov vrhovni plan! Uspjeh vam je odista nadomak ruke, jer je Stijeg Božanstva podignut visoko, a Sunce Božje Pravednosti, naočigled svih ljudi, pomalja se na obzorju!

– 9 –
Sveopća ljubav

24. listopada

Jedan je Indijac rekao ‘Abdu’l-Bahá:

“Moj je životni cilj prenijeti svijetu Krišninu poruku u onoj mjeri u kojoj je ona prisutna u meni.”

‘Abdu’l-Bahá je rekao: Krišnina poruka je poruka ljubavi. Svi Božji proroci donijeli su poruku ljubavi. Nijedan od njih nikada nije smatrao da su rat i mržnja dobri. Svatko od njih se slaže da su ljubav i ljubaznost ono najbolje.

Ljubav očituje svoju stvarnost u djelima, a ne samo u riječima – ove su, same po sebi, bez ikakvog učinka. Da bi ljubav manifestirala svoju snagu, moraju postojati neki predmet, sredstvo i motiv.

Ima mnogo načina na koje se načelo ljubavi može izraziti; postoji ljubav prema obitelji, prema jednoj zemlji, prema narodu, postoji političko oduševljenje, a također postoji i ljubav prema interesnoj zajednici u službi. Sve su to načini i sredstva pokazivanja snage ljubavi. Bez takvih sredstava ljubav se ne bi mogla vidjeti, čuti, osjetiti – bila bi posve neizražena i neočitovana! Voda pokazuje svoju snagu na razne načine, tako što gasi žeđ, što izaziva klijanje sjemena, itd. Ugljen izražava jedno od načela svoje prirode u plinskome svjetlu, dok se jedna od snaga struje pokazuje u električnome svjetlu. Da nema plina i struje, noći svijeta bile bi posve mračne! Prema tome, neophodno je imati nekakvo sredstvo, neki motiv za pokazivanje ljubavi, neki predmet, neki način njezinoga izražavanja.

Mi moramo pronaći način širenja ljubavi među čovječanskim sinovima.

Ljubav je bezgranična, beskonačna! Materijalne su stvari ograničene, omeđene, konačne. Beskonačnu ljubav ne možete prikladno izraziti s pomoću ograničenih načina.

Savršenoj je ljubavi potrebno jedno nesebično sredstvo, posve oslobođeno od svakovrsnih okova. Ljubav prema obitelji je ograničena; veza krvnoga srodstva nije baš najjača. Često se članovi jedne obitelji ne slažu, čak se i mrze međusobno.

Patriotska je ljubav konačna; ljubav prema nečijoj zemlji, koja je uzrokom mržnje prema svim drugim zemljama, nije savršena ljubav! Sunarodnjaci također nisu oslobođeni od međusobnih svađa.

Ljubav prema jednome narodu ograničena je; tu ima nešto jedinstva, ali ono nije dovoljno. Ljubav mora biti slobodna od svih ograničenja!

Ljubav prema vlastitome narodu može podrazumijevati mržnju prema svim drugim narodima, a često se čak i pripadnici jednoga istoga naroda međusobno ne vole.

Politička je ljubav također u velikoj mjeri tijesno povezana s mržnjom jedne stranke prema drugoj; ova je ljubav vrlo ograničena i neizvjesna.

Ljubav prema interesnoj zajednici u službi također varira; često se javljaju natjecanja koja dovode do ljubomore, da bi napokon mržnja zauzela mjesto ljubavi.

Prije nekoliko godina Turska i Italija imale su prijateljski politički odnos, a sada međusobno ratuju!

Sve su ove veze ljubavi nesavršene. Očito je da su ograničene materijalne veze nedovoljne za adekvatan izraz sveopće ljubavi

Veličanstvena, nesebična ljubav prema čovječanstvu nije ograničena nijednom od ovih nesavršenih, polusebičnih spona; to je jedina savršena ljubav, moguća cijelome čovječanstvu, a može se postići jedino s pomoću snage Svetoga Duha. Tu sveopću ljubav ne može ostvariti nijedna zemaljska sila.

Neka svi budu ujedinjeni u ovoj Božanskoj snazi ljubavi! Neka svi nastoje da se razvijaju na svjetlosti Sunca Istine, a dok tu blistavu ljubav isijavaju na sve ljude, neka im srca postanu tako ujedinjena da zauvijek ostanu živjeti u sjaju te bezgranične ljubavi.

Upamtite ove riječi što vam ih govorim tijekom ovog kratkog vremena dok se nalazim među vama u Parizu. Odlučno i iskreno vam savjetujem: ne dopustite da vam srca budu okovana materijalnim stvarima ovoga svijeta; Ja vam nalažem, o zatočenici materije, da ne nastavite zadovoljno ležati na posteljama nemara, nego da ustanete i oslobodite se njihovih lanaca!

Životinjski je svijet zatočen u materiji, Bog je čovjeku dao slobodu. Životinja ne može izmaći prirodnom zakonu, dok ga čovjek može svladati, jer se on, obuzdavajući prirodu, može uzdići nad njome.

Snaga Svetoga Duha je prosvjetljenjem čovjekova uma osposobila čovjeka da otkriva načine s pomoću kojih će on mnoge prirodne zakone pokoriti svojoj volji. On leti zrakom, plovi morem, čak se kreće pod vodom.

Sve to dokazuje kako je čovjekovu umu bilo omogućeno da oslobodi čovjeka od ograničenja koja mu nameće priroda, te da riješi mnoge od njezinih tajni. Čovjek je, donekle, potrgao lance materije.

Sveti će Duh dati čovjeku i veće moći od ovih, samo ako on bude težio duhovnim stvarima, te bude li se trudio da svoje srce uskladi s Božanskom beskonačnom ljubavlju.

Kada ljubite jednoga člana svoje obitelji ili zemljaka, neka to bude uz tračak Beskonačne Ljubavi! Ljubite po Bogu i radi Njega! Gdje god naiđete na božanska svojstva, ljubite tu osobu, bila ona iz vaše obitelji ili iz neke druge. Prosipajte svjetlost bezgranične ljubavi na svako ljudsko biće koje sretnete, bilo ono iz vaše zemlje, iz vašega naroda, vaše političke stranke, ili ma koje druge nacionalnosti, rase ili linije političkog mišljenja. Nebo će vas podržati dok budete radili na ovome okupljanju rasutih naroda svijeta pod okrilje svemogućega šatora jedinstva.

Bit ćete sluge Božje, koje borave blizu Njega, Njegovi božanski pomoćnici koji služe cijelome Čovječanstvu. Cijelome Čovječanstvu! Svakom ljudskom biću! Nikada to ne zaboravite!

Ne recite on je Talijan, Francuz, Amerikanac ili Englez; sjetite se samo da je on sin Božji, sluga Najuzvišenijeg, čovjek! Svi oni su ljudi! Zaboravite na nacionalnosti; svi su jednaki u očima Božjim!

Ne mislite na svoja ograničenja; Božja će pomoć stići do vas. Zaboravite na sebe. Božja će pomoć zasigurno doći!

Kad molite za Milost Božju čekajući da vas ojača, vaša će snaga postati deseterostruka.

Pogledajte mene: tako sam slab, a ipak mi je dana snaga da dođem među vas: sirotom Božjem sluzi omogućeno je da vam preda ovu poruku! Ja neću dugo biti s vama! Nikada ne treba misliti na vlastitu slabost – snaga Svetoga Duha Ljubavi je ono što pruža snagu za poučavanje. Razmišljanje o našoj vlastitoj slabosti može donijeti samo očajanje. Mi moramo gledati daleko iznad svih zemaljskih misli; odvojite se od svih materijalnih predodžbi, žudite za duhovnim stvarima; uperite pogled na trajnu dobrostivu Milost Svemogućega, koji će nam srca ispuniti veseljem zbog našeg radosnog izvršavanja Njegove zapovijedi: “Ljubite jedan drugoga”.

– 10 –
Zatočeništvo ‘Abdu’l-Baháa

4 Avenue de Camoëns, Srijeda, 25. listopada

Jako mi je žao što ste me jutros morali čekati, ali toliko toga moram u kratkome vremenu obaviti za Stvar Božje Ljubavi.

Vi nećete zamjeriti što ste malo čekali da me vidite. Ja sam godinama i godinama čekao u zatvoru da bih sada mogao doći i vidjeti vas.

Prije svega, naša su srca, Bogu hvala, uvijek u potpunome skladu, a jedan ih isti cilj privlači k Božjoj Ljubavi. Nisu li naše želje, naša srca, naše duše, po Dobrostivosti Kraljevstva, sjedinjene u jedno? A naše molitve, nisu li one za okupljanje svih ljudi u jednu skladnu cjelinu? Nismo li mi, onda, uvijek zajedno?

Sinoć, kada sam se vratio u svoj stan iz kuće gospodina Dreyfusa, bio sam vrlo umoran, pa ipak nisam zaspao; ležao sam budan i razmišljao.

Rekoh: “O, Bože, eto me u Parizu! Što je Pariz i što sam ja?” Ni sanjao nisam da ću iz mraka svoje tamnice ikada moći doći k vama, premda nisam vjerovao u svoju presudu kada su mi je pročitali.

Rekoše mi da je ‘Abdu’l-Hamíd zapovjedio moje doživotno tamnovanje, a ja odgovorih: “To je nemoguće! Ja neću uvijek biti zatvorenik. Kad bi ‘Abdu’l-Hamíd bio besmrtan, takva bi se presuda možda i mogla izvršiti. Sigurno je da ću ja jednoga dana biti slobodan. Moje će tijelo možda neko vrijeme biti u zatvoru, ali ‘Abdu’l-Hamíd nema nikakvu moć nad mojim duhom – on mora ostati slobodan – njega mi nitko ne može zatočiti”.

Pušten iz zatvora, s pomoću Božje Moći, sastajem se ovdje s prijateljima Boga, kojemu sam zahvalan za to.

Širimo zajedno Božju Vjeru, zbog koje sam trpio progone.

Kakva li je privilegija to što se ovdje možemo slobodno sresti. Kakve li sreće za nas što je Bog odlučio da zajedno radimo za dolazak Kraljevstva!

Je li vam drago da primite ovakvoga gosta, puštenoga iz zatvora kako bi vam donio veličanstvenu Poruku? Onoga koji nije mogao niti zamisliti da je takav susret moguć! Sada se ja, koji sam bio osuđen na trajno robijanje u jednom dalekom istočnom gradu, nalazim ovdje u Parizu i razgovaram s vama!

Odsad ćemo uvijek biti zajedno – srcem, dušom i duhom – energično nastavljajući rad, sve dok se svi ljudi ne okupe pod šator Kraljevstva i zapjevaju pjesme mira.

– 11 –
Najveći Božji dar čovjeku

Četvrtak, 26. listopada

Najveći Božji dar čovjeku je umni dar, ili dar razumijevanja.

Razumijevanje je moć s pomoću koje čovjek stječe svoju spoznaju o carstvima stvorenoga svijeta, o raznim stupnjevima postojanja, kao i o mnogo toga što je nevidljivo.

Posjedujući ovaj dar on je, po sebi, zbroj svih prethodnih stvorenih svjetova – sposoban je doći u dodir s tim carstvima; i zahvaljujući tom daru, često može, pomoću svoje znanstvene spoznaje, doći do proročanskih vizija.

Um je uistinu najdragocjeniji dar kojeg je Božanska Dobrostivost podarila čovjeku. Od svih stvorenih bića, samo čovjek ima ovu čudesnu moć.

Sav stvoreni svijet koji prethodi čovjeku podvrgnut je strogim zakonima prirode. Veličanstveno sunce, mnoštvo zvijezda, oceani i mora, planine, rijeke, drveće, te sve životinje, male i velike, ništa od svega toga ne može izbjeći pokoravanje prirodnom zakonu.

Samo čovjek ima slobodu, a zahvaljujući svom razumijevanju ili umu mogao je postići vlast nad tim prirodnim zakonima i neke od njih prilagoditi svojim potrebama. Snagom svojega uma on je otkrio ne samo sredstva s pomoću kojih u ekspresnim vlakovima prelazi preko velikih kontinenata, a na brodovima preko ogromnih oceana, nego čak, poput ribe, putuje pod vodom u podmornicama te, oponašajući ptice, leti zrakom u avionima.

Čovjek je uspio iskoristiti električnu struju na nekoliko načina – za svjetlost, kao pokretačku snagu, za slanje poruka s jednoga kraja Zemlje na drugi – a zahvaljujući električnoj struji može čak čuti glas koji je kilometrima udaljen od njega!

Zahvaljujući ovome daru razumijevanja ili uma on je također mogao upotrijebiti sunčeve zrake za slikanje ljudi i stvari, pa čak i uhvatiti oblik udaljenih nebeskih tijela.

Mi opažamo na kolike je brojne načine čovjek bio kadar pokoriti prirodne moći svojoj volji.

Kako li je žalosno vidjeti da je čovjek upotrijebio taj svoj Bogomdani dar za stvaranje oružja; za kršenje Zapovjedi Božje “Ne ubij”, te za kršenje Kristove zapovijedi “Ljubi bližnjega svoga”.

Bog je tu moć dodijelio čovjeku kako bi se ona upotrebljavala za unapređenje civilizacije, za dobrobit čovječanstva, za širenje ljubavi, sloge i mira. Ali čovjek radije upotrebljava ovaj dar za razaranje umjesto za izgradnju, za nepravdu i tlačenje, za mržnju i neslogu, za pustošenje, za uništavanje svojih bližnjih, onih koje bi, kako mu je Krist zapovjedio, trebao ljubiti kao sebe samoga!

Nadam se da ćete svoj um upotrijebiti za unapređenje jedinstva i mira čovječanstva, da ljudima pružate prosvijećenost i civilizaciju, za buđenje ljubavi u svima oko vas, te za ostvarenje sveopćega mira.

Proučavajte znanost, postižite sve više i više znanja. Čovjek zasigurno može učiti do kraja svoga života! Svoje znanje uvijek upotrebljavajte za dobro drugih; tako da s lica ove lijepe Zemlje može nestati rat, te da se može izgraditi veličanstveno zdanje mira i sloge. Nastojte da se vaši uzvišeni ideali ostvare u Kraljevstvu Božjem na Zemlji, kao što će se na Nebu ostvariti.

– 12 –
Oblaci koji zasjenjuju Sunce Istine

4 Avenue de Camoëns, Petak ujutro, 27. listopada

Dan je krasan, zrak čist, sunce sja; ni magla ni oblak ne zastiru njegov sjaj.

Ti blistavi zraci prodiru u sve dijelove grada; isto će tako Sunce Istine obasjati ljudske umove.

Krist je rekao: “I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim”. Bahá’u’lláh je rekao: “Kada je Krist prvi put došao, on je sišao s neba.” Krist je rekao da je sišao s oblaka, s Neba – da je došao od Boga – a da je rođen od Marije, majke Njegove. Međutim, kada je tvrdio da je sišao s neba, jasno je da nije mislio na onaj modri svod, nego da je govorio o Nebu Kraljevstva Božjeg, te da se s tog neba spustio na oblacima. I kao što su oblaci zapreke sunčevom sjaju, tako su isto oblaci čovječanskoga svijeta skrili od ljudskih očiju sjaj Kristova Božanstva.

Ljudi rekoše: “On je iz Nazareta, rođen od Marije, mi ga poznajemo, i braću njegovu poznajemo. Što on to sebi umišlja? Što on to govori? Da dolazi od Boga?”

Tijelo Kristovo rođeno je od Marije iz Nazareta, ali je njegov Duh bio od Boga. Moći njegovoga ljudskog tijela bile su ograničene, no snaga njegovoga duha bila je ogromna, beskonačna, neizmjerna.

Ljudi su pitali: “Zašto on kaže da je od Boga?” Da su shvatili Kristovu bit, znali bi da je tijelo njegove čovječnosti bilo oblak koji je skrivao Njegovo Božanstvo. Svijet je vidio samo njegovo ljudsko obličje, te se otuda pitao kako li je On mogao “sići s Neba”.

Bahá’u’lláh je rekao: “Kao što oblaci skrivaju od našega pogleda sunce i nebo, tako je isto ljudskost Kristova skrivala od ljudi Njegovu stvarnu Božansku prirodu”.

Nadam se da ćete svoje nezamagljene poglede uperiti prema Suncu Istine, ne gledajući na stvari zemaljske, kako vam srca ne bi bila privučena bezvrijednim i prolaznim zadovoljstvima ovoga svijeta; pustite tom Suncu da vam dâ od svoje snage; oblaci predrasuda tada neće skrivati od vaših pogleda sjaj Njegov! Sunce će za vas tada biti neprekriveno oblacima.

Udišite zrak čistote. Neka svakome od vas zapadne udio Božanskih Darova Kraljevstva Nebeskog. Neka za vas svijet ne bude nikakva zapreka koja vam od pogleda skriva istinu, kao što je Kristovo ljudsko tijelo, u danima Njegovim, skrivalo od ljudi Njegovo Božanstvo. Neka zadobijete jasnu viziju Svetoga Duha, tako da vam srca budu prosvijetljena, da možete prepoznati Sunce Istine što isijava kroz sve materijalne oblake i svojim sjajem preplavljuje cijeli svemir.

Ne dopustite tjelesnim stvarima da zasjene nebesko svjetlo duha, tako da s djecom Božjom, po Milosti Božanskoj, uđete u Vječno Kraljevstvo Božje.

To je moja molitva za sve vas.

– 13 –
Vjerske predrasude

27. listopada

Temelj Bahá’u’lláhovog učenja jest Jedinstvo Čovječanstva, a njegova najveća želja bila je da ljubav i dobronamjernost žive u ljudskim srcima.

Kao što je On savjetovao ljudima da prekinu sa sukobima i svađama, tako vam i ja želim objasniti glavni razlog nemira među narodima. Glavni je uzrok pogrešno protumačena religija vjerskih vođa i učitelja. Oni uče svoje sljedbenike da vjeruju kako je njihov oblik religije jedini koji je Bogu ugodan, te da su sljedbenici ma koje druge vjeroispovijesti osuđeni od Oca koji nas sve ljubi i lišeni Njegovog Blagoslova i Milosti. Odatle se među ljudima javljaju neodobravanje, prezir, rasprave i mržnja. Kad bi se ove vjerske predrasude uklonile, ljudi bi uskoro doživjeli mir i slogu.

Jednom sam bio u Tiberiasu1, gdje Židovi imaju hram. Boravio sam u kući koja se nalazila baš nasuprot toga hrama, gdje vidjeh i čuh jednoga Rabina koji je držao govor svojoj zajednici Židova. A govorio je ovako:

“O, narode Židovski, vi ste uistinu Božji ljudi! Svi drugi narodi i vjere potječu od vraga. Bog vas je stvorio potomcima Abrahamovim i obasuo vas svojim blagoslovima. Vama je Bog poslao Mojsija, Jakova i Josipa te mnoge druge velike proroke. Ti proroci su, svi do jednoga, bili vaše narodnosti.

Zbog vas je Bog uništio moć faraona i učinio da se Crveno More isuši; On vam je također poslao manu s neba da vam bude hrana, a iz kamenite stijene dao vam je vodu da utolite žeđ. Vi ste, uistinu, Božji izabrani narod, vi ste iznad svih drugih naroda na zemlji! Dakle, svi su drugi narodi Bogu mrski i od Njega prokleti. Uistinu, vi ćete zavladati svijetom i pokoriti ga, a svi ljudi postat će vašim robljem.

Ne ponižavajte se druženjem s onima koji nisu vaše vjere; od takvih ljudi ne stvarajte sebi prijatelje.”

Kada je rabin završio ovaj svoj rječiti govor, njegovi slušatelji bili su ispunjeni radošću i zadovoljstvom. Nemoguće mi je opisati vam njihovu sreću!

Jao meni! Upravo su ovako zavedeni ljudi oni koji stvaraju podjelu i mržnju na Zemlji. Danas ima na milijune ljudi koji još uvijek obožavaju idole, a velike svjetske religije međusobno ratuju. Kršćani i muslimani svađaju se 1300 godina, premda bi se uz sasvim mali napor njihove razlike i svađe mogle nadvladati, mir i sklad bi među njima mogao postojati, a svijet bi se mogao smiriti!

U Kuranu čitamo kako je Muhamed govorio svojim sljedbenicima ovako:

“Zašto ne vjerujete u Krista i Evanđelje? Zašto nećete prihvatiti Mojsija i Proroke? Biblija je jamačno Knjiga Božja. Uistinu, Mojsije je bio uzvišeni Prorok, a Krist je bio ispunjen Svetim Duhom. On je došao na svijet s pomoću Božje Moći, rođen od Svetoga Duha i blažene Djevice Marije. Marija, majka njegova, bila je svetica s Neba. Provodila je svoje dane u Hramu moleći se, a hranu je dobivala odozgo. Njezin otac, Zakarija, dođe k njoj i upita je odakle joj hrana, a Marija mu odgovori: ‘Odozgo’. Jamačno, Bog je učinio da Marija bude uzvišenija od svih drugih žena.”

To je ono što je Muhamed učio svoj narod u pogledu Isusa i Mojsija, čak ga je pokudio zbog nepostojanja njihove vjere u ove velike Učitelje i poučio ga o istini i trpeljivosti. Muhamed je bio poslan od Boga da djeluje unutar naroda koji je bio primitivan i neciviliziran poput divljih zvijeri. Taj narod nije imao nimalo razumijevanja ni osjećaja ljubavi, samilosti i sažaljenja. Žene su bile toliko unižene i prezrene da je muškarac mogao zakopati živu kćer i imati koliko god je htio žena da mu budu ropkinje.

Među te poluživotinjske ljude poslan je Muhamed sa svojom božanskom Porukom. On je učio ljude da je obožavanje idola pogrešno, da umjesto toga trebaju štovati Krista, Mojsija i Proroke. Pod Njegovim utjecajem oni su postali prosvjetljeniji i civiliziraniji narod, te su se uzdigli iz onoga sramotnog stanja u kojem ih je zatekao. Nije li to bilo dobro djelo, vrijedno svake pohvale, poštovanja i ljubavi?

Pogledajte Evanđelje Gospoda Krista i shvatite kako je veličanstveno! Pa ipak, mnogi ljudi čak ni danas ne uviđaju njegovu neprocjenjivu ljepotu, te pogrešno tumače njegovu riječ mudrosti.

Krist je zabranio rat! Kada je njegov učenik Petar, hoteći obraniti svojega Gospodara, odsjekao uho sluzi Velikoga Svećenika, Krist mu je rekao: “Djeni mač u korice.” Pa ipak, unatoč izravnoj zapovijedi Gospoda kojemu, tobože, služe – ljudi se još uvijek svađaju, ratuju i međusobno ubijaju, a Njegovi savjeti i nauk kao da su posve zaboravljeni.

Ali nemojte stoga pripisivati Učiteljima i Prorocima zlodjela njihovih sljedbenika. Ako svećenici, učitelji i narod vode život koji je protivan religiji koju tobože slijede, je li to krivica Krista ili ostalih Učitelja?

Islamski je narod bio poučen da shvati kako je Isus došao od Boga i kako je rođen od Duha, te da Ga svi ljudi moraju slaviti. Mojsije je bio Božji prorok i otkrio je – u danima svojim i narodu kojem je bio poslan – Knjigu Božju.

Muhamed je priznavao uzvišenu veličanstvenost Krista, kao i veličinu Mojsija i proroka. Kada bi samo cijeli svijet priznao veličinu Muhameda i svih Bogomdanih Učitelja, svađe i razdor uskoro bi iščezli s lica Zemlje i Božje bi se Kraljevstvo spustilo među ljude.

Islamski narod koji veliča Krista ne ponižava se stoga što to čini.

Krist je bio prorok kršćana, Mojsije Židova. Zašto sljedbenici svakog proroka ne bi priznali i poštovali i druge proroke? Kad bi samo ljudi naučili lekciju međusobne trpeljivosti, razumijevanja i bratske ljubavi, jedinstvo svijeta uskoro bi bila utvrđena činjenica.

Bahá’u’lláh je cijeli svoj život proveo poučavajući nas lekciji Ljubavi i Jedinstva. Odrecimo se, stoga, svih predrasuda i netrpeljivosti, te se svim srcem i dušom potrudimo da među kršćanima i muslimanima ostvarimo razumijevanje i jedinstvo.

– 14 –
Božja dobročinstva čovjeku

4 Avenue de Camoëns, 27. listopada

Sve stvari određuje Bog i samo je On svemoćan. Zašto onda šalje nevolje svojim slugama?

Dvije su vrste čovjekovih nevolja. (a) Jedne su posljedice njegovih vlastitih postupaka. Ako čovjek previše jede, njegov probavni sistem biva uništen; uzme li otrov, razboljet će se ili umrijeti. Ako se tko kocka, izgubit će novac; pije li previše, izgubit će ravnotežu. Sve te patnje čovjek sam sebi uzrokuje i stoga je jasno kako su izvjesni jadi rezultat naših vlastitih postupaka.

(b) Ima i drugih patnji koji snalaze Božjeg Vjernika. Sjetite se strašnih muka koje su Krist i njegovi apostoli pretrpjeli.

Oni koji najviše pate, dospijevaju do najvišeg savršenstva.

Oni koji izraze želju da mnogo trpe za ljubav prema Kristu moraju dokazati svoju iskrenost; oni koji izraze svoju čežnju da čine velike žrtve mogu dokazati svoju istinitost jedino pomoću svojih djela. Job je dokazao svoju odanu ljubav prema Bogu ostajući mu podjednako vjeran tijekom svoje velike nesreće kao što je to bio za vrijeme svojih sretnih dana. A Kristovi apostoli, koji su nepokolebljivo podnijeli sve svoje kušnje i patnje – nisu li i oni dokazali svoju odanost? Nije li njihova ustrajnost bila najbolji dokaz?

Te su patnje sada okončane.

Kajfa je živio lagodnim i sretnim životom, dok je Petrov život bio pun bola i nevolje; kojemu se od te dvojice može više zavidjeti? Dakako, mi bismo trebali odabrati sadašnji položaj Petra, jer on ima besmrtan život, dok je Kajfa zadobio vječitu sramotu. Petrove nevolje potvrdile su njegovu odanost. Nevolje su darovi od Boga za koje mu trebamo zahvaliti. Bol i žalost ne dolaze nam slučajno – njih nam šalje Božanska Milost radi našeg vlastitog usavršavanja.

Dok je čovjek sretan, on može zaboraviti svoga Boga; ali kada naiđe bol i žalost ovlada njime, sjetit će se on Oca svojega koji je na Nebu i koji ga može izbaviti iz njegovih poniženja.

Čovjek koji ne trpi ne postiže nikakve vrline. Biljka čije grane vrtlari najviše podrezuju jest ona koja će, kada ljeto dođe, imati najljepše cvjetove i najbogatiji plod.

Seljak ore zemlju svojim plugom i iz te zemlje dolazi dobra i obilata ljetina. Što je čovjek više kažnjavan, tim je veća ljetina duhovnih vrlina koje on pokazuje. Jedan vojnik ne može biti dobar general sve dok se ne nađe u prvim redovima najžešće bitke i ne zadobije najdublje rane.

Molitva Božjih proroka uvijek je bila i još je uvijek: “O, Bože, čeznem da položim svoj život na stazi koja vodi k Tebi! Žudim da prolijem krv za Tebe, da podnesem najveću žrtvu.”

– 15 –
Ljepota i sklad u raznolikosti

28. listopada

Stvoritelj svega jest Jedan Bog.

Od tog istog Boga nastao je sav stvoreni svijet, i On je onaj cilj za kojim sve u prirodi čezne. Ovo shvaćanje bilo je obuhvaćeno u Kristovim riječima kada je rekao: “Ja sam alfa i omega, početak i kraj”. Čovjek je zbroj Stvorenog Svijeta, a Savršeni je Čovjek izraz savršene Stvoriteljeve zamisli – Riječ Božja.

Razmotrite svijet stvorenih bića, kako se ta bića razlikuju prema vrsti, a ipak su jednoga jedinoga podrijetla. Sve razlike koje se javljaju vezane su uz njihov izvanjski oblik i boju. Ova raznolikost prema vrsti očita je u cjelokupnoj prirodi.

Pogledajte neki lijepi vrt pun cvijeća, žbunja i drveća. Svaki cvijet ima drugačiju čar, posebnu ljepotu, svojstveni miris i prekrasnu boju. Drveće također: kako li se samo razlikuje po debljini, visini, krošnji, i kakve različite plodove donosi! Ipak, sve to cvijeće, grmlje, drveće niče iz jedne te iste zemlje, isto ih sunce obasjava i isti im oblaci daju kišu.

Isto je tako i sa čovječanstvom. Ono je sastavljeno od mnogih naroda, a ti narodi su različite boje kože – bijele, crne, žute, smeđe i crvene – ali svi oni potječu od istoga Boga i svi su Njegove sluge. Na žalost, ova raznolikost među djecom čovječanskom nema isti onakav učinak kakav ima unutar biljnog svijeta, u kojem vlada daleko skladnije ozračje. Među ljudima postoji raznolikost neprijateljstva, i to je ono što uzrokuje ratove i mržnju među različitim narodima svijeta.

Razlike koje su samo razlike u temperamentu također ih navode da se međusobno uništavaju i ubijaju. Jao meni! Još uvijek je to tako! Radije gledajmo ljepotu u raznolikosti, ljepotu njihova sklada i naučimo pouku iz biljnoga svijeta. Kad biste promatrali vrt u kojem bi sve biljke bile iste u pogledu oblika, boje i mirisa, taj vrt vam uopće ne bi izgledao lijepo, već bi vam bio prilično jednoličan i dosadan. Vrt koji je ugodan oku i koji uveseljava srce jest onaj u kojem usporedo raste cvijeće svih mogućih boja, oblika i mirisa, a veseli kontrast boja jest ono što pridonosi njegovoj čari i ljepoti. Tako je i s drvećem. Jedan voćnjak pun voćaka pravi je užitak; užitak je i plantaža zasađena mnogim vrstama grmlja. Upravo su raznolikost i raznovrsnost ono što sačinjava njezinu draž: svaki cvijet, svako drvo, svaka voćka, osim što su lijepi sami po sebi, svojim kontrastom ističu kvalitete drugih biljaka i jasno pokazuju osobitu ljupkost svake od njih uzete zasebno.

Tako bi trebalo biti i među čovječanskom djecom! Raznolikost unutar čovječanske obitelji trebala bi biti uzrokom ljubavi i sklada, kao što je to slučaj u glazbi, gdje se spajaju mnogi različiti tonovi stvarajući savršeno suglasje. Ako sretnete one koji su različite rase i imaju drukčiju boju kože od vas, nemojte osjećati nepovjerenje prema njima i povlačiti se u svoju ljušturu konvencionalnosti, već se, umjesto toga, veselite i iskazujte ljubaznost prema njima. Mislite o njima kao o raznobojnim ružama što rastu u prekrasnome vrtu čovječanstva i radujte se što se nalazite među njima.

Isto tako, kad sretnete one čije se mišljenje razlikuje od vašega, ne okrećite glavu od njih! Svi tragaju za istinom, a ima mnogo putova koji vode do nje. Istina ima mnogo strana, ali je uvijek i zanavijek jedna.

Ne dopustite da vas razlike u mišljenju ili raznolikost stavova odvoje od vaših bližnjih i da u vašim srcima budu uzrokom svađe, mržnje i sukoba.

Radije marljivo tragajte za istinom i od svih ljudi stvarajte sebi prijatelje.

Svako je zdanje sačinjeno od različitog kamenja, ali ipak je svaki kamen u tolikoj mjeri ovisan o onom drugom kamenu da kada bi se jedan uklonio, cijela bi zgrada trpjela; ako je jedan od njih nesavršen, cijela je građevina nesavršena.

Bahá’u’lláh je iscrtao krug jedinstva. On je napravio plan za ujedinjenje svih naroda, za okupljanje svih njih pod okrilje šatora sveopćeg jedinstva. To je djelo Božanske Dobrostivosti, a svi se moramo truditi, i srcem i dušom, sve dok u svojoj sredini ne budemo imali stvarnost jedinstva. A dok budemo radili, snaga će nam biti davana. Odrecite se svake misli na sebe i samo nastojte biti poslušni i pokorni prema Volji Božjoj. Samo ćemo tako postati građani Božjeg Kraljevstva i steći život vječni.

– 16 –
Pravo značenje proročanstava u pogledu Kristovog dolaska

30. listopada

U Bibliji ima proročanstava o Kristovom dolasku. Židovi još uvijek očekuju dolazak Mesije i danonoćno se mole Bogu da ubrza Njegovo prispijeće.

Kada je Krist došao, oni su ga javno optužili i pogubili, govoreći: “To nije Onaj kojega čekamo. Pazite, kada Mesija dođe, znaci i čuda potvrdit će da je On uistinu Krist. Mi znamo koji su to znaci i okolnosti, a one se nisu pojavile. Mesija će se pojaviti iz jednog nepoznatog grada. Sjest će na Davidovo Prijestolje i, gledajte, doći će s mačem čeličnim i vladat će skiptrom željeznim! On će provesti zakon Proroka, osvojit će Istok i Zapad, i proslavit će svoj izabrani narod, Židove. Sa sobom će donijeti vladavinu mira, za vrijeme koje će čak i životinje prekinuti neprijateljstvo sa čovjekom. Jer pazite, vuk i janje pit će iz istoga vrela, a lav i srna ležat će na istome pašnjaku; zmija i miš dijelit će isto leglo i sva će Božja stvorenja biti mirna.”

Prema Židovima, Isus Krist nije ispunio nijedan od ovih uvjeta, jer su im pogledi bili okupirani nečim drugim, pa nisu mogli vidjeti.

On je došao iz Nazareta, a ne iz nekog nepoznatog mjesta. U svojoj ruci nije nosio nikakav mač, pa čak ni štap. On nije sjeo na Davidovo Prijestolje, bio je siromah. On je poboljšao Zakon Mojsijev i prekršio zakon dana Gospodnjeg (Sabbath). Nije osvojio ni Istok ni Zapad, već se i sam pokoravao Rimskome Zakonu. Nije uzdizao Židove, nego je poučavao o jednakosti i bratstvu, te je opominjao Pisare i Farizeje. Nije uspostavio nikakvu vladavinu mira, jer su tijekom njegovoga života nepravda i okrutnost dostigle takvu razinu da je i sâm pao kao njihova žrtva, te sramotno umro na križu.

Tako su Židovi mislili i govorili, jer nisu shvaćali Bibliju, niti slavnu istinu koju ona sadrži. To su pismo znali napamet, ali od njegova životodajnog duha nisu razumjeli ni jednu jedinu riječ.

Slušajte, a ja ću vam pokazati smisao ovoga. Iako je On došao iz Nazareta, koje je bilo poznato mjesto, On je također došao s Neba. Tijelo mu je bilo rođeno od Marije, ali je Njegov Duh potekao s Neba. Mač koji je nosio bio je mač Njegovoga jezika, kojim je dijelio dobro od zla, istinito od pogrešnoga, vjernike od nevjernika, svjetlo od tame. Njegova je Riječ uistinu bila oštar mač! Prijestolje na koje je sjeo jest Vječito Prijestolje s kojega Krist zanavijek vlada – nebesko prijestolje, a ne zemaljsko, jer zemaljske stvari prolaze, a one nebeske ne prolaze. On je ponovno protumačio i usavršio Mojsijev Zakon te proveo Zakon Proroka. Njegova je riječ osvojila i Istok i Zapad. Njegovo je kraljevstvo vječito. Veličao je On Židove koji su Ga priznavali. Bili su to ljudi i žene skromnoga podrijetla, no dodir s Njim učinio ih je velikima i dao im vječito dostojanstvo. Životinje koje su trebale živjeti jedna s drugom označavale su različite sekte i narode koji su sada, pošto su nekada ratovali, trebali živjeti u ljubavi i milosti, te svi zajedno piti vodu života iz Kristova Vječitoga Vrela.

Dakle, ispunila su se sva duhovna proročanstva u vezi Kristova dolaska, ali su Židovi zatvorili svoje oči da ne vide, a i uši su svoje zatvorili da ne čuju te je Božanska Stvarnost Kristova prošla kroz njihovu sredinu nesaslušana, nevoljena i nepriznata.

Lako je čitati Svete Spise, ali samo se s pomoću nevina srca i čistoga uma može shvatiti njihovo pravo značenje. Zamolimo Božju pomoć da nam omogući da shvatimo Svete Knjige. Molimo se za oči da vidimo, za uši da čujemo, te za srca koja čeznu za mirom.

Vječita Božja Milost je neizmjerna. Bog je uvijek birao određene duše koje je obasipao Božanskom Milošću Svojega srca, duše čije je umove obasjavao nebeskim svjetlom, kojima je otkrivao svete tajne i pred njihovim očima držao čisto Zrcalo Istine. Te su duše Božji sljedbenici, a Njegova dobrota nema granica. I vi, koji ste sluge Najuzvišenijega, također možete biti sljedbenici. Božje su riznice neograničene.

Duh kojim odišu Sveti Spisi hrana je za sve koji su gladni. Bog koji se objavio svojim Prorocima zasigurno će od svojega Obilja dati kruha svagdanjeg svima onima koji ga odano zamole za nj.

– 17 –
Sveti Duh, posredna moć između Boga i čovjeka

4 Avenue de Camoëns, 31. listopada

Božanska je Stvarnost Nezamisliva, Bezgranična, Vječna, Besmrtna i Nevidljiva.

Stvoreni je svijet ograničen prirodnim zakonom, konačan je i smrtan.

Za Beskonačnu se Stvarnost ne može reći da uzlazi ili silazi. Ona je izvan čovjekovog razumijevanja i ne može se opisati riječima koje se odnose na pojavnu sferu stvorenog svijeta.

Čovjeku je, stoga, krajnje potrebna ona jedina Snaga pomoću koje može primiti pomoć iz Božanske Stvarnosti, ona Snaga koja ga jedina može dovesti u dodir s Izvorom sveg života.

Potreban je nekakav posrednik da dvije krajnosti dovede u međusobni odnos. Bogatstvo i siromaštvo, obilje i oskudica: bez neke posredničke moći, među tim parovima opreka ne bi moglo biti nikakvoga odnosa.

Stoga možemo reći da mora postojati neki Posrednik između Boga i čovjeka, a to nije ništa drugo do Sveti Duh, koji stvorenu zemlju dovodi u odnos s “Nezamislivim” – s Božanskom Stvarnošću.

Božanska se Stvarnost može usporediti sa suncem, a Sveti Duh sa sunčevim zracima. Kao što sunčevi zraci donose zemlji svjetlost i toplinu, dajući život svim stvorenim bićima, tako isto “Objave” donose od Božanskoga Sunca Istine moć Svetoga Duha kako bi ljudskim dušama dale svjetlost i život.

Gledajte, između Sunca i Zemlje postoji potreban posrednik; Sunce se ne spušta na Zemlju, niti se Zemlja penje na Sunce. Dodir među njima ostvaruje se s pomoću sunčevih zraka, koji donose svjetlost, toplinu i vrelinu.

Sveti je Duh Svjetlost Sunca Istine koji, s pomoću svoje beskonačne moći, cijelome čovječanstvu donosi život i prosvjetljenje, preplavljujući svaku dušu Božanskim Sjajem, prenoseći cijelome svijetu blagoslove Božanske Milosti. Bez posredništva topline i svjetla sunčevih zraka, zemlja ne bi mogla primiti nikakve darove od sunca.

Isto je tako Sveti Duh uzrok samog čovjekovog života; bez Svetoga Duha čovjek ne bi imao um, ne bi mogao stjecati svoju znanstvenu spoznaju s pomoću koje ostvaruje svoj ogromni utjecaj nad ostalim dijelom stvorenoga svijeta. Prosvjetljenje Svetoga Duha pruža čovjeku moć mišljenja, te ga osposobljava da dolazi do otkrića kojima zakone prirode pokorava svojoj volji.

Sveti je Duh onaj koji, posredstvom Božjih Proroka, poučava ljude duhovnim vrlinama, omogućavajući im da dostignu Život Vječni.

Sve te blagoslove čovjeku je donio Sveti Duh; odatle možemo razumjeti da je Sveti Duh Posrednik između Stvoritelja i stvorenoga. Svjetlost i toplina sunca čine da zemlja bude plodonosna, te stvaraju život u svemu što raste; a Duh Sveti oživljava ljudske duše.

Dva velika apostola, Sveti Petar i Sveti Ivan Evanđelista, nekada su bili jednostavni, skromni radnici, koji su se mučili za svoj kruh svagdanji. S pomoću Moći Duha Svetoga njihove su se duše prosvijetlile, pa su od Gospoda Krista zadobili vječne blagoslove.

– 18 –
Dvije prirode u čovjeku

1. studenoga

Danas je dan veselja u Parizu. Slavi se blagdan Svih svetih. Zašto su po vašem mišljenju ti ljudi proglašeni Svecima? Ta riječ ima vrlo duboko značenje. Svetac je onaj koji vodi život čistote, onaj koji se oslobodio svih ljudskih slabosti i mana.

U čovjeku postoje dvije prirode: njegova duhovna ili viša priroda i njegova materijalna ili niža priroda. U prvoj se on približava Bogu, u onoj drugoj živi samo za ovaj svijet. Znaci obje te prirode nalaze se u čovjeku. U svom materijalnom aspektu on izražava neistinu, okrutnost i nepravednost – sve je to posljedica njegove niže prirode. Svojstva njegove Božanske prirode očituju se u ljubavi, milosrdnosti, ljubaznosti, istini i pravednosti, pri čemu je sve to izraz njegove više prirode. Svaka dobra navika, svaka plemenita osobina pripadaju čovjekovoj duhovnoj prirodi, dok sve njegove nedostatke i grešne postupke rađa njegova materijalna priroda. Ako čovjekova Božanska priroda nadvladava njegovu ljudsku prirodu, on je svetac.

Čovjek ima moć i da čini dobro i da čini zlo; ako njegova moć za dobrim ima prevlast i ako su njegove sklonosti da čini zlo svladane, onda se čovjek uistinu može nazvati svecem. Ali ako on, suprotno tomu, dopusti zlim strastima da ga svladaju, tad nije ništa bolji od kakve životinje.

Sveci su ljudi koji su se oslobodili svijeta materije i koji su pobijedili grijeh. Oni žive u svijetu, ali mu ne pripadaju, jer su im misli stalno u svijetu duha. Njihovi životi provedeni su u svetosti, a njihova djela očituju ljubav, pravdu i pobožnost. Oni su prosvijetljeni odozgo; oni su nalik na blistave i sjajne svjetiljke na mračnim mjestima na zemlji. To su Božji sveci. Apostoli, koji su bili učenici Isusa Krista, bili su poput svih drugih ljudi; i oni su, poput svoje braće, bili privučeni svjetovnim stvarima, i svatko je od njih mislio samo na vlastitu korist. Znali su ponešto o pravdi, ali Božanskih vrlina baš se nije moglo naći kod njih. Ali, kada su počeli slijediti Krista i vjerovati u njega, njihovo neznanje ustupilo je mjesto razumijevanju, okrutnost se promijenila u pravednost, laž u istinu, tama u svjetlo. Bili su svjetovni, a postali su duhovni i božanski. Bili su djeca tame, a postali su sinovi Božji – postali su Sveci! Nastojte, stoga, slijediti njihove stope, ostavljajući sve svjetovne stvari iza sebe i težeći da dostignete Duhovno Kraljevstvo.

Molite se Bogu da vas ojača u božanskoj vrlini, tako da postanete kao anđeli u svijetu, kao svjetionici koji će onima razboritih srca rasvijetliti tajne Kraljevstva.

Bog je poslao svoje Proroke u svijet da poučavaju i prosvijetle čovjeka, da mu objasne tajnu Moći Duha Svetoga, da ga osposobe da odražava svjetlo i da na taj način, sa svoje strane, bude vodstvo drugima. Nebeske Knjige – Biblija, Kuran i ostali Sveti Spisi – dane su nam od Boga kao vodiči do staza Božanskih vrlina, do ljubavi, pravednosti i mira.

Stoga vam kažem da se trebate truditi da slijedite savjete ovih Blagoslovljenih Knjiga i da tako uredite svoje živote da možete, slijedeći uzore postavljene pred vas, i sami postati svecima Najuzvišenijega!

– 19 –
Materijalni i duhovni napredak

2. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Kako li je danas vrijeme lijepo – nebo je vedro, sunce sja, a to čini ljudsko srce razdraganim!

Takvo vedro i krasno vrijeme pruža čovjeku novi život i snagu, a ako je bio bolestan, on ponovno osjeća u svome srcu radosnu nadu u ozdravljenje. Svi ti darovi prirode tiču se tjelesne strane čovjekove jer materijalne darove može primati samo njegovo tijelo.

Ako je čovjek uspješan u svome poslu, umijeću ili struci, on je zahvaljujući tome sposoban povećati svoje fizičko blagostanje i pružiti svome tijelu onu količinu udobnosti i lagodnosti u kojoj ono uživa. Danas svugdje oko sebe vidimo kako se čovjek okružuje svakojakim suvremenim olakšicama i luksuzom i kako tjelesnoj ili materijalnoj strani svoje prirode ništa ne uskraćuje. Ali, pripazite da zbog previše revnosnog razmišljanja o tjelesnim stvarima ne zaboravite na stvari duše; jer materijalne prednosti ne oplemenjuju čovjekov duh. Savršenstvo u svjetovnim stvarima jest radost za čovjekovo tijelo, ali ono nikako ne može uzdignuti njegovu dušu.

Može se dogoditi da je čovjeku koji ima sve moguće materijalne pogodnosti i koji živi okružen najvećim mogućim udobnostima koje mu moderna civilizacija može pružiti, uskraćen za nadasve važan dar Svetoga Duha.

Napredovati materijalno doista je dobro i pohvalno, ali čineći to nemojmo zanemarivati još važniji duhovni napredak i zatvarati oči pred Božanskim svjetlom koje među nama sja.

Samo tako što ćemo se i duhovno poboljšavati – kao i materijalno – mi možemo ostvariti zbiljski napredak, te postati savršenim bićima. Svi veliki Učitelji pojavili su se kako bi svijetu donijeli taj duhovni život i svjetlo. Oni su došli kako bi se Sunce Istine moglo objaviti i sjati u srcima svih ljudi, i kako bi kroz njegovu čudesnu moć ljudi mogli doseći Vječno Svjetlo.

Kada je došao Gospod Krist, On širio je svjetlost Svetoga Duha na sve oko sebe, a njegovi su učenici, kao i svi oni koji su primili njegovu svjetlost, postali prosvijetljenim i duhovnim bićima.

Bahá’u’lláh je rođen i došao je na svijet upravo stoga da bi tu svjetlost manifestirao. On je poučavao ljude Vječnoj Istini, i u svim zemljama prosipao je zrake Božanskoga Svjetla.

Ali, jao! Pogledajte samo kako se čovjek ne obazire na to Svjetlo. On još uvijek hoda po svojoj stazi mraka i razjedinjenosti, a svađe i žestoki ratovi još uvijek se vode.

On koristi svoj materijalni napredak kako bi zadovoljio svoju žudnju za ratovanjem; te pravi razorna sredstva i sprave da bi uništio svojega bližnjega.

Ali, radije se napregnimo radi postizanja duhovnih prednosti, jer je to jedini način zbiljskoga napretka, napretka koji dolazi od Boga i koji je jedino Božanski.

Ja se molim za sve do jednoga od vas da primite Darove Svetoga Duha; tako da uistinu postanete prosvijetljeni i da uvijek napredujete dalje i uvis, prema Kraljevstvu Božjem. Tada će vaša srca biti spremna primiti blagovijesti, oči će vam se otvoriti i vidjet ćete slavu Božju; uši će vam biti nezaglušene i čut ćete zov Kraljevstva, a govorom koji će postati rječitim pozivat ćete ljude na ostvarenje Božanske Snage i Ljubavi za Boga!

– 20 –
Evolucija materije i razvoj duše

3. studenoga

Pariz postaje vrlo hladan, toliko hladan da ću uskoro morati otići, ali me toplina vaše ljubavi još uvijek zadržava tu. Ako Bog da, nadam se da ću još malo ostati s vama; tjelesna hladnoća ili vrućina ne mogu utjecati na duh, jer njega grije žar Ljubavi prema Bogu. Kada to shvatimo, počinjemo razumijevati ponešto o našem životu na onome svijetu.

Bog nam je ovdje, u svojoj Dobrostivosti, dao nekakvo predznanje, dao nam je određene dokaze o razlici koja postoji između tijela, duše i duha.

Mi vidimo kako se hladnoća, vrućina, patnja itd., tiču samo tijela, kako ne utječu na duh.

Koliko li često vidimo čovjeka, sirotog, bolesnog, bijedno odjevenog i bez sredstava za život, pa ipak duhovno jakog. Ma što njegovo tijelo moralo pretrpjeti, njegov je duh slobodan i dobro mu je! A opet, koliko li često vidimo bogatuna, fizički snažnog i zdravog, ali s dušom bolesnom nasmrt!

Pronicljivome je umu posve očito da je čovjekov duh nešto posve različito od njegova tijela.

Duh je nepromjenjiv, neuništiv. Napredak i razvoj duše, radost i bol duše, neovisni su o fizičkom tijelu.

Izazove li prijatelj radost ili bol u nama, pokaže li se da je ljubav prava ili lažna, duša je ta na koju to utječe. Ako su naši dragi daleko od nas – duša je ta koja pati, a patnja ili nevolja duše može djelovati na tijelo.

Stoga, kada duh biva hranjen svetim vrlinama, tijelo je onda radosno; zapadne li duša u grijeh, tijelo je na muci!

Kad doživimo istinitost, postojanost, vjernost i ljubav, mi smo sretni; ali susretnemo li se s laži, nevjerom i prijevarom, jadni li smo.

Sve se ove stvari odnose na dušu, i to nisu tjelesna zla. Stoga je očito da duša, baš kao i tijelo, ima svoju individualnost. Međutim, ako tijelo pretrpi kakvu promjenu, duh ne mora biti pogođen time. Kada razbijete čašu na koju sja sunce, staklo biva razbijeno, ali sunce još uvijek sja! Ako se uništi krletka u kojoj se nalazi ptica, ptica ostaje nepovrijeđena! Razbije li se svjetiljka, plamen još uvijek može gorjeti!

Isto vrijedi i za čovjekov duh. Iako smrt razara njegovo tijelo, ona nema nikakvu moć nad njegovim duhom – ovaj je vječan, trajan, nema ni rođenja ni smrti.

Što se tiče čovjekove duše nakon smrti, ona ostaje na onom stupnju čistote do kojeg je evoluirala tijekom života u fizičkom tijelu, a nakon što bude oslobođena od tijela, uranja u ocean Božje Milosti.

Od onog trenutka kad duša napusti tijelo i dospije u Nebeski Svijet, njezin je razvoj duhovni i taj je razvoj: Približavanje Bogu.

U fizičkome svijetu, evolucija se odvija od jednoga stupnja savršenstva do drugoga. Mineral sa svim svojim savršenstvima prelazi u biljku; biljka sa svojim savršenstvima prelazi u životinjski svijet, i tako dalje do čovječanskoga svijeta. Ovaj je svijet pun prividnog proturječja; u svakome od tih carstava (mineralnom, biljnom i životinjskom) postoji život na svome stupnju; premda zemlja, kad se usporedi sa životom koji se nalazi u čovjeku, izgleda mrtva, ona je ipak isto tako živa i ima vlastiti život. U ovome svijetu stvari žive i umiru, i ponovno oživljavaju u drugim oblicima života, ali je u svijetu duha posve drukčije.

Duša u načelu ne evoluira od jednoga stupnja do drugoga – ona samo, po Milosti i Dobrostivosti Božjoj, evoluira k Bogu.

Moja je iskrena molitva da svi budemo u Kraljevstvu Božjem i blizu Boga.

– 21 –
Duhovne skupštine u Parizu

4. studenoga

Danas se po cijeloj Europi govori o skupštinama i skupovima i osnivaju se svakovrsna društva. Ima onih koja su zainteresirana za trgovinu, znanost, politiku i mnogih drugih. No sve su te skupštine za materijalnu službu, budući da je njihova žudnja napredak i prosvjetljenje svijeta materije. Ali rijetko kada u njima struji dah duhovnoga svijeta. One kao da su nesvjesne Božanskoga Glasa, nemarne u pogledu Božjih stvari. Ali, ova skupština u Parizu doista je duhovna. Među vama struji Božanski Dah, u svim srcima sja svjetlost Kraljevstva. Božanska ljubav prema Bogu je ona snaga u vama, pa žednih duša primate blagovijesti o velikoj radosti.

Složno ste se okupili ovdje, srce uz srce, s dušama prepunim Božanske ljubavi, radeći za jedinstvo svijeta i žudeći za njime.

Ova je skupština uistinu duhovna! Ona sliči prekrasnom, miomirisnom vrtu. Nebesko Sunce prosipa po njoj svoje zlaćane zrake, a njihova toplina prodire i uveseljava svako otvoreno srce. Ljubav prema Kristu, koja nadilazi sve moguće spoznaje, vlada među vama, Sveti vam je Duh na pomoći.

Ova će skupština iz dana u dan postajati sve većom i moćnijom, sve dok njezin duh postupno ne osvoji cijeli svijet!

Svim svojim srcima nastojte postati kanalima za Božju Dobrostivost. Jer vam kažem: Bog vas je izabrao da budete vjesnicima ljubavi diljem svijeta, da budete donositelji duhovnih darova za čovjeka, da budete sredstva za širenje jedinstva i sloge na zemlji. Svim svojim srcima zahvalite Bogu što vam je ukazana takva čast. Jer, čak i kada biste cijeli svoj život posvetili hvali Bogu, ne biste Mu stigli zahvaliti za takvu čast.

Uzdignite srca iznad sadašnjice i gledajte očima vjere u budućnost! Sjeme je danas posijano, zrno je palo na zemlju. Ali gledajte, doći će dan kada će iz njega izrasti veličanstveno drvo, s granama krcatim plodovima. Radujte se i veselite što je ovaj dan svanuo, pokušajte shvatiti njegovu moć, jer ona je odista čudesna! Bog vas je okrunio s čašću, a u srca vam je stavio blistavu zvijezdu; njezin će sjaj uistinu obasjati cijeli svijet!

– 22 –
Dvije vrste svjetlosti

5. studenoga

Danas je vrijeme sumorno i tmurno! Na Istoku je stalno sunčano, zvijezde nikada nisu zastrte i ima sasvim malo oblaka. Svjetlo se uvijek javlja na Istoku i širi prema Zapadu.

Dvije su vrste svjetlosti. Postoji vidljiva svjetlost Sunca, zahvaljujući kojoj možemo promatrati krasote svijeta oko nas – bez nje ne bismo ništa mogli vidjeti.

Unatoč tomu, iako je uloga ove svjetlosti da nam stvari učini vidljivima, ona nam ne može dati moć da ih vidimo ili razumijemo kakve sve čari one mogu imati, jer ta svjetlost nema ni inteligenciju ni svijest. Svjetlost je intelekta ono što nam pruža spoznaju i razumijevanje; bez te bi svjetlosti fizičke oči bile beskorisne.

Ova svjetlost intelekta najviša je svjetlost koja postoji, jer je rođena od Božanske Svjetlosti.

Svjetlost intelekta omogućava nam da razumijemo i shvatimo sve što postoji, ali je samo Božanska Svjetlost ono što nam može dati uvid u nevidljive stvari, te ono što nam omogućava sagledati istine koje će biti vidljive za svijet tek nakon tisuću godina.

Božanska Svjetlost je ono što je omogućilo prorocima da dvije tisuće godina unaprijed vide što će se dogoditi, a mi smo danas svjedoci ostvarenja njihovih vizija. Stoga je to ona Svjetlost za kojom mi trebamo tragati, jer je veličanstvenija od ma koje druge svjetlosti.

Upravo je ta Svjetlost omogućila Mojsiju da vidi i shvati Božansku Pojavu, te da čuje Nebeski Glas koji mu je govorio iz Gorućeg Grma.

Upravo je o toj svjetlosti govorio Muhamed kada je rekao: “Alláh je svjetlost Neba i Zemlje.”

Svim svojim srcima tragajte za ovom Nebeskom Svjetlošću, tako da postanete sposobni razumijevati bit stvari, da spoznate tajne Božjih stvari, da vam skriveni putovi postanu jasni pred očima.

Ta se svjetlost može usporediti sa zrcalom; kao što zrcalo odražava sve što se nalazi pred njim, ova svjetlost isto tako pokazuje našim duhovnim očima sve što postoji u Božjem Kraljevstvu, te čini da biti stvari postanu vidljivima. S pomoću ove blistave Svjetlosti sva su se duhovna tumačenja Svetih Spisa razjasnila, skrivene su stvari Božjega Svemira postale očite, a mi smo stekli sposobnost da shvatimo Božanske namjere za čovjeka.

Molim se da vam Bog u Milosti svojoj osvijetli srca i duše tom Veličanstvenom Svjetlošću; tad ćete svi do jednoga, poput sjajnih zvijezda, blistati u mračnim dijelovima svijeta.

– 23 –
Duhovna težnja na Zapadu

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Želim vam srdačnu dobrodošlicu! Došao sam iz istočnih zemalja ovdje na Zapad, da jedno vrijeme proboravim među vama. Na Istoku se često kaže da ljudi sa Zapada nemaju duha, ali ja ne smatram da je tako. Bogu hvala, vidim i osjećam da među Zapadnim narodima ima dosta duhovne težnje, te da je u nekim slučajevima njihova duhovna spoznaja čak i dublja nego među njihovom Istočnom braćom. Da je poučavanje koje je bilo dano na Istoku savjesno šireno na Zapadu, svijet bi danas bio prosvjetljenije mjesto.

Premda su se u prošlosti svi veliki Duhovni Učitelji pojavili na Istoku, tamo još uvijek ima mnogo ljudi koji su posve lišeni duhovnosti. U pogledu duhovnih stvari oni su isto onoliko beživotni koliko i kamen; čak niti ne žele biti drugačijima jer smatraju da je čovjek samo viši oblik životinje te da ga se Božje stvari ne trebaju ticati.

Ali, čovjekova bi ambicija trebala stremiti dalje od toga; on bi uvijek trebao gledati iznad sebe, uvijek uvis i prema naprijed, sve dok ne dospije, s pomoću Milosti Božje, do Nebeskoga Kraljevstva. Zatim, postoje ljudi čije su oči otvorene samo za fizički napredak i evoluciju u materijalnom svijetu. Ti ljudi više vole proučavati sličnost između njihovoga fizičkoga tijela i tijela majmuna, umjesto da razmišljaju o veličanstvenoj vezi između njihovoga i Božjega duha. To je doista čudno, jer čovjek sliči nižem svijetu samo fizički, a u pogledu svojega intelekta potpuno je različit od njega.

Čovjek stalno napreduje. Krug njegove spoznaje stalno se širi, a njegova umna aktivnost teče kroz mnoge i raznovrsne kanale. Pogledajte što je sve čovjek postigao u području znanosti, razmotrite njegova mnoga otkrića i bezbrojne pronalaske, te njegovo duboko razumijevanje prirodnog zakona.

Isto je tako u svijetu umjetnosti, a taj čudesni razvoj čovjekovih sposobnosti s vremenom postaje sve brži i brži. Kad bi se zbrojila sva otkrića, pronalasci i materijalna ostvarenja iz prošlih tisuću i petsto godina, vidjeli biste da je napredak tijekom posljednjih stotinu godina bio veći nego tijekom prethodnih četrnaest stoljeća. Jer brzina kojom čovjek napreduje povećava se iz stoljeća u stoljeće.

Moć intelekta je jedan od najvećih Božjih darova čovjeku – to je moć koja ga čini višim stvorenjem od životinje. Jer dok se iz stoljeća u stoljeće i od jednoga razdoblja do drugoga čovjekova inteligencija razvija i postaje britkijom, inteligencija životinje ostaje ista. Životinje danas nisu ništa inteligentnije nego što su to bile prije tisuću godina! Ima li boljeg dokaza od ovoga da bi se pokazala čovjekova različnost od životinjskog svijeta? Taj je dokaz, zasigurno, jasan kao dan.

Što se duhovnih savršenstava tiče, ona su čovjekovo naslijeđeno pravo i od svih stvorenja pripadaju samo njemu. Čovjek je, po svojoj biti, duhovno biće; i samo onda kad živi u svom duhu on je istinski sretan. Ova duhovna čežnja i spoznaja pripadaju svim ljudima podjednako, a moje je čvrsto uvjerenje da narod sa Zapada ima veću duhovnu težnju.

Moja je svesrdna molitva da zvijezda Istoka prospe svoje blistave zrake po Zapadnom svijetu, te da narod Zapada ustane bodro, revnosno i hrabro, kako bi pomogao svojoj braći na Istoku.

– 24 –
Predavanje održano u jednom studiju u Parizu

6. studenoga

Ovo je uistinu Bahá’í dom. Svaki put kada se osnuje ovakav dom ili mjesto za sastajanje, ono postaje jedna od najvećih pomoći za opći razvitak grada ili države kojoj pripada. Takvo mjesto potiče učenje i razvoj znanosti i biva poznato po svojoj snažnoj duhovnosti i ljubavi koju širi među narodima.

Osnivanju takvog sastajališta uvijek slijedi najveće napredovanje. Prva Bahá’í Skupština koja je postojala u Teheranu bila je neobično blagoslovljena! Tako se brzo razvijala da se broj njezinih prvobitnih članova tijekom samo jedne godine povećao za devet puta. Danas, u dalekoj Perziji, ima mnogo takvih skupština, gdje se Božji prijatelji sastaju u obilju radosti, ljubavi i jedinstva. Oni poučavaju o Božjoj Vjeri, obrazuju neuke i – u bratskoj ljubavi – približavaju srce srcu. Oni su ti koji siromašnima i bijednima pomažu i daju im kruh svagdanji. Bolesnima pružaju ljubav i brinu se za njih, i vjesnicima su nade i utjehe za očajne i potlačene.

O, vi u Parizu, uznastojte da vaše skupštine budu ovakve, i da donose čak i bogatije plodove!

O, prijatelji Božji! Ako se pouzdate u Riječ Božju i budete jaki; te budete li se držali Bahá’u’lláhovih propisa o njegovanju bolesnih, podizanju posrnulih, brizi za siromašne i bijedne, budete li očajnicima pružali utočište, štitili potlačene, tješili žalosne i svim srcem ljubili čovječanski svijet, tad će, ja vam to kažem, ovo sastajalište uskoro doživjeti čudesan uspjeh. Iz dana u dan svaki će vaš član sve više napredovati i postajati duhovnijim. Ali morate imati čvrst temelj, a vaše ciljeve i stremljenja mora jasno shvatiti svaki vaš pripadnik. Ti ciljevi i stremljenja bit će sljedeći:

1. Pokazivati suosjećanje i dobru volju prema cijelom čovječanstvu.

2. Služiti čovječanstvu.

3. Nastojati usmjeriti i prosvijetliti one koji su u mraku.

4. Biti ljubazan prema svakome i iskazivati ljubav prema svakoj živoj duši.

5. Imati ponizan stav prema Bogu, biti postojan u svojim molitvama Njemu, tako da Mu se svakodnevno sve više i više približavate.

6. Biti toliko vjeran i iskren u svim djelovanjima, tako da svaki član bude poznat kao utjelovljenje vrlina poštenja, ljubavi, vjere, ljubaznosti, velikodušnosti i hrabrosti. Biti nevezan za sve drugo osim za Boga, biti privučen Nebeskom Dahu – božanska duša, tako da svijet može znati da je Bahá’í savršeno biće.

Uznastojte to postići na ovim sastancima. Tad ćete se – o, prijatelji Božji – odista i uistinu sastajati s velikom radošću! Pružajte jedan drugome pomoć, postanite kao jedna duša, dostigavši savršeno jedinstvo.

Molim se Bogu da svakim danom duhovno napredujete, da se Božja ljubav sve više i više manifestira u vama, da se misli vašega srca pročiste, te da vam lica uvijek budu okrenuta k Njemu. Molim se da svi do jednoga od vas pristupite pragu jedinstva, da uđete u Kraljevstvo; da svatko od vas bude nalik na plamteću baklju, zapaljenu i razbuktalu vatrom Ljubavi Božje.

– 25 –
Bahá’u’lláh

7. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Danas ću vam govoriti o Bahá’u’lláhu. Tri godine nakon što je Báb objavio Svoju Misiju, Bahá’u’lláh je bio uhapšen i bačen u tamnicu, optužen od fanatičnih mula za vjerovanje u neku novu doktrinu. Sutradan, međutim, nekoliko ministara vlade i drugih utjecajnih ljudi isposlovali su Njegovo puštanje na slobodu. Kasnije je bio ponovno uhapšen, a svećenstvo ga je osudilo na smrt! Strahujući od revolucije, guverner se kolebao dopustiti izvršenje te presude. Svećenici su se sastali u džamiji pred kojom se nalazilo stratište. Svi građani okupili su se oko te džamije i stvorili gužvu. Tesari su donijeli svoje pile i čekiće, mesari su došli sa svojim noževima, zidari i graditelji držali su na ramenima lopate; svi ti ljudi koje su nahuškali mahniti mule jedva su čekali da im pripadne čast sudjelovanja u Njegovom pogubljenju. Unutar džamije, vjerski su znalci vijećali. Bahá’u’lláh je stajao pred njima i s velikom mudrošću odgovarao na sva njihova pitanja. Osobito je glavni mudrac ostajao nijem pred Bahá’u’lláhom, koji je pobijao sve njegove argumente.

Među dvojicom tih svećenika nastala je rasprava u pogledu značenja nekih riječi iz Bábovih spisa; optužujući Bába za nepreciznost, izazivali su Bahá’u’lláha da Ga obrani, ako to može. Ti su se svećenici posve osramotili, jer je Bahá’u’lláh pred cijelim vijećem dokazao kako je Báb bio apsolutno u pravu, te kako je ova optužba bila podignuta iz pukog neznanja.

Poraženi svećenici staviše Ga zatim na muke batinanja, te Ga, gnjevniji nego ranije, izvedoše pred zidine džamije na stratište, gdje je zavedeni narod nestrpljivo čekao na Njegov dolazak.

Guverner se još uvijek plašio da popusti zahtjevu svećenika za Njegovo pogubljenje. Kad je opasnost u kojoj se taj dostojanstveni zatvorenik našao postala očita, neki su ljudi bili poslani da Ga spase. Uspjeli su u tome tako što su prodrli kroz zidinu džamije i kroz napravljeni otvor odveli Bahá’u’lláha na sigurno mjesto – ali ne i na slobodu; jer guverner je skinuo sa svojih ramena odgovornost poslavši Ga u Teheran. Tu je On bio zatočen u jednoj podzemnoj tamnici, gdje se svjetlost dana nikada nije mogla vidjeti. Teški okov, koji Ga je povezivao s petoricom drugih Bábia, bio Mu je stavljen oko vrata; ti su okovi bili spojeni jakim, vrlo teškim zavrtnjima i klinovima. Njegova odjeća, a i fes, bili su strgani u dronjke. U tom je strašnom stanju bio zadržan četiri mjeseca.

Tijekom tog vremena nijedan od Njegovih prijatelja nije mogao doprijeti do Njega.

Jedan Ga je tamničar pokušao otrovati ali – osim što Mu je nanio veliku patnju – taj otrov nije imao nikakvog drugog učinka.

Nakon nekog vremena vlast Ga je oslobodila i protjerala Njega i Njegovu obitelj u Bagdad, gdje je ostao jedanaest godina. Za to je vrijeme, okružen stalnom mržnjom Svojih neprijatelja, trpio teška mučenja.

Podnio je sva zla i sve muke s najvećom mogućom hrabrošću i duševnom snagom. Često, kad bi ujutro ustao, nije znao hoće li će poživjeti do zalaska sunca. U međuvremenu, svakoga dana su dolazili svećenici i ispitivali ga o religiji i metafizici.

Napokon Ga je turski guverner protjerao u Konstantinopolj, odakle je poslan u Adrijanopol; tu je ostao pet godina. Na kraju su Ga poslali u udaljenu zatvorsku tvrđavu Sveta Ivana Orleanska. Tu je bio zatočen u vojnom dijelu tvrđave, čuvan pod najstrožom prismotrom. Nemam riječi kojima bih vam mogao prenijeti brojne teškoće koje je pretrpio, te svu bijedu koju je izdržao u tom zatvoru. Unatoč svemu, iz ovoga je zatvora Bahá’u’lláh pisao svim europskim monarsima, a sva ta pisma, izuzev jednoga od njih, bila su poslana poštom.

Poslanica Náşiri’d-Din Šahu bila je povjerena jednom perzijskom bahá’íu, Mirzi Badi’ju Khurásáníju, koji je preuzeo na sebe da je isporuči Šahu na ruke. Taj hrabar čovjek čekao je u blizini Teherana da Šah, koji je tim putem namjeravao otputovati do svoje ljetne palače, prođe. Hrabri glasonoša potom je slijedio Šaha sve do njegove palače, gdje je, na cesti blizu njezinoga ulaza, stajao nekoliko dana i čekao. Mogao se vidjeti kako stoji na cesti, uvijek na istome mjestu, i čeka; napokon su se ljudi počeli pitati zašto je ondje. Naposljetku je i sam Šah saznao za njega, te je zapovjedio slugama da tog čovjeka dovedu pred njega.

“O, sluge Šahove, ja nosim pismo koje mu moram isporučiti na ruke”, rekao je Badi’, a onda je rekao Šahu: “Donosim vam pismo od Bahá’u’lláha!”

Oni koji su željeli izvući od njega podatke koji bi im pomogli u daljnjim progonima Bahá’u’lláha smjesta ga zgrabiše i počeše ispitivati. Badi’ im nije htio reći nijednu jedinu riječ; onda ga staviše na muke, ali on je i dalje zadržavao svoj mir! Nakon tri dana dokrajčili su ga, ne uspjevši ga natjerati da progovori! Ti okrutni ljudi čak su ga fotografirali dok su ga mučili.1

Šah je predao Bahá’u’lláhovo pismo svećenicima da mu ga objasne. Nakon nekoliko dana, svećenici rekoše Šahu kako je to pismo od političkoga neprijatelja. Na to se Šah razgnjevio i rekao: “To nije nikakvo objašnjenje. Ja vam plaćam da čitate moja pisma i odgovarate na njih, pa stoga izvršite moje naređenje!”

Smisao i značenje Ploče Náşiri’d-Din Šahu bili su, ukratko, ovi: “Sada kada je došao trenutak, kada se pojavila Vjera Božje Slave, tražim da mi se dopusti da dođem u Teheran i odgovorim na sva pitanja koja će mi svećenici postaviti.

Opominjem te da odvojiš sebe od svjetovne veličanstvenosti svoga Carstva. Sjeti se svih onih velikih kraljeva koji su živjeli prije tebe – njihova je slava prohujala!”

Pismo je bilo napisano na najljepši mogući način, a nastavljalo se upozorenjem upućenom kralju, govoreći mu o budućem Bahá’u’lláhovom trijumfu, kako u istočnom, tako i u zapadnom svijetu.

No Šah nije poklonio nikakvu pozornost upozorenju iz ovoga pisma te je do kraja nastavio živjeti na isti način.

Iako je Bahá’u’lláh bio u zatvoru, velika Moć Svetoga Duha bila je s Njim!

Nitko drugi u zatvoru nije mogao biti kao On. Unatoč svim teškoćama koje je pretrpio, nikada se nije požalio.

U dostojanstvu Svojega Veličanstva uvijek je odbijao susrete s guvernerom, ili ostalim utjecajnim ljudima u gradu.

Iako je bio pod stalnom strogom prismotrom, dolazio je i odlazio kako mu je bilo drago! Umro je u kući koja se nalazila oko tri kilometra dalje od Sv. Ivane Orleanske.

– 26 –
Dobre ideje moraju se prevesti u djelovanje

8. studenoga

U cijelome svijetu čovjek sluša kako se lijepe izreke uznose i kako se izražava divljenje prema plemenitim propisima. Svi ljudi kažu da vole ono što je dobro, a da mrze sve što je zlo! Iskrenosti se treba diviti, dok je laž vrijedna prezira. Vjera je vrlina, dok je izdajstvo sramota za čovječanstvo. Uveseljavanje ljudskih srca blagoslovljeno je, dok je biti uzrokom bola drugih naopako. Biti ljubazan i milosrdan ispravno je, dok je mrziti grešno. Pravednost je plemenita vrlina, a nepravednost je pokvarenost. Dužnost je pojedinca biti milostiv i nikoga ne povrijediti, a ljubomoru i zlobu treba po svaku cijenu izbjegavati. Slava čovjekova je mudrost, a ne neznanje; svjetlost, a ne tama! Dobro je okrenuti se k Bogu, a glupo zanemarivati Ga. Kaže se kako je naša dužnost uzdizati čovjeka, a ne zavoditi ga i biti uzrokom njegovoga pada. Ima mnogo primjera sličnih ovima.

Ali, sve su te izreke samo puke riječi i mi vidimo kako je samo mali njihov broj preveden u sferu djelovanja. Dapače: mi vidimo kako ljudi bivaju vođeni strašću i sebičnošću, kako svatko misli samo na ono što će njemu koristiti, makar to značilo propast za njegova bližnjega. Svi toliko žude da se obogate, a malo brinu, ako uopće brinu, za dobrobit drugih. Tiče ih se samo vlastiti mir i komfor, dok ih se stanje njihovih bližnjih uopće ne tiče.

Na žalost, to je put kojim koračaju mnogi ljudi.

Ali Bahá’í ne smiju biti takvi; oni se moraju uzdići iznad ovakvoga stanja. Djelovanje im mora značiti više od samih riječi. Oni moraju biti milosrdni na djelu, a ne samo na svojim riječima. Oni u svim prilikama moraju svojim djelovanjem potvrditi ono što iskazuju riječima. Njihova djela moraju dokazati njihovu vjeru, a njihovi postupci moraju obznaniti Božansku Svjetlost.

Neka vaša djela glasno pokažu svijetu da ste vi uistinu Bahá’í, jer djela su ta koja govore svijetu i uzrokom su napretka čovječanstva.

Ako smo pravi Bahá’í, riječi nam nisu potrebne. Naše će djelovanje pomoći svijetu, širiti civilizaciju, potaći znanstveni napredak i dovesti do razvoja umjetnosti. Bez djelovanja, ništa se u materijalnom svijetu ne može ostvariti, niti riječi same mogu učiniti da čovjek napreduje u duhovnome Kraljevstvu. Izabranici Božji nisu dostigli svetost samo s pomoću praznih riječi, već su životima svojega strpljivog, aktivnog služenja unijeli svjetlost u svijet.

Stoga se trudite da se vaše djelovanje iz dana u dan pretvara u prekrasne molitve. Okrenite se k Bogu i gledajte da uvijek činite ono što je pravo i plemenito. Obogatite siromašnoga, podignite posrnuloga, utješite žalosnoga, donesite zdravlje bolesnome, ohrabrite bojažljivoga, izbavite potlačenoga, vratite nadu beznadnome, pružite utočište bijednome!

To je rad pravoga bahá’ía, i to je ono što se očekuje od njega. Ako nastojimo raditi sve to, onda smo pravi bahá’í, ali zanemarujemo li to, tad nismo sljedbenici Svjetlosti i nemamo prava na to ime.

Bog, koji vidi sva srca, zna koliko su naši životi ispunjenja naših riječi.

– 27 –
Pravi smisao krštenja s pomoću vode i ognja

9. studenoga

U Evanđelju po Ivanu, Krist je rekao: “Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje.” Svećenici su ovo protumačili u smislu da je krštenje nužno za spasenje. U drugom Evanđelju rečeno je: “On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.”

Na taj su način krsna voda i oganj jedno te isto! Ne može značiti da je “voda” o kojoj se govori fizička voda, jer je ona izravno suprotna “ognju” – jedno uništava drugo. Kada Krist u Evanđelju govori o “vodi”, On misli na ono što uzrokuje život, jer bez vode ne može živjeti nijedno zemaljsko stvorenje – mineral, biljka, životinja i čovjek, svi ovise o vodi; sâmo njihovo postojanje ovisno je o njoj. Da, najnovija znanstvena otkrića nam dokazuju da čak i mineral ima nekakav oblik života, te da je i njemu potrebna voda da bi postojao.

Voda je uzrokom života, a kada Krist govori o vodi, On simbolizira ono što je uzrokom Vječnoga Života.

Ta voda, koja daje život i o kojoj On govori sliči ognju, jer ovaj nije ništa drugo do Ljubav Božja, a ta ljubav znači život za naše duše.

Od ognja Ljubavi Božje sagorijeva veo koji nas odvaja od Nebeske Stvarnosti, pa smo s jasnim viđenjem sposobni spremni stremiti prema naprijed i uvis, stalno napredujući na putovima vrline i svetosti i postajući sredstvima svjetlosti u svijetu.

Nema ničeg većeg ili blaženijeg od Ljubavi Božje! Ona daje ozdravljenje bolesnome, melem ranjenome, radost i utjehu cijelome svijetu, i samo zahvaljujući njoj čovjek može dostići Život Vječni. Bit svih religija jest Ljubav Božja, i to je temelj svih svetih učenja.

Ljubav Božja je bila ta koja je vodila Abrahama, Izaka i Jakova, koja je bodrila Josipa u Egiptu, a Mojsiju dala hrabrost i strpljivost.

Ljubavlju Božjom Krist je bio poslan u svijet s Njegovim nadahnjujućim primjerom savršenoga života samopožrtvovanja i odanosti, donoseći ljudima poruku o Vječnome Životu. Ljubav je Božja bila ta koja je Muhamedu pružila snagu da povede Arape iz stanja životinjskoga poniženja do uzvišenijega stanja postojanja.

Ljubav je Božja bila ta koja je podržala Bába i odvela Ga do Njegove uzvišene žrtve, te od njegovih njedara načinila dragovoljnu metu za tisuću metaka.

I napokon, Ljubav Božja bila je ta koja je Istoku podarila Bahá’u’lláha, a sada svjetlost Njegova učenja šalje daleko na Zapad, s jednoga kraja Pola na drugi.

Stoga svjetujem svakoga od vas da shvaćajući moć i ljepotu Ljubavi Božje žrtvujete sve svoje misli, riječi i djela kako biste spoznaju o njoj unijeli u svako srce.

– 28 –
Razgovor u “l’Alliance Spiritualiste”

Salle de l’Athénée, St. Germain, Paris, 9. studenoga

Želim vam izraziti zahvalnost za vašu gostoljubivost, kao i svoju radost što ste duhovno usmjereni. Sretan sam što sam nazočan na ovakvome skupu, koji se sastao kako bi slušao o Božanskoj Poruci. Kada biste mogli gledati istinskim okom, na ovome bi vam mjestu bili vidljivi ogromni valovi duhovnosti. Snaga Svetoga Duha nalazi se ovdje za sve. Hvala Bogu što su vam srca nadahnuta Božanskim žarom! Vaše su duše poput valova na duhovnome moru; i premda je svaki pojedinac zaseban val, ocean je jedan – svi smo mi sjedinjeni u Bogu.

Svako bi srce trebalo zračiti jedinstvom, tako da Svjetlost jedinoga Božanskoga Izvora svih može sjati jasno i snažno. Mi ne smijemo promatrati zasebne valove, nego cijelo more. Trebali bismo se uzdignuti od pojedinačnoga do cjeline. Duh nalikuje jednom velikom oceanu, čiji su valovi ljudske duše.

U Svetome Pismu rečeno nam je da će se Novi Jeruzalem pojaviti na zemlji. Sada je očito da taj nebeski grad nije sagrađen od materijalnoga kamenja i žbuke, nego da je to grad kojeg nisu sagradile ruke, koji je vječiti na Nebesima.

To je proročanski simbol koji znači ponovni dolazak Božanskoga Učenja da bi prosvijetlilo ljudska srca. Dosta je vremena proteklo otkako je ovo Sveto Vodstvo počelo usmjeravati ljudske živote. Ali sada se, napokon, Sveti Grad Novoga Jeruzalema ponovno pojavio u svijetu, i to u novome obliku i pod Istočnim nebom; na perzijskome obzorju pojavio se njegov sjaj da bi postao svjetlošću koja će obasjati cijeli svijet. U ovim danima vidimo ispunjenje Božanskoga Proročanstva. Jeruzelem je bio nestao. Nebeski je grad bio razoren, a sada je obnovljen; bio je sravnjen sa zemljom, ali sada su njegove zidine i kupole obnovljene, pa se u svojoj obnovljenoj i veličanstvenoj ljepoti uzdižu visoko k Nebu.

U Zapadnome svijetu trijumfirao je materijalni prosperitet, dok je na Istoku zasjalo duhovno sunce. Vrlo mi je drago što vidim ovakvu skupštinu u Parizu, gdje su se materijalni i duhovni napredak sastali u jedinstvu.

Čovjek – pravi čovjek – je duh, a ne tijelo; premda čovjek fizički pripada životinjskome carstvu, njegova ga duša uzdiže iznad ostalog stvorenog svijeta. Pogledajte kako sunčeva svjetlost obasjava svijet materije; isto tako, Božanska Svjetlost prosipa svoje zrake po duševnom kraljevstvu. Duša je ono što ljudsko stvorenje čini nebeskim bićem!

Zahvaljujući moći Duha Svetoga koji djeluje kroz njegovu dušu, čovjek je sposoban opažati Božansku bit stvari. Sva velika djela umjetnosti i znanosti svjedoče o toj moći Duha.

Taj isti Duh daje Život Vječni.

Samo oni koji su kršteni Božanskim Duhom bit će u stanju povezati sve ljude sponom jedinstva. I upravo zahvaljujući moći Duha, Istočni svijet duhovne misli može se spajati sa Zapadnim područjem djelovanja, tako da svijet materije može postati Božanskim.

Slijedi da su svi koji rade na Uzvišenome Planu vojnici vojske Duha.

Svjetlost nebeskoga svijeta ratuje protiv svijeta tmine i varke. Zrake Sunca Istine rastjeruju tminu predrasuda i pogrešnog razumijevanja.

Vi ste od Duha! Vama koji tragate za istinom, otkrivenje Bahá’u’lláha doći će kao velika radost! To je učenje od Duha, u njemu nema nijedne pouke koja nije od Božanskoga Duha.

Duh se ne može opažati s pomoću materijalnih osjetila fizičkoga tijela, osim kada je izražen izvanjskim znacima i djelima. Ljudsko je tijelo vidljivo – duša je nevidljiva. Pa ipak, duša je ta koja usmjerava čovjekove sposobnosti, koja vlada njegovom ljudskošću.

Duša ima dvije glavne sposobnosti: (a) Kao što se vanjske okolnosti prenose duši s pomoću očiju, ušiju i čovjekova mozga, tako isto duša prenosi svoje želje i namjere posredstvom mozga do ruku i jezika fizičkoga tijela, čime izražava sebe. Duh unutar duše sama je bit života. (b) Druga se sposobnost duše izražava u svijetu vizije, gdje duša, u kojoj boravi duh, ima svoje postojanje i funkcionira bez pomoći materijalnih tjelesnih osjetila. Tu, u carstvu vizije, duša vidi bez pomoći fizičkoga oka, čuje nepomognuta od fizičkoga uha, a putuje bez ovisnosti o fizičkome kretanju. Stoga je jasno da duh u čovjekovoj duši može funkcionirati i s pomoću fizičkoga tijela, koristeći organe običnih osjetila, te da je također, u svijetu vizije, sposoban živjeti i djelovati bez njihove pomoći. To nesumnjivo dokazuje superiornost čovjekove duše nad njegovim tijelom – superiornost duha nad materijom.

Pogledajte, primjerice, ovu svjetiljku; nije li svjetlost koja se nalazi u njoj superiorna u odnosu na nju samu koja je sadržava? Ma kako lijep oblik svjetiljke bio, ako u njoj nema svjetlosti, njezina svrha biva neispunjena, ona je bez života – mrtva stvar! Svjetiljci je potrebna svjetlost, ali svjetlosti nije potrebna svjetiljka.

Duhu nije potrebno tijelo, ali je tijelu potreban duh; ono inače ne može živjeti. Duša može živjeti i bez tijela, ali tijelo bez duše umire.

Ako čovjek izgubi vid, sluh, ruku ili nogu, a duša mu i dalje ostane u tijelu, on je sposoban živjeti i u stanju je manifestirati božanske vrline. S druge strane, čak i savršenome tijelu nemoguće je postojati bez duha.

Najveća snaga Svetoga Duha nalazi se u Božanskim Objavama Istine. Snagom Duha, Nebesko se Učenje donosilo Svijetu Čovječanstva. Snagom Duha Život je Vječni došao čovjekovoj djeci. Snagom Duha Božanska je Slava zasjala s Istoka na Zapad, i snagom tog istog Duha, božanske vrline čovječanstva postat će očite.

Naš se najveći napor mora usmjeriti na naše odvajanje od stvari ovoga svijeta; moramo nastojati da postanemo duhovnijima, prosvjetljenijima, da se pridržavamo savjeta Božanskoga Učenja, da služimo jedinstvu i istinskoj jednakosti, da budemo milosrdni, da odražavamo ljubav Najvišega na sve ljude – tako da svjetlost Duha postane vidljiva u svim našim djelima posvećenim cilju ujedinjenja cijeloga čovječanstva, koja će smiriti uzburkana mora, učiniti da svi opasni valovi nestanu s površine životnoga oceana, koji će zatim vječito biti neuzburkan i miran. I tada će čovječanstvo ugledati novi Jeruzalem i ući kroz dveri njegove, i primiti Božanske Darove.

Zahvaljujem Bogu što sam ovoga popodneva bio nazočan među vama, a vama zahvaljujem za vaš duhovni osjećaj.

Molim se da se razvijate s Božanskim žarom i da se moć jedinstva u Duhu poveća, tako da se proročanstva ostvare, te da se u ovom veličanstvenom stoljeću Božje Svjetlosti ostvare sve blagovijesti zapisane u Svetim Knjigama. Ovo je ono slavno doba o kojem je Gospod Krist govorio kada nam je rekao da molimo: “Dođi kraljevstvo Tvoje, budi Volja Tvoja, kako na Nebu, tako i na zemlji.” Nadam se da je to i vaše iščekivanje i vaša velika želja.

Mi smo ujedinjeni u jednome cilju i u nadi da svi budemo kao jedan, da svako srce bude prosvijetljeno Ljubavlju našeg Božanskog Oca, Boga!

Neka svi naši postupci budu duhovni, i neka se svi naši interesi i sklonosti usredotoče na Kraljevstvo Slave!

– 29 –
Evolucija duha

15 Rue Greuze, Paris, 10. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Večeras ću govoriti o evoluciji ili napredovanju duha.

U prirodi ne postoji apsolutno mirovanje. Sve stvari ili napreduju ili propadaju. Sve se kreće unaprijed ili unatrag, ništa nije bez kretanja. Čovjek od svojega rođenja fizički napreduje sve dok ne dostigne zrelost, a onda, nakon što dospije u svoje najbolje godine, počinje propadati, snage i moći njegovoga tijela se smanjuju i on se postupno približava trenutku svoje smrti. Slično tome, biljka napreduje od sjemena prema svojoj zrelosti, a onda se njezin život počinje gasiti, sve dok ne uvene i ugine. Ptica leti uvis do određene visine, a kada dostigne najvišu moguću točku svojega leta, počinje se spuštati prema zemlji.

Stoga je očito da je kretanje bitno za sveukupno postojanje. Sve materijalne stvari napreduju do izvjesne točke, a onda počinju propadati. To je zakon koji upravlja cijelim fizički stvorenim svijetom.

Razmotrimo sada dušu. Vidjeli smo da je kretanje bitno za postojanje, ništa što ima život nije bez kretanja. Sav stvoreni svijet, bilo mineralnoga, biljnoga ili životinjskoga carstva, mora se pokoravati zakonu kretanja; on se mora ili penjati ili silaziti. Ali, kod ljudske duše nema propadanja. Jedino njezino kretanje je ono prema savršenstvu; samo razvoj i napredak sačinjavaju kretanje duše.

Božansko je savršenstvo beskonačno, te je stoga napredovanje duše također beskonačno. Duša napreduje od samoga rođenja ljudskoga bića: njegov se intelekt razvija, a spoznaja uvećava. Kada tijelo umre, duša nastavlja živjeti. Svi različiti stupnjevi stvorenih fizičkih bića ograničeni su, dok je duša bezgranična!

U svim religijama postoji vjerovanje da duša nadživljava smrt tijela. Gore se šalju zagovori za drage preminule osobe, izgovaraju se molitve za njihov napredak i za oproštenje njihovih grijeha. Da je duša propala zajedno s tijelom, sve to ne bi imalo nikakvoga smisla. Nadalje, da duši nije moguće napredovati prema savršenstvu nakon što je bila oslobođena iz tijela, od kakve bi onda koristi bile sve te molitve pune ljubavi, privrženosti?

U svetim spisima čitamo kako se “sva dobra djela uvijek vraćaju” Ako duša ne opstaje, ovo također ne znači ništa!

Sama činjenica da nas naš duhovni instinkt koji, dakako, nipošto nije bio uzaludno dan, tjera da se molimo za dobrobit onih naših dragih koji su otišli s materijalnog svijeta – ne svjedoči li ona o nastavku njihovog postojanja?

U svijetu duha nema nazadovanja. Smrtni je svijet – svijet proturječja, opreka; budući da je kretanje nužno, sve mora ili ići naprijed ili se povlačiti. U carstvu duha nije moguće nikakvo povlačenje; cjelokupno kretanje svodi se na kretanje prema savršenom stanju. “Napredak” je izraz duha u svijetu materije. Čovjekova inteligencija, njegove umne moći, njegova spoznaja, znanstvena dostignuća – sve to, kao manifestiranje duha, pokazuje osobine neizbježnoga zakona duhovnog napretka, te je stoga, nužno, besmrtno.

Moja je nada da ćete vi napredovati u svijetu duha, kao i u svijetu materije; da će se vaša inteligencija razvijati, vaša spoznaja uvećavati, a vaše razumijevanje proširiti.

Uvijek se morate energično truditi, nikada se ne zaustavljajući; izbjegavajte stagnaciju – taj prvi korak prema kretanju unatrag, prema propadanju.

Cijeli je fizički stvoreni svijet prolazan. Ova materijalna tijela sastavljena su od atoma; kada se ti atomi počnu razdvajati, započinje raspadanje, a onda dolazi do onoga što nazivamo smrću. Taj spoj atoma, koji sačinjava tijelo, ili smrtni dio svakog stvorenog bića, privremen je. Kada se snaga privlačenja, koja drži te atome na okupu, povuče – tijelo, kao takvo, prestaje postojati.

S dušom je drugačije. Duša nije spoj elemenata, ona nije sastavljena od mnogo atoma; ona je od jedne nedjeljive supstance, dakle vječna je. Ona se nalazi potpuno izvan poretka fizičkog stvorenog svijeta; ona je besmrtna!

Znanstvena je filozofija pokazala da je jednostavan element (“jednostavan” znači “ne-sastavljen”) neuništiv, vječan. Duša koja nije sastavljena od elemenata po svome je karakteru slična jednostavnom elementu, te stoga ne može prestati postojati.

Duša, budući da je od nedjeljive supstancije, nije podložna ni raspadanju ni uništenju, dakle nema nikakvoga razloga za njezin kraj. Sve živuće stvari pokazuju znakove svoga postojanja, te slijedi da ti znakovi ne bi mogli postojati ako ono što oni izražavaju, ili ono za što pružaju dokaz, ne bi imalo nikakvog bitka. Dakako, stvar koja ne postoji ne može odavati nikakve znakove svoga postojanja. Mnogostruki znakovi postojanja duha uvijek su pred nama.

Tragovi Duha Isusa Krista, utjecaj Njegovog Božanskog Učenja, danas je nazočan među nama i trajan je.

Nepostojeće biće, složili smo se, ne može se opažati po znacima. Da bi pisao, čovjek mora postojati – onaj koji ne postoji ne može pisati. Pisanje je, po sebi, znak piščeve duše i inteligencije. Sveti Spisi (uvijek istim Učenjem) dokazuju kontinuitet duha.

Razmotrite cilj stvorenoga svijeta: je li moguće da je sve stvoreno stoga da bi se razvijalo tijekom bezbrojnih stoljeća i da bi evoluiralo s tako malim ciljem u vidu – nekoliko godina čovjekova života na zemlji? Nije li nezamislivo da bi to trebao biti konačan cilj postojanja?

Mineral evoluira sve dok ne bude apsorbiran u život biljke; biljka napreduje sve dok konačno ne izgubi život u životu životinje; životinja, sa svoje strane, oblikuje dio hrane za čovjeka, apsorbira se u ljudski život.

Stoga je pokazano da je čovjek zbroj cjelokupnog stvorenog svijeta, da je on viši u odnosu na sva stvorena bića, da je cilj prema kojem su napredovala bezbrojna stoljeća postojanja.

U najboljem slučaju, čovjek provede devedesetak godina na ovome svijetu – odista kratko vrijeme!

Prestaje li čovjek postojati kada napusti tijelo? Ako se njegov život završava, onda je sva prethodna evolucija beskorisna, sve je bilo uzalud! Može li se i zamisliti da Stvoreni Svijet nema nikakvog većeg cilja od ovoga?

Duša je vječna, besmrtna.

Materijalisti kažu: “Gdje je duša? Što je to? Mi je ne možemo vidjeti, niti je možemo opipati.”

Evo kako im moramo odgovoriti: “Ma koliko mineral napredovao, on ne može shvatiti biljni svijet. Međutim, neimanje shvaćanja ne dokazuje nepostojanje biljke!”

Do ma kako visokoga stupnja biljka evoluirala, ona nije sposobna shvatiti životinjski svijet; to neznanje nije nikakav dokaz da životinja ne postoji!

Životinja, makar bila visoko razvijena kao nikada dosad, ne može zamisliti čovjekovu inteligenciju, niti može shvatiti prirodu njegove duše. Ali, opet, to ne dokazuje da je čovjek bez intelekta ili bez duše. To samo pokazuje da jedan oblik postojanja nije sposoban shvatiti oblik koji je viši u odnosu na njega.

Ovaj cvijet može biti nesvjestan bića kao što je čovjek, no međutim činjenica njegovoga neznanja nije nikakva zapreka za postojanje čovječanstva.

Na isti način, ako materijalisti ne vjeruju u postojanje duše, to njihovo nevjerovanje ne dokazuje da nema takvoga carstva kao što je duhovni svijet. Samo postojanje čovjekove inteligencije dokazuje čovjekovu besmrtnost; nadalje, tama dokazuje postojanje svjetla, jer bez svjetla ne može biti ni sjene. Siromaštvo dokazuje postojanje bogatstva, jer kako bismo mogli mjeriti siromaštvo da nema bogatstva? Neznanje dokazuje postojanje znanja, jer da nema znanja, kako bi moglo biti neznanja?

Odatle ideja o smrtnosti pretpostavlja postojanje besmrtnosti; jer, da nema Vječnoga Života, ne bi bilo nikakvoga načina za mjerenje života ovoga svijeta!

Ako duh ne bi bio besmrtan, kako bi Objave Božje mogle pretrpjeti onako strašna iskušenja?

Zašto je Isus Krist podnio onu sramotnu smrt na križu?

Zašto je Muhamed podnosio progonstva?

Zašto je Báb podnio najveću žrtvu i zašto je Bahá’u’lláh proveo godine i godine svojega života u zatvoru?

Zašto su se sve te patnje dogodile, ako ne da dokažu trajni život duha?

Krist je bio na mukama – prihvatio je sva svoja iskušenja zbog besmrtnosti Svojega duha. Ako čovjek razmisli, shvatit će duhovno značenje zakona napredovanja; da se sve kreće od nižeg prema višem stupnju.

Samo čovjek bez inteligencije može, nakon razmatranja ovih stvari, zamišljati da bi veliki plan stvorenoga svijeta mogao tako iznenada prestati napredovati, da bi evolucija mogla doći do tako neprimjerenog kraja!

Materijalisti, koji razmišljaju na ovakav način i koji tvrde da mi nismo u stanju vidjeti svijet duha ili opažati Božje blagoslove, svakako sliče životinjama koje nemaju nikakvoga razumijevanja. Iako imaju oči, oni ne vide; imaju uši, ali ne čuju. A taj je nedostatak vida i sluha dokaz ničeg drugog do njihove vlastite inferiornosti, o čemu čitamo u Kuranu: “To su ljudi koji su slijepi i gluhi za Duh.” Oni ne upotrebljavaju onaj veliki Dar Božji – moć razumijevanja, kojom bi mogli gledati očima duha, čuti duhovnim ušima, te shvaćati Božanski prosvijetljenim srcem.

Nesposobnost materijalističkoga uma da shvati ideju Vječnoga Života nije nikakav dokaz za nepostojanje toga života.

Shvaćanje tog drugog života ovisi o našem duhovnom rođenju!

Molim se za vas da se vaše duhovne sposobnosti i težnje iz dana u dan povećavaju i da materijalnim osjetilima nikada ne dopustite da vam pred očima zastru slavu Nebeskoga prosvjetljenja.

– 30 –
Želje i molitve ‘Abdu’l-Baháa

15. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Želim vam srdačnu dobrodošlicu i žarko vas ljubim.

Danonoćno se molim Nebesima za vas, da vam pruže snagu, da vam svima do jednoga zapadne udio Bahá’u’lláhovih blagoslova, te da uđete u Kraljevstvo.

Ponizno se molim da postanete nova bića, prosvijetljena Božanskom Svjetlošću, nalik blistavim svjetiljkama i da se spoznaja o Ljubavi Božjoj širi s jednoga kraja Europe na drugi.

Neka vam ta bezgranična ljubav tako ispuni srca i umove, da tuga nikada ne nađe mjesta za ulazak u njih, i neka se veselih srca, poput ptica, vinete u Sjaj Božanski.

Neka vam srca postanu jasna i čista poput sjajnih zrcala, u kojima se može ogledati puna slava Sunca Istine.

Neka vam oči budu otvorene kako bi raspoznale znakove Kraljevstva Božjega i neka vam uši budu nezaglušene, tako da sa savršenim razumijevanjem čujete Nebesku Objavu koja se ori oko vas.

Neka vaše duše dobiju pomoć i utjehu, pa kad time ojačaju, neka smognu živjeti u skladu s Bahá’u’lláhovim učenjima.

Molim za sve vas da u svijetu budete nalik ljubavnome plamu, da sjaj vašega svjetla i toplina vaše naklonosti dopru do svakog tužnog i ojađenog Božjeg djeteta.

Postanite nalik sjajnim zvijezdama, što vazda blistaju u Kraljevstvu.

Svjetujem vas da marljivo proučavate Bahá’u’lláhova učenja, tako da, uz Božju pomoć, doista i uistinu postanete bahá’í.

– 31 –
U vezi s tijelom, dušom i duhom

4 Avenue de Camoëns, Paris, Petak ujutro, 17. studenoga

U svijetu čovječanstva postoje tri stupnja: stupanj tijela, duše i duha.

Tijelo je čovjekov fizički ili životinjski stupanj. S gledišta tijela, čovjek je dio životinjskoga carstva. Ljudska i životinjska tijela su podjednako sastavljena od elemenata koje spaja zakon privlačenja.

Slično životinji, čovjek posjeduje osjetilne sposobnosti, on ovisi o toplini, hladnoći, gladi, žeđi, itd.; za razliku od životinje, čovjek ima razumsku dušu, ljudsku inteligenciju.

Ta je čovjekova inteligencija posrednik između njegovoga tijela i duha.

Kada čovjek dozvoli duhu da mu, preko njegove duše, prosvijetli razumijevanje, tada on sadržava cijeli Stvoreni Svijet; stoga što čovjek – budući da je vrhunac svega što se događalo ranije i stoga što je viši od svih ranijih evolucija – sadržava u sebi sve niže svjetove. Prosvijetljena duhom posredstvom duše, čovjekova blistava inteligencija čini ga krunom Stvorenoga Svijeta.

Ali, s druge strane, kada čovjek svoj um i srce ne otvori za blagoslov duha, nego okreće dušu k materijalnoj strani, prema tjelesnom dijelu svoje prirode, on se srozava sa svojeg uzvišenoga mjesta i postaje niži od žitelja nižega životinjskoga carstva. U tom je slučaju čovjek u jadnome stanju! Jer, ako se duhovne sposobnosti duše, otvorene za dah Božanskoga Duha, nikada ne koriste – one kržljaju, slabe, i napokon sasvim onemoćaju; međutim, ako se primjenjuju samo materijalne sposobnosti duše, one postaju strahovito moćne, pa nesretni, zavedeni čovjek postaje divlji, nepravičniji, opakiji, okrutniji, zloćudniji i od samih nižih životinja. Kako sve njegove težnje i želje počinju jačati nižu stranu njegove duševne prirode, on postaje sve brutalnijim, sve dok njegovo cjelokupno biće sasvim ne prestane biti superiornije od bića prolaznih zvijeri. Takvi ljudi planski čine zlo, ranjavaju i uništavaju; posve su bez duha božanske samilosti, jer je nebeskim svojstvom duše zagospodarilo ono materijalno. Kada, suprotno ovome, duhovna priroda duše ojača, tako da stalno drži materijalnu stranu pod vlašću, tada se čovjek približava Božanskom, njegova ljudskost postaje tako veličanstvena da se vrline Nebeske Skupine očituju u njemu; on zrači Milost Božju, on potiče duhovni napredak čovječanstva – jer postaje svjetiljkom koja mu osvjetljava put!

Vidjeli ste kako je duša posrednik između tijela i duha. Na sličan je način ovo drvo1 posrednik između sjemena i ploda. Kad se plod drveta pojavi i sazrije, znat ćemo da je to drvo savršeno; ako pak to drvo ne donese nikakvoga ploda, onda je ono obično raslinje koje ničemu ne služi!

Kada duša ima u sebi život duha, ona tada donosi dobre plodove i postaje Božanskim drvetom. Želio bih da pokušate razumjeti ovaj primjer. Nadam se da će vas neizreciva Božja dobrota tako ojačati da će nebeska vrlina vaše duše, koja je povezuje s duhom, uvijek gospodariti materijalnom stranom i toliko ovladati osjetilima da će se vaša duša približiti savršenstvima Nebeskoga Kraljevstva. Neka vam se lica, uporno okrenuta k Božanskoj Svjetlosti, tako ozare da sve vaše misli, riječi i postupci zablistaju Duhovnim Sjajem koji gospodari vašim dušama, te da tako, na okupima svijeta, pokazujete savršenstvo svojega života.

Životi nekih ljudi isključivo su okupirani stvarima ovoga svijeta; njihove su svijesti toliko ograničene vanjskim manirama i tradicionalnim interesima da su slijepi za svaku drugu razinu postojanja – za duhovno značenje svih stvari! Oni misle samo na zemaljsku slavu, na materijalni napredak, te sanjaju o njima. Osjetilni im užici i udobni okoliš ograničavaju horizont, njihove se najviše ambicije usredotočuju na uspjehe u ovozemaljskim prilikama i okolnostima! Oni ne obuzdavaju svoje niže sklonosti; jedu, piju i spavaju! Poput životinje, uopće ne razmišljaju dalje od vlastite fizičke dobrobiti. Istina je da se tim potrebama mora udovoljavati. Život je teret koji se mora nositi sve dok smo na zemlji, ali se brigama za niže stvari života ne smije dopustiti da zagospodare svim mislima i težnjama ljudskoga bića. Ambicije srca trebaju stremiti prema uzvišenijem cilju, mentalna aktivnost treba dostići više razine! U svojim dušama ljudi trebaju čuvati viziju nebeskog savršenstva i tu pripremati boravište za neiscrpno obilje Božanskoga Duha.

Neka vaša ambicija bude ostvarenje Nebeske civilizacije na Zemlji! Tražim za vas najveći blagoslov, da budete toliko ispunjeni životnošću Nebeskoga Duha da možete biti uzrok života svijeta.

– 32 –
Bahá’í moraju raditi i srcem i dušom kako bi doveli do boljega stanja u svijetu

19. studenoga

Kako li je radosno vidjeti skup kao što je ovaj jer je ovo uistinu skup “nebeskih ljudi”.

Svi smo mi ujedinjeni u jednoj Božanskoj namjeri, mi nemamo materijalnih motiva i naša je najveća želja da širimo Ljubav Božju diljem svijeta!

Mi radimo i molimo se za jedinstvo čovječanstva, da svi narodi svijeta postanu jedan narod, sve zemlje jedna zemlja, te da sva srca zakucaju kao jedno radeći zajedno za savršeno jedinstvo i bratstvo.

Neka je Bogu hvala što su naši napori iskreni i što su nam srca okrenuta prema Kraljevstvu. Naša je najveća čežnja da se istina uspostavi u svijetu, i u toj se nadi, s ljubavlju i naklonošću, približavamo jedan drugome. Svi smo do jednoga iskreni i nesebični, spremni žrtvovati sve osobne ambicije za veličanstveni ideal prema kojem stremimo: za bratsku ljubav, mir i jedinstvo među ljudima!

Ne sumnjajte u to da je Bog s nama, s naše desne i lijeve strane, da će iz dana u dan činiti da se naš broj povećava, te da će naši skupovi napredovati u snazi i korisnosti.

Moja je najveća želja da svi postanete blagoslovom za druge, da podarite vid duhovno slijepima, sluh duhovno gluhima i život onima koji su mrtvi u grijehu.

Pomozite utonulima u materijalnost da uvide svoje Božansko podrijetlo, i ohrabrite ih da se uzdignu i budu dostojni svojega prava po rođenju; tako da svijet čovječanstva postane, zahvaljujući vašem naporu, Kraljevstvo Boga i Njegovih izabranika.

Zahvaljujem Bogu što smo jedinstveni u ovome velikom idealu, što su moje čežnje također i vaše, te što zajedno radimo u savršenome jedinstvu.

Danas se na zemlji može vidjeti žalostan prizor okrutnoga rata! Čovjek ubija svoga bližnjega radi sebične koristi, te da bi uvećao svoj teritorij! Zbog ovako niske pobude mržnja mu je obuzela srce i sve se više i više krvi prolijeva!

Nove se bitke vode, vojske postaju sve većima, šalje se sve više topova, sve više pušaka, sve više svakovrsnog eksploziva – te se tako gorčina i mržnja iz dana u dan povećavaju!

Ali ova skupština, Bogu hvala, čezne samo za mirom i jedinstvom, ona mora raditi i srcem i dušom kako bi dovela do boljega stanja u svijetu.

Vi, koji ste sluge Božje, borite se protiv potlačenosti, mržnje i razdora, tako da ratovi prestanu i da se Božji zakoni mira i ljubavi uspostave među ljudima.

Radite! Radite svom svojom snagom, širite Ideal Kraljevstva među ljudima; poučite samodovoljne da se ponizno okrenu k Bogu, grešne da više ne griješe, te s radošću očekujte dolazak Kraljevstva.

Ljubite i slušajte svojega Nebeskog Oca i budite uvjereni da je Božanska pomoć vaša. Doista vam kažem da ćete uistinu osvojiti svijet!

Samo imajte vjeru, strpljivost i hrabrost. Ovo je tek početak, ali zasigurno ćete uspjeti jer Bog je s vama!

– 33 –
O kleveti

Ponedjeljak, 20. studenoga

Od početka svijeta, pa do današnjeg vremena svakoj se “Objavi” poslanoj od Boga suprotstavljalo utjelovljenje “Sila Mraka”.

Ta je mračna sila uvijek nastojala utrnuti svjetlost. Tiranija je uvijek nastojala svladati pravdu. Pod svojim nogama, neznanje uporno pokušava satrti znanje. To je, od najranijih dana, bila metoda materijalnoga svijeta.

U Mojsijevo vrijeme, faraon je usmjerio sve svoje snage kako bi spriječio širenje mojsijevske Svjetlosti u svijet.

U Kristovom danima, Ana i Kajfa huškali su Židovski narod protiv Njega, a učeni svećenici udružili su se kako bi pružili otpor Njegovoj moći. Svakovrsne klevete kružile su protiv Njega. Pisari i Farizeji urotili su se kako bi naveli narod da povjeruje da je On lažac, otpadnik i bogohulnik. Oni su širili ovakve klevete protiv Krista diljem Istočnoga svijeta, te time napokon doveli to toga da On bude osuđen na sramotnu smrt!

Isto su tako, u slučaju Muhameda, učenjaci iz Njegovoga dana odlučili utrnuti svjetlost Njegovoga utjecaja. Pokušali su silom mača spriječiti širenje Njegovoga učenja.

Unatoč svim njihovim naporima, Sunce Istine nastavljalo je sjati s obzorja. U svakom od ovih slučajeva, vojska svjetlosti uspijevala je na svjetskome poprištu pobijediti sile mraka, pa je Zemlju obasjao sjaj Božanskoga Učenja. Oni koji su prihvatili to Učenje i radili za Božji Ideal postali su blistave zvijezde na čovječanskome nebu.

Sada se, u našim danima, povijest ponavlja.

Oni koji bi željeli da ljudi povjeruju kako je religija njihovo privatno vlasništvo ponovno pokušavaju navaliti na Sunce Istine: oni se odupiru Zapovijedi Božjoj, izmišljaju klevete nemajući nikakve argumente i dokaze protiv nje. Oni napadaju zamaskiranih lica, ne usuđujući se da se pokažu na svjetlosti dana.

Naše su metode drugačije, mi ne napadamo, niti klevetamo; mi ne želimo raspravljati s njima; mi iznosimo dokaze i argumente; mi ih pozivamo da opovrgnu naše iskaze. Oni nam ne mogu odgovoriti, ali umjesto toga pišu sve što mogu izmisliti protiv Božanskog Glasnika, Bahá’u’lláha.

Ne dopustite da vam se srca uznemire zbog ovih klevetničkih napisa! Pridržavajte se Bahá’u’lláhovih riječi i ne odgovarajte im. Radujte se, umjesto toga, jer će čak i te laži dovesti do širenja istine. Kad se ovakve klevete pojave, vrše se pretrage, a oni koji pretražuju dolaze do spoznaje o Vjeri.

Kada bi netko izjavio: “U susjednoj prostoriji nalazi se svjetiljka koja ne daje nikakvu svjetlost”, neki bi se slušatelj možda mogao zadovoljiti tim priopćenjem, međutim mudriji čovjek odlazi u tu prostoriju kako bi prosudio za sebe i – gle – kada otkrije da svjetlost blistavo sja, on saznaje istinu!

Netko, opet, izjavljuje: “Ondje se nalazi vrt u kojem ima drveća s potrganim granama i koje ne donosi nikakvoga ploda, a lišće na njima uvelo je i žuto! U tom vrtu također ima cvjetnih biljaka bez ikakvoga cvata, te ružinog grmlja koje je propalo i trulo – nipošto ne idite u taj vrt!” Pravedan čovjek, nakon što čuje ovakvo izvješće, neće biti zadovoljan sve dok sâm ne bude vidio je li to istina ili nije. On, stoga, ulazi u vrt i – gle – nalazi kako je lijepo uređen: granje drveća je čvrsto i snažno, otežalo od najslađih zrelih plodova, posred obilja prekrasnog zelenog lišća. Rascvjetale biljke blistaju svojim raznobojnim, bujnim cvjetovima; ružino grmlje prekriveno je mirisnim i dražesnim cvjetovima, a sve je zeleno i pažljivo odnjegovano. Kad se sva krasota toga vrta pruži pred pravednikovim očima, on zahvaljuje Bogu što ga je, preko one bezvrijedne klevete, doveo na mjesto takve čudesne ljepote!

Eto, takav je učinak klevetnikova djelovanja: on navodi ljude da otkriju istinu.

Mi znamo da su sve laži širene protiv Krista i Njegovih apostola, kao i sve knjige napisane protiv Njega samo navele ljude da ispitaju Njegovo učenje; a onda su, iskusivši božanstvenu ljepotu i udahnuvši božanstveni miomiris, zauvijek nastavili šetati među ružama i voćkama toga nebeskoga vrta.

Stoga vam kažem: svim svojim snagama širite Božansku Istinu, tako da se čovjekov um prosvijetli; to je najbolji odgovor onima koji kleveću. Ja ne želim govoriti o tim ljudima, niti reći ništa loše o njima – nego vam samo želim reći da kleveta nije ni od kakve važnosti!

Oblaci mogu zastrti sunce, ali ma kako oni gusti bili, njegove će zrake uvijek prodrijeti kroz njih! Ništa ne može zapriječiti sjaj sunca koji se spušta da bi zagrijao Božanski Vrt i unio živost u nj. .

Ništa ne može zapriječiti padanje kiše s Neba.

Ništa ne može zapriječiti ispunjenje Božje Riječi!

Stoga, kad vidite knjige i članke napisane protiv Otkrivenja, ne dajte se ražalostiti, nego nađite utjehu u tome što će Vjera zahvaljujući tome dobiti na snazi.

Nitko ne baca kamenje na drvo bez ploda. Nitko se ne trudi ugasiti svjetiljku u kojoj nema svjetla!

Razmotrite prošla vremena. Jesu li faraonove klevete imale ikakvoga učinka? On je tvrdio kako je Mojsije ubojica, da je ubio čovjeka, te da zaslužuje biti pogubljen! Također je tvrdio kako su Mojsije i Aron bili podstrekači nesloge, da su pokušali uništiti egipatsku religiju, te da se stoga moraju kazniti smrću. Te su faraonove riječi bile uzalud izgovorene. Mojsijeva je svjetlost zablistala. Sjaj Zakona Božjeg okružio je svijet!

Kada su Farizeji rekli za Krista da je prekršio Dan Gospodnji, da je prkosio Mojsijevom Zakonu, da je prijetio kako će uništiti Hram i Sveti Grad Jeruzalem, te da stoga zaslužuje da bude razapet na križ – mi znamo da svi ti klevetnički napadi nisu nimalo zaustavili širenje Evanđelja!

Sunce Kristovo snažno je zasjalo na nebu, a dah Svetoga Duha pronio se preko cijele Zemlje!

I ja vam kažem da nijedna kleveta nije u stanju svladati Svjetlost Božju; ona može učiniti samo to da ova bude općenitije priznata. Ako neki ideal nema nikakvog značaja, tko bi se uopće trudio da radi protiv njega?

Ali slučaj je uvijek bio ovakav: što je neki ideal veći, tim je više neprijatelja koji ustaju protiv njega u sve većem i većem broju i pokušavaju ga uništiti. Što je svjetlost blistavija, tama je tim dublja! Naša je uloga da ponizno i sa čvrstom nepokolebljivošću djelujemo sukladno Bahá’u’lláhovom učenju.

– 34 –
Bez duhovnosti nema prave sreće i napretka

21. studenoga

Svirepost i okrutnost prirodne su za životinje, ali ljudi bi trebali pokazivati vrline ljubavi i naklonosti. Bog je poslao sve Svoje proroke na svijet s jednim ciljem – da u ljudskim srcima posiju ljubav i dobrotu, a Oni su za taj veliki cilj bili spremni mučiti se i umrijeti. Sve Svete Knjige bile su napisane da bi vodile i usmjeravale čovjeka na putove ljubavi i jedinstva; pa ipak, unatoč svemu tome, mi u našoj sredini imamo žalostan prizor rata i krvoprolića.

Kada pogledamo stranice povijesti, one starije i ove novije, vidimo kako se crna zemlja crveni od krvi. Ljudi se međusobno ubijaju poput divljih vukova, zaboravljajući na zakone ljubavi i trpeljivosti.

Sada je došlo ovo svijetlo doba, donoseći sa sobom čudesnu civilizaciju i materijalni napredak. Čovjekov se intelekt proširio, njegova su se opažanja razvila, ali jao, unatoč svemu tome, svježa se krv svakodnevno prolijeva. Pogledajte sadašnji tursko-talijanski rat; za trenutak pomislite na sudbinu tih nesretnih ljudi! Koliko je njih bilo ubijeno tijekom ovoga tužnog razdoblja? Koliko je domova uništeno, koliko li je ostalo usamljenih žena i djece bez roditelja? A što će se dobiti u zamjenu za svu tu patnju i bol? Samo jedan dio teritorija!

Sve ovo pokazuje kako sâm materijalni napredak ne teži uzdignuti čovjeka. Naprotiv, što je čovjek više utonuo u materijalni napredak, to je njegova duhovnost neznatnija.

U minulim vremenima, napredak na materijalnome planu nije bio toliko ubrzan, niti je bilo krvoprolića u ovakvome obilju. U drevnom ratovanju nije bilo ni topova, ni pušaka, ni dinamita, ni mina; nije bilo torpednih čamaca, ni ratnih brodova, niti podmornica. A sada, zahvaljujući materijalnom napretku, imamo sve te inovacije, pa rat postaje sve gorim i gorim! Sama Europa postala je nalik ogromnom arsenalu, punom eksploziva, i neka nas Bog sačuva od njegovoga paljenja – jer kada bi se to dogodilo, cijeli bi se svijet upetljao.

Želim da shvatite kako su materijalni i duhovni napredak dvije vrlo različite stvari; i kako do nekog stvarnog napretka možemo doći samo ako materijalni napredak ide ruku pod ruku s duhovnim; samo tada će Najveći mir zavladati svijetom. Kad bi se ljudi pridržavali Svetih Savjeta i Učenja Proroka, kad bi Božanska Svjetlost sjala u svim srcima i kad bi ljudi bili zbilja religiozni, uskoro bismo doživjeli mir na Zemlji i Kraljevstvo Božje među ljudima. Božji Zakoni mogu se usporediti s dušom, a materijalni napredak s tijelom. Ako duša ne bi oživljavala tijelo, ono bi prestalo postojati. Ja se najiskrenije molim da se duhovnost stalno razvija i povećava u svijetu, tako da se običaji prosvijetle i da se uspostave mir i sloga.

Rat i uništavanje sa svojim pratećim okrutnostima mrske su Bogu i navlače na sebe kaznu; jer, Bog Ljubavi također je Bog Pravde, te svatko mora požeti ono što je posijao. Uznastojmo razumjeti zapovijedi Najuzvišenijega i urediti svoje živote onako kako to On zapovijeda. Istinska sreća ovisi o duhovnoj dobroti i o posjedovanju uvijek otvorena srca za primanje Božanskih Darova.

Ako se srce okrene od blagoslova koje Bog nudi, kako se može nadati sreći? Ako se ne ufa i ne uzda u Božju Milost, gdje može naći spokoj? O, uzdajte se u Boga, jer je Njegova Dobrostivost vječna, i u Njegove blagoslove, jer su izvrsni. O, vjerujte u Svemogućega, jer On nikada ne iznevjerava, a Njegova dobrota vječno traje! Njegovo Sunce stalno daje Svjetlost, a Oblaci milosti Njegove puni su Kiše Samilosti, kojom On hrani srca svih koji se uzdaju u Njega. Njegov osvježavajući lahor na svojim krilima uvijek donosi izlječenje rastrganim ljudskim dušama. Je li mudro okretati se od tako ljubaznog Oca koji nas obasipa blagoslovima i umjesto toga izabrati da budemo roblje materije?

Bog nas je u Svojoj beskonačnoj dobroti uzdigao do tolike časti i učinio nas gospodarima materijalnoga svijeta. Zar ćemo onda biti njegovim robovima? Ne, radije iskoristimo svoje pravo koje nam pripada po rođenju, te uznastojmo živjeti životom duhovnih sinova Božjih. Veličanstveno Sunce Istine još jednom se pojavilo na Istoku. S dalekoga obzorja Perzije njegov se sjaj širi nadaleko, tjerajući oblake predrasuda. Svjetlost jedinstva čovječanstva počinje obasjavati svijet i uskoro će se barjak Božanskoga sklada i solidarnosti među narodima zavijoriti visoko na Nebesima. Da, lahori Svetoga Duha nadahnut će cijeli svijet!

O, ljudi i narodi! Ustanite i radite te budite sretni! Okupite se zajedno pod šatorom jedinstva čovječanstva!

– 35 –
Bol i jad

22. listopada

Na ovome svijetu dvije vrste osjećaja utječu na nas: radost i bol.

Radost nam daje krila! U radosnim vremenima naša je snaga vitalnija, um izoštreniji, a naše razumijevanje manje pomućeno. Čini nam se kako bolje izlazimo na kraj sa svijetom te da otkrivamo smisao svoga postojanja. Ali kada nas jad svlada, postajemo slabima, snaga nas napušta, naše je shvaćanje nejasno, a inteligencija zakočena. Životna stvarnost kao da nam izmiče iz ruku, naše duhovno oko ne uspijeva sagledati svete tajne, te postajemo nalik mrtvacima.

Nema ljudskoga bića koje ostaje netaknuto od ta dva utjecaja; ali sva tuga i jad dolaze od svijeta materije – duhovni svijet pruža samo radost!

Ako patimo, to je posljedak materijalnih stvari, te sve kušnje i nevolje potječu iz tog svijeta varke.

Na primjer: trgovac propadne – uslijedi očaj. Radnik bude otpušten – i glad mu se ceri u lice. Seljak ima slabu ljetinu – briga mu obuzima dušu. Čovjek sagradi kuću, a ona mu do temelja izgori, pa on postaje beskućnik, biva uništen, očajan.

Svi ovi primjeri trebaju nam pokazati kako se nevolje koje vrebaju na nas na svakom našem koraku, kako se sva žalost, bol, sramota i jad rađaju u svijetu materije; nasuprot tome, duhovno Kraljevstvo nikada ne postaje uzrokom žalosti. Čovjek koji sa svojim mislima živi u ovome Kraljevstvu zna samo za stalnu radost. Zla, čiji je nasljednik svako tijelo, ne zaobilaze ga, ali dodiruju samo površinu njegova života – dubina ostaje spokojna i smirena.

Danas je čovječanstvo pognuto od tereta nevolja, tuge i jada – nitko nije pošteđen; svijet je natopljen suzama; ali, Bogu hvala, lijek nam stoji pred vratima. Okrenimo srca dalje od svijeta materije i živimo u duhovnome svijetu! Samo nam on može pružiti slobodu! Ako nas pritisnu nevolje, samo trebamo zazvati Boga, pa ćemo biti pomognuti Njegovom velikom Milošću.

Snađe li nas žalost ili nesreća, okrenimo lica prema Kraljevstvu i nebeska će se utjeha izliti.

Ako smo bolesni i u nevolji, preklinjimo za Božje izlječenje i On će odgovoriti na naše molitve.

Kada nam se misli ispune gorčinom ovoga svijeta, okrenimo pogled prema slasti Božje samilosti i On će nam poslati nebeski mir! Ako smo zatočeni u materijalnom svijetu, naš se duh može vinuti do Nebesa, pa ćemo doista biti slobodni!

Kada nam se naši dani približe kraju, mislimo na vječne svjetove i bit ćemo ispunjeni radošću!

Svuda oko sebe vidite dokaze o manjkavosti materijalnih tvari – kako se radost, opuštenost, mir i utjeha ne trebaju tražiti u prolaznim stvarima svijeta. Nije li onda, glupo odbiti tražiti ta blaga ondje gdje se ona mogu naći? Vrata duhovnoga Kraljevstva otvorena su za sve, a izvan njih nalazi se potpuna tama.

Bogu hvala što vi iz ove skupštine imate to znanje, jer u svim životnim jadima možete dobiti najveću utjehu. Ako su vam dani na ovome svijetu odbrojeni, vi znate da vas očekuje život vječni. Ako vas materijalne brige obaviju tamnim oblakom, duhovni vam sjaj osvjetljava put. Uistinu, oni čije su duše prosvijetljene Duhom Najvišega imaju najveću utjehu.

Ja sam i sâm bio u zatvoru četrdeset godina. Samo jednu godinu nemoguće je izdržati – nitko nije preživio taj zatvor više od godinu dana! Ali, Bogu hvala, ja sam tijekom svih tih četrdeset godina svakoga dana bio nadasve sretan; kad sam se budio, bilo je to kao da slušam blagovijesti, a svake sam se noći beskrajno radovao. Duhovnost je bila moja utjeha, a obraćanje Bogu moja najveća radost. Da nije bilo toga, mislite li da bih mogao preživjeti tih četrdeset godina u zatvoru?

Stoga je duhovnost najveći od svih Božjih darova, a “Život Vječni” znači “Obraćanje Bogu”. Neka svatko od vas svakodnevno raste u duhovnosti, svi ojačajte u svakom dobru, neka vam Božanska utjeha sve više i više pomaže, neka vas Sveti Duh Božji oslobodi i neka snaga Nebeskoga Kraljevstva živi i djeluje među vama.

To je moja iskrena želja i ja molim Boga da vam tu milost podari.

– 36 –
Savršeni ljudski osjećaji i vrline

23. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Vi biste svi trebali biti sretni i zahvalni Bogu za veliku privilegiju koju imate.

Ovo je posve duhovni skup! Neka je Bogu hvala, srca su vam okrenuta k Njemu, duše su vam privučene Kraljevstvu, imate duhovne težnje, a misli vam streme daleko iznad svijeta praha.

Vi pripadate svijetu čistote i ne zadovoljava vas da živite životom životinje, trateći svoje dane u jelu, piću i spavanju. Vi ste doista ljudi! Vaše su misli i ambicije usmjerene prema stjecanju ljudskoga savršenstva. Vi živite kako biste činili dobro i da biste drugima donosili sreću. Vaša je najveća čežnja da utješite one koji su žalosni, da ojačate slabe, te da očajnim dušama vratite nadu. Misli su vam danonoćno okrenute prema Kraljevstvu, a srca su vam puna Božje ljubavi.

Stoga vi ne znate za protivnost i nesklonost ni za mržnju, jer vam je svaki živi stvor drag i jer težite dobru svakoga od njih.

To su savršeni ljudski osjećaji i vrline. Ako ih čovjek nema, bolje je i da ne postoji. Ako je svjetiljka pregorjela, bolje da se uništi. Ako drvo ne rađa plodove, bolje ga je posjeći, jer samo zauzima zemlju.

Uistinu, tisuću puta je bolje za čovjeka da umre nego da nastavi živjeti bez vrline.

Mi imamo oči da njima gledamo, ali ako ih ne upotrebljavamo, od kakve li su nam onda koristi? Mi imamo uši da njima čujemo, ali ako smo gluhi, što imamo od njih?

Mi imamo jezik da njime Boga hvalimo i pronosimo blagovijesti, ali ako smo nijemi, kako li je on beskoristan!

Predobri Bog stvorio je čovjeka da sja Božanskom svjetlošću, da osvjetljava svijet svojim riječima, djelima i životom. Ako je bez vrline, on nije bolji od puke životinje, a životinja bez inteligencije opaka je stvar.

Nebeski je Otac podario čovjeku neprocjenjivi dar inteligencije, tako da on može postati duhovnim svjetlom koje prodire kroz tminu materijalnosti i unosi dobro i istinu u svijet. Ako se budete iskreno pridržavali Bahá’u’lláhovih učenja, doista ćete postati svjetlom svijeta, dušom svjetskoga tijela, utjehom i pomoći čovječanstvu, te izvorom spasenja cijeloga svemira. Stoga uznastojte, srcem i dušom, slijediti pouke Blaženoga Savršenstva, i budite sigurni – ako uspijete živjeti životom koji vam On označava – Život Vječni i vječita radost u Kraljevstvu Božjem bit će vaša, a nebeska podrška bit će vam poslana kako bi vas jačala u svim vašim danima.

Iskreno se molim da svatko od vas dostigne tu savršenu radost!

– 37 –
Okrutna ravnodušnost ljudi prema patnji drugih naroda

24. studenoga

‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Upravo su mi rekli da se u ovoj zemlji dogodila strašna nesreća. Jedan se vlak survao u rijeku i barem dvadeset ljudi je poginulo. Danas će se o tome raspravljati u francuskom parlamentu, a bit će pozvan i direktor državnih željeznica da kaže svoju riječ. Njega će detaljno ispitivati o stanju željezničke pruge i o tome što je prouzročilo nesreću, te će tamošnja rasprava biti zaista vruća. Sa čuđenjem i iznenađenjem primjećujem da se diljem ove zemlje javilo toliko zanimanje i uzbuđenje povodom smrti tih dvadeset ljudi, dok su svi hladni i ravnodušni prema činjenici da tisuće Talijana, Turaka i Arapa gine u Tripolisu! Užas tog masovnog pokolja uopće nije uzbudio vlast! Pa, i ti nesretnici su ljudska bića!

Zašto ima toliko mnogo zanimanja i dubokog suosjećanja koji se pokazuju prema onih dvadeset pojedinaca, dok ih za petsto tisuća osoba uopće nema? Pa, i oni su ljudi, svi oni pripadaju obitelji čovječanstva, ali su iz drugih zemalja i druge nacionalnosti. Nezainteresirane zemlje uopće ne mare što su ti ljudi sasječeni na komade, taj masovni pokolj uopće ih ne dira! Kako li je to nepravedno, okrutno, kako li je samo krajnje lišeno svakog dobrog i pravog osjećanja! Ljudi iz tih drugih zemalja imaju djecu i žene, majke, kćeri i male sinove! U tim se zemljama danas teško može naći kuća iz koje se ne čuje gorki plač, jedva se može naći dom kojega nije dotakla okrutna ruka rata.

Teško meni! Svugdje vidimo kako čovjek može biti okrutan, pun predrasuda i nepravedan, te kako li je samo spor kad treba vjerovati u Boga i Njegove zapovijedi.

Kada bi ti ljudi ljubili i pomagali jedni druge, umjesto da budu toliko spremni za uništavanje mačem i topom, koliko bi svijet plemenitiji bio! Koliko li bi bilo bolje kada bi, poput jata golubova, živjeli u miru i skladu, umjesto da se, poput vukova, međusobno komadaju.

Zašto je čovjek tako tvrda srca? Stoga što još ne zna za Boga. Da zna za Boga, ne bi se ponašao izravno suprotno Njegovim zakonima; da je duhovno svjestan, takav način ponašanja bio bi mu nemoguć. Kad bi se samo vjerovalo zakonima i poukama Božanskih proroka, kad bi se oni shvatili i poštivali, ratovi više nikada ne bi prekrivali lice Zemlje mrakom.

Kad bi u čovjeku postojali makar i samo tragovi pravednosti, takvo bi stanje stvari bilo nemoguće.

Stoga vam kažem: molite se, molite se i okrenite lica k Bogu, da On, u svojoj beskonačnoj samilosti, pomogne i olakša tim zavedenim pojedincima. Molite da im On poda duhovno razumijevanje i pouči ih trpeljivosti i milosrđu, da im se oči njihovih duša otvore i da ih prožme duhovni dar. Tada će mir i ljubav koračati zemljama s rukom pod rukom, a oni će se zlosretni ljudi moći odmoriti.

Trudimo se svi, danonoćno, da pomognemo u stvaranju boljih uvjeta života. Moje se srce slama od tih strašnih stvari i glasno kuka – neka ta kuknjava dopre do ostalih srca!

Tada će slijepi progledati, a mrtvi ustati, i pravda će nastupiti i zavladati na Zemlji.

Sve vas ponizno preklinjemo da se molite, svim srcem i dušom, da se to ostvari.

– 38 –
Naša nas malobrojnost ne smije obeshrabriti

25. studenoga

Kada je Krist došao, objavio se u Jeruzalemu. Pozvao je ljude u Kraljevstvo Božje, pozvao ih je u Život Vječni i rekao im da stječu ljudske vrline. Svjetlost Vodstva prosipala se iz te Blistave Zvijezde, da bi On napokon žrtvovao i svoj život za dobro čovječanstva.

Tijekom cijelog svog blagoslovljenog života trpio je bijedu i nevolje, a unatoč svemu tome, cijelo je čovječanstvo bilo Njegov neprijatelj!

Odbacivali su Ga, prezirali, zlostavljali i proklinjali. S Njime nisu postupali kao s čovjekom – pa ipak je On, unatoč svemu tome, bio utjelovljenje milosti, najveće dobrote i ljubavi.

Ljubio je cijelo čovječanstvo, a ono je postupalo s Njime kao s neprijateljem, te nije bilo sposobno da Ga cijeni. Nije pridavalo nikakvu vrijednost Njegovim riječima, a plam Njegove ljubavi nije ih obasjao.

Kasnije su shvatili tko je On bio; da je bio Sveta i Božanska Svjetlost, te kako su Njegove riječi sadržavale Život Vječni.

Srce Mu je bilo puno ljubavi za cijeli svijet, Njegova je dobrota kanila dosegnuti do svakoga čovjeka – kad su ljudi to počeli shvaćati, pokajaše se – no on je već bio raspet na križu!

Tek mnogo godina nakon Njegovoga uznesenja uvidjeli su tko je bio On, a u vrijeme Svojega uznesenja imao je samo nekoliko sljedbenika; relativno mali broj ljudi vjerovao je Njegovom nauku i pridržavao se Njegovih zakona. Neznalice su govorile: “Tko je on; pa, on ima samo šačicu sljedbenika!” Ali oni koji su znali rekoše: “On je Sunce koje će sjati i na Istoku i na Zapadu. On je Objava koja svijetu donosi život”.

Ono što uvidješe prvi sljedbenici – ostali svijet shvatio je tek kasnije.

Stoga, vi koji ste u Europi, ne budite obeshrabreni time što ste malobrojni, ili stoga što svijet misli da vaša Vjera nije ni od kakve važnosti. Ne budite malodušni ako na vaše skupove bude dolazilo malo ljudi, a ako vas budu ismijavali i proturječili vam ne dajte se smetati, jer isto su to morali podnositi i Kristovi apostoli. Njih su ružili i proganjali, proklinjali i zlostavljali, ali su na kraju ipak pobijedili, te se pokazalo kako njihovi neprijatelji nisu bili u pravu.

Bude li se povijest ponovila i budu li se iste ovakve stvari događale i vama, ne žalostite se zbog toga, nego se radujte i Bogu zahvaljujte što ste pozvani da patite onako kao što su sveti ljudi iz starih vremena patili. Budu li vam se suprotstavili, ponašajte se blago prema njima; budu li vam proturječili, ostanite čvrsti u svojoj vjeri; budu li vas napuštali i bježali od vas, ponovno ih potražite i lijepo postupajte s njima. Nikoga ne vrijeđajte; molite se za sve; uznastojte da vaša svjetlost zasja u svijetu i pustite da se vaš barjak zavijori visoko na Nebu. Taj krasan miomiris vaših plemenitih života svugdje će doprijeti. Svjetlost istine što gori u vašim srcima blistat će sve do udaljenih obzorja!

Ravnodušnost i prezir svijeta uopće nisu važni, dok će vaši životi biti od najveće važnosti.

Svi oni koji tragaju za istinom u Nebeskome Kraljevstvu sjajni su poput zvijezda; oni su nalik voćkama prepunim najvrsnijih plodova, slični moru punom dragocjenog biserja.

Samo vjerujte u Milost Božju i širite Božansku Istinu.

– 39 –
Riječi koje je izgovorio ‘Abdu’l-Bahá u crkvi pastora Wagnera (Foyer de l’Ame) u Parizu

26. studenoga

Duboko sam dirnut suosjećajnim riječima koje su mi bile upućene te se nadam da će se istinska ljubav i naklonost razvijati među vama iz dana u dan. Bog je htio da ljubav bude bitna snaga u ovome svijetu, a vi svi znate s kolikom ja radošću govorim o ljubavi.

Vjekovima je Bog slao Svoje proroke u ovaj svijet da služe istini – Mojsije je donio zakon istine koji su svi proroci Izraela nakon Njega nastojali širiti.

Kada je došao Krist, zapalio je plamteću baklju istine i uzdigao je, tako da se cijeli svijet obasja njome. Poslije Njega dođoše Njegovi izabrani apostoli te se uputiše nadaleko i naširoko, pronoseći po mračnome svijetu svjetlost nauka svojega Učitelja i šireći je sve dalje i dalje.

A onda je došao Muhamed, koji je u Svoje vrijeme, na svojstveni način, širio spoznaju o istini unutar jednog divljeg naroda; jer to je uvijek bila zadaća Božjih izabranika.

Tako se, napokon, u Perziji pojavio i Bahá’u’lláh, Njegova je žarka želja bila ova: da u svim zemljama ponovno zabliješti izblijedjela svjetlost istine. Svi su ti sveci Božji srcem i dušom nastojali širiti ljubav i jedinstvo diljem svijeta, tako da se tmina materijalnosti rastjera, a da svjetlost duhovnosti zabliješti među čovječanskom djecom. Tad bi nestalo mržnje, klevete i ubojstava, te bi, umjesto njih, ljubav, jedinstvo i mir zavladali svijetom.

Sve su Objave Božje došle s istom namjerom, i sve su nastojale odvesti ljude na putove vrline. Unatoč tome, mi, sluge njihove, još uvijek se međusobno svađamo! Zašto li je to tako? Zašto ne ljubimo jedan drugoga i ne živimo u jedinstvu?

To je stoga što smo zatvorili oči pred osnovnim načelom svih religija da je Bog jedan, da je On Otac svih nas, da smo svi mi preplavljeni oceanom Njegove milosti, da nas sve čuva i štiti Njegova nježna briga.

Veličanstveno Sunce Istine sja podjednako za sve, vode Božanske Milosti kupaju svakoga, a Njegova Božanska milost darovana je svoj Njegovoj djeci.

Ovaj ljubazni Bog želi mir za sva svoja stvorenja – zašto li ona, onda, troše svoje vrijeme u ratovanju?

On ljubi i štiti svu svoju djecu – zašto Ga ona zaboravljaju?

On dijeli svoju Očinsku brigu na sve nas – zašto zanemarujemo bližnje svoje?

Dakako, tada kad shvatimo koliko nas Bog ljubi i koliko brine za nas, trebamo urediti svoje živote tako da Mu što više nalikujemo.

Bog nas je, sve do jednoga, stvorio. Zašto se ponašamo protivno Njegovim željama, kad smo svi djeca Njegova i kad svi ljubimo istog Oca? Sve te podjele koje vidimo svuda oko sebe, sve te rasprave i protivnosti nastaju stoga što se ljudi grčevito drže rituala i izvanjskoga ispunjavanja reda i običaja, zaboravljajući pritom jednostavnu, osnovnu istinu. Upravo su te izvanjske strane religija ono što je toliko različito, i upravo je to ono što uzrokuje svađe i neprijateljstvo – a bit je uvijek jedna te ista. Bit je Istina, a Istina nema nikakvu podjelu. Istina je Božje vodstvo, ona je svjetlost svijeta, ona je ljubav, milosrđe. Sva ova svojstva istine također su ljudske vrline nadahnute Božanskim Duhom.

Stoga se svi do jednoga držimo istine, pa ćemo uistinu biti slobodni!

Bliži se dan kada će se sve religije svijeta ujediniti, jer one su već, u načelu, jedno. Nema nikakve potrebe za podjelom kad vidimo da su samo izvanjski oblici ono što ih razdvaja. Među sinovima čovječanskim neke duše pate zbog neukosti; požurimo da ih poučimo. Drugi su poput djece kojima trebaju pažnja i odgoj dok ne porastu, a neki su bolesni – njima trebamo donijeti Božansko izlječenje.

Bili oni neuki, djetinjasti ili bolesni, moramo ih ljubiti i pomoći im, te ih ne smijemo prezirati zbog njihovoga nesavršenstva.

Svećenici postoje da bi ljudima donosili duhovno ozdravljenje i da bi ostvarili jedinstvo među narodima. Ako postaju uzrokom podjele, bolje da ih nema! Lijek se daje da bi se izliječila bolest, ali ako on samo pogoršava ono na što se žalimo, bolje je da ga se klonimo. Ako religija treba biti samo uzrok razdora, bolje i da ne postoji.

Sve Božanske Objave koje je Bog poslao u ovaj svijet rado bi ponovno prošle kroz sve svoje teškoće i patnje već samo radi nade da će raširiti Istinu, jedinstvo i slogu među ljudima. Krist je podnosio život pun žalosti, bola i jada kako bi svijetu pokazao savršen primjer ljubavi – a unatoč tome mi se nastavljamo ponašati jedni prema drugima u sasvim suprotnom duhu!

Ljubav je temeljno načelo Božje namjere za čovjeka i Bog nam je zapovjedio da jedni druge ljubimo onako kako On ljubi nas. Sve ove svađe i razdori o kojima slušamo sa svih strana, samo nastoje povećati materijalnost.

Veći dio svijeta utonuo je u materijalizam, a blagoslovi Svetoga Duha zanemaruju se. Ima toliko malo prave duhovne osjećajnosti, a napredak svijeta poglavito je samo materijalan. Ljudi postaju nalik prolaznim životinjama, jer mi znamo da one nemaju duhovnog osjećaja; one se ne okreću k Bogu, one nemaju nikakvu religiju! Te stvari pripadaju samo čovjeku, a kad je on bez njih, onda je zatočenik prirode – nimalo bolji od životinje.

Kako se čovjek može zadovoljiti životom nižega postojanja, kad ga je Bog načinio tako uzvišenim stvorenjem? Sav stvoreni svijet podvrgnut je zakonima prirode, ali je čovjek bio u stanju pobijediti te zakone. Sunce je, unatoč svojoj moći i veličini, ograničeno zakonima prirode, pa ni za dlaku ne može promijeniti putanju kojom se kreće. Ogroman i silan ocean nemoćan je promijeniti svoje plime i oseke – ništa, izuzev čovjeka, ne može se oduprijeti prirodnim zakonima!

Čovjeku je Bog dao tu čudesnu moć da može upravljati i vladati prirodom te da je može svladati.

Prirodni zakon odredio je čovjeku da hoda po zemlji, ali on gradi brodove i leti zrakom! Stvoren je da živi na suhom, ali on plovi morima, pa čak i putuje pod njihovim površinama!

On je naučio upravljati električnom energijom, te ovu po volji uzima i “zatvara” u svjetiljku! Ljudski je glas načinjen za govor na malim daljinama, no čovjekova moć je tolika da je on načinio naprave, pa može razgovarati s Istoka na Zapad! Svi ovi primjeri pokazuju vam kako čovjek može upravljati prirodom i kako, tako reći, otima iz ruke prirode njezin vlastiti mač i koristi ga protiv nje same. Pošto smo vidjeli da je čovjek stvoren kao gospodar prirode, kako li je glupo od njega što je postao njezin rob! Kako li je neuko i glupo obožavati prirodu, kada nas je Bog, u svojoj dobroti, načinio njezinim gospodarima. Božja je moć vidljiva za sve, ali čovjek zatvara oči i ne vidi je. Sunce Istine sja svim svojim sjajem, ali čovjek, s čvrsto zatvorenim očima, ne može vidjeti Njegovu slavu! Iskreno se molim Bogu da se po Milosti i Ljubaznoj Dobroti Njegovoj svi ujedinite i ispunite krajnjom radošću.

Preklinjem vas sve do jednoga, da se molite zajedno sa mnom da prestanu rat i krvoproliće, a da ljubav, prijateljstvo, mir i jedinstvo zavladaju svijetom.

Stoljećima gledamo kako se krv prolijeva po Zemljinoj površini; ali sada se pojavio zrak jačega svjetla, čovjekov um je još veći, duhovnost se počinje razvijati i zasigurno dolazi vrijeme kada će religije svijeta biti u miru. Ostavimo se nesložnih rasprava o izvanjskim formama, te se udružimo i pohitajmo prema Božanskom Idealu jedinstva, dok se cijelo čovječanstvo ne prepozna kao jedna obitelj koju spaja ljubav.

 

II DIO

Jedanaest načela iz Učenja Bahá’u’lláha, koje je ‘Abdu’l-Bahá objasnio u Parizu.

Traganje za Istinom.

Jedinstvo čovječanstva.

Religija treba biti Uzrokom Ljubavi i Naklonosti

(ne uzimati ih zasebno).

Jedinstvo religije i znanosti.

Ukidanje predrasuda.

Izjednačavanje sredstava za život.

Jednakost ljudi pred Zakonom.

Sveopći Mir.

Nemiješanje religije u politiku.

Jednakost spolova – obrazovanje žena.

Snaga Svetog Duha.

 

– 40 – 
Teozofsko društvo, Pariz

Otkako sam stigao u Pariz govore mi o Teozofskom društvu, a ja znam da je ono sastavljeno od časnih i uglednih ljudi. Vi ste umni i misaoni ljudi, ljudi s duhovnim idealima, i za mene je veliko zadovoljstvo biti među vama.

Zahvalimo Bogu što nas je ove večeri sastavio. To mi pričinjava veliku radost, jer vidim da ste vi tražitelji istine. Vi niste sputani okovima predrasuda, a vaša je najveća čežnja spoznati istinu. Istina se može usporediti sa suncem! Sunce je blistavo tijelo koje rastjeruje svu tminu; isto tako istina rastjeruje sjene naše uobrazilje. Kao što sunce daje život tijelu čovječanstva, tako istina daje život njegovim dušama. Istina je sunce što se rađa na različitim točkama horizonta.

Katkad se sunce rađa u središtu horizonta, a onda se u ljeto diže sjevernije, zimi južnije, ali je to uvijek jedno te isto sunce, ma kako različite bile točke njegova rađanja.

Isto tako, istina je jedna, premda njezina manifestiranja mogu biti vrlo različita. Neki ljudi imaju oči i vide. Oni obožavaju sunce, bez obzira na kojoj se točki horizonta pojavilo; a kada sunce napusti zimsko nebo da bi se pojavilo na  ljetnom, oni znaju kako ga ponovno mogu pronaći. Ima i onih koji obožavaju sâmo mjesto s kojega se sunce diglo, a kada se pojavi na nekom drugom mjestu, oni nastavljaju promatrati pred mjestom njegovoga prethodnoga javljanja. Jao meni! Ti su ljudi lišeni blagoslova sunca. Oni koji uistinu obožavaju sâmo sunce, prepoznat će ga ma s kojega se obzorja pojavilo i smjesta će okrenuti lica k njegovome sjaju.

Mi moramo obožavati sunce sâmo, a ne tek mjesto njegova pojavljivanja. Na isti način, ljudi prosvijetljena srca obožavaju istinu, neovisno o obzorju na kojemu se ona pojavljuje. Oni nisu vezani uz ličnost, već slijede istinu i sposobni su je prepoznati bez obzira odakle ona dolazila. Upravo je to ona istina koja pomaže čovječanstvu da napreduje, koja daje život svim stvorenim bićima, jer ona je Drvo Života!

U Svome Učenju Bahá’u’lláh nam daje pojašnjenje istine, i ja bih vam želio ukratko govoriti o tome, jer vidim da ste sposobni razumjeti.

Prvo načelo Bahá’u’lláha je:

Traganje za istinom

Čovjek se mora osloboditi svih predrasuda i plodova svoje vlastite uobrazilje, tako da može nesputano tragati za istinom. Istina je jedna u svim religijama i s pomoću nje se može ostvariti jedinstvo svijeta.

Svim načelima zajedničko je jedno temeljno uvjerenje. S obzirom na to da je istina jedna, ona se ne može dijeliti, a razlike koje izgleda postoje među narodima samo su rezultat njihove vezanosti uz predrasude. Kad bi samo ljudi potražili istinu, otkrili bi kako su ujedinjeni.

Drugo načelo Bahá’u’lláha je:

Jedinstvo čovječanstva

 Jedini Bog koji nas sve ljubi daruje svoju božansku Milost i ljubaznost cijelome čovječanstvu; svi su ljudi sluge Najuzvišenijega, a Njegova Dobrota, Milosrđe i Blagost obasipaju sva Njegova stvorenja. Slava čovječanstva naslijeđe je svakoga pojedinca.

Svi su ljudi listovi i plodovi jednoga te istoga drveta, svi su oni mladice Adamova drveta, svi imaju isto podrijetlo. Ista kiša ih polijeva, isto ih toplo sunce tjera da rastu, isti ih lahor osvježava. Jedine razlike koje postoje i razdvajaju ih su ove: ima djece kojoj je potrebno vodstvo, ima neukih koje treba poučiti, bolesnih koje treba njegovati i liječiti; stoga vam kažem, cijelo je čovječanstvo ovito Milosrđem i Milošću Božjom. Svi nam Sveti Spisi govore: svi su ljudi jednaki pred Bogom. On ne pravi razlike među ljudima.

Treće načelo Bahá’u’lláha je:

Religija treba biti Uzrokom Ljubavi i Naklonosti

 Religija treba sjediniti sva srca i učiniti da ratovi i razdori nestanu sa Zemljine površine, te rađati duhovnost i u svako srce unositi život i svjetlost. Postane li religija uzrokom nenaklonosti, mržnje i podjele, bolje bi nam bilo bez nje, a skloniti se od takve religije odista bi bio pobožan čin. Jer jasno je da je svrha lijeka izliječiti; no ako taj lijek samo pogoršava boljku, bolje je kloniti ga se. Svaka religija koja nije uzrokom ljubavi i jedinstva uopće nije religija. Svi su sveti proroci bili poput liječnika za dušu; oni su propisivali lijekove za izlječenje čovječanstva; stoga, nijedan lijek koji prouzrokuje bolest ne dolazi od onoga velikoga i izvrsnoga Liječnika.

Četvrto načelo Bahá’u’lláha je:

Jedinstvo religije i znanosti

Znanost možemo smatrati jednim krilom, a religiju drugim; ptici su potrebna dva krila za let, samo jedno bilo bi beskorisno. Svaka religija koja proturječi znanosti ili joj se protivi, samo je neznanje – jer neznanje je opreka znanju.

Religija koja se sastoji samo iz obreda i praznovjernih ceremonija nije istina. Stoga se iskreno potrudimo da budemo sredstvo ujedinjenja religije i znanosti.

Ali Muhamedov zet je rekao: “Ono što je sukladno znanosti također je sukladno i religiji”. Religija ne treba prihvatiti ništa što čovjekova inteligencija ne može shvatiti. Religija i znanost idu rukom pod rukom i nijedna religija koja je protivna znanosti nije istina.

Peto načelo Bahá’u’lláha je:

Vjerske, rasne i sektaške predrasude uništavaju temelj čovječanstva

 Sve podjele na svijetu, svu mržnju, sve ratove i krvoprolića prouzročila je ova ili ona od ovih predrasuda.

Cijeli se svijet mora promatrati kao jedna jedinstvena zemlja, svi narodi kao jedan narod, svi ljudi kao pripadnici jedne rase. Religije, rase i narodi jesu podjele koje je čovjek izmislio i koje su potrebne samo u njegovoj misli; pred Bogom nema ni Perzijanaca, ni Arapa, ni Francuza, ni Engleza; Bog je Bog za sve i za njega je sav stvoreni svijet jedno. Mi moramo slušati Boga i nastojati da Ga poštujemo napuštajući sve svoje predrasuda i stvarajući mir na Zemlji.

Šesto načelo Bahá’u’lláha je:

Jednaka mogućnost sredstava za Život

 Svako ljudsko biće ima pravo na život; ono ima pravo na odmor i na određenu količinu blagostanja. Isto onako kao što bogatun može živjeti u svojoj palači, okružen luksuzom i najvećim komforom, tako i siromah treba imati osnovna sredstva za život. Nitko ne smije umrijeti od gladi; svatko treba imati dovoljno odjeće; jedan čovjek ne bi trebao živjeti u prevelikom obilju ako drugi ne može doći do osnovnih životnih sredstava.

Trudimo se svom snagom koju imamo da ostvarimo sretnije životne prilike, tako da nijedna duša ne bude pogođena neimaštinom.

Sedmo načelo Bahá’u’lláha je:

Jednakost ljudi – jednakost pred Zakonom

Mora vladati Zakon, a ne pojedinac; na taj će način svijet postati mjestom ljepote, a istinsko će bratstvo biti ostvareno. Ljudi će otkriti istinu tek kad postignu složnost.

Osmo načelo Bahá’u’lláha je:

Sveopći mir

Vrhovni će Sud biti izabran od naroda i vlada svake države, u kojem će se pripadnici svih naroda i državnih vlasti sastajati u jedinstvu. Sve će se raspre iznositi pred Sud, čija je misija spriječiti rat.

Deveto načelo Bahá’u’lláha je:

Religija se ne treba baviti političkim pitanjima

 Religija se bavi duhovnim stvarima, a politika svjetovnim stvarima. Religija mora djelovati u misaonom svijetu, dok polje politike leži u svijetu izvanjskih okolnosti.

Posao je svećenstva da obrazuje narod, da ga poučava, da mu pruži dobar savjet i nauk tako da može duhovno napredovati. Ono nema nikakve veze s političkim pitanjima.

Deseto načelo Bahá’u’lláha je:

Obrazovanje i nauk za žene

Na ovome svijetu žene imaju ista prava kao muškarci; u religiji i društvu one predstavljaju vrlo važan element. Sve dotle dok žene budu sprečavane da ostvare svoje najviše mogućnosti, muškarci neće moći ostvariti veličinu koja bi im mogla pripasti. 

Jedanaesto načelo Bahá’u’lláha:

Snaga Svetoga Duha, s pomoću koje se jedino može postići Duhovni razvitak

Samo s pomoću daha Svetoga Duha može doći do duhovnog razvitka. Ma koliko materijalni svijet napredovao, ma koliko se on sjajno uresio, on nikada ne može biti ništa drugo do jedno beživotno tijelo, osim ako se duša nalazi u njemu, jer duša je ta koja oživljuje tijelo; samo tijelo nema nikakvog stvarnog značaja. Lišeno blagoslova Svetoga Duha, materijalno bi tijelo bilo nepokretno.

Eto, to su neka – vrlo ukratko objašnjena – Bahá’u’lláhova načela.

Jednom riječju, svima nam valja biti onima koji ljube istinu. Tražimo je u svako doba i u svakoj zemlji, pazeći da se nikada ne vezujemo za osobe. Budimo spremni vidjeti svjetlost gdje god ona sjala, te budimo sposobni prepoznati svjetlost istine ma gdje se ona pojavila. Udišimo miomiris ruže što se širi iz trnja koje je okružuje; pijmo tekuću vodu iz svakog čistog izvora.

Otkako sam došao u Pariz, imao sam veliko zadovoljstvo sretati Perzijance kao što ste vi. Jer, Bogu hvala, vi ste razboriti, bez predrasuda, i čeznete da spoznate istinu. U svojim srcima nosite ljubav prema čovječanstvu, i koliko god možete – naprežete se u milosrdnom radu i stvaranju jedinstva; to je ono što je Bahá’u’lláh osobito želio.

Upravo sam zato toliko sretan što se nalazim među vama, i molim se za vas da postanete spremnicom Blagoslova božjih, te sredstvom širenja duhovnosti diljem ove zemlje.

Vi već imate čudesnu materijalnu civilizaciju, a na isti će način i duhovna civilizacija postati vašom.

Gospodin Bleck zahvalio se ‘Abdu’l-Baháu, a ovaj mu je odgovorio: 

“Vrlo sam vam zahvalan za ljubazne osjećaje koje ste upravo izrazili. Nadam se da će se ova dva pokreta uskoro raširiti po cijelom planetu. Tada će jedinstvo čovječanstva razapeti svoj šator u samome središtu svijeta”.

– 41 –
Prvo načelo – Traganje  za istinom

4 Avenue de Gamoëns, Paris

10. studenoga

Prvo načelo Bahá’u’lláhova Učenja je:

Traganje za istinom

Da bi čovjek uspio u svom traganju za istinom on mora, prije svega, zatvoriti oči pred svim tradicionalnim predrasudama iz prošlosti.

Židovi imaju svoje tradicionalne predrasude, ni budisti i zoroastrijanci nisu bez njih, kao što nisu ni kršćani! Sve su religije postupno postale određene tradicijom i dogmama.

Sve se one smatraju čuvaricama istine i misle kako se svaka druga religija sastoji od pogrešaka. Samo one imaju pravo, a sve druge griješe! Židovi vjeruju da su jedini posjednici istine i osuđuju sve druge religije. Kršćani tvrde da je jedino njihova religija prava, a da su sve druge pogrešne. To isto rade i budisti i muslimani; svi se ograničavaju. Ako se sve međusobno osuđuju, gdje ćemo onda tragati za istinom? Ako sve proturječe jedna drugoj, onda nijedna od njih ne može biti istinita. Ako svatko vjeruje kako je njegova religija jedina istinita, njegovo oko postaje slijepo za istinu u drugim religijama. Ako je, primjerice, jedan Židov ograničen vanjskim upražnjavanjem židovske religije, on sebi ne dopušta vidjeti da istina može postojati i u svakoj drugoj religiji; ona se sva mora sadržavati samo u njegovoj religiji!

Stoga trebamo odvojiti sebe od izvanjskih formi i prakticiranja religije. Mi moramo shvatiti kako su sve te forme i prakticiranja, ma koliko lijepi bili, samo halja u koju su odjeveni vrelo srce i živući udovi Božanske istine. Mi moramo napustiti tradicionalne predrasude, želimo li uspjeti pronaći istinu u jezgri svake religije. Ako neki zoroastrijanac vjeruje da je Sunce Bog, kako se on može ujediniti s drugim religijama? Dok idolopoklonici vjeruju u razne svoje idole, kako li oni mogu shvatiti jedinstvenost Boga?

Stoga je jasno: da bismo postigli ma kakav napredak u traganju za istinom – mi se moramo odreći predrasuda. Kad bi se svi tražitelji držali ovoga načela, postigli bi jasno viđenje istine.

Ako bi se petoro ljudi sastalo kako bi tragali za istinom, oni moraju započeti oslobađanjem sebe od svih svojih posebnih stanja i svojim odbacivanjem svih ranije oblikovanih ideja. Da bismo našli istinu, mi se moramo odreći svih svojih predrasuda, svojih sitnih, trivijalnih mišljenja; tu je bitna otvorena, za istinu prijemčiva svijest. Ako je naš kalež prepun našega ega, u njemu nema mjesta za vodu života. Činjenica da mi zamišljamo kako smo u pravu i da svi drugi griješe najveća je od svih zapreka na stazi prema jedinstvu, a jedinstvo je nužno želimo li dosegnuti do istine, jer istina je jedna.

Stoga se nužno moramo odreći svojih posebnih predrasuda i praznovjerja ako iskreno želimo tragati za istinom. Ako u svojim svijestima ne razlučimo što su  dogma, praznovjerje i predrasuda s jedne strane, a što je, s druge strane, istina  – nećemo moći uspjeti. Kad smo odlučni u našem traganju za bilo čim, mi to svugdje tražimo. Ovoga se načela moramo držati u svom traganju za istinom.

Znanost se mora prihvatiti. Nijedna istina ne može proturječiti drugoj. Svjetlo je dobro u ma kojoj svjetiljci gorjelo! Jedna je ruža lijepa – u ma kojem vrtu cvala! Jedna zvijezda ima isti sjaj – blistala ona na Istoku ili na Zapadu. Budite slobodni od predrasuda, pa ćete ljubiti Sunce Istine, bez obzira na kojoj se ono točki na horizontu pojavilo! Shvatit ćete da ako je Božanska svjetlost istine zasjala u Isusu Kristu, ona je također zasjala u Mojsiju i Budi. Ozbiljni će tražitelj dostići do ove istine. To je ono što se podrazumijeva pod “Traganjem za Istinom”.

To također znači da mi moramo biti spremni raščistiti sa svime što smo ranije naučili, sa svime što bi moglo priječiti naše korake na stazi prema istini; ne smijemo se povući bude li potrebno da iznova započnemo svoje obrazovanje. Ne smijemo dopustiti svojoj ljubavi prema ma kojoj religiji ili osobi da nas tako zaslijepi da postanemo okovani praznovjerjem! Tek kad se oslobodimo od svih tih veza i počnemo tragati s oslobođenom sviješću, moći ćemo dospjeti do našega cilja.

“Tragajte za istinom, istina će vas osloboditi.” Tako ćemo moći vidjeti istinu u svim religijama, jer istina je u svakoj od njih, a istina je jedna!

 

– 42 –
Drugo načelo – Jedinstvo čovječanstva

 11. studenoga

 Jučer sam govorio o prvom načelu Bahá’u’lláhova Učenja – o “Traganju za istinom”; govorio sam o tome kako je potrebno da čovjek odbaci sve što je praznovjerno, kao i svaku naviku koja bi nam mogla zaslijepiti oko za viđenje istine u svakoj religiji. Dok ljubi jedan oblik religije i čvrsto ga se drži, on ne smije sebi dopustiti da mu svi ostali njezini oblici budu mrski. Od bitne je važnosti da traga za istinom u svim religijama, a bude li njegovo traganje  marljivo,  on će zasigurno uspjeti.

Prvo otkriće do kojeg budemo došli u našem “Traganju za Istinom” odvest će nas  do drugoga načela, a to je “Jedinstvo čovječanstva”. Svi ljudi su sluge jednog Jedinoga Boga. Jedan Bog vlada svim narodima svijeta i uživa u svoj svojoj djeci. Svi su ljudi iz jedne obitelji; kruna čovještva postavljena je na glavu svakog ljudskog bića.

U očima stvoritelja sva su Njegova djeca jednaka; Njegova dobrota obasipa svakoga. On ne daje prednost ni ovom ni onom narodu, svi su oni podjednako Njegova stvorenja. I budući da je to tako, zašto bismo onda pravili podjele, odvajali jedan narod od drugoga? Zašto bismo stvarali zapreke praznovjerja i tradicije, unoseći među ljude razdor i mržnju?

Jedina razlika među pripadnicima ljudske obitelji je razlika u stupnju. Neki su ljudi poput neuke djece, te se moraju obrazovati dok ne dostignu zrelost. Neki su poput bolesnika, pa s njima treba postupati nježno i pažljivo. Nitko nije loš ili zao! Ne smijemo dopustiti da ta sirota djeca izazovu u nama odvratnost. Prema njima moramo postupati s velikom ljubaznošću, poučavajući neuke i nježno njegujući bolesne.

Razmislite: jedinstvo je nužno za postojanje. Ljubav je sâm uzrok života; s druge strane, razdvajanje donosi smrt. U materijalnom stvorenom svijetu, na primjer, sve stvari duguju jedinstvu za svoj život. Elemente koji sačinjavaju drvo, mineral ili kamen, spaja zakon privlačenja. Kad bi taj zakon za trenutak prestao djelovati, ti se elementi ne bi zadržali zajedno, razdvojili bi se, a predmet bi u tom posebnom obliku prestao postojati. Zakon privlačenja je spojio određene elemente u formu ovoga krasnoga cvijeta, ali kad se to privlačenje povuče iz ovoga središta – cvijet  se raspada i prestaje postojati.

Tako je isto s ogromnim tijelom čovječanstva. Taj čudesni Zakon Privlačenja, Sklada i Jedinstva drži ovo prekrasno Djelo na okupu.

Ono što vrijedi za cjelinu, to vrijedi i za dijelove; radi li se o cvijetu ili ljudskom tijelu, kad načelo privlačenja prestane djelovati u njima, cvijet ili čovjek umiru. Stoga je jasno da su privlačenje, sklad, jedinstvo i ljubav uzroci života, dok odvratnost, mržnja i odvajanje donose smrt.

Vidjeli smo kako sve ono što unosi podjelu u svijet postojanja prouzrokuje smrt. Slično tome, taj isti zakon djeluje i u svijetu duha.

Stoga bi svaki sluga Jedinoga Boga morao poštivati zakon ljubavi, izbjegavajući svaki oblik mržnje, nesloge i svađe. Kad promatramo prirodu, mi vidimo kako se blage životinje skupljaju u jata i stada, dok divlji, surovi stvorovi poput lava, tigra i vukova žive u divljini, izvan civilizacije. Tek bi dva vuka ili dva lava mogla živjeti u prijateljskoj zajednici; ali tisuću janjadi može dijeliti jedan isti tor, i velik broj jelena može formirati krdo. Dva orla mogu boraviti na istome mjestu; ali se tisuću golubova može okupiti u jednoj nastambi.

Čovjek bi se trebao ubrojiti barem među blaže životinje; ali, kad postane surov, on je okrutniji i svirepiji i od najkrvoločnije životinje iz životinjskoga carstva!

No, Bahá’u’lláh je objavio načelo “Jedinstva Čovječanskoga Svijeta”. Svi narodi i zemlje od jedne su obitelji, od jednoga Oca, te bi trebali biti jedan prema drugome kao braća i sestre! Nadam se da ćete u svojim životima nastojati iskazivati i širiti ovo učenje.

Bahá’u’lláh je rekao da bismo mi trebali ljubiti čak i svoje neprijatelje i ponašati se prema njima prijateljski. Kad bi se svi ljudi držali ovoga načela, najveće jedinstvo i razumijevanje uspostavilo bi se u srcima svih pripadnika čovječanstva.

 

– 43 –
Treće načelo

(Da religija treba biti “Uzrokom ljubavi i Naklonosti” izrazito je naglašavano u mnogim Govorima čiji su Zapisi dati u ovoj knjizi, kao i u objašnjenjima nekih drugih Načela.)

 

– 44 –
Četvrto načelo – Prihvaćanje veze između religije i znanosti

4 Avenue e Camoëns, Paris,

12. studenoga

 ‘Abdu’l-Bahá je rekao:

Govorio sam vam o nekim načelima Bahá’u’lláha: o “Traganju za Istinom” i o “Jedinstvu Čovječanstva”. Sada ću objasniti četvrto načelo, koje je “Prihvaćanje Veze između Religije i Znanosti”.

Između prave religije i znanosti nema nikakvog proturječja. Kad je religija protivna znanosti, ona se pretvara u puko praznovjerje: ono što je suprotno znanju jest neznanje.

Kako čovjek može vjerovati da je nešto činjenica, ako je znanost dokazala da je to nešto nemoguće? Ako vjeruje protivno svojem razumu, to je prije neuko praznovjerje nego vjera. Istinita načela svih religija sukladna su učenjima znanosti.

Božje Jedinstvo je logično i ta se ideja ne protivi zaključcima do kojih se došlo znanstvenim proučavanjem.

Sve religije nas uče da moramo činiti dobro, da moramo biti velikodušni, iskreni, istinoljubivi, pokorni zakonu i vjerni; sve je to razumno i, logički gledano, to je jedini način na koji čovječanstvo može napredovati.

Svi vjerski zakoni slažu se s razumom i prilagođeni su ljudima za koje su bili sastavljeni i onom vremenu u kojem ih se treba držati.

Religija ima dva glavna dijela:

1) Duhovni

2) Praktički

Duhovni se dio nikada ne mijenja. Sve Božje objave i Božji Proroci učili su nas istoj istini i donosili isti duhovni zakon za nas. Svi nas oni uče jednom istom moralu. U istini nema podjela. Sunce je prosulo mnogo svojih zraka kako bi obasjalo ljudsku inteligenciju – svjetlost je uvijek ista.

Praktički dio religije bavi se izvanjskim formama i obredima te načinima kažnjavanja za određene prijestupe. To je materijalna strana zakona, a ona usmjerava ljudske navike i ponašanja.

U Mojsijevo vrijeme bilo je deset zločina kažnjivih smrću. Kada je došao Krist, to se promijenilo; staro pravilo “oko za oko, zub za zub” pretvoreno je u “ljubi svoje neprijatelje, čini dobro onima koji te mrze”, kruti se stari zakon pretvorio u zakon ljubavi, milosrđa i strpljivosti!

Nekad je kazna za krađu bila odsijecanje desne ruke; u naše vrijeme ovaj se zakon ne bi mogao primijeniti. Danas se čovjeku koji proklinje svojega oca dopušta da živi, dok bi se on nekada kaznio smrću. Stoga je očito da dok se duhovni zakon nikada ne mijenja, praktički zakoni moraju mijenjati svoju primjenu sukladno potrebama danog vremena. Duhovna je strana religije veća, važnija od one druge i za sva vremena ostaje ista. Ona se nikada ne mijenja. Ista je kakva je bila jučer, kakva je danas i kakva će zauvijek biti! “Kako što bijaše na početku, tako i sada, i vazda u vijeke vjekova”.

Sva su pitanja morala, zatim, koja su sadržana u duhovnome, nepromjenljivom zakonu svake religije, logički ispravna. Kad bi religija bila protivna logičkom razumu, ona bi prestala biti religijom i postala bi puka tradicija. Religija i znanost dva su krila s pomoću kojih se ljudska inteligencija može vinuti u visine, te zahvaljujući kojima ljudska duša može napredovati. Nije moguće letjeti samo s pomoću jednoga krila! Ako bi čovjek pokušao letjeti samo s pomoću krila religije, on bi ubrzo pao na močvarno tlo praznovjerja, dok, s druge strane, samo s krilom znanosti također ne bi načinio nikakvoga napretka, nego bi zapao u beznadni glib materijalizma. Sve današnje religije odale su se praznovjernim navikama koje su posve izvan sklada s istinskim načelima učenja koje predstavljaju, kao i sa znanstvenim otkrićima suvremenoga doba. Mnogi su vjerski čelnici počeli misliti da važnost religije poglavito leži u našem pridržavanju određenog broja dogmi, te u prakticiranju obreda i ceremonija! Ljude, čije duše navodno liječe, uče da vjeruju isto tako, pa se ovi grčevito drže izvanjskih formi, brkajući ih s unutarnjom istinom.

Te se forme i obredi razlikuju od crkve do crkve i među različitim sektama, pa čak i proturječe jedan drugome, izazivajući neslogu, mržnju i razdor. Ishod svog tog razilaženja je vjerovanje mnogih kulturnih ljudi da su religija i znanost proturječni pojmovi, da religiji nisu potrebne moći razmišljanja, da je znanost nipošto ne smije usmjeravati, nego da se nužno moraju jedna drugoj suprotstavljati. Zlosretna je posljedica svega ovoga da se znanost odvojila od religije, a da se religija pretvorila u slijepu, manje-više apatičnu gomilu pristaša nauka izvjesnih vjerskih učitelja koji uporno ustraju na svojim omiljenim dogmama, koje se prihvaćaju unatoč tome što se protive znanosti. To je ludost, jer je sasvim očito da je znanost svjetlost, te pošto je tako, religija koja s pravom nosi to ime ne suprotstavlja se znanju.

Poznate su nam fraze “Svjetlost i Tama”, “Religija i Znanost”. Ali religija koja ne ide rukom pod rukom sa znanošću i sama se nalazi u mraku praznovjerja i neukosti.                 

Mnogo nesloge i razjedinjenosti u svijetu proizišlo je iz ovih opreka i proturječja koje je čovjek izmislio. Kad bi religija bila u skladu sa znanošću i kad bi se one držale zajedno, mnogim bi mržnjama i gorčinama, koje danas donose ljudima jad, došao kraj.

Razmislite što je to što čovjeka izdvaja od ostalih stvorova i čini ga posebnim bićem. Nije li to njegova moć razmišljanja, njegova inteligencija? Neće li ih on iskoristiti u svojem proučavanju religije? Ja vam kažem: pažljivo odmjerite sve ono što vam se prikazuje kao religija na vagi razuma i znanosti. Prođe li tu provjeru, onda je prihvatite, jer je istina! Međutim, ne bude li im sukladna, odbacite je jer se radi o neznanju!

Pogledajte oko sebe i uvidite kako se današnji svijet guši od praznovjerja i vanjskih formi!

Neki ljudi obožavaju proizvode vlastite uobrazilje: oni za sebe stvaraju nekakvoga izmišljenog Boga i obožavaju ga, iako djelo njihovih konačnih svijesti nikada ne može biti Beskonačni Moćni Tvorac svih stvari, vidljivih i nevidljivih! Drugi, opet, obožavaju Sunce, drveće ili kamenje! U minulim vremenima bilo je onih koji su obožavali more, oblake, pa čak i glinu!

Danas su ljudi toliko obuzeti ljubavlju prema izvanjskim formama i ceremonijama da raspravljaju oko ovog ili onog elementa rituala ili oko ove ili one obredne prakse, sve dok se sa svih strana ne začuju zamorne raspre i meteži. Ima slaboumnih pojedinaca nerazvijenih rasudnih snaga, međutim, u snagu i moć religije ne smije se sumnjati zbog nesposobnosti tih ljudi da razumiju.

Malo dijete nije u stanju shvatiti zakone koji vladaju prirodom, ali to je zbog nezreloga uma toga djeteta; kada ono poodraste i nakon što se obrazuje, ono će također shvatiti vječne istine. Dijete ne shvaća činjenicu da se Zemlja obrće oko Sunca, ali kad mu se probudi inteligencija, ta mu činjenica postaje očitom i jasnom.

Religija nikako ne može biti suprotna znanosti, iako su neki umovi odviše slabi ili nezreli da bi razumjeli istinu.

Bog je odredio da religija i znanost budu, takoreći, mjera našega razumijevanja. Pazite da ne zanemarite ovu tako čudesnu moć. Sve stvari mjerite na toj vagi.

Onome tko ima moć shvaćanja religija je nalik na otvorenu knjigu, ali kako može biti moguće onome tko nema razuma ili inteligencije da shvati Božanske Biti date od Boga?

Uskladite sva svoja vjerovanja sa znanošću; ne smije biti nikakvih opreka, jer istina je jedna. Tek kad religija, očišćena od svih svojih predrasuda, tradicija i neumnih dogmi, pokaže svoje slaganje sa znanošću, tad ćemo imati u svijetu onu veličanstvenu silu koja ujedinjava i pročišćuje, koja uklanja pred sobom sve ratove, neslaganja, razdore i sukobe – i tek će tada, u snazi Ljubavi Božje, čovječanstvo postati ujedinjeno.

 

– 45 –
Peto načelo – Ukidanje predrasuda

 4 Avenue de Camoëns, Paris

13. studenoga

 Sve predrasude, bile one vjerske, rasne, političke ili nacionalne – moraju se odbaciti jer su upravo one prouzročile svjetsku boleštinu. Teška je to bolest, a ako se ne zaustavi, sposobna je uništiti cijeli ljudski svijet. Svaki rušilački rat, sa svojim strašnim krvoprolićem i bijedom, prouzročila je bilo koja od ovih predrasuda. 

Te žalosne ratove što se ovih dana vode prouzročila je fanatična vjerska mržnja jednoga naroda prema drugom, ili pak rasna predrasuda.

Sve dok se ne poruše te barijere koje su podigle predrasude, čovječanstvu neće biti moguće da bude u miru. Stoga je Bahá’u’lláh rekao: “Te su predrasude razorne za čovječanstvo”.

Razmislite najprije o vjerskoj predrasudi: razmotrite zemlje takozvanih religioznih naroda; da su oni uistinu obožavatelji Boga, držali bi se Njegovih zakona, koji im zabranjuju da se međusobno ubijaju.

Da vjerski svećenici uistinu obožavaju Boga ljubavi i da uistinu služe božanskome Svjetlu, poučavali bi svoj narod da se drže glavne Zapovijedi: “Živi u ljubavi i milosrđu sa svim ljudima”. Ali mi nailazimo na suprotno od toga, jer su često baš svećenici ti koji potiču narode na borbu. Vjerska je mržnja uvijek najokrutnija!

Sve religije uče da trebamo ljubiti jedni druge; da trebamo otkriti vlastite nedostatke prije no što počnemo osuđivati mane drugih, da se ne smijemo smatrati višima od svojih bližnjih! Moramo paziti da se ne uzvisujemo, kako ne bismo bili poniženi.

Tko smo mi da sudimo? Kako ćemo znati tko je u Božjim očima najpravičniji čovjek? Božje misli nisu kao naše misli! Koliko je ljudi svojim prijateljima nalikovalo svecima, a doživješe najveće poniženje. Sjetite se Jude Iskariotskog; lijepo je počeo, ali sjetite se njegova kraja! S druge strane, apostol Pavao u svojoj mladosti bijaše Kristov neprijatelj, da bi kasnije postao njegovim najvjernijim slugom. Kako, onda, možemo sebi laskati i prezirati druge?

Budimo stoga ponizni, bez predrasuda, oni koji više vole dobro drugoga od vlastitoga! Nikada ne recimo: “Ja sam vjernik, a on nevjernik”, “Ja sam blizu Boga, dok je on izopćenik”. Mi ne možemo znati kakav će biti konačni sud! Stoga pomozimo svima kojima je potrebna ma kakva pomoć.

Poučavajmo neuke i pazimo na dijete dok ne dostigne zrelost. Kad naiđemo na osobu koja je zapala u dubinu bijede ili grijeha, moramo biti ljubazni prema njoj, povesti je za ruku, pomoći joj da ponovno stane na noge, da povrati snagu; moramo je voditi s ljubavlju i nježnošću, postupati prema njoj kao prema prijatelju, a ne kao prema neprijatelju.

Mi nemamo prava gledati ni na jednoga od naše smrtne subraće kao na nekoga tko je zao.

Što se tiče rasne predrasude, to je jedna iluzija, čisto i jednostavno praznovjerje! Jer Bog nas je sve stvorio kao pripadnike jedne rase. U početku nije bilo nikakvih razlika, jer smo svi mi potomci Adamovi. U početku, također, nije bilo nikakvih granica između različitih zemalja; nijedan dio Zemlje nije pripadao više jednom narodu nego nekom drugom. U Božjim očima nema nikakve razlike među raznim rasama. Zašto bi čovjek izmislio takvu predrasudu? Kako možemo podržati rat koji je izazvala jedna takva obmana?

Bog nije stvorio ljude da bi se međusobno uništavali. Sve rase, plemena, sekte i klase imaju podjednaki udio u Dobrostivosti njihova Nebeskoga Oca.

Jedina razlika leži u stupnju njihove vjernosti ili poslušnosti prema Božjim zakonima. Ima onih koji su poput užarenih baklji, ima onih koji poput zvijezda sjaje na čovječanskome nebu. Oni koji ljube čovječanstvo – to su uzvišeni ljudi, ma koje nacionalnosti, vjeroispovijesti, ili rase bili. Jer, oni su ti kojima će Bog uputiti ove blagoslovljene riječi: “Izvrsno, moje dobre i vjerne sluge!” U tom danu On neće pitati: “Jesi li ti Englez, Francuz, ili možda Perzijanac? Jesi li ti s Istoka ili Zapada?”

Jedina podjela koja je stvarna jest ova: ima nebeskih ljudi i onih zemaljskih; onih koji su požrtvovne sluge čovječanstva u ime ljubavi prema Najuzvišenijem, koji donose sklad i jedinstvo, poučavajući ljude o miru i dobroj volji. S druge strane, ima sebičnih ljudi, koji mrze svoju braću, u čijim je srcima predrasuda zauzela mjesto blagosti, te čiji utjecaj stvara neslogu i sukob.

Kojem narodu ili kojoj rasi pripadaju te dvije skupine ljudi: bijelcima, žutoj rasi, crncima, Istoku ili Zapadu, Sjeveru ili Jugu? Ako su to Božje podjele, zašto bismo mi izmišljali druge? Politička je predrasuda podjednako štetna, jedan je to od najvećih uzročnika ogorčenih sukoba među ljudskom djecom. Ima ljudi koji uživaju u stvaranju nesloge, koji stalno podbadaju svoju zemlju da povede rat protiv drugih naroda – a zašto? Oni žele unaprijediti svoju zemlju na štetu drugih zemalja. Šalju vojske da napadaju i uništavaju neku zemlju poradi toga da postanu čuveni u svijetu, radi radosti osvajanja. Da bi se moglo reći: “Ta je zemlja pobijedila drugu i stavila je u jaram svoje jače, superiornije vlasti”. Ta pobjeda, po cijenu velikog krvoprolića, nije trajna! Osvajač će jednoga dana i sam biti osvojen, a poraženi će biti pobjednicima! Sjetite se povijesti: Nije li Francuska više no jednom osvojila Njemačku – i nije li potom njemački narod svladao Francusku?

Također saznajemo da je Francuska osvojila Englesku; a onda je engleski narod bio pobjednikom nad Francuskom!

Te su slavne pobjede tako kratkotrajne! Zašto pridavati tako veliku važnost njima i njihovoj slavi, kao da smo spremni prolijevati ljudsku krv radi njihova postizanja? Je li ma koja pobjeda vrijedna neizbježnoga niza zala što proistječu iz ljudskoga ubijanja; žalost, tuga i propast koji moraju snaći tolike domove obaju naroda? Jer nije moguće da samo jedna zemlja trpi.

O, zašto li čovjek, to neposlušno Božje dijete koje bi trebalo biti uzorom moći duhovnoga zakona, okreće lice od Božanskoga Učenja i ulaže sav svoj napor u rat i razaranje?

Moje je nada da će u ovome prosvijetljenom stoljeću Božanska Svjetlost ljubavi posuti svoj sjaj po cijelome svijetu, tražeći i nalazeći u svakom ljudskom biću mudrost srca spremnu da joj odgovori; da će svjetlost Sunca Istine navesti političare da se otarase svih svojih predrasuda i praznovjernih stavova, te da će s oslobođenom sviješću slijediti Božju politiku. Jer, Božanska politika je moćna, čovjekova je politika slaba! Bog je stvorio cijeli svijet i svoju Božansku Dobrostivost daruje svakom stvorenju.

Nismo li mi sluge Božje? Hoćemo li propustiti da slijedimo Primjer našega Učitelja i zanemariti Njegove Zapovijesti?

Molim se da Kraljevstvo dođe na Zemlju te da sjaj Nebeskoga Sunca rastjera svu tminu.                

 

– 46 –
Šesto načelo – Sredstva za život

4 Avenue de Camoëns, Paris

Jedno od najvažnijih načela Bahá’u’lláhovog Učenja jest:

Pravo svakog ljudskog bića na kruh svagdanji od kojega žive, ili izjednačavanje životnih sredstava.

Uređenje životnih prilika ljudi mora biti takvo da siromaštvo nestane, da svatko, koliko god je to moguće, prema svom položaju, ima određeni udio u komforu i blagostanju.

S jedne strane, vidimo među sobom ljude koji su pretrpani bogatstvom, a s druge strane vidimo one koji gladuju i nemaju ništa; vidimo one koji posjeduju nekoliko raskošnih palača i one koji nemaju gdje spustiti glavu. Srećemo one koji dobivaju brojne obroke skupe hrane i poslastica, dok drugi jedva da mogu naći dovoljno korica hljeba koje će ih održati u životu. Dok su neki odjeveni u pliš, krzno i fino rublje, drugi imaju nedostatnu, bijednu i tanku odjeću koja ih treba zaštititi od hladnoće.

Takvo stanje stvari je bolesno i mora se izliječiti. No, lijek za tu boljku mora se pažljivo primijeniti. Ništa se ne može uraditi uvođenjem apsolutne jednakosti među ljudima.

Jednakost je neostvariva zamisao! Ona je posve neprimjenjiva. Čak i kad bi se jednakost postigla, ona se ne bi mogla održati – te kad bi njezino postojanje bilo moguće, cijeli bi svjetski poredak bio uništen. Zakon poretka mora prevladavati u ljudskom svijetu. Nebo je tako odlučilo prilikom stvaranja čovjeka.

Neki su ljudi prepuni pameti, dok je neki imaju samo u prosječnoj količini, a neki je uopće nemaju. Između ove tri klase ljudi postoji poredak, ali ne i jednakost. Kako bi to bilo moguće da mudrost i glupost budu jednake? Čovječanstvo, poput jedne velike vojske, potrebuje generala, kapetane, dočasnike i vojnike, od kojih svatko ima vlastite dužnosti. Stupnjevi su apsolutno potrebni kako bi se osigurala jedna uređena organizacija. Jedna se vojska ne može sastojati samo od generala,  samo od kapetana, ili ni od koga drugoga osim vojnika, od kojih nijedan nije na zapovjednom mjestu. Sasvim izvjesna posljedica takvog jednog plana bila bi da bi u vojsci zavladali nered i obeshrabrenost.

Kralj Likurg, koji je bio i filozof, načinio je velik plan o tome kako da uvede jednakost među podanicima Sparte; taj je pokus bio započeo uz veliko samopožrtvovanje i mudrost. Zatim je kralj pozvao narod svoga kraljevstva i natjerao ga da se svečano zavjetuje da će održavati taj poredak vlasti ako on bude napustio zemlju, te da ih do njegova povratka ništa neće moći natjerati da taj poredak promijene. Pošto je sebi osigurao ovakav zavjet, napustio je kraljevstvo Sparte i više se nikada nije vratio. Likurg je napustio svoj položaj i odrekao se krune, želeći ostvariti trajno dobro u svojoj zemlji tako što će u svome kraljevstvu izjednačiti imovine i sredstva za život. No sva kraljeva žrtva bila je uzaludna. Veliki je pokus propao. Nakon nekog vremena sve je bilo uništeno; njegov pažljivo smišljeni sustav doživio je svoj kraj.

Uzaludnost pokušaja ostvarenja ovakvoga plana jasno se pokazala, te je u drevnoj kraljevini Sparte proglašena nemogućnost stvaranja jednakih životnih uvjeta za sve. U naše bi vrijeme svaki takav pokušaj bio podjednako osuđen na propast.

Dakako, dok su neki silno bogati a drugi očajno siromašni, neophodna je nekakva organizacija koja će kontrolirati i poboljšati takvo stanje stvari. Važno je ograničiti bogatstvo, kao što je važno ograničiti siromaštvo. Nijedna krajnost nije dobra. Najpoželjnije je nalaziti se u sredini.1 Ako je pravo da kapitalist posjeduje ogromno bogatstvo, podjednako je pravedno da njegov radnik ima dovoljno sredstava za život.

Ne bi smio postojati nijedan bankar s kolosalnim bogatstvom dok se u njegovoj blizini nalazi čovjek koji živi u strašnoj oskudici. Kad vidimo da je siromaštvu dopušteno da dostigne stupanj gladovanja, to je siguran znak da ćemo negdje naići na tiraniju. Ljudi se moraju pokrenuti u ovoj stvari i prestati odlagati promjenu uvjeta koji ogromnom broju ljudi donose bijedu mučnoga siromaštva. Bogatuni se moraju odreći dijela svojega bogatstva, moraju omekšati svoja srca i odnjegovati milosrdnu svijest, razmišljajući o onima koji pate zbog nedostatka osnovnih sredstava za život.

Moraju se donijeti posebni zakoni koji bi se bavili ekstremnim bogatstvom i siromaštvom. Kada donose programe za vladanje narodom, članovi vlade moraju uzeti u obzir Božje zakone. Opća se prava čovječanstva moraju zaštititi i sačuvati.

Vlade zemalja moraju se ravnati prema Božanskom Zakonu koji je prema svima pravedan. To je jedini način na koji se može ukinuti žalosno preobilje bogatstva s jedne strane, i bijedno, obeshrabrujuće i ponižavajuće siromaštvo, s druge strane. Sve dok se to ne učini, Božji Zakon neće biti zadovoljen.

 

– 47 –
Sedmo načelo – Jednakost ljudi

“Zakoni Božji nisu nametanje volje, moći ili hira, nego rješenja istine, razuma i pravde.”

Svi su ljudi jednaki pred zakonom, koji apsolutno mora vladati.

Cilj kažnjavanja nije osveta, nego sprečavanje zločina.

Kraljevi moraju vladati mudro i pravedno; plemić i seljak imaju podjednako pravo na pravedno postupanje, nikome se ne smije davati prednost. Sudac ne smije praviti razliku među ljudima, nego primjenjivati zakon strogo nepristrano, u svakom slučaju koji bude iznesen pred njega.

Ako netko počini zločin prema vama, vi nemate pravo da mu oprostite; nego ga zakon mora kazniti kako bi se spriječilo ponavljanje tog istog zločina od strane drugih, budući da je bol pojedinca nevažna u odnosu na opću dobrobit naroda.

Kad savršena pravda zavlada u svakoj zemlji Istočnoga i Zapadnoga svijeta, Zemlja će postati mjestom ljepote. Dostojanstvo i jednakost svakog Božjeg sluge  bit će priznati; ideal složnosti ljudskoga roda, istinsko bratstvo među ljudima – bit će ostvareno; a veličanstvena svjetlost Sunca Istine obasjat će duše svih ljudi.

 

– 48 –
Osmo načelo – Sveopći mir

4 Avenue de Camoëns, Pariz

 Narodi i vlade svih zemalja osnovat će Vrhovni Sud, sastavljen od članova koji su izabrani iz svih zemalja i vlada. Članovi ovoga Velikog Vijeća okupljat će se u jedinstvu. Sve raspre međunarodnog karaktera bit će podnijete ovome Sudu, čija je zadaća arbitraža svega što bi inače bilo uzrokom rata. Misija ovoga Suda bila bi sprečavanje rata.

 Jedan od velikih koraka prema sveopćem miru bila bi uspostava univerzalnog jezika. Bahá’u’lláh zapovijeda da se sluge čovječanstva sastanu i odaberu jedan od jezika koji sada postoje, ili da formiraju neki novi. Ovo je bilo otkriveno u Kitáb-í-Aqdasu, prije četrdeset godina. Tamo se ističe kako je problem različitosti jezika vrlo ozbiljan. Postoji više od osam stotina jezika u svijetu i nitko ih ne može sve naučiti.

 Narodi čovječanstva nisu izolirani kao nekada. Da bismo ostvarili bliske odnose sa svim zemljama danas je potrebno govoriti njihove jezike.

 Jedan univerzalni jezik omogućio bi razgovore sa svakim narodom. Stoga bi bilo potrebno znati samo dva jezika – materinji i univerzalni. Ovaj drugi omogućio bi čovjeku da komunicira sa svakim drugim čovjekom u svijetu!

 Treći jezik ne bi bio potreban. Moći razgovarati s pripadnikom ma kojeg naroda i zemlje bez pomoći prevoditelja – koliko bi nam to svima značilo!

 Esperanto je bio stvoren u vidu s ovim ciljem; to je dobar izum i sjajno djelo, ali mu je potrebna dorada. Esperanto je, takav kakav jest, nekim ljudima vrlo težak.

 Trebalo bi formirati nekakav međunarodni kongres, sastavljen od delegata iz svih zemalja svijeta, kako Istočnih, tako i Zapadnih. Ovaj bi kongres trebao formirati jezik koji bi svi mogli naučiti i zahvaljujući kojem bi svaka zemlja postigla ogromnu korist.

 Sve dok takav jezik ne bude u uporabi, svijet će nastaviti osjećati ogromnu potrebu za ovakvim komunikacijskim sredstvom. Razlike u govoru su jedan od najplodnijih uzročnika mržnje i nepovjerenja koji postoje među narodima koji ostaju razdvojeni najviše zbog nesposobnosti da razumiju jezik onoga drugoga.

 Kad bi svatko mogao govoriti jednim jezikom, koliko bi bilo lakše služiti čovječanstvu!

Stoga cijenite esperanto, jer on je početak provedbe jednoga od najvažnijih

       Bahá’u’lláhovih zakona, te ga se mora nastaviti poboljšavati i usavršavati.

 

– 49 –
Deveto načelo – Nemiješanje religije u politiku

4 Avenue de Camoëns, Pariz,

17. studenoga

Čovjeka u njegovome životu pokreću dva motiva: “Očekivanje nagrade” i “Strah od kazne”.

Ovo očekivanje i ovaj strah moraju, stoga, ozbiljno uzeti u obzir oni koji su na vlasti i koji imaju važne položaje u državi. Njihov se posao sastoji u zajedničkom konzultiranju prilikom sastavljanja zakona i ostvarivanju pravedne vladavine.

Šator svjetskoga poretka podignut je i postavljen na ta dva stuba “Nagrade i Kazne”.

U despotskim državama, kojima upravljaju ljudi bez Božanske vjere, u kojima ne postoji nikakav strah od duhovne odmazde, provođenje zakona je tiransko i nepravedno.

Nema bolje zaštite od tiranije nego što su to ona dva osjećaja: očekivanje i strah. Oba imaju i političke i duhovne posljedice.

Kad bi donositelji zakona uzeli u obzir duhovne posljedice svojih odluka i slijedili vodstvo religije, “Oni bi bili Božanski posrednici u svijetu djelovanja, predstavnici Boga za one koji su na Zemlji, te bi branili, za ljubav Boga, interese Njegovih slugu kao što bi branili vlastite interese.” Ako jedan vladar shvati svoju odgovornost i ako se boji prekršiti Božanski Zakon, njegove će odluke biti pravedne. Nadasve, ako on vjeruje da će ga posljedice njegovih djela pratiti i nakon njegova ovozemaljskoga života, te da će “žeti kako je posijao”, takav će čovjek svakako izbjegavati nepravdu i tiraniju.

Nasuprot tome, ako neki državnik misli da se sva njegova odgovornost za njegovo djelovanje završava njegovim zemaljskim životom, ne znajući ništa o Božanskim darovima i duhovnom kraljevstvu radosti i ne vjerujući u njih, njemu će nedostajati podstrek za pravedno postupanje, kao i nadahnuće da uništi tlačenje i nepravičnost.

Kad jedan vladar zna da će njegove odluke biti mjerene na vagi Božanskoga Suca, te da će, ne nađu li mu se mane, ući u Nebesko Kraljevstvo i da će ga svjetlost Nebeske Dobrostivosti obasjati, tad će on svakako djelovati pravedno i nepristrano. Vidite li koliko je važno da državni ministri budu prosvijetljeni religijom?

Svećenstvo se, međutim, ne smije baviti političkim pitanjima. Pri sadašnjem stanju svijeta vjerska se pitanja ne smiju brkati s političkim (jer interesi religije i politike nisu istovjetni).

Religija se bavi pitanjima srca, duha i morala.

Politika je zauzeta materijalnim stvarima života. Vjerski učitelji ne smiju zadirati u političko carstvo; oni se trebaju baviti duhovnim obrazovanjem ljudi; oni uvijek trebaju davati ljudima dobre savjete, nastojeći da služe Bogu i ljudskome rodu; oni se trebaju truditi da pobude duhovnu težnju te nastojati da uvećaju čovječansko razumijevanje i spoznaju, da poboljšaju moral, te da povećaju ljubav i pravdu.

To je sukladno Učenju Bahá’u’lláha. U Evanđelju je, također, zapisano: “Podajte Caru Carevo, a Bogu Božje.”

U Perziji ima među državnim ministrima onih koji su religiozni, koji su uzoriti, koji štuju Boga i koji se boje prekršiti Njegove Zakone, koji sude pravo i koji zakonito vladaju narodom. Ima i onih državnika u ovoj zemlji koji nemaju straha pred Božjim očima, koji ne misle na posljedice svojeg djelovanja, koji rade za vlastite potrebe, a takvi su odveli Perziju u veliku nevolju i teškoću.

O, prijatelji Božji, budite živim uzorima pravednosti! Tako da, uz Milost Božju, u vašem djelovanju svijet može vidjeti kako očitujete vrline pravde i milosrđa.

Pravednost nije ograničena, to je univerzalna vrlina. Njezino se djelovanje mora provoditi unutar svih klasa, od najviše do najniže. Pravda mora biti sveta, a prava svih ljudi moraju se uzimati u obzir. Želite drugima samo ono što želite sebi. Tad ćemo se radovati Suncu Pravde, koje sja s Božjega Obzorja.

Svaki je čovjek postavljen na neko časno mjesto, koje ne smije napuštati. Skromni radnik koji počini neku nepravdu isto je onoliko kriv koliko i poznati tiranin. Stoga mi svi imamo izbor između pravde i nepravde.

Nadam se da će svatko od vas postati pravednim i upraviti svoje misli prema jedinstvu čovječanstva; da nikada nećete povrijediti svoje bližnje, niti govoriti ružno o ma kome; da ćete poštivati prava svih ljudi, te da ćete više mariti za tuđe interese nego za svoje. Tako ćete postati bakljama Božanske pravde koje djeluju sukladno Bahá’u’lláhovim Učenjima, koji je, tijekom svojega života, podnio bezbrojne kušnje i progone da bi čovječanskome svijetu pokazao vrline Božanskoga Svijeta, omogućivši vam da shvatite prevlast duha i da se radujete u Božjoj Pravednosti.

Milošću Njegovom, Božanska će se Dobrostivost izliti na vas, a za to se ja molim!

 

– 50 –
Deseto načelo – Jednakost spolova

4 Avenue de Camoëns, Pariz,

14. studenoga

 Deseto Načelo Bahá’u’lláhova Učenja jest jednakost spolova.

Bog je sva stvorenja stvorio u parovima. Čovjek, zvijer, ili biljka, sve što spada u ova tri carstva jest od dva spola i među njima postoji apsolutna jednakost.

U biljnom svijetu postoje muške i ženske biljke; one imaju jednaka prava i posjeduju jednak dio ljepote koja pripada njihovoj vrsti; premda se doista može reći da je drvo koje rađa plod više od neplodnoga.

U životinjskome carstvu vidimo da mužjaci i ženke imaju jednaka prava; te da svatko od njih dijeli prednosti svoje vrste.

Dakle, vidjeli smo da u dva niža carstva prirode nema govora o superiornosti jednoga spola u odnosu na drugi; u čovječanskome svijetu nailazimo na veliku razliku; ženski se spol tretira kao niži i nisu mu dopuštena jednaka prava i privilegije. To stanje nije nastalo zbog prirode, nego zbog obrazovanja. U Božanskom Stvorenom Svijetu takve razlike nema. U očima božjim nijedan spol nije superiorniji u odnosu na drugi. Zašto onda jedan spol dokazuje inferiornost drugog, prikraćujući mu prava i privilegije koja mu po pravdi pripadaju, kao da je Bog odobrio takav smjer ponašanja? Kad bi žene imale iste obrazovne prednosti kao muškarci, rezultat bi dokazao jednaku sposobnost oba spola za školovanje.

U nekim je pogledima žena čak superiornija od muškarca. Ona je daleko nježnija, prijemljivija, njezina je intuicija daleko snažnija.

Ne smijemo poricati da je u raznim smjerovima žena danas nazadnija od muškarca, iako je ova privremena inferiornost posljedica nedostatka obrazovnih prilika. U teškim životnim situacijama žena ima veću nagonsku moć od muškarca – uostalom, on joj duguje i za sam svoj život.

Ako je majka obrazovana, onda će i dijete biti dobro poučeno. Kad je majka mudra, onda će i djeca biti povedena na stazu mudrosti. Ako je majka religiozna, ona će pokazati svojoj djeci kako se ljubi Bog. Ako je majka moralna, ona vodi svoju djecu na putove ispravnosti.

Stoga je jasno da buduće generacije ovise o današnjim majkama. Nije li to bitna odgovornost za ženu? Nije li njoj potrebna svaka moguća prednost kako bi se opremila za takvu zadaću?

Stoga, Bog dakako nije zadovoljan što takav jedan instrument kao što je žena trpi zbog nedostatka obrazovanja, koje joj je potrebno za njezin velik životni posao! Božanska Pravda zahtijeva da se prava oba spola podjednako poštuju jer u Nebeskim očima nijedan od njih nije superiorniji u odnosu na drugi. Dostojanstvo pred Bogom ne ovisi o spolu, nego o čistoti i prosvijetljenosti srca. Ljudske vrline pripadaju svima podjednako!    

Žena se, dakle, mora truditi da postane savršenija, da bude ravna muškarcu u svakom pogledu, da napreduje u svemu u čemu je bila zaostala, tako da će muškarac biti primoran priznati njezinu jednakost po sposobnosti i obrazovanju.

U Europi su žene postigle mnogo veći napredak nego na Istoku, ali još se mnogo toga mora učiniti! Kada studenti dođu do kraja školskog semestra – započinju ispiti, a rezultati postignuti na njima određuju znanje i sposobnost svakog studenta. Tako će biti i sa ženom; njezino će djelovanje pokazati njezinu moć, više neće biti potrebe da se ona dokazuje riječima.

Moja je nada da će žene Istoka, kao i njihove sestre sa Zapada, brzo napredovati, sve dok čovječanstvo ne dostigne savršenstvo.

Božja je Dobrostivost za sve i pruža snagu za svaki napredak. Kada muškarci priznaju ženama jednakost, ovima neće biti potrebno da se bore za svoja prava! Dakle, jedno od Bahá’u’lláhovih načela jest jednakost spolova.

Žene moraju uložiti najveći trud da steknu duhovnu snagu i da razvijaju vrlinu mudrosti i svetosti sve dok njihovo prosvjetljenje i stremljenje ne uspije dovesti do jedinstva čovječanstva. One moraju raditi s gorljivim oduševljenjem na širenju Bahá’u’lláhovog Učenja među ljudima, tako da sjajna svjetlost Božje Dobrostivosti obavije duše svih naroda svijeta!

 

– 51 –
Jedanaesto načelo – Snaga svetoga duha

4 Avenue de Camoëns, Pariz

18. studenoga

U Bahá’u’lláhovim učenjima zapisano je: “Čovjek može napredovati jedino s pomoću Snage Svetoga Duha, jer je čovjekova snaga ograničena, a Božanska je Snaga bezgranična”. Čitanje povijesti navodi nas na zaključak da su istinski veliki ljudi – dobročinitelji ljudskoga roda, oni koji su potakli ljude da ljube ono što je pravo a mrze ono što je krivo, te koji su doveli do stvarnog napretka – svi bili nadahnuti snagom Svetoga Duha.

Nisu svi Božji Proroci svršili škole učene filozofije; to su zapravo često bili ljudi skromnoga podrijetla, naizgled neuki, nepoznati ljudi ni od kakve važnosti u očima svijeta; katkad nisu čak znali ni čitati ni pisati.

Ono što je te velikane uzdiglo iznad ostalih ljudi i zahvaljujući čemu su mogli postati Učiteljima istine, bila je snaga Svetoga Duha. S pomoću toga moćnoga nadahnuća, njihov je utjecaj na čovječanstvo bio ogroman i prodoran.

Utjecaj najmudrijih filozofa, koji su bili bez tog Božanskog Duha, bio je relativno nevažan, unatoč širini njihove učenosti i dubini njihova obrazovanja.

Neki neobično sposobni umovi, na primjer Platon, Aristotel, Plinije i Sokrat, nisu izvršili toliko velik utjecaj na ljude tako da bi ovi bili spremni žrtvovati svoje živote za njihova učenja; nasuprot tome, neki od onih jednostavnih ljudi tako su potaknuli čovječanstvo da je na tisuće ljudi postalo dragovoljnim mučenicima kako bi podržali njihove riječi; jer, te su riječi bile nadahnute Božanskim Duhom Božjim! Proroci Judeje i Izraela, Ilija, Jeremija, Isaija i Ezekiel, bili su skromni ljudi, kakvi su također bili apostoli Isusa Krista.

Petar, glavni od svih apostola, običavao je dijeliti utržak od svoga ribarenja na sedam dijelova i kada bi, potrošivši po jedan dio za svakodnevnu upotrebu, došao do sedmoga dijela, znao je da je Subotnji Dan. Pomislite na to! A onda razmišljajte o njegovom budućem položaju; do kakve li je slave došao stoga što je Sveti Duh ostvarivao svoja velika djela kroz njega.

Mi shvaćamo da je Sveti Duh pokretački čimbenik čovjekova života. Tko god primi od te snage – sposoban je utjecati na svakoga s kime dođe u dodir.

I najveći su filozofi bez toga Duha nemoćni, njihove su duše beživotne, srca su im mrtva! Ako Sveti Duh ne nadahne njihove duše, oni ne mogu stvoriti nikakvo dobro djelo. Nijedan filozofski sistem nikada nije mogao promijeniti navike i običaje ljudi na bolje. Učeni filozofi, neprosvijetljeni Božanskim Duhom, često su bili ljudi niskoga morala; u svom djelovanju oni nisu dokazivali stvarnost svojih lijepih fraza.

Razlika između duhovnih filozofa i onih drugih pokazuje se u njihovim životima. Duhovni Učitelj pokazuje svoja vjerovanja u vlastito učenje tako što i sâm biva ono što preporučuje drugima.

Jedan skromni čovjek bez naobrazbe, ali ispunjen Svetim Duhom, moćniji je od mnogih dubokih učenjaka plemenita roda bez toga nadahnuća. Onaj tko je obrazovan s pomoću Svetoga Duha može, u svoje vrijeme, navesti druge da prime od toga istoga Duha.

Molim se za vas da vas nadahne Duh Sveti, tako da postanete sredstvima obrazovanja drugih. Život i moral duhovnoga čovjeka su, sami po sebi, škola za one koji ih poznaju.

Ne razmišljajte o svojim ograničenjima; zadržavajte misli samo na Kraljevstvu Slave. Razmišljajte o utjecaju Isusa Krista na Njegove apostole, a onda mislite na njihov učinak na ovaj svijet. Sveti je Duh omogućio tim jednostavnim ljudima da šire blagovijest!

Tako i vi možete dobiti Božansku pomoć! Nijedna sposobnost nije ograničena kada je vodi Duh Božji!

Zemljište samo po sebi nema nikakva životna svojstva, golo je i suho sve dok ga ne ožive sunce i kiša; pa ipak, zemlja ne treba žaliti zbog svojih ograničenja.

Neka vam život bude dat! Neka kiša Božanske Milosti i toplina Sunca Istine učine vaš vrt plodnim, tako da mnogo prekrasnoga cvijeća, izvanredna mirisa i ljubav cvatu u obilju. Okrenite lica dalje od razmišljanja o svojim konačnim osobnostima i uperite pogled na Vječiti Sjaj; tada će vaše duše dobiti punu mjeru Božanske Snage Duha, te beskonačne Blagoslove Blagovijesti.

To je značenje snage Svetog Duha, kojega molim da se darežljivo izlije na vas.

 

– 52 –
Ovaj veliki i slavni ideal

4 Avenue de Camoëns, Pariz

28. studenoga

Na ovim skupovima, gdje smo se sastajali i razgovarali, svi ste se upoznali s načelima ove dispenzacije1 i s bitnim činjenicama. Vama je dano da spoznate ove stvari. Ali ima još mnogo onih koji su neprosvijetljeni i obuzeti praznovjerjem. Oni su tek ponešto čuli o ovom slavnom Idealu, a znanje koje oni imaju poglavito je zasnovano na glasinama. Jao meni, sirote duše! Znanje koje oni imaju nije zasnovano na istini – temelj njihova vjerovanja nije učenje Bahá’u’lláha! Dakako, u onome što su oni čuli postoji neka istina, ali veći je dio njihove obaviještenosti netočan.

Istinita su načela blagoslovljenog Božjeg Ideala onih jedanaest pravila koje sam vam dao, te koje sam, jednog po jednog, pažljivo objasnio.

Morate se uvijek truditi da živite i postupate točno prema učenjima i zakonima Bahá’u’lláha, tako da svatko može vidjeti u svim postupcima tijekom vašega života da ste i na riječi i na djelu sljedbenici Blagoslovljenoga Savršenstva.

Napregnite se, tako da ovo slavno učenje okruži cijeli planet i da se duhovnost ulije u sva ljudska srca.

Dah Svetoga Duha će vas osnažiti, i premda će mnogi ustati protiv vas, nitko vas neće svladati!

Kada je Gospod Krist bio okrunjen trnjem, On je znao da će mu se sve dijademe svijeta naći pred nogama. Sve zemaljske krune, briljantne, moćne i sjajne, s obožavanjem su se klanjale pred tom krunom od trnja! Upravo na osnovi tog sigurnog, izvjesnog znanja, govorio je on kada je rekao: “Dana mi je sva vlast, na nebu i na zemlji”.1

Stoga vam kažem: nosite to u svojim srcima i mislima. Doista, vaša će svjetlost obasjati cijeli svijet, vaša će duhovnost dotaći srž svih stvari. Vi ćete uistinu postati zapaljenim bakljama ovoga planeta. Ne bojte se i ne budite obeshrabreni, jer vaša će svjetlost prodrijeti i kroz najdublju tamu. To je Obećanje Božje, koje vam prenosim. Ustanite! I služite Moći Božjoj!

 

– 53 –
Posljednji sastanak

15 Rue Greuze, Pariz

1. prosinca

Kada sam, prije izvjesnog vremena, stigao u Pariz, gledao sam oko sebe s mnogo zanimanja, i u svojoj sam svijesti usporedio ovaj prekrasan grad s jednim ogromnim vrtom.

S ljubavlju i promišljeno ispitivao sam njegovo zemljište, te otkrio da je vrlo dobro i puno mogućnosti za postojanu vjeru i čvrsto vjerovanje, jer je sjeme Ljubavi Božje bačeno na tlo.

Oblaci Nebeskog Milosrđa prolili su kišu na nj, a Sunce Istine spustilo je svoje tople zrake na mlade klice, te danas u svojoj sredini možete vidjeti rađanje vjere. Sjeme bačeno na tlo počelo je nicati, i iz dana u dan gledat ćete kako raste. Dobrostivost Bahá’u’lláhova Kraljevstva doista će donijeti čudesnu žetvu!

Pogledajte! Ja vam donosim vesele i radosne vijesti! Pariz će postati vrtom cvijeća! Svakovrsno će cvijeće nići i cvjetati u ovome vrtu, a slava njihova miomirisa i ljepote širit će se po svim zemljama. Kada razmišljam o Parizu u budućnosti, kao da ga vidim okupanog u svjetlosti Svetoga Duha! Doista, sviće dan u kojem će se Pariz prosvijetliti, a Dobrota i Milost Božja bit će vidljive u svakom živom stvorenju.

Ne dopustite svojim mislima da se bave sadašnjošću, nego očima vjere gledajte u budućnost, jer Duh Božji uistinu djeluje među vama.

Od moga dolaska prije nekoliko tjedana pa do sada – ja mogu vidjeti porast duhovnosti. Ispočetka mi je mali broj duša dolazilo da bi primili Svjetlost, ali tijekom mojega kratkoga boravka među vama broj takvih duša se povećao, čak udvostručio! To je obećavajuće za budućnost!

Kada je Krist bio razapet na križu i kad je otišao s ovoga svijeta, imao je samo jedanaest učenika i samo nekoliko sljedbenika; On je služio Idealu Istine, a pogledajte kakav je danas rezultat Njegovoga životnoga djela! On je prosvijetlio svijet i oživio mrtvo čovječanstvo. Nakon Njegova uznesenja, Njegov je ideal dobivao na snazi, duše Njegovih sljedbenika bivale su sve prosvjetljenijima, a izvanredni se miomiris njihovih svetačkih života pronio na sve strane.

Danas je, Bogu hvala, slična stvar započela u Parizu. Ima mnogo duša koje su se okrenule Kraljevstvu Božjem, i koje su privučene k jedinstvu, ljubavi i istini.

Uznastojte raditi tako da se dobrota i milosrđe Slave (Abhá) nadviju nad cijelim Parizom. Dah Svetoga Duha pomoći će vam, Nebeska će Svjetlost Kraljevstva sjati u vašim srcima, a blaženi Božji anđeli s Neba dat će vam snagu i podržati vas. A onda zahvalite Bogu svim svojim srcima na tome što ste dobili ovaj uzvišeni dar. Velik je dio svijeta utonuo u san, a vi ste probuđeni. Mnogi su slijepi, a vi vidite!

Među vama se čuje zov Kraljevstva. Neka je slava Bogu, vi ste ponovno rođeni, kršteni ste ognjem Ljubavi Božje; zaronili ste u More Života te vas je Duh Ljubavi ponovno stvorio!

Pošto ste primili takvu milost, budite zahvalni Bogu, i nikada ne sumnjajte u Njegovu Dobrotu i Blagost, nego nepokolebljivo vjerujte u Darove Kraljevstva. U bratskoj se ljubavi sjedinite, budite spremni položiti život jedan za drugoga, i to ne samo za one koji su vam dragi, nego za cijelo čovječanstvo. Gledajte na cijeli ljudski rod kao na članove jedne obitelji, kao da su to sve djeca Božja, pa nećete među njima vidjeti nikakvu razliku.

Čovječanstvo se može usporediti s drvetom. To drvo ima grane, lišće, pupoljke i plodove. Zamišljajte ljude kao da su cvjetovi, pupoljci ili lišće toga drveta i pokušajte pomoći svima od njih da shvate Božje blagoslove i da uživaju u njima. Bog nikoga ne zanemaruje: On ljubi sve ljude.

Jedina stvarna razlika koja postoji među ljudima jest u tome što se oni nalaze na raznim stupnjevima razvitka. Neki od njih su nesavršeni – njih se mora dovesti do savršenstva. Neki su zaspali – oni se moraju probuditi; neki su nemarni – oni se moraju potaknuti; ali svi su oni do jednoga djeca Božja. Sve ih ljubite svim svojim srcem; nitko nikome nije stranac, svi su prijatelji. Večeras dolazim da vam kažem zbogom – ali imajte ovo na umu – iako će naša tijela možda biti jako udaljena, u duhu ćemo uvijek biti zajedno.

Sve do jednoga vas nosim u svom srcu, i nikoga od vas neću zaboraviti – i nadam se da nitko neće zaboraviti mene.

Dok ja budem na Istoku a vi na Zapadu, trudimo se svim srcem i dušom da jedinstvo nastane u svijetu, da svi narodi postanu jedan narod, te da cijela Zemljina površina postane kao jedna država – jer Sunce Istine sja podjednako na sve.

Svi Božji Proroci došli su radi tog velikog cilja.

Pogledajte kako se Abraham trudio da unese vjeru i ljubav među ljude; kako je Mojsije nastojao ujediniti narod s pomoću dobro utemeljenih zakona; kako se Gospod Krist do smrti mučio da bi u mračni svijet unio svjetlost ljubavi i istine; kako je Muhamed nastojao uspostaviti jedinstvo i mir među raznim neciviliziranim plemenima među kojima je boravio. I napokon, Bahá’u’lláh je četrdeset godina trpio radi tog istog ideala – radi jednog jedinog plemenitog cilja  -širenja ljubavi među djecom čovječanskom, te za mir i jedinstvo za koje je Báb dao svoj život.

Stoga, uznastojte slijediti primjere ovih Božanskih Bića, pijte s njihova izvora, zablistajte njihovom svjetlošću, a za svijet budite simbolima Milosti i Ljubavi Božje. Budite za svijet kao kiša i oblaci milosrđa, kao sunca istine; budite nebeska vojska, pa ćete doista osvojiti sve tvrđave srca.

Zahvaljujte Bogu što nam je Bahá’u’lláh dao čvrst i postojan temelj. On u srcima nije ostavio nimalo mjesta za žalost, a spisi Njegova Svetoga Pera sadržavaju utjehu za cijeli svijet. On je imao riječi istine, a sve što je protivno Njegovome Učenju pogrešno je. Glavni cilj cjelokupnoga Njegovoga djela bio je riješiti se podjela.

Zavjet je Bahá’u’lláhov Kiša Dobrote, Sunce Istine, Voda Života, Sveti Duh. Stoga otvorite svoja srca kako biste primili punu mjeru snage Njegove Ljepote, a ja ću se moliti za sve vas da vam ta radost pripadne.

Sada vam kažem zbogom.

To kažem samo vašem izvanjskom biću; to ne kažem vašim dušama, jer naše će duše uvijek biti zajedno.

Utješite se i budite uvjereni da ću se danonoćno obraćati Abhá Kraljevstvu,  svesrdno moleći za vas da iz dana u dan postajete sve boljima i svetijima, sve bliži Bogu, te sve prosvjetljeniji sjajem Njegove Ljubavi.           

1 “… ne daj mi siromaštva ni bogatstva,” Izr. 30, 8.

1 Božanski uspostavljen religijski sistem, specifičan za jednu određenu zajednicu ili period (op. prev.)

1 Matej 28:18

 

TREĆI DIO

 

– 54 –
Govor koji je ‘Abdu’l-Bahá održao u kući za sastanke s prijateljima, 
St. Martin’s Lane, London, W.C.

Nedjelja, 12. siječnja 1913. godine

Prije nekih tisuću godina u Perziji je bilo osnovano društvo zvano Društvo Prijatelja, koje se sastajalo radi tihog općenja sa Svemogućim. 

Oni su podijelili Božansku filozofiju na dva dijela: prva vrsta filozofije bila je ona o kojoj je bilo moguće steći spoznaju preko predavanja i učenja u školama i na fakultetima. Druga vrsta filozofije bila je filozofija Prosvijetljenih (Illuminati), to jest sljedbenika unutarnjeg svjetla. Predavanja ove filozofije održavana su u tišini. Ti ljudi su meditirali, a okretanjem svojih lica prema Izvoru Svjetlosti postizali su da se iz toga središnjeg Svjetla u njihovim srcima odražavaju misterije Kraljevstva. Svi su Božanski problemi bili rješavani snagom prosvjetljenja.

Ovo Društvo Prijatelja iz Perzije uveliko se širilo, a njihova društva postoje još i danas. Njihovi su čelnici napisali mnogo knjiga i poslanica. Kada se oni okupe u svojoj kući za sastanke, tiho sjedaju i kontempliraju; njihov čelnik otvara sastanak izvjesnim prijedlogom i kaže skupu: “Morate meditirati o ovome problemu”. A onda, oslobodivši svoje svijesti od svega drugoga, oni sjede i promišljaju i uskoro im odgovor biva otkriven. Mnoga zamršena božanska pitanja bila su riješena s pomoću ovakvoga prosvjetljenja.

Neka od velikih pitanja koja se čovjekovoj svijesti obznanjuju od zraka Sunca Biti Stvari jesu: problem biti čovjekova duha; problem rođenja duha; problem njegova prelaska iz ovoga svijeta u Božji svijet; pitanje unutarnjeg života duha i njegove sudbine nakon njegova napuštanja tijela.

Oni također meditiraju o suvremenim znanstvenim pitanjima, koja isto tako bivaju riješena.

Ti ljudi, koji se nazivaju “Sljedbenicima unutarnje svjetlosti”, stječu izuzetan stupanj moći i posve su oslobođeni od mračnih dogmi i povođenja za drugima. Ljudi se uzdaju u izjave tih ljudi: samostalno – unutar sebe – oni rješavaju sve misterije.

Pronađu li rješenje s pomoću unutarnjeg svjetla, oni ga prihvaćaju, a nakon toga  obznanjuju ga: u protivnom ga smatraju slijepim povođenjem. Oni idu toliko daleko da razmišljaju o bitnoj prirodi Božanstva, o Božanskome otkrivenju, o manifestiranju Božanstva u ovome svijetu. Sva božanska i znanstvena pitanja oni rješavaju s pomoću snage duha.

Bahá’u’lláh kaže da se u svakoj pojavi nalazi neki znak (od Boga); znak uma je kontemplacija, a znak kontemplacije je šutnja, stoga što je čovjeku nemoguće da radi dvije stvari odjednom – on ne može i govoriti i meditirati.

Nepobitna je činjenica da vi, dok meditirate, razgovarate s vlastitim duhom. U tom stanju svijesti vi svom duhu postavljate određena pitanja, a duh odgovara: svjetlost se iznenada javlja i stvarnost biva otkrivena.

Naziv “čovjek” ne može se primijeniti ni na jedno biće koje je lišeno ove sposobnosti meditiranja; bez nje bi čovjek bio puka životinja, niža i od samih zvijeri.

Preko te sposobnosti meditiranja čovjek dostiže život vječni; preko nje on prima dah Svetoga Duha – dar Duha biva dat kroz razmišljanje i meditaciju.

Čovjekov duh i sam biva nadahnut i ojačan tijekom meditacije; preko nje, stvari o kojima čovjek ništa nije znao bivaju razotkrivene pred njegovim pogledom. Preko nje on prima Božansko nadahnuće, preko nje on dobiva nebesku hranu.

Meditacija je ključ za otvaranje vrata misterija. U tom se stanju čovjek odvaja: u tom se stanju čovjek povlači od svih izvanjskih objekata; u tom subjektivnom stanju on biva uronjen u ocean duhovnog života i može otkrivati tajne stvari-po-sebi. Da bismo to ilustrirali, zamislite čovjeka koji je obdaren dvjema vrstama vida; kada se upotrebljava moć unutarnjeg viđenja, moć izvanjskoga viđenja biva isključena.

Ova sposobnost meditacije oslobađa čovjeka od životinjske prirode, prepoznaje bit stvari, dovodi čovjeka u dodir s Bogom.

Ova sposobnost rađa znanost i umjetnost iz jedne nevidljive ravni. Preko meditativne sposobnosti omogućeni su pronalasci, ostvaruju se kolosalni pothvati; zahvaljujući njoj – vladanje državama teče glatko. Preko te sposobnosti čovjek ulazi u samo Božje Kraljevstvo.

Pa ipak, neke su misli čovjeku beskorisne; one su poput valova koji se kreću na moru ne donoseći nikakav rezultat. Međutim, ako se sposobnost meditacije kupa u unutarnjoj svjetlosti i ako ima božanska svojstva, rezultati će biti izvjesni.

Meditativna je sposobnost slična zrcalu; stavite li ga ispred zemaljskih predmeta, ono će ih odražavati. Dakle, ako čovjekov duh razmišlja o zemaljskim temama, bit će i informiran o njima.

Ali, ako zrcalo svog duha okrenete k nebu, u srcima će vam se odraziti nebeska zviježđa i zrake Sunca Biti Stvari, te ćete postići vrline Kraljevstva.

Stoga, neka nam ta sposobnost bude pravilno usmjerena – okrenuta prema nebeskome Suncu, a ne zemaljskim objektima – tako da možemo razotkrivati tajne Kraljevstva i shvaćati biblijske alegorije i tajne duha.

Budimo uistinu zrcalima što odražavaju nebeske biti i postanimo toliko čistima da možemo zrcaliti nebeske zvijezde.

 

– 55 – 
Molitva

97 Cadogan Gardens, London,

26. prosinca 1912.

Treba li molitva poprimiti formu djelovanja?

 ‘Abdu’l-Bahá: “Da: U Bahá’í Stvari umjetnost, znanost i svi zanati  računaju se kao bogoslužje. Čovjek koji pravi komad papira za pisanje pisma najbolje što može, savjesno, usredotočujući sve svoje snage na njegovo usavršavanje – odaje hvalu Bogu. Ukratko, svaki trud i napor koji čovjek uloži s punim srcem jest bogoslužje ako je potaknuto najvišim motivima i voljom da se služi čovječanstvu. Bogoslužje je: služiti čovječanstvu i brinuti se o ljudskim potrebama. Služenje je molitva. Liječnik koji brine o bolesnima, blago, nježno, oslobođen od predrasuda i vjerujući u slogu ljudskoga roda, eto, on odaje hvalu Bogu.”

Što je svrha našega života?

 ‘Abdu’l-Bahá: “Postizati vrline. Mi potičemo iz zemlje; zašto smo prešli iz mineralnoga u biljno carstvo – iz biljnoga u životinjsko? Stoga da možemo postići savršenstvo u svakome od tih carstava, da možemo imati najbolje vrline minerala, da možemo steći moć rasta kao u biljke, da budemo obdareni instinktima životinje, te da imamo sposobnosti vida, sluha, njuha, dodira i ukusa, sve dok iz životinjskoga carstva ne zakoraknemo u čovječanski svijet, te budemo obdareni razumom, pronalazačkom moći i snagama duha”.

 

– 56 – 
Zlo

Što je to zlo?

‘Abdu’l-Bahá: “Zlo je nesavršenost. Grijeh je stanje čovjeka u svijetu niže prirode, jer u prirodi postoje defekti kao što su nepravda, tiranija, mržnja, neprijateljstvo, sukob: sve su to obilježja niže ravni prirode. To su svjetski grijesi, voće s drveta s kojega je Adam jeo. Putem obrazovanja moramo se osloboditi tih nesavršenstava. Božji Proroci bijahu poslani, Sveta je Knjiga bila napisana da bi se ljudi mogli osloboditi. Kao što se čovjek rodio u ovom svijetu nesavršenstva iz utrobe svoje zemaljske majke, tako se isto on rađa u svijet duha s pomoću božanskog obrazovanja. Kada se čovjek rodi u svijet pojava, on otkriva svemir; kada iz ovoga svijeta prijeđe u svijet duha, on otkriva Kraljevstvo.”

 

– 57 – 
Napredovanje duše

Napreduje li duša više kroz tugu ili kroz radost?

 ‘Abdu’l-Bahá: “Čovjekova svijest i duh napreduju kada se on iskušava kroz patnju. Što je zemljište više izorano, tim će sjeme bolje rasti, a ljetina će biti bogatija. Kao što plug pravi duboke brazde u zemlji, čisteći je od korova i češljike, tako isto patnja i nevolje oslobađaju čovjeka od trivijalnih stvari svjetovnoga života, sve dok on ne dostigne do stanja potpune nevezanosti uz stvari. Njegov će stav u ovome svijetu tada biti stav božanske sreće. Čovjek je, tako reći, nezreo: vrelina ognja patnje dovest će ga do zrelosti. Osvrnite se na prošla vremena, pa ćete vidjeti da su najveći ljudi najviše patili.

“Treba li se onaj tko se razvio kroz patnju bojati sreće?”

‘Abdu’l-Bahá: “On će kroz patnju postići vječnu sreću, koju mu ništa ne može oduzeti. Kristovi apostoli su patili: oni su postigli vječitu sreću.”

“Dakle, nemoguće je postići sreću bez patnje?”

‘Abdu’l-Bahá: “Da bi se dostigla vječna sreća, mora se patiti. Onaj tko je dostigao stanje poricanja svoga “ja” ima istinsku radost. Ovozemaljska radost će nestati.”

Može li preminula duša razgovarati s nekim tko je još uvijek na zemlji?

 ‘Abdu’l-Bahá: ‘Razgovor se može voditi, ali ne ovakav kao što je naš. Nema nikakve sumnje da postoji uzajamni utjecaj sila viših svjetova i sila ove ravni. Čovjekovo je srce otvoreno za nadahnuće; to je duhovno komuniciranje. Kao kad u snu netko razgovara s prijateljem a usta su mu zatvorena, tako je i prilikom razgovora duha. Čovjek može razgovarati sa svojim “ja” unutar sebe govoreći: “Smijem li to učiniti? Bi li za mene bilo poželjno da to napravim?” Takav je i razgovor s višim “ja”.’

 

– 58 –
Četiri vrste ljubavi

97 Cadogan Gardens, London

Subota, 4. siječnja 1912.

Ljubav – kakva li je to moć! Ona je najčudesnija, najveća od svih živih snaga.

Ljubav daje život beživotnima. Ljubav pali vatru u hladnome srcu. Ljubav donosi nadu beznadnima i uveseljava srca žalostivih.

U svijetu postojanja uistinu nema veće snage nego što je snaga ljubavi. Kada  čovjekovo srce gori ljubavnim plamom, čovjek je spreman žrtvovati sve – čak i svoj život. U Evanđelju je rečeno da je Bog ljubav.

Ima četiri vrste ljubavi. Prva je ljubav koja teče od Boga prema čovjeku; ona se sastoji od neiscrpnih milosti, od Božanskoga sjaja i nebeske prosvijetljenosti. Preko te ljubavi svijet bića dobiva život. Preko te ljubavi čovjek biva darivan fizičkim postojanjem sve dok kroz dah Svetoga Duha – koji je ta ista ljubav – ne zadobije život vječni i ne postane slikom Živućeg Boga. Ova je ljubav izvor svekolike ljubavi u stvorenome svijetu.

Druga je ljubav koja teče od čovjeka prema Bogu. To je vjera, privučenost k Božanskome, prosvijetljenost, napredovanje, ulazak u Kraljevstvo Božje, primanje darova Božjih, prosvjetljenje svjetlom Kraljevstva. Ova je ljubav izvor svekolikog čovjekoljublja; ova ljubav čini da ljudska srca odražavaju zrake Sunca Biti Stvari.

Treća je ljubav Boga prema samome sebi ili Identitetu Boga. To je transformacija Njegove Ljepote, odraz Njega u zrcalu Njegove Kreacije. To je stvarnost ljubavi, Praljubav, Vječna Ljubav. Preko jedne zrake ove ljubavi postoje sve ostale ljubavi.

Četvrta je ljubav čovjeka prema čovjeku. Ljubav koja postoji između srca vjernika potaknuta je idealom jedinstva duša. Ova se ljubav postiže preko znanja za Boga, tako da ljudi vide Božansku Ljubav odraženu u jednom srcu. Svatko u onome drugome vidi Ljepotu Boga odraženu u duši, a kad nađu ovu zajedničku točku bivaju privučeni jedan k drugome ljubavlju. Ova će ljubav pretvoriti sve ljude u valove jednoga mora, ova će ih ljubav učiniti zvijezdama jednoga neba i plodovima jednoga drveta. Ova će ljubav dovesti do nastanka istinske sloge, do temelja zbiljskoga jedinstva.      

Ali ljubav koja katkad postoji među prijateljima nije (prava) ljubav, zato što je podložna promjeni; to je samo očaranje. Kako vjetar puše, tako se ta tanušna stabla povijaju. Ako vjetar puše s istoka, ona se povijaju prema zapadu, a ako vjetar okrene puhati sa zapada, to drveće se povija prema istoku. Ova vrsta ljubavi nastaje u slučajnim životnim okolnostima. To nije ljubav, to je samo poznanstvo, koje je podložno promjeni.

Danas ćete vidjeti dvije duše koje su očito u bliskom prijateljstvu; sutra se sve to može promijeniti. Jučer su bili spremni umrijeti jedan za drugoga, danas izbjegavaju društvo jedan drugoga! To nije ljubav; to je priklanjanje srca životnim slučajnostima. Kada ono što je dovelo do postojanja ove “ljubavi” prođe, i ljubav također prolazi; ovo ustvari i nije ljubav.

Ljubav je samo ono što spada u one četiri vrste koje sam objasnio. (a) Ljubav Boga prema Identitetu Boga. Krist je rekao: Bog je ljubav. (b) Ljubav Boga prema Njegovoj djeci – prema slugama Njegovim. (c) Ljubav čovjeka prema Bogu, i (d) ljubav čovjeka prema čovjeku. Te četiri vrste ljubavi potječu od Boga. To su zrake Sunca Biti Stvari; to su Dašci Duha Svetoga; to su Znaci Prave Stvarnosti.

 

– 59 –
Ploča koju je otkrio ‘Abdu’l-Bahá

28. kolovoza 1913.

O, kćeri moja voljena!

Tvoje rječito i tečno pismo bijaše pažljivo pročitano u vrtu, u prohladnoj sjeni pod drvetom, dok je pirkao blagi povjetarac. To sredstvo mojega fizičkoga blaženstva bijaše mi rašireno pred očima i ono uskoro postade uzrokom mojega duhovnoga blaženstva. Uistinu ti kažem – to ne bijaše pismo, nego ružičnjak ukrašen zumbulima i drugim cvijećem.

U njemu je bilo slađanog miomirisa raja, a zefir1 Božanske ljubavi dopirao je iz njegovih, poput ružinih cvjetova, mirisnih riječi.

Budući da nemam mnogo vremena na raspolaganju, dat ću ti ovdje kratak, konačan i sveobuhvatan odgovor. On ovako glasi:

U ovom Otkrivenju Bahá’u’lláha žene koračaju rame uz rame s muškarcima. Ni u jednom koraku one neće zaostati. Njihova prava ista su kao prava muškaraca. One će postati članicama svih upravnih političkih odjela. One će u svemu dostići  stupanj koji će se smatrati najvišim položajem u svijetu čovječanstva i sudjelovat će u svim poslovima. Budi u to uvjerena! Nemoj gledati na sadašnje stanje; u ne tako dalekoj budućnosti svijet žena postat će posve sjajan i slavan, jer je Njegova Svetost Bahá’u’lláh Tako Htio! U vrijeme izbora, pravo glasa je neotuđivo pravo žena, a stupanje žena na položaje u svim ljudskim oblastima nepobitna je i neosporna činjenica. Nitko živ to ne može odložiti ili spriječiti.

No ima izvjesnih stvari, u kojima ženama nije vrijedno sudjelovati. Na primjer, u vrijeme kada zajednica poduzima odlučne obrambene mjere protiv neprijateljskoga napada, žene bivaju izuzete iz svih vojnih angažmana. Moglo bi se dogoditi da u jednom trenutku ratoborne i divlje trupe žestoko napadnu neko političko tijelo, namjeravajući da izvrše opći pokolj njegovih članova; u takvim okolnostima potrebna je obrana, ali dužnost je muškaraca da organiziraju i izvršavaju takve obrambene mjere, a ne žena – stoga što su njihova srca nježna i one ne mogu izdržati prizor užasa pokolja, čak i kad je on radi obrane. Iz ovakvih i sličnih pothvata žene se izuzimaju.

Što se tiče sastava Kuće Pravde, Bahá’u’lláh se obraća muškarcima. On kaže: O, vi ljudi iz Kuće Pravde!”

Međutim, kada se trebaju izabrati njezini članovi, pravo koje pripada ženama, ako se radi o njihovom pravu glasovanja ili glasa, neosporno je. Kad žene dostignu konačni stupanj napretka, tada će one, prema potrebi toga vremena i mjesta i prema njihovoj velikoj sposobnosti, steći izvanredne privilegije. Budi sigurna u ove riječi! Njegova Svetost Bahá’u’lláh je uveliko učvrstio položaj žena, a prava i privilegije žena su jedna od najvećih načela ‘Abdu’l-Baháa. Budi uvjerena, uskoro će doći dani kada će muškarci, obraćajući se ženama, govoriti: “Blagoslovljene ste! Blagoslovljene ste! Doista ste vrijedne svakoga dara. Doista zaslužujete ukrasiti svoje glave krunama vječite slave, jer ćete u znanosti i umjetnostima, u vrlinama i savršenstvima postati ravne muškarcima, a u pogledu nježnosti srca i obilja milosrđa i simpatije, čak ste i bolje od nas.”   

1 Blag i prohladan vjetrić, vjesnik proljeća; bog vjetra kod starih Grka. (op. prev.)