“…istinski vjerovati ne znači samo puko priznavati jedinstvo Božje, nego radije živjeti životom koji će iskazivati sva savršenstva i vrline…” –‘Abdu’l-Bahá
Djela pobožnosti su u suštini svakog vjerskog života. Kroz njih pojedinci i zajednice neprekidno pojačavaju jedinstvenu vezu koja postoji između Boga i čovječanstva. Ta veza udahnjuje život u odnose koji održavaju društvo – među pojedincima, zajednicama i institucijama.
Molitva je neophodna za duhovni rast i razvoj. Kroz nju slavimo Boga i izražavamo svoju ljubav prema njemu, kao što i tražimo pomoć. Sposobnost meditacije je razlikovna odlika ljudi. Doista, Bahá’í Spisi kažu da bi ljudski napredak bio nemoguć bez promišljanja i meditacije. Post i hodočašće su druga dva čina pobožnosti koji su igrali važnu ulogu u vjerskom životu kroz povijest čovječanstva. Također, rad možemo smatrati djelom bogoslužja, kada se izvodi u duhu službe.
“Okupljajte se s krajnjom radošću i druželjubivošću i izgovarajte stihove koje je objavio milosrdni Gospod. Kad tako činite, vrata istinskoga znanja će se otvoriti vašim unutarnjim bićima, i tada ćete osjetiti kako su vam duše obdarene ustrajnošću a vaša srca ispunjena blistavom radošću.”
–Bahá’u’lláh