“Tako svatko od vas može biti poput svijeće koja odašilje svoju svjetlost, središte privlačenja kojemu se ljudi stječu; a od vas, poput gredice cvijeća, mogu se razlijevati miomirisi.” –‘Abdu’l-Bahá
Kao što je svrha svijeće da daje sebe kako bi stvorila svjetlo, tako je i svrha ljudske duše da velikodušno daje. Kroz život službe ispunjavamo svoju najveću svrhu.
Poriv za davanje dolazi od Božje ljubavi. Kada Njegova ljubav ispunjava naša srca, velikodušnost sve više ocrtava obrazac našeg ponašanja; kada služimo drugima iz ljubavi prema Bogu, nismo motivirani željom za nagradom, niti strahom od kazne. Život ispunjen službom čovječanstvu podrazumijeva poniznost i odvojenost, a ne vlastiti interes i razmetanje.
Shoghi Effendi je napisao: “Moramo biti poput vrela ili izvora koji neprekidno izlijeva ono što sadrži i neprekidno se nadopunjava iz nevidljiva izvora. Neprekidno davati za dobrobit naših bližnjih nezapriječeni strahom od siromaštva i uzdati se u nepresušno obilje Izvora svekolikog bogatstva i sveg dobra – to je tajna ispravna življenja.”
“Davati i biti velikodušan Moje su odlike; dobro je uz onoga koji se kiti Mojim vrlinama.”
— Bahá’u’lláh